Nakon analize Istoka (prvi, drugi dio), prelazimo na neizvjesniju i jaču konferenciju. Na Zapadu vlada veća borba za sam vrh ljestvice, kao za posljednje putnike u doigravanje.
1. San Antonio Spurs 50-16
San Antonio Spursi igraju najljepšu košarku u NBA ligi i imaju najboljeg trenera lige, malo je onih koji se ne bi složili s time. Od nekada defenzivne ekipe sa statičnim napadom, Gregg Popovich, silom prilika, stvorio je napadački sistem kojim melje protivnike i oduševljava ljubitelje košarke. Unazad nekoliko godina slušamo o raspadu trojca Tony Parker, Manu Ginobili i Tim Duncan, a oni su još uvijek zajedno i djeluju opasno kao i uvijek.
Iako trenutno ne igra zbog ozljede, nema sumnje kako je Parker prva violina momčadi. U jedanaestoj sezoni igra u životnoj formi i zasluženo se spominje njegovo ime kada se priča najkorisnijem igraču lige. Nekadašnji minus, šut s distance, postao je oružje kojim prisiljava protivnike da mu se približe, pomoću blokova i individualnih prodora ulazi u reket bez obzira tko stoji na drugoj strani. A jednom kada se ovaj igrač nađe u reketu praktički ga je nemoguće zaustaviti. Unatoč sitnoj građi i manjku kilograma u odnosu na većinu igrača, posjeduje specifična polaganja i odličnu kontrolu tijela zbog čega ga je gotovo nemoguće blokirati.
Najbolji bloker i skakač Spursa, neuništivi je Tim Duncan. Ovog igrača mogli bismo usporediti s vinom, što stariji, to bolji. Nevjerojatnom disciplinom i brigom za tijelo, dugi niz godina održava se u samom vrhu lige. Jasno je kako to više nije onaj Duncan na kojega se redovito spuštala lopta i od kojeg je počinjao svaki napad, ali još uvijek je riječ o ključnoj karici u sistemu Spursa, kako u napadu, tako i u obrani.
Od velikog trojca, jako popularnog termina u sadašnjosti lige, ostao nam je Manu Ginobili. Kada se neka od zvjezdica u ligi pobuni kako ne planira ulaziti s klupe čest je komentar, ako može Manu možeš i ti. Problemi s ozljedama i dostizanjem prave forme bacili su ga u sjenu, a ozljedom Parkera mogao bi preuzeti konce igre i dobiti više odgovornosti. Odlično koristi blokove, dobro razigrava suigrače i opasan u šutu za tri poena, kao i po prodoru poznatom po “euro stepu”, čiji je svojevrsni tvorac. Popovich mu tempira minutažu i jasno je kako se očekuje da Manu bude na vrhuncu kada to bude najpotrebnije.
Svesti Spurse na samo tri igrača bio bi svojevrsni grijeh, s obzirom na to da je riječ o ekipi koja njeguje timsku igru, u kojem šut uzima otvoreni igrač. Danny Green i Boris Diaw otpušteni su iz Cavsa i Bobcatsa, da bi sada bili važne karike jednog od konkurenata za naslov. Kawhi Lenard mlada je nadolazeća zvijezda, sve bolje shvaća svoju ulogu u ekipi i odličan je obrambeni igrač, a Thiago Splitter nakon dvije godine lutanja i traženja forme i oporavka od raznih ozljeda, napokon pokazuje svoj potencijal. Gary Neil, Stephen Jackson i Matt Bonner daju svoj doprinos s klupe i kao i većina ekipe odlični su šuteri.
Naći manu ekipi koja je najbolja u ligi po asistencijama, u samom vrhu po zabijenim poenima, a broj poena koji primaju više je odraz brzog tempa koji igraju nego loše obrane. U prošlogodišnjem doigravanju Oklahoma je pokazala da ima lijek za igru Spursa s puno blokova. Također “ostali” igrači, o kojima uvelike ovisi igra Spursa nestali su i na njima je da ove godine dokažu da mogu pridonositi u velikim susretima. Gregg Popovicha apsolutno ne zanima regularna sezona, Spursi se čuvaju za još jedno doigravanje u kojem se s pravom mogu nadati na najveće dosege.
