Ovo je momčad koja je uz San Antonio Spurse od svih ekipa u ligi izborila najviše uzastopnih odlazaka u playoff. Spursi su na nedostižnih 17 playoff nastupa u isto toliko godina, a Hawksi su na sedam. I ove godine izgledaju kao sigurna oklada za mjesto koje vodi u doigravanje, a prošlosezonski playoff nastup i ojačani roster pretvaraju ih u dark horsea nove NBA sezone, i nude navijačima razlog za optimizam.
Trenutni roster za sezonu 2014/15:
Jeff Teague, Shelvin Mack, Dennis Schroder, Kyle Korver, John Jenkins, Kent Bazemore, DeMarre Carroll, Thabo Sefolosha, Paul Millsap, Mike Scott, Adreian Payne, Al Horford, Pero Antić, Elton Brand, Mike Muscala
Otišli: Lou Williams, Gustavo Ayon, Cartier Martin
Došli: Adreian Payne, Thabo Sefolosha, Kent Bazemore
Bilo je to za dlaku, i mogao je to biti jedan od najvećih upsetova u povijesti NBA lige da su nakon regularne sezone osmoplasirani Hawksi, s omjerom 38-44, u doigravanju izbacili Pacerse, prvu momčad Istoka. I dok je košarkaška javnost početkom doigravanja negodovala kako treba reformirati sustav doigravanja, reducirati broj momčadi koje u isti ulaze s Istoka i slično, Hawksi su koristeći klasični playoff mismatch stvorili pravu frku Pacersima. Negodovanja su utihnula a Hawksi su poveli 3:2 i imali meč loptu na svom parketu. Nisu uspjeli, presudilo je nekoliko lopti u završnici šeste utakmice i individualna klasa Pacersa koji su onda u sedmoj rutinski odradili posao i otišli u polufinale konferencije.
Omjer 38-44 iz regularne sezone nije realan. Hawksi su bili treća momčad Istoka do ozljede najboljeg igrača Ala Horforda. Igrali su vrlo dobro i nakon njegove ozljede, ali ih je početkom veljače napala luda serija ozljeda visokih igrača. Horfordu su se u bolnici priključili Paul Millsap, Pero Antić i Gustavo Ayon. Raspored je postajao sve gadniji, a sav teret igranja pod obručima pao je na veterana Eltona Branda i Mikea Scotta. U takvim okolnostima Hawksi su u 15 utakmica nanizali 14 poraza i samo jednu pobjedu. Trener Mike Budenholzer u trenutcima očaja znao je posezati za postavama koje su uključivale DeMarrea Carrolla (inače nisko krilo, 203 cm) na centru i Cartiera Martina (bek-krilo, 201cm) na krilnom centru, samo da Brand ne kolabira na parketu. Po povratku Millsapa i Antića u rotaciju igra Atlante se opet stabilizirala i počeli su opet pobjeđivati.
Nakon buke u playoffu, ovoga ljeta Atlanta je imala dosta prostora na salary capu za dovesti pojačanja koja bi nadogradila jezgru. Od zvučnijih imena ugovori su ponuđeni Pauu Gasolu i Luolu Dengu ali obojica su odabrali neke druge destinacije pa su se u Atlanti zadovoljili utješnim nagradama. Iz Oklahome je kao slobodni igrač stigao Thabo Sefolosha, iz Lakersa je došao Kent Bazemore. Klasični su to potezi u stilu GM-a u odsustvu Dannyja Ferryja koji voli raditi ispod radara. Thabo i Kent sanirat će bočne pozicije Hawksa koje su bile deficitarne lani, donijet će potrebnog atleticizma i dužine, te će popraviti obrambeni segment igre na perimetru.
Od igrača odabranih na draftu ove godine a koji se nalaze na rosteru tu je samo Adreian Payne, krilni centar/centar mekane ruke i fantastičnog atleticizma. Jedini važan odlazak iz Hawksa bio je onaj Loua Williamsa u Toronto putem tradea. Atlanta je za njega dobila Johna Salmonsa kojeg su odmah otpustili. Tako Atlanta opet ima jeftinu a kompetitivnu momčad, bez ijednog, makar za dolar, preplaćenog igrača.
