U svibnju 2013. godine košarkaški bogovi nasmiješili su se Cleveland Cavaliersima – posložili su loptice tako da opet imaju mogućnost birati prvi na draftu, drugi put u tri godine. Jedina osoba sretnija od navijača Cavsa bio je samo 16-godišnji sin vlasnika Dana Gilberta koji ih je predstavljao na proglašenju. Na iznenađenje svih, taj pick postao je Anthony Bennett, a smješak bogova pretvorio se u podsmijeh.
2010. godine na Jordan Brand Classic susretu u zadnji čas za ekipu Svijeta pozvan je Anthony Bennett. DraftExpress ga je tada opisao kao atletičnog i jakog centra s impresivnim rasponom ruku i zavidnom skočnošću. Većinu svojih koševa postizao je iz reketa, i to zakucavanjima, ponekad s glavom u visini obruča. Skauti su kod tada 17-godišnjeg Bennetta primijetili i pristojnu mehaniku šuta, mogao je pogoditi i tricu i igrati licem prema košu. Međutim, svima je u bilješkama pisalo da potencijal postoji, ali još je jako daleko od završnog proizvoda. Bennett im se pohvalio da je već dobio ponude od mnogobrojnih sveučilišta, kao što su UConn, West Virginia, Cincinnati, Virginia, Iowa State, Rhode Island i UNLV. Nije prošlo puno vremena, 2012. se odlučio igrati za potonje sveučilište.
Bennett je na UNLV-u uzeo već poznati one-and-done pristup i nakon samo jedne godine prijavio se na NBA draft, s prosjecima od 16 poena i 8 skokova za 27 minuta igre. Skaute je zapravo najviše zaintrigirala njegova učinkovitost – imao je PER 28,3 u prosjeku. Krajem sveučilišne sezone pojavili su se prvi problemi za Bennetta – minutaža mu je bila smanjena zbog ozljede ramena, a nakon što je UNLV ispao u drugom krugu od Californije, odlučio se za operaciju. Zanimljivo je da njegov kolega iz sveučilišne momčadi Bryce Dejean-Jones nije uopće bio izabran na draftu, a startao je u više NBA utakmica od njega.
Dolazimo do NBA drafta. Skauti su u ovo vrijeme imali poprilično podijeljena mišljenja. Jedni su vjerovali da bi mogao postati sličan igrač kao Larry Johnson, jer je on također bio undersized krilni centar (koji je u svojih 10 sezona bilježio 16 poena i 7 skokova), a česta usporedba bio je i Paul Milsap. Drugi pak nisu vjerovali da Bennett ima toliko potencijala i njihove usporedbe su bile bliže DeJuanu Blairu i Jasonu Maxiellu. Međutim, svi skauti slagali su se u jednoj stvari: Anthony Bennett bi trebao biti biran među prvih 10, ali nikako kao prvi pick. Zapravo, koliko god loš draft bio te godine (a bio je loš!), od 23 mock-draftova poznatijih stranica u niti jednom nije bio predviđen prije četvrtoga picka.
Kao što sam spomenuo na početku teksta, na iznenađenje svih (pa čak i samog Bennetta) izabran je prvi, usput i prvi Kanađanin izabran tako visoko, a ta večer mu je odmah postavila velika očekivanja koja nikada nije dosegao. Zapravo, ne samo da ih nije dosegao – ta večer mu je bila i vrhunac NBA karijere. Sezonu je započeo s 10 kila viška, a na terenu je izgledao poput uplašenog psa nasred autoputa. Kako je odigrao prve utakmice sezone ne isplati se ni govoriti, dovoljno je samo pogledati ovaj video:
Svoju prvu utakmicu s dvoznamenkastim brojem poena imao je tek nakon 33 utakmice (15 poena). Tu je već počeo pisati povijest – više od dvije trećine prvih pickova u povijesti lige više od 10 poena zabilo je već u prvoj NBA utakmici. Zbog užasno loše igre bilo je jasno da za njega prostora u rotaciji Cavsa ima sve manje, tako da je naposlijetku bio uključen u razmjenu s Timbervolwesima za Kevina Lovea. Bennettu nije pomogla ni promjena sredine, a prije početka ove sezone Wolvesi su imali viška igrača i nekoga su morali otpustiti. Ovdje u anale ulazi i Damjan Rudež, koji se u svom životopisu može pohvaliti kako je izbacio iz rostera prvog picka na dratu.
Samo pet dana nakon otpuštanja Bennett je dobio vjerojatno posljednju pravu priliku, u svom rodnom Torontu, a Raptorsi su bili jedina ekipa koja je još uvijek vjerovala da može doći k sebi. Međutim, na tako šarolikom i kvalitetnom rosteru za njega ipak nije bilo mjesta i Bennett se opet upisao u povijest – ovaj put kao jedini prvi pick koji je zaigrao u Razvojnoj ligi. I kada bi čovjek pomislio da niže nije mogao pasti, prije nekoliko dana stigla je vijest da su mu leđa okrenuli i njegovi Kanađani i sada je slobodan igrač. Ako ćemo gledati s optimistične strane, od ovog trenutka nadalje mu samo može biti bolje (kako bi rekli Amerikanci – nowhere to go but up).
Nakon cijelog ovog pregleda može se postaviti legitimno pitanje – je li Anthony Bennett najgori prvi pick u povijesti?
Istina, do sada se potkralo dosta bustova s prvim izborom na draftu i konkurencija nije mala. Tu su kao prvo Greg Oden i Pervis Ellison, ali njih ću izbaciti iz užeg izbora jer su im na karijeru uvelike utjecale česte i teške ozljede, a čak i kada to ne bih uzeo u obzir svejedno su imali barem jednu sezonu u kojoj su igrali dosta dobro. Tu su i Michael Olowokandi i Kwame Brown, koji su također bili ogromna razočaranja, ali Brown se zadržao u ligi čak 12 sezona, a Olowokandi 9, te unatoč ispodprosječnim brojkama snašli su se kao role-playeri u većini momčadi.
Da bismo pronašli pravu konkurenciju Bennettu, moramo ići čak do 1972. godine. Tada je kao prvi pick izabran LaRue Martin, i to ispred nekih legendi kao što su Bob McAdoo i Julius Erving. Martin je prošao kroz ligu brzo i neprimjetno – u četiri godine koliko je igrao imao je u prosjeku 5,3 poena i 4,6 skokova te sveukupno nešto više od 1400 poena (dok je npr. McAdoo toliko zabio samo u rookie sezoni). Bennett u svoje tri godine u ligi u prosjeku bilježi 4,2 poena i 3 skoka, a sveukuono je zabio 543 poena. Martin se smatra najmanje produktivnim prvim pickom u posljednjih 50 godina, a opet je imao bolje brojke od Bennetta!
Na postavljeno pitanje je li najgori prvi pick u povijesti lige, za sada sve upućuje da jest. No, Bennett još nije napunio ni 23 godine, a postoji mogućnost da ga opet potpiše neka NBA momčad, tako da ipak treba ostaviti malo prostora prije konačnoga zaključka. Prve tri sezone bile su sigurno i sezone koje želi zaboraviti i na njemu je da nas sve uvjeri u suprotno, ali umjesto da nas uvjerava zašto je biran prvi – prvo nas mora uvjeriti zašto je biran uopće.