2. Oklahoma City 48-17
Ekipa Oklahome City dokaz je da i organizacija s malog tržišta može uspjeti ako radi na pravi način. Kroz nekoliko gubitničkih sezona, putem izbora na draftu došli su skoro do samog vrha lige, a jasno je kako Kevin Durant, Russell Westbrook i društvo neće stati dok ne dođu do najviše stepenice. Teže ostvariv zadatak bez pomoći Jamesa Hardena, za vidjeti je može li Kevin Martin barem djelomično nadomjestiti njegov odlazak.
Odlaskom “bradonje” više je odgovornosti na leđima mladog dvojca. Kevin Durant u potjeri je ka četvrtoj tituli najboljeg strijelca lige. Fantastičan, neograničeno talentiran, još uvijek mlad igrač ima fantastične atletske sposobnosti, ali ističe kako se samo radom dolazi do vrhunca u igri. Očigledan napredak pokazuje u skokovima i asistencija. Igrač koji dobiva dosta kritika upravo zbog slabog razigravanja suigrača i čestih nepromišljenih poteza, Russell Westbrook druga je zvijezda ekipe i igrač o kojem jako puno ovisi igra Thundera. Unatoč kritikama, jasno je kako je riječ o odličnom igraču, koji, kako se čini nikada neće propustiti utakmicu, s nevjerojatnim atletskim sposobnostima i sada već dobrim šutom s distance. Prejak i prebrz za većinu igrača svoje visine, odličan u skoku, predvodi ekipu u ukradenim loptama.
Treća violina ekipe postao je Serge Ibaka, koji je slično Russellu značajno popravio šut, uz nikada upitne atletske sposobnosti zbog kojih prevodi ekipu u blokadama. Poboljšao se u svim segmentima igre, a kao i u prethodna dva slučaja riječ je o mladom igraču koji još uvijek ima puno prostora za napredovati. Prije svega odnosi se to na njegovu igru pod košem koja se svodi na zakucavanja i polaganja namještenih koševa. Petorku popunjavaju napadački limitirani, dobar defenzivac Thabo Sefolosha i još limitiraniji centar Kendrick Perkins, koji za ekipu obavlja posao slabo vidljiv u statistikama. S klupe najviše se očekuje od Kevina Martina, igrača poznatog po dobrim napadačkim sposobnostima, čudnom izbačaju i ne tako bajnoj obrani. Tu su još povratnik Derrick Fisher, radilica Nick Collison i zanimljivi mladi razigravač Reggie Jackson.
Fantastična mlada ekipa, atletski izrazito moćna, u prethodnoj je sezoni pokazala da ima lijek čak i za moćne Spurse. Među napadački najefikasnijim ekipama lige, odlični u skokovima, a raznovrsnost igrača omogućava treneru Scoot Brooksu da na terenu kombinira s petorkom. Glavni problem ekipe u zadnjih šest nastupa pokazala je ekipa Miamija. Slabi u asistencijama, većinom se oslanjaju na individualne akcije i bez prave su opasnosti pod košem. Unatoč tome momčad Oklahome već je sada u najužem krugu favorita za naslov, a toliko je lijepih godina pred ovom ekipom.
3. Memphis Grizzlies 44-19
Odlaskom Rudyja Gaya veliki broj analitičara otpisao je Grizzliese, potez se nije svidio ni navijačima ove momčadi, a dojam je kako ni trener Lionel Hollins, niti neki od igrača nisu bili oduševljeni takvom odlukom. Predviđano im je da će ispasti iz najbolje četiri ekipe lige, a Memphis je na sve to odgovorio borbom za više pozicije i samo jednim porazom u zadnjih četrnaest susreta.
Još jasnije nego prije pokazalo se odakle počinje i završava napad Grizzliesa. Marc Gasol kandidira za najbolju petorku lige, ima mekanu ruku, igra jako pametno, čita igru i ima odličnu igru na postu. Odličan u paru sa Zachom Randolphom, koji je prava zvijer u reketu, unatoč nikakvom odrazu odličan skakač i igrač koji podjednako dobro završava s obje ruke. Ključan za uspjeh sastava, u prošlogodišnjem doigravanju nije bio u pravoj formi i kompletno oporavljen i to je glavni razlog njihovog ispadanja u prvom krugu.
Vanjsku liniju organizira Mike Conley, značajno napredovao od dolaska u ligu, predvodi ekipu po ukradenim loptama i treći je strijelac ekipe, iza visokog dvojca. Odličan obrambeni igrač Tony Allen, koji starta na poziciji šutera, uzima sve ničije lopte, obavlja prljavi posao i daje energiju i identitet momčadi. Slične karakteristike opisuju i Tayshaun Princea, došao iz Pistonsa u spomenutoj razmjeni, zna kako je to osvojiti naslov i ne treba loptu da bi ostavio utisak na utakmicu. Glavni doprinos s klupe daju rezervni razigravač Jerryd Bayless, dobri šuteri Quincy Pondexter i Dorell Arthur, a polako se nameće i dolaznik iz Raptorsa, Ed Davis.