Rotacija
Hawksi u rotaciji imaju 3 nova igrača, a izgubili su samo jednog važnijeg, i to nas dovodi do zaključka da ekipa ima širinu i dubinu, iskusniji su za jednu godinu, naviknuti su na igranje u Budenholzerovom sistemu i nije im potrebno dodatno uigravanje, te na svakoj poziciji imaju po tri dobra rješenja koja se uklapaju u sistem i koja će olakšati periode kada napadnu ozljede ili dođe do zamora materijala Horford je pred početak trening kampa izjavio da je ovo najbolji i najdublji roster otkad on igra za Hawkse. Pogledajmo što ga je impresioniralo.
Jeff Teague, Shelvin Mack i Dennis Schroder su trojac koji će imati minute na poziciji razigravača. Teague je starter, klasični NBA playmaker koji ne odskače od prosjeka ali ima kvalitete poput strahovito brzog prvog koraka, vrlo dobrog ulaza i zna vrtjeti pick igru. Pasivnost mu je smrtni neprijatelj, ali dok je aktivan kada ima loptu u rukama i dok dribla jako je opasan. Opasan koliko i porozan u obrani gdje ne može čuvati snažnije bekove, zapinje u blokovima, a nedostaje mu i voljnog momenta. Mack je idealni backup play koji neće gubiti lopte i održavati će napad stabilnim, dok je Schroder još uvijek „samo“ potencijal ali i njegov napredak se očekuje ove godine.
Kyle Korver je prvo ime Atlante na poziciji šutera. Jedan od najboljih šutera u ligi uopće, opasan iz spot up i catch and shoot situacija. Prošle sezone je imao najbolji postotak ubačaja za tri poena od 47,2%. John Jenkins se vraća na parkete nakon ozljede iz prošle sezone zbog čega ju je gotovo cijelu propustio, a u prve dvije sezone bio je blago rečeno nekonstantan ali u predsezoni pruža dobre partije. Bazemore je novo ime na rosteru. Odigrao je sezonu života za D`Antonijeve Lakerse, u sistemu koji je znao iskoristiti njegov solidan šut za tricu. Zbog istih kvaliteta se uklapa i u Atlantin sistem iako bi se njegov utjecaj najviše trebao osjetiti u obrani gdje sa 198 cm visine i 210 cm raspona ruku može čuvati obje bekovske pozicije.
Carroll je nakon prve sezone osvojio sve simpatizere Hawksa svojom igrom u obrani i zaraznom energijom koju unosi u svaki dvoboj. A koliko je važan bio za Atlantu govori podatak da su protivnici ubacivali 6 poena više na 100 posjeda kada on nije bio na parketu. Vrijednost mu dodatno podiže činjenica da bez problema može pogađati trice i predvoditi tranziciju. Da Carroll ove sezone ima dostojnu zamjenu pobrinut će se Sefolosha. Iza njega je poprilično neuvjerljiva sezona u Oklahomi prošarana ozljedama. Nije u idealnim godinama (30) za nekoga čija se igra bazira na atleticizmu, ali još uvijek se može nositi s najopasnijim protivničkim swingmanima u obrani, a u napadu šibati trice iz kuta.
Prva „četvorka“ Atlante je Paul Millsap koji se lani preporodio u Hawksima. Ubacivao je 17,9 poena, uz 8,5 skokova i 3,1 asistenciju, a odlična forma do All-stara omogućila mu je i nastup na glavnoj večeri. Nakon ozljede Horforda bio je najbolji igrač Hawksa iako nije netko zbog koga bi kupili kartu i došli ga gledati. Ali za primjer, lani je ubacio ukupno 76 trica (35% šuta za tri), a do prošle sezone ukupno je kroz karijeru zabio 33 trice. Koristan je i na laktu i kao stretch opcija, te je solidan defenzivac usprkos manjku centimetara. Millsapove zamjene su Scott i Payne, dva mlada igrača koja će služiti uglavnom kao visoki šuteri s trice. Scott je prošle godine bio najbolji igrač s klupe Atlante s 9,6 poena i 3,6 skoka, dok ga se navijači Knicksa i Pacersa sigurno još uvijek sjećaju. Paynea će Budenholzer koristiti na četvorci ali zbog visine od 208 cm bivši as Spartansa iskoristiv je i u super-stretch postavama kao centar.
