Atlanta prvi kandidat za doigravanje

Nakon analize boljih ekipa istoène konferencije, slijedi analiza donjeg doma istoka. Ako je netko pomislio da se ovdje radi o slabim ekipama, prevario se jer su u pitanju momèadi koje su tek u izgradnji i koje još prolaze kroz fazu stvaranja.

Donosimo vam pregled ostalih sedam ekipa na istoku, koji kandidiraju za doigravanje lige.

Svakako najveæi kandidat za doigravanje su Atlanta Hawksi, sastav koji doduše ima sjajnu poèetnu petorku, ali im širina predstavlja veliki problem. Ove godine je put Pireja preselio njihov kljuèni igraè s klupe Josh Childress, što je bio veliki udarac za upravu jastrebova. Kako im ne bi odlepršao i drugi Josh (Smith) , brže bolje su meèirali ponudu Griezliessa i potpisali s njim petogodišnji ugovor vrijedan 58 milijuna dolara. Ako gledamo poziciju organizatora, Atlanta i nije tako loše pokrivena. Tu je veteran Mike Bibby, koji je prošle sezone doveden iz Sacramenta, ali koji ipak više nije ni sjena igraèa iz Kingsa. Tu su još mladi Acie Law od kojeg se svakako oèekuje veæi doprinos nego prošle sezone i Speedy Claxton, koji zbog ozljede prošle sezone nije odigrao niti minute. Veæ pozicija beka šutera pokazuje nedostatak širine. Tu je Joe Johnson, najbolji strijelac momèadi prošle sezone koji veæ 3 godine na parketu provodi više od 40 minuta i koji je u karijeri veæ imao problema s ozljedama, pa se ne treba zaèuditi ako tijelo ponovo pokaže znakove prevelike potrošnje. Jedina zamjena mu je Flip Murray, kojem je na žalost igranje obrane strani pojam i kojem je prirodnija pozicija organizatora igre. Na krilnim pozicijama startaju Josh Smith i Marvin Williams, dvojica jako kvalitetnih igraèa, ali tu je i prièi kraj što se tièe krila, na veliku žalost navijaèa Hawksa. Imena kao što su Othelo Hunter, Maurice Evans ili Jeremy Richardson ipak nisu za ozbiljnu košarku. Poziciju centra pokriva još jedan super-talentirani mladiæ Al Horford, ali kao što je sluèaj i na ostalim pozicijama, nema alternative. Zaza Pachulia ili Ranadolph Morris nisu igraèi za najviši nivo.

Nakon Atlante dolazi još jedna vrlo respektabilna ekipa, Millwaukee Bucks. Nakon što su 2005. godine 1. pickom dohvatili Andrewa Boguta, oèekivalo se da æe se vrlo brzo vratiti u sam vrh istoka, ali to se na njihovu žalost još nije dogodilo. Mnogi su prigovarali da se previše živjelo od bekovskog para Mo Williams-Michael Redd, a premalo spuštala lopta na Boguta, pa su Bucksi odluèili malo promijeniti strukturu momèadi. Na poziciji organizatora više nema potrošaèa Williamsa i vrlo je upitno tko æe na tom mjestu kraljevati sljedeæe sezone. Od trojice kandidata svakako je najzvuènije ime Luke Ridnour,  14. izbor 2003. godine, koji je doveden ove godine iz Seattlea gdje je imao solidne brojke. No, ja sam ipak mišljenja da æe dirigentsku palicu preuzeti Ramon Sessions, koji je vjerujem prilièno nepoznat košarkaškoj javnosti. Bio je prilièno nezanimljiv i scoutima i izabran je tek kao 56. pick, a pažnju je skrenuo na sebe odliènim partijama na kraju prošle sezone kada je podijelio i rekordne 24 asistencije Chicagu. Na pozicji beka je Michael Redd, jedan od najboljih šutera u NBA i èlan ovogodišnje reprezentacije SAD-a. Na malom krilu je još jedan odlièan igraè, Richard Jefferson, ovogodišnja pridošlica iz Netsa. Kad Redd ili Jefferson požele predahnuti na nekoliko minuta, najvjerojatnije æe uskoèiti Adrian Griffin, obrambeni specijalac koji je uglavnom zadužen za prljave poslove. Na poziciji krila još imaju Joea Alexandera, atletsko èudo sa West Virginie kojeg su scouti najviše usporeðivali sa Shawnom Marionom i koji bi vrlo lako mogao zaigrati na poziciji krilnog centra unatoè visini od “samo” 203 cm. Ali ipak se nekako vjerojatnijim èini da pod košem društvo Bogutu pravi Charlie Villanueva, kojemu brojke od prve sezone idu silaznom putanjom. Na centru je veæ spomenuti Australac hrvatskih korijena, Andrew Bogut, od kojeg se oèekuje da konaèno zavlada pod obruèima. Na kraju je zakljuèak vrlo lagan, kako Bucksima postizanje koševa nikad nije bilo problem, kljuè svega bit æe u obrani. Ukoliko se tu ne poslože, èeka ih još jedna sušna godina.