Primaju najmanje poena u ligi, najbolji u forsiranju izgubljenih lopti, koje pretvaraju u lagane poene. Nerijetko naskaču protivnike, forsiraju sporiji tempo i ne baš lijepu košarku, ali koja donosi rezultat. Glavni problem ove ekipe je nedostatak napadačkog talenta vanjske linije i njihove sposobnosti da konstantno pogađaju šutove. Zbog tih razloga Memphis ne djeluje kao ekipa spremna ići do samog kraja, ali nikako ih se ne smije podcijeniti ili otpisati.
4. Los Angeles Clippers 45-21
Clippersi su dobili bitku za Los Angeles. Ekipa koju su dugo vremena išli gledati oni koju nisu mogli dobiti kartu za Lakerse, postala je pravi užitak i osvježenje u ligi. Bezbroj alley-oop i atraktivnih zakucavanja, a omjer Clippersa pokazuje kako se radi o ozbiljnoj ekipi, spremnoj na više od dominacije u najboljim akcijama.
Chris Paul rođeni je vođa i lider Clippersa. Marljiv radnik, pravi dirigent na terenu, odličan suigrač, predvodi ekipu u asistencijama i ukradenim loptama. Njegovim dolaskom Clippersi su postali ozbiljna ekipa, on je promijenio kulturu ove organizacije. Rješava susrete, igra odličnu obranu i s pravom je u razgovoru o najkorisnijem igraču lige. Vodeći strijelac i skakač momčadi, Blake Griffin ključna je karika za uspjeh ove organizacije. Uz sjajne atletske sposobnosti očigledno poboljšao šut, a vidljivo je i kako radi na svojoj igri na postu. Kritike koje još uvijek dobiva na račun, tiču se njegovog pregleda igre i sposobnosti da vodi napad Clippersa. Zaslužuje sve pohvale zbog rada na svojoj igri i ne oslanjanju na čiste atletske sposobnosti.
Problem je to koji za sada još uvijek muči njegovog partnera u visokoj liniji DeAndrea Jordana. Svoje mogućnosti najbolje je pokazao uništivši Brandona Knighta, vodeći bloker momčadi koji mora nastaviti raditi na svojoj igri i značajno poboljšati postotak s linije za slobodna bacanja, kako bi mogao završavati susrete. Igrač koji ne počinje susrete, ali gotovo u pravilu ih završava, Jamal Crawford, drugi je strijelac momčadi i jedan od kandidata za titulu za najboljeg šestog igrača lige. S najviše tri plus jedan akcija u povijesti lige, sposoban zabijati teške šutove i kao i većina ove ekipe zabavan za gledati.
Bitnu će ulogu za ovu ekipu igrati i Chauncey Billups, koji većinu sezone ima problema s ozljedama, ali kada je u sastavu pokazuje da još uvijek nije zaboravio igrati. Od teške se ozljede oporavio i Caron Butler, starta na poziciji niskog krila i pridodaje šuterske sposobnosti. Nema sumnje da Clippersi imaju najdužu i najbolju klupu u ligi. Eric Bledsoe ima kvalitetu za startera, a u ekipi je poznat kao “mali LeBron” što dovoljno govori o fizikalijama ovog igrača. Tu je i Matt Barnes, odlično se uklopio u ekipu i dijeli minutažu s Butlerom, Lamar Odom koji ponovo izgleda kao sportaš i mogao bi imati važnu ulogu prisjetimo li se mogućnosti ovog igrača. Priliku će dobiti i Grant Hill koji polako ulazi u ritam utakmica, a na teren donosi neupitno iskustvo i s obzirom na godine začuđujuće dobre obrambene sposobnosti.
Odlični u postignutim, kao i u primljenim poenima, u samom vrhu po broju asistencija i s dugačkom klupom. U ovoj sezoni moraju pokazati da su spremni na velike stvari, nakon što su im prošle godine Spursi održali lekciju. Može li Vinny Del Negro voditi ekipu do naslova, još uvijek ostaje pitanje, sreća njegova pa u ekipi ima igrače koji bi vrlo lagano mogli biti i treneri, poput Paula i Billupsa.