Kad smo već kod centara, od ozljede oporavljeni Horford trebao bi biti najveće pojačanje Atlante. Kada je zdrav i spreman Horford je možda i najbolji all-rounder među centrima. Tu su još, Pero Antić, još jedan s mekanom rukom i glavni enforcer Hawksa; Elton Brand čije će veteransko prisustvo dobro doći na parketu i van njega, te Mike Muscala, za prilike Hawksa visoki (211 cm) centar, naravno, mekane ruke.
Playbook
Kada pročitaš popis imena koji Hawksi imaju na rosteru ne ostaneš pretjerano impresioniran na kraju. Nemaju imena ali imaju sustav igre u kojemu imena nisu bitna, i sustav koji je u stanju maksimizirati potencijal i talent svakog igrača koji vjerojatno ne bi bio iskorišten da su igrači uglavnom oslonjeni na svoje individualne sposobnosti izvan nekog sistema. Budenholzer je prošle sezone kao rookie trener počeo s implementacijom novog sistema igre Hawksa, prihvativši se tako teškog posla izgradnje jednog potpuno novog identiteta momčadi (ako su Hawksi uopće zadnjih godina imali ikakav identitet). Trener je to koji je 18 godina bio pomoćnik Greggu Popovichu u Spursima, prvo kao video koordinator, a onda kao desna ruka na klupi i stručnjak zadužen za napadački segment igre. U organizaciji su ga toliko cijenili da je njegovo ime najozbiljnije figuriralo kao zamjena za Popovicha jednoga dana.
U Atlantu je došao preko Dannyja Ferryja, još jednog Popovog učenika, a ne treba ni govoriti onda da je i sistem igre prekopiran od San Antonija i onoga što oni igraju zadnjih godina: jako puno kruženja lopte, oslanjanje na vanjski šut, screen i pick and roll igra, ekstra pasovi, obrana oko boxa i usmjeravanje protivničkih driblera na visoke igrače u reketu.
Koliko je sistem Hawksa bio kvalitetno implementiran prošle sezone ovisi o interpretaciji konteksta. Momčad je imala negativan omjer pobjeda i poraza a najvažniji uzrok nije loša forma ili nekvalitetan roster već ozljede. Napadački su Hawksi bili ispod ligaškog prosjeka, ubacivali su 105,9 poena na 100 posjeda, dok su obrambeno bili taman iznad crte, dopuštali su 106,4 koša. Hawksi su tako sezonu završili kao prosječna momčad, a oba rejtinga vrijedi promatrati kroz prvu sezonu igranja u novom sistemu, ozljede općenito i ozljedu najboljeg igrača u oba pravca – Ala Horforda.
Ako ostanemo još malo pri statistici onda recimo da su samo Rocketsi ispalili više trica od Hawksa (Houston 2179, Atlanta 2116), i da su samo Spursi imali više asistencija od Atlante (2064 asista Spursa, 2041 Hawksa).
Budenholzer je kroz cijelu prošlu sezonu forsirao pokretni napad, driblanje je praktički bilo zabranjeno. Od bekova se očekivala aktivnost u vidu prolazaka kroz blokove i „rezanje“ prema obruču, visoki su također stalno bili u pokretu, postavljali blokove i nudili se na laktovima reketa. Osim što je motion napad Budenholzerova trenerska ideologija, takva vrsta napadačke igre bila je i praktična za Atlantu jer na rosteru nisu imali pravoga igrača za izolacije i nekoga tko si iz večeri u večer može kreirati poene. Najbliži tome je bio Lou Williams, u ulozi šestog čovjeka, koji je odigrao nekonstantnu sezonu nakon oporavka od lanjske ozljede.
