Nema ljepšeg posla nego sa sigurne udaljenosti „objektivnog“ promatrača evaluirati i kritizirati tuđi (ne)rad. Svi to radimo, nemojte uopće pokušati lagati sami sebe. Bilo da se to radi na vlastitoj socijalnoj mikrorazini ili društveno-političkoj makrorazini. Pitanje je samo je li čovjek dovoljno hrabar da to kaže otvoreno i javno ili onako „zmijski“ iza leđa. Polagano se pretvaramo u površno društvo buljitelja u mobitele koje vlastitom šutnjom dopušta da ga se konstantno gazi, a kasnije se, sakriveni iza zida anonimnosti, čudom čudimo svim tim nemilim događajima koje smo prešutno sami odobrili. Reći da nešto nije ispravno i da bi osobno to napravio drugačije, dio je same srži ljudskog karaktera. U konačnici, zašto ne? Naravno, pod uvjetom da se radi o ovoj prvoj vrsti kritike. Otvorenoj, javnoj i nadasve argumentiranoj.
Razlog ovakvom uvodu je taj što će ovaj tekst biti pretežito kritički nastrojen. Ne kako bi kritika bila sama sebi svrha, već da se pokušaju objasniti neke nelogičnosti koje se u krajnjoj liniji možda ni ne ostvare.
NBA ludilo se lagano zahuktava. Svima je jasno tko su pravi condenteri, tko su dobre momčadi sposobne uključiti se u utrku za vrh konferencije te tko su beznadni slučajevi koji će vrlo brzo početi tankirati. No, postoje i ekipe koje su tek jedan ili nekoliko poteza na tržnici udaljeni od kompletne promjene krvne slike, bilo u smjeru poboljšanja ili okretanja nove stranice. Trade deadline je sve bliže, restrikcije za razmjenu igrača s novim ugovorima istječu 14.1., neke razmjene su se već dogodile, a glasine se množe ogromnom brzinom. Neke su vrlo logične, dok druge nemaju nikakvog smisla. Pa hajmo proletjeti kroz nekoliko takvih te pokušati dati komentar i vidjeti ima li šira slika smisla.
Chicago Bulls
Nakon što je ljeto odrađeno u stilu „spasi što se spasit da“, na trenutak je izgledalo da će Bullsi pronaći svoj put unatoč evidentnoj nekompatibilnosti i isluženosti dijelova stroja. Hm, stroja… Ajde dobro, dijelova kuhinjske nape. Koja se u međuvremenu malo zaglavila. Bullsi su trenutačno na 50% učinka te zauzimaju 8. mjesto na Istoku. Jedan čovjek odskače od svih ostalih te vodi ovu momčad. Riječ je, naravno, o Jimmyu Butleru. Postižući prosječno 25.2 poena, uz 6.8 skokova i 4.5 asistencija, Jimmy je daleko najveći adut kojeg Bullsi imaju u rukavu. Vezan je ugovorom još tri sezone nakon ove. Ipak, ovaj as se sve češće spominje kao dio tradea te je navodno dostupan za pravu cijenu. Naravno da ovakav igrač ima ujedno najveću povratnu vrijednost, ali u ligi u kojoj su two-way swingmani postali ključni, tvoj potez je razmjena jednog od najboljih među njima? Za što, Zacha LaVinea? Čak nije ni problem u tome da se ne može dobiti dobar paket za uzvrat. Može. No, razmijeniti igrača kojeg si draftao, odgojio i razvio, a da mu prije toga nisi ni pokušao osigurati roster adekvatan njegovim karakteristikama je čista linija manjeg otpora. Sjetimo se, lani je Butler bio žrtva forsiranja Derricka Rosea u nadi da će ovaj pronaći dio starog sjaja, a ove sezone si igraču kojem su glavni aduti ulaz i ogromna količina izborenih bacanja, zakrčio reket s dva klasična centra i dva beka koja su sve samo ne šuteri. I u svemu tome, Jimmy opet pronalazi način. Pritom igrajući vrhunsku obranu na drugoj strani parketa. Možda nije superstar, ali teško je i biti u konstantno nepovoljnom kontekstu. Bez sumnje, radi se o pravom dragulju.