5. Denver Nuggets 44-22
Ovako brzu i atraktivnu košarku kakvu Denver igra stvarno je rijetka prilika za vidjeti. Normalno je trčati u kontranapad nakon ukradene lopte, ali poslije primljenog koša ili ubacivanja van terena, to u ligi trenutno rade samo Nuggetsi. Koliko daleko mogu doći takom košarkom najbolje će se vidjeti u doigravanju, a iskusni trener George Karl upozorava kako će nas iznenaditi ekipa bez prave zvijezde i kako mogu do samog kraja.
Teško je izdvojiti igrača koji predvodi Nuggetse. Ty Lawson značajno je popravio formu od početka sezone, predvodi ekipu u poenima i asistencijama i jedan je od najbržih igrača lige, pa mu razumljivo odgovara sistem koji forsiraju. Danilo Gallinari najkompletniji napadač i najubojitiji šuter u sastavu i samim time najveća opasnost u rijetkim prilikama kada igraju na postavljenu obranu. Andre Iguodala muči se sa šutem, pogotovo onim sa slobodnih bacanja, ali ne sprječava ga to da ostavi utisak na susret, prvenstveno fantastičnom obranom i atraktivnim potezima u otvorenom terenu. Kenneth Farried najbolji je skakač ekipe, neumoran atletski nadareni borac prava je napast za protivničke visoke igrače. Startni centar je Kosta Koufos, igra najbolju sezonu petogodišnje karijere, a od startera provodi najmanje minuta na terenu. Dijeli ih s glavnom zvijezdom emisije “Shaqtin a Fool”, JaValeom McGeejem, koji tijekom karijere pokazuje da je sposoban napraviti poteze kojih se ne bi postidjeli ni najbolji igrači lige, ali isto tako često napravi glupost kakva se ne oprašta ni početnicima.
Klupa Nuggetsa jako je oružje ove momčadi. McGeeja loptama hrani iskusni Andre Miller, nerijetko završava susrete, donosi ekipi prijeko potrebno iskustvo i zanimljivo za niskog igrača većinu akcija započinje igrom na postu. Corey Brewer odlično se snašao u sistemu Denvera, istrčava puno kontri i nerijetko ima dobre šuterske noći. Sve bolje partije pruža i Wilson Chandler, koji počinje ličiti na igrača kakav je bio prije odlaska u Kinu i postaje sve bitnija karika za uspjeh momčadi.
Velika je vjerojatnost da će napad Denvera završiti promašajem ako pokušaj bude van reketa. Problem po protivnike je to što unatoč poznavanju ove činjenice Nuggetsi oko 70% svojih napada završe u reketu. Među najboljim ekipama u ligi po broju poena, asistencijama i skokovima, a rijetko ih se spominje kada se priča o glavnim kandidatima Zapadne konferencije. Razlog tome je što igra koju Denver forsira nema previše uspjeha u doigravanju, kada se igra sporija košarka, s manje posjeda, izgubljenih lopti i više postavljenih napada. Jedna od najboljih domaćinskih ekipa u ligi, dok se dosta muče na gostovanjima, gdje ne uspijevaju tako lagano uspostaviti svoj ritam. Na Nuggetsima je da dokažu da se mogu nositi s najboljima, da se može do kraja bez velike zvijezde koja će povući kada je najbitnije i da mogu zabijati i kada se obrana postavi.
6. Golden State Warriors 37-29
Navijači ove momčadi dugi su niz godina doigravanje mogli gledati samo na televiziji. Neočekivano dobar početak, ne samo da je smjestio Warriorse među najboljih osam na Zapadu, već su svrstani među ekipe koje bi mogle iznenaditi. Samo sedam pobjeda u zadnjih devetnaest susreta rezultat je krize u kojoj se nalaze, uzrokovane ozljedama i vraćanjem starih obrambenih navika.
Glavni igrač ekipe neupitno je Stephen Curry. Moguće i najbolji šuter trenutno u ligi, specifičan po tome da jako dobro šutira iz driblinga, ima brz izbačaj i nezaustavljiv je kada uđe u seriju, što su na svojoj koži mogli osjetiti Knicksi, kojima je u epskoj partiji ubacio 54 poena. Lider ekipe u asistencijama i ukradenim loptama, jedini problem ovog igrača su ozljede zglobova koje vuče već nekoliko godina. U paru s mladim šuterom Klay Thompsonom, koji kao i Curry ima zavidne šuterske sposobnosti i svijetlu budućnost svakako se nalazi budućnost ove organizacije. Segment igre na kojoj Klay mora poraditi definitivno je obrana, u kojoj praktički i ne postoji.