U sliènoj situaciji su i Charlotte Bobcatsi, najmlaða franšiza lige koja svoje redove pojaèava putem drafta. Prošlih sezona se govorilo da im fali kvalitetan vanjski igraè koji svakom može utrpati 20, pa su doveli Jasona Richardsona, ali veæeg rezultatskog pomaka nije bilo. Pod košem imaju Emeku Okafora, vraæa se  Sean May, tu je i svestrani Gerald Wallace, koji obrambeno može odgovoriti i na vanjske i na unutarnje igraèe. Na vanjskim pozicijama je još jedan povratnik Adam Morrison, veæ spomenuti Jason Richardson, te Mayev sveuèilišni kolega Raymond Felton na poziciji organizatora. Tu je još i dobar šuter Matt Carroll, koji je ipak igraè za sporedne uloge. Na ovogodišnjem su draftu pomalo iznenaðujuæe uzeli još jednog organizatora igre, D.J. Augustina koji je privukao pažnju scouta prošlogodišnjim izdanjem u dresu Texasa. Kako je momèad solidno pokrivena na svim pozicijama, problem oèito leži u glavi ekipe, pa se trener Larry Brown vjerojatno nada da æe Augustin bolje upošljavati suigraèe nego što je to èinio Felton. Još su putem drafta doveli i Alexisa Ajincu, mladog Francuza od kojeg se ove sezone ništa posebno ne oèekuje. Uostalom, on mora još jako ojaèati kako bi se mogao upustiti u hrvanje pod NBA obruèima. Bobcatsima talenta svakako ne nedostaje, ali èini se da su ipak još uvijek previše neiskusni za upuštanje u ravnopravnu borbu s najjaèim sastavima istoka.

Najsretnija ekipa na ovogodišnjem draftu svakako su bili Chicago Bullsi sa svojim pravom da biraju prvi. Njihov izbor bio je Derrick Rose, svestrani organizator sa sveuèilišta Memphis koji je veæ kao brucoš doveo svoje Tigerse do finala NCAA turnira. Od njega se oèekuje da veæ u prvoj sezoni uzme dirigentsku palicu u svoje ruke i vrati Bullse na staze stare slave, što mu kao najmlaðem igraèu ekipe neæe biti nimalo lako. Uz njega, na bekovskim pozicijama su još Kirk Hinrich, Larry Hughes  i Ben Gordon s kojim još nisu potpisali produženje ugovora. Od te èetvorice igraèa nijedan neæe pristati na marginalne uloge i veæ tu nastaju problemi Bullsa. A tu je još i Sefolosha, koji æe takoðer željeti svoje minute. Moguæa opcija je i potpisivanje i zamjena Gordona koji ne odgovara najbolje na obrambene zadatke i èesto igra sebièno. Na krilnim pozicijama raspolažu s Luolom Dengom i Andresom Nocioniom što bi zadovoljilo svakog trenera u ligi. Glavni problem “bikova” iz vjetrovitog grada leži u napadaèkoj igri pod košem. Igraèi kao što su Tyrus Thomas i Joakim Noah jesu veliki potencijali, ali ponajviše u obrambenom djelu i na njih se jako rijetko može odigrati kvalitetan napad. Tu im slamku spasa možda pruži Drew Gooden, koji je prošle sezone od dolaska iz Cavaliersa ostvario prosjek od 14 koševa i 9.3 skokova, a uz to je još uvijek dovoljno mlad da može napredovati. Vjerojatno æe rupu pod košem krpati i Nocioni, iako to nije njegova prirodna pozicija. Bullsi su svakako momèad za buduænost i njihovi navijaèi se mogu samo nadati da je uprava nauèila nešto na greškama iz bliske prošlosti, te da æe napokon izgraditi pobjednièku momèad.

Još jedna ekipa koja kreæe u ponovnu izgradnju su New Jersey Netsi. Nakon što su usred prošle sezone poslali Jasona Kidda u Dallas, te tako u momèad doveli Devina Harrisa, sada su poslali još jednog All-Stara Richarda Jeffersona put Millwaukeea u zamjenu za mladog i talentiranog krilnog centra Jianlian Yia te solidnog krilnog igraèa Bobbya Simmonsa koji je prije 3 sezone u Clippersima zabijao preko 16 poena u prosjeku. Kako su prošlih sezona imali oèajnu unutarnju liniju, ove su na draftu pokupili ponajboljeg centra, 213 cm visokog Brooka Lopeza. Yi i Lopez su veliki talenti ali nerealno je oèekivati da tako mladi igraèi pokažu dominaciju pod košem, pa æe ih u nadolazeæoj sezoni vjerojatno još krpati sirovine kao što su  Stromile Swift, Sean Williams i  Josh Boone. U drugoj rundi drafta su pokupili jednog od najboljