Nakon završetka NCAA sezone Hrvatski NBA portal je porazgovarao za perspektivnim hrvatskim košarkaškom, Andrijom Topiæem, koji je u ovoj sezoni igrao košarku sa one strane Atlantika. Prije odlaska u obeæanu zemlju nosio je dres KK Dubrava sa kojem je u 2006. godini sudjelovao na polu-završnici PH za juniore.
Prije mjesec dana završila je sezona u sveuèilišnoj košarci, kada bi pogledao malo unazad, kako si bio zadovoljan sa ovom godinom u NCAA ligi?
Ukoliko povuèem crtu za prošlu godinu moram reæi da je bila dobra, iako puno ispod mojih oèekivanja i moguænosti. Smatram da sam mogao dati puno više iako sam prvi dio sezone bio standardan, tada sam i bio zadovoljan svojom igrom poslije su se dogodile neke neoèekivane stvari pa me to poremetilo na terenu.
Ako se vratimo na poèetak, bolji poznavatelji hrvatske košarke svakako znaju tvoje ime. Naime, sa KK Dubravom bio si prije tri godine i na poluzavršnici PH u juniorima. Kako bi opisao svoj košarkaški put prije odlaska u Ameriku?
Pa da, prije Amerike sam bio u Dubravi i tamo sam u biti i poèeo i nauèio dosta toga. U Dubravi sam proveo skoro cijelu hrvatsku košarkašku karijeru i prošao kroz mlade uzraste, nakon nekog vremena zbog raspada generacije nas nekoliko igraèa otišlo je u klub Univers i tamo smo bili jedno vrijeme, no èim je to bilo moguæe ja sam se odmah vratio u Dubravu, jer sam bio zadovoljan kako se tamo radi sa mladim igraèima. Nakon toga sam iz Dubrave otišao u Ameriku tako da je KK Dubrava bio moj prvi i trenutno zadnji klub u Hrvatskoj.
Kada, odnosno, kako si dobio poziv za Ameriku. Je li postojao strah otiæi tako daleko od doma, jesi li imao potporu najbližih i što je prevagnulo da si odluèio otiæi sa one strane Atlantika?
Poziv za Ameriku je uruèio meni i mome prijatelju jedan trener koji je povezan sa trenerima u Americi i rekao mi da je odreðeno sveuèilište zainteresirano za mene. Taj trener je doletio u Zagreb, došao kod mene doma, i u biti sam taj dan potpisao sve i to je u biti cijela prièa oko toga, sve se dogodilo, kako se ono kaže, preko noæi.
Da li ti je žao što si tako odluèio, da li misliš da bi bilo bolje da si ostao u Hrvatskoj?
Iskreno, nije mi žao, mislim da sam pravilno postupio.
Gdje sada studiraš, kako bi opisao svoju školu, grad. Da li bi mogao usporediti život u Americi i Hrvatskoj?
Sada sam u malom gradiæu Lock Havenu u kojemu nema previše dogaðanja jer je fokusiran iskljuèivo na sveuèilište, tako da tamo izvan studentskih dogaðanja nema baš previše zanimljivosti. I u takvoj sredini se ne bih mogao zamisliti jednoga dana jer me to ne privlaèi. No dijelovi koje sam posjetio sa košarkom poput New Yorka, Los Angelesa, Floride, Las Vegasa mi se sviðaju. Iskreno teško je to usporediti sa Hrvatskom jer je to drugaèija kultura, drugaèije ekonomske prilike. Jedina stvar koja mi se sviða je što ljudi gledaju svoja posla i rade te ako se drže na tome putu vrlo lagano uspjevaju. Nažalost ovdje u Hrvatskoj ljudi se bave svaèime samo ne sobom, ali tako je to kod nas. Sviða me se ta ideja u Americi, što je i realnost da ako radiš i trudiš se to æe ti i uroditi plodom. Hrana je naravno puno drugaèija, kada sam u Hrvatskoj fali mi amerièka hrana a kad sam tamo fali mi hrvatska, tako da je meni svejedno. Mislim da je teško to opisati, Amerika se treba doživjeti i kao sve ima puno mana ali i dobrih strana.
Što je tvom primaran cilj u životu. Škola ili košarka?
Od samih poèetaka je škola moj primarni cilj, pa tako i sada.
U NCAA ligi igra i puno Hrvata, ove godine je èak Frane Markusoviæ sudjelovao u popularnom March Madnessu. Sa kojim igraèima se poznaješ i koliko èesto se èujete odnosno vidite?
Da upoznat sam da ima Hrvata koji su takoðer u NCAA ligi. Èujem se sa Bozom Jukiæem on igra negdje na Floridi, ja i on se znamo još iz dana Dubrave, èujem se takoðer sa Marinom Backom takoðer suigraè iz Dubrave, i èujem se Nikolom Baranom on je isto dolje negdje na Floridi, tako da održavamo kontakt najviše preko interneta.
Dolaziš iz Zagreba, pa si vjerojatno sa veseljem pogledao i ove godine domaæe prvenstvo i kup. Kako bi ti ocijenio sezonu Cibone i bi li se volio poslije studiranja preko bare vratiti u Hrvatsku, možda u Cibonu ili æeš svoj put nastaviti izvan Hrvatske?
Da gledao sam i jako mi se sviða kako Cibona igra trenutno, mislim da imaju jako solidnu momèad. A sto se tièe moga daljnjeg puta i Cibone ne znam, iako mi to nikada nije bila prevelika želja igrati za Cibonu nikad se ne zna. Mene vise privlaèi igranje u ligama poput Španjolske, Italije, Njemaèke ili tako nešto, tamo veæina igraèa sa sveuèilišne košarke i završi jer nekada je stvarno preteško ugurati se u NBA. Vidjeti æu, što se toga tièe najvažnije mi je da sad ovu sezonu koja mi dolazi odradim na svom maksimumu i kako mogu onda mislim da bi sve poslije trebalo biti u redu.
Imaš li ambicije da bi jednog dana zaigrao u NBA?
Naravno volio bih jednog dana obuæi dres neke od NBA ekipa, ali naravno do tog cilja me èeka još puno prepreka i nadam se da æu ih jednog dana svladati.
Za kraj možeš li sam prenijeti jednu lijepu vijest, koji su se dogovorio sa našim portalom?
Sa zadovoljstvom mogu reæi da æu u novoj NCAA sezoni vam iz Amerike slati kolumne iz prve ruke. Nadam se da æe biti zanimljivih anegdota i prièa na i izvan parketa.