Glavna opasnost pod košem ekipe double-double je mašina, David Lee. Rijetko ga se svrstava u sam vrh lige, a riječ je o vrijednom, kvalitetnom igraču koji u svakom susretu daje maksimum i jako puno znači za momčad. U zadnjih nekoliko tjedana muči se s ozljedama, ali ni približno kao Andrew Bogut, koji nakon što odradi nekoliko utakmica gotovo u pravilu zaradi ozljedu. Oslonac obrane Warriorsa, odličan bloker i dobar skakač, koji još u dresu novu ekipe nije pokazao svu raskoš talenta.
Petorku zaokružuje novak Harrison Barnes, posjeduje zavidne atletske sposobnosti i ako bude kvalitetno i naporno radio mogao bi postati kvalitetno krilo, s obzirom na tjelesne sposobnosti. Glavni igrač s klupe rezervni je razigravač Jarrett Jack, kojeg trener Mark Jackson često koristi u paru s Curryjem i Thompsonom kako bi hranio loptama spomenuti dvojac. Jedan je od ključnih igrača u završnici, a sezonu igra po principu toplo hladno. Carl Landry, zbog ozljede Boguta dobiva puno vremena na terenu, nedostatak centimetara nadomještava borbenošću i vrlo produktivno iskorištava vrijeme na terenu.
Slabi na gostovanjima, a u nekoliko utakmica u zadnjih par tjedana doživjeli pravi defenzivni kolaps. Upravo je obrana bila ključni razlog dobrog početka, a sada ovise o šuterskim noćima Curryja i Thompsona, kao i produktivnosti očito iscrpljenog Davida Leeja. Samo tri pobjede udaljeni od granice van doigravanja, više od plasmana u najboljih osam teško mogu očekivati.
7. Houston Rockets 35-30
Na početku sezone izgledalo je kao da su Rocketsi osuđeni na samo dno ljestvice. Dovođenjem Jeremyja Lina doživjeli su podijeljene reakcije, riješili se nekolicine igrača poput Luisa Scole i Kyle Lowryja. Dolaskom Jamesa Hardena ambicije su porasle, ali rijetko se tko mogao nadati da će biti u borbi za doigravanje.
Popularni “bradonja” od prvog je dana preuzeo ulogu vođe momčadi. Ubacivši 45 poena u debiju pokazao je kako je riječ o igraču spremnom voditi ekipu i kako je njegov odlazak jedan od rijetkih loših poteza koje je Sam Presti napravio od dolaska u Oklahomu. Prevodi ekipu u poenima, razigrava suigrače i među najboljima je u iznuđivanju faula i odlasku na liniju za sloboda bacanja. Močan prvi korak i ovlasti koje mu Kevin McHale daje ovog igrača čine glavnom opasnosti za protivničke momčadi i apsolutno ključnom karikom za uspjeh Rocketsa.
Drugi strijelac ekipe, Chandler Parsons, eksplodirao je u drugoj sezoni karijere, odlaskom Chasea Budingera dobio puno više ovlasti i apsolutno opravdao ukazano povjerenje. Dobar šuter kojemu odgovara brz stil igre Hustona s puno šutiranja i napada na nepostavljenu obranu. Igra odličnu sezonu, baš kao i Omer Ašik, jedan od kandidata za igrača koji je najviše napredovao u ovoj sezoni. Među vodećim skakačima lige, pored Joakima Noaha nije dolazio do izražaja, eksplodirao u tekućoj sezoni nalazi se na double-double učinku. Prostora za napredak ima u napadu, većinom služi za postavljanje blokova i realizira namještene poene.
Vodeći asistent ekipe i jedan od najpopularnijih sportaša današnjice, Jeremy Lin, igra solidnu sezonu. Era Linsanityja završila je s prethodnom sezonom, Knicksi su odlučili ne izjednačiti ugovor Rocketsa i možemo reći pogodili. Pruža maksimum, a to je 12 poena i 6 asistencija, teško prati brze razigravače i dojam je kako nije spreman voditi ozbiljnu ekipu. Odlaskom Patricka Pettersona mjesto u petorci otvorilo se za Donatasa Motiejunasa, Litavca kojeg su ranije u sezoni Rocketsi poslali u razvojnu ligu. Glavna opasnost s klupe argentinski je šuter Carlos Delfino koji uživa u sistemu igre i pruža maksimum.