Najvažniji čovjek u takvom napadu bio je Kyle Korver. Njegovu važnost za Hawkse objasnili smo ovdje, a sada možemo ponoviti da je njegovo kretanje bez lopte najbolje u ligi i kao takvo predstavlja svojevrsni napad u napadu. Kada na parketu imate čovjeka koji za tricu šutira 47%, bilo iz trka, nakon izlaska iz bloka, ili iz mjesta jasno da morate usmjeravati obranu na njega i Korver je tom svojom off ball igrom navlačio obranu na sebe, te tako otvarao prostor suigračima.
Osim Korvera, i Atlantini razigravači su imali značajan utjecaj na napad. Praktičko svaki napad momčadi počinje screen igrom visokih i bekova s loptom, nakon čega su Millsap i Al Horford uvijek dobra rješenja kao rolleri ili šuteri s poludistance, ali coach Bud je zahtijevao od razigravača da budu agresivni u slash&kick igri tražeći od njih da bacaju povratne lopte na perimetar šuterima. U takvoj igri je profitirao Teague, koji uživa u igri 2 na 2, posebno s Horfordom, i koji je najviše iz takve igre doprinio momčadi s 16,5 poena i 6,7 dodavanja.
Atlanta u Horfordu i Millsapu ima možda najraznovrsniji centarski par na Istoku, i upravo su njih dvojica do Horfordove ozljede bili najbolji strijelci i igrači momčadi. Millsap je kao što smo rekli lani dodao stretch element u svoju igru, šut s poludistance je uvijek bio pouzdan kao i kod Horforda. Prošle sezone su obojica kod Budenholzera napade otvarali igrom 2 na 2, ali su jako puno vremena provodili i na laktu kao „mantinele“, zaduženi za kreaciju sa high posta. I pri tome nisu morali biti konačni asistenti za koševe, ali njihova uloga u protoku lopte i traženju igrača koji cut-aju bili su vrlo važni za sistem. Uz to, obojica mogu uspješno driblati s te pozicije prema obruču i biti opasni iz izolacije.
Ozljeda Ala Horforda i promoviranje Pere Antića u startnog centra značila je da će Hawksi morati odustati od balansirane obrane i preuzeti negdje rizik. Iako je Antić svoj posao obavljao i više nego dobro u obrani, nedostatak Horfordovog iskustva i pokretljivosti natjerao je Budenholzera da nakrca reket tijelima, onemogući propuh u reketu i riskira na perimetru. Nedostatak visine pa i atleticizma osjećao se kod oba visoka bez obzira koju postavu Budenholzer poslao na parket i zato su Hawksi igrali jako gustu zonu oko reketa sa puno pomaganja. To je ostavljalo dosta prostora protivničkim šuterima koji su protiv Hawksa tricu gađali 36,5% (11. najgori rezultat u ligi) prosječno, ali kao što smo rekli, nešto moraš dati. S Horfordovim povratkom na parket obrana bi mogla postati malo izbalansiranija, ali opet s naglaskom na zaštitu reketa, a trebala bi se popraviti i obrana pick and rolla koja je vrlo često mučila Atlantu prošle sezone.
Plus/minus
Za kraj ove najave ostaje nam još samo predstaviti, ili pokušati pretpostaviti koje će biti prednosti Atlante u novoj sezoni, a što će biti mane.
Plus:
Napadačka ravnoteža: Millsap je u prošloj sezoni bio najbolji strijelac Hawksa, ali i jedini pravi strijelac od visokih igrača ako ne računamo na Horforda do ozljede. S povratkom Dominikanca Millsap će dobiti više prostora, on i Horford se mogu izmjenjivati u high-low igri, ali i protivničke obrane će se teško snalaziti protiv momčadi koja se dobro kreće, ima ultrabrzog razigravača koji zna igrati 2 na 2, ponajboljeg šutera u ligi i dva raznovrsna strijelca u reketu.
Rutina: igrači su na početku trening kampa redom izjavljivali kako im je ove godine lakše jer se ne moraju upoznavati s novim trenerom i njegovim idejama. Naučili su i znaju što Budenholzer traži od njih na parketu i koje su im uloge. Važno je i što nije bilo prometno u svlačionici i nije potrebno dodatno uigravanje.