Rješenje: Zadržati Butlera (osim u slučaju nemoralne ponude, što ja znam, Gordon Hayward i Rudy Gobert zauzvrat). Razmijeniti, ako treba i pokloniti, Rajona Ronda kojem je iduća godina negarantirana te bi kao takav mogao poslužiti nekome za srediti financije. Taj Gibson je u zadnjoj godini ugovora, a takav fajter i profesionalac bi sigurno bio od koristi nekoj momčadi koja velikih ambicija (Warriorsi, Spursi, Raptorsi). Teško će pak biti naći momčad zainteresiranu za Dwyanea Wadea koji će vjerojatno iskoristiti player opciju te tako uzeti skoro 24 milijuna $ iduće sezone. Zašto ne probati dovesti etabliranog startera kao što je Goran Dragić ili PJ Tucker za nekog od mladih igrača? Opcija je beskonačno, trejdanje Butlera za nekakav paket upitne budućnosti je najgora od njih.
Portland Trail Blazers
Iako su im mnogi predviđali (khm, posipam se pepelom) borbu za domaći teren prvog kruga doigravanja na zapadu, Portland se nakon skoro pola sezone nalazi na razočaravajućem 9. mjestu konferencije. Mislim, kada te preskoče Sacramento Kingsi vrijeme je da oglasiš alarm za uzbunu. Napad je dobar (8.), ali ne toliko koliko se očekivalo. Obrana je zato užasna (28.) te su u tom pogledu samo Denver Nuggetsi i Los Angeles Lakersi gori. Pritom imaju 3. najskuplji roster (!) u ligi. Promjene su, vidljivo je, nužne. Još od samog nastanka dua Damian Lillard – CJ McCollum bio sam skeptičan. Sjajan napadački potencijal, vrlo zabavni za gledanje pa čak se može reći simpatični košarkaši. Međutim, vrlo je upitno dokle te može odvesti taj combo. Obojica su defanzivne rupe. Blazersima bi bio potreban obrambeni bedem na ostalim pozicijama da bi sakrili njih dvojicu, a možda ni to ne bi bilo dovoljno. Pokazatelj obrambene nemoći su činjenice da je Blazersi pri dnu u branjenju trice i količini slobodnih bacanja protivnika. Naravno da je tako kada je obrana na perimetru šuplja više nego priče Mladena Grdovića o odvikavanju. Također, eksperiment s dovođenjem Evana Tunera se pokazao kao neuspješan, iako je teško kriviti upravo s obzirom da je taj potez itekako imao smisla u tom trenutku. Baš kao i svi ostali potezi zadnjih nekoliko godina. Ali dođe vrijeme kada je potrebno preuzeti rizik u pokušaju da se napravi iskorak. Iz tabora ove momčadi kažu da nisu zainteresirani za Nerlensa Noela i DeMarcusa Cousinsa. Pa naravno, kome trebaju potentni mladi rim-protector ili možda najbolji centar lige trenutačno kada imaš Mo Harklessa kao lažnu četvorku, Festusa Ezelija kojem je možda čak karijera u pitanju ili vječno obećavajućeg Noaha Vonleha (ajde, ima tek 21 godinu). Masona Plumleea namjerno izostavljam jer čovjek izvlači maksimum iz svojih predispozicija, a njegovo razigravanje nakon kratkog rolla je fantastično. Daleko od toga da im ne treba kvalitetnije rješenje od njega. Ako uzmemo za pretpostavku da je Lillard nedodirljivo lice franšize, da je Al-Farouq Aminu kvalitetan, jeftin i nužan bočni stoper, svi ostali bi trebali biti itekako dostupni. Teško da bi Kingsi pojačali svog direktnog konkurenta za playoff, ali na tržištu postoji još kvalitetnih igrača koje bi neka momčad ustupila za par mladih lavova Portlanda, a chip kao McCollum im omogućava lov na najveće zvjerke.
Rješenje: Ova godina je za njih definitivno izgubljena, bilo da ne uđu u doigravanje, bilo da uđu samo kako bi pokupili metlu od Golden State Warriorsa u prvoj rundi. McCollum im je najbolja oklada za dobar ulov na tržištu. Uz to, imaju puno visokih na rosteru od kojih nijedan ne donosi produkciju za najviše domete. Za ciljati na išta više u budućnosti, potrebna im je promjena identiteta već sada. Koja neće biti lagana i bezbolna, ali još je bolnije ovakvo stanje.
Atlanta Hawks
Kyle Korver novi je gunman Cleveland Cavaliersa. Špekulira se s mogućom razmjenom Thaba Sefoloshe. Ipak najviše prašine dižu glasine vezane za Paula Millsapa. Poučeni gubitkom Ala Horforda ovo ljeto, Atlanta naveliko osluškuje moguće ponude za svog najboljeg igrača, iako on sam kaže da mu se baš i ne mijenja adresa. Za razliku od prve dvojice koji možda mogu ponuditi nekoj momčadi dio koji im nedostaje, Millsap je prava „velika riba“. Svi znamo njegove vrline: jako pametna igra u obra smjera, vrlo brze ruke, sjajan kradljivac, snažan, solidan šuter, odličan realizator. Mana ima jako malo. Možda navršene godine i koji inč manjka u visini. Nema kome ne treba takav igrač. Ono što je u cijeloj priči nejasno su zapravo Altanta Hawksi. Koji je njihov cilj? Kratkoročno? Dugoročno? Nakon gubitka Horforda, potpisali su veterana Dwighta Howarda. Dakle potez u smjeru sadašnjosti. S druge strane, riješili su se Jeffa Teaguea kako bi otvorili minute mladom, nedokazanom i hirovitom Dennisu Schroederu, što je potez koji je usmjeren ka budućnosti. Čista kontradikcija. Ako su oni prava playoff momčad (ne izazivač, ali stabilan sudionik), onda bi trade Millsapa bio vrhunska glupost. Pogotovo uz iskazanu želju za ostankom. Međutim, ako žele okrenuti novu stranicu, riješiti se Korvera, Sefoloshe i Millsapa, kako se u to uklapa potpis Howarda? Vidljivo je da su već na ljeto lutali u viziji, a izgleda da ni sada nisu sigurni tko su ni što žele biti. Hawksi su 4. momčad na Istoku i bez obzira na svoje mane ne mogu biti nezadovoljni sezonom. Rješavanje prve napadačke opcije bi ih itekako otpuhalo s kursa, makar da umjesto njega dovedu drugu zvijezdu. S jedne strane, za veće domete bi trebali osnažiti ekipu, a nekakvih resursa za taj pothvat baš i nemaju. Možda jedan brzi rebuilding i nije tako loša ideja. U tom slučaju što s Dwightom? Postoje li zainteresirani za njega ili bi ga zadržali kao vođu mlade ekipe (čuj to, Howard i vođa u istoj rečenici, haha)?
Rješenje: Pojma nemam. Da iti malo vjerujem u Schrodera tada bih zagovarao trade Millsapa i Howarda. S obzirom mu vjerujem otprilike koliko i programu za oživljavanje hrvatske ekonomije i industrije, zadržao bih Millsapa i ponudio mu novi ugovor, a Schroedera spakirao u Miami za Dragića.
The solution
Kakav pompozan podnaslov za totalnu glupost koju ćete sada ugledati. Proizašlo iz čiste zaigranosti i dosade. Čak se ne može reći da nema logike, ali budite sigurni da do realizacije ovako nečeg neće doći.
„Blagdani su gotovi,
slijedi povratak u ludnicu.
Puni su trade slotovi,
vrijeme je za NBA tržnicu.
Jedni se žele pojačati,
drugi pak kreću iznova,
treba mudro koračati,
otvorena je sezona lova.
Neki GM-ovi su prevara,
drugi lukavi kao lije,
No samo je jedan prepoznao all-stara
u liku Zaze Pachulije!“