Huston Rocketsi predvode NBA ligu po broju zabijenih poena, u samom su vrhu po asistencija i u neizvjesnoj su borbi za doigravanje. Imaju dobar omjer protiv ekipa s pozitivnim omjerom, dok se muče na gostovanjima i u utakmicama kada ih ne služi vanjski šut. Ulazak u playoff bio bi ogroman uspjeh za ovu mladu ekipu, imaju mjesta pod salary capom i mogu pozitivno gledati na budućnost. Po eventualnom ulasku u doigravanje, kada se uspori igra i pojačaju obrane šanse za prolazak ove ekipe bile bi minimalne.
8. Los Angeles Lakers 34-32
Prije početka sezone slovili za jednog od favorita Zapadne konferencije, neuigranost, ozljede i neslaganje rezultirali su lošim početkom sezone i stavili ih u neočekivanu situaciju da se moraju boriti za doigravanje. I kada su stvari napokon krenule na bolje doživjeli su neočekivan poraz od Hawksa i ozlijedio se Kobe Bryant.
Početak sezone odigrali su bez Stevea Nasha i Dwighta Howarda, sredinu sezone propustio je Pau Gasol, a po prvim prognozama kraj regularnog djela natjecanja morat će odraditi bez Kobea. U sezoni u kojoj se očekivalo da će Nash koordinirati igrom i razigravati suigrače, Howard i Gasol dominirati reketom, a Metta World Peace odrađivati obrambeni dio, Kobe je morao povući više nego ikada i breme ekipe staviti na svoja leđa. Fantastična sezona s visokim postotkom šuta, u kojoj je pokazao da može razigravati kada je potrebno i da je još uvijek spreman čuvati mlade, atletski nadarene razigravače. Nezgodno doskočio poslije odlučujućeg šuta i doživio težu povredu. Neupitno je da kada bude postojala i najmanja šansa za povratak, Kobe će po tko zna koji puta stisnuti zube i igrati.
U takvoj situaciji veliki dio odgovornosti past će na leđa Dwight Howarda. Kao i veći dio ekipe muku mučio s ozljedama, priznao kako je daleko od željene forme, a očito je da mu rame još uvijek nije u savršenom stanju. Nije ni čudo što je rezultat toga ne pretjerano dobra sezona, barem za standarde ovog igrača. U zadnje vrijeme počeo pružati bolje partije, ali daleko je to od najboljih dana iz Orlanda i onoga što će se od njega tražiti ako ostanu bez Bryanta.
Puno kritika i priča o potencijalnoj razmjeni, kao i jako loši nastupi obilježili su sezonu Paua Gasola. Bez jasne uloge u momčadi, preselio na klupi i za jednog takvog znalca proveo previše vremena van reketa. Možemo reći da je razočarao, ali jasno je kako nije iskorišten na pravi naći, zadnje informacije su kako se bliži njegov povratak. Niti Steve Nash se nije snašao na najbolji način. Očekivano se muči s bržim i napadački kvalitetnim playmakerima, a uz to bilježi najmanju razinu asistencija u ovom stoljeću. Još uvijek je riječ o kvalitetnom šuteru i genijalnom igraču, koji će imati priliku i morati pokazati puno više u ostatku sezone.
Metta World Peace odrađuje posao u obrani i šutira iz kuta, dok se u petorku probio i Earl Clark, koji je najugodnije iznenađenje u ovogodišnjoj sezoni. Ima dobre atletske sposobnosti, dosta povjerenja u šut s distance, a zna pogoditi i za tri. Glavni aduti jako slabe klupe su solidni napadač i odvratni obrambeni igrač Antawn Jamison, serijski šuter Jodie Meeks i rezervni razigravač, solidni šuter, Steve Blake.
Hoće li Lakersi ući u doigravanje, ozljedom Kobe Bryanta ponovo postoje aktualno pitanje. I bez Kobea dovoljno je kvalitete i iskustva da se izbjegne veliko iznenađenje i da uđu među najboljih osam. U skokovima i po koševima jedna od najboljih momčadi u ligi i s Kobejem teško bi prošla prvi krug doigravanja, dok bez njega jednostavno nemaju što tražiti. Muče se s brzim razigravačima a u prvom će krugu na Parkera, Westbrooka ili Paula. Sezona prepuna ozljeda, svađe preko medija i neuvjerljivih nastupa teško da može dobro završiti.