Horford: jako puno puta smo ga spomenuli u ovome tekstu, ali s razlogom. On je počelo i bit ove momčadi, u oba pravca najbolji igrač. Pitanje je koliko će mu trebati da dođe u optimalnu formu, ali i samo prisustvo prirodnog lidera na parketu momčadi daje sigurnost. Tu su i još neke stvari. Na primjer ova. I ova.
Budenholzer: nije lako doći u franšizu sinonim mediokritetstva i uhvatiti se u koštac s izgradnjom novog identiteta te momčadi, ali ovaj trener je na dobrom tragu. U godinama rada s jednim od najboljih trenera u povijesti košarke Budenholzer je sigurno naučio ponešto, a ponešto je prezentirao već prošle sezone. Pravovremeno zvanje timeouta, u NFL stilu korištenje specijalnih timova (u završnicama), miksanje postava s dva razigravača, ili super-niskih postava s Millsapom na centru itd.
Minus:
Skandal: dalo bi se raspravljati o tome što je rasizam a što marketing, koji su kriteriji za nekoga proglasiti rasistom, i tko je kriv za rasistički skandal koji je potresao Atlantu, ali to ostavljamo za neke druge priče. Ovakvi skandali i afere znaju negativno utjecati na momčad, a nama ostaje vidjeti je li dobra atmosfera u svlačionici od prošle godine narušena.
Prva opcija: i Horford dok je bio zdrav, te Millsap i Teague kroz cijelu sezonu imali su potrošnju lopti, u napredno statističkom okviru, na granici druge i treće napadačke opcije i iznadprosječnu efikasnost. To nije samo po sebi loše jer većina momčadi u ligi nema prvu napadačku opciju po potrošnji i efikasnosti, ali Atlanti nedostaje jedan igrač koji će izmisliti poen kada je nužno, kada sve stane. Horford je možda taj, i možda on spriječi raspadanje Hawksa toliko puta viđeno prošle sezone, ili potpuni pad u napadačkom segmentu igre prilikom velikog vodstva kada Hawksi nisu znali dokrajčiti suparnika.
Kreator: pod „kreator“ mislimo na igrača na vanjskoj poziciji koji sebi može kreirati šut. Teague je jedini takav, ali nedovoljno pouzdan da mu daš loptu u izolaciji jer nema ni idealan šut, ni fizikalije da dominira. Korver je puno bolji bez lopte, Carroll je ponešto bolji od Korvera bez lopte. Ni na klupi Hawksi nemaju driblera ili kreatora a to je uvijek problem kada igraju protiv atletski dominantnih momčadi koje ih na vanjskim pozicijama mogu preuzimati ili igrati dobar presing i tako začepiti dušu njihove igre – protok lopte.
2116: ovo je brojka koja označava koliko su puta Hawksi šutnuli tricu prošle sezone. Opet, brojku moramo uzeti sa „zrnom soli“ jer je momčad ostala bez dominantnog strijelca iz reketa i oko reketa, ali Budenholzer također ima tu tendenciju da jako puno koristi petorke u kojima svih 5 igrača šutira tricu. Jedna takva s Antićem i Millsapom provela je 298 minuta prošle sezone na parketu zajedno, a ove sezone brojka bi se mogla i povećati zbog dolaska Paynea koji šutira trice, a tu je i Mike Muscala s istom tendencijom. Trica je super ako je pogađaš, a Hawksi su je lani pogađali sa 36,3% uspješnosti, malo bolje od ligaškog prosjeka, što nije loše s obzirom na broj ispucanih, ali potrebniji je bolji balans unutarnje i vanjske igre jer se liga jako brzo navikne na tvoje trendove i postaneš predvidljiv.
Prognoza: playoff momčad
Ne bi trebalo biti sporno da će Hawksi dohvatiti playoff. Stvari se mogu zakomplicirati zbog ozljeda recimo nekog od dvojca Millsap-Horford, nekošarkaških afera ili promjenom kursa u košarkaškom djelovanju franšize (čitaj: novi vlasnik, novi GM, novi trener). U idealnoj situaciji, ovo je momčad koja može biti opasna u doigravanju, dovoljno opasna da ovaj put nokautira suparnika u prvoj ili drugoj rundi i tako sa sebe skine teret povijesnog naslijeđa momčadi samo za prvu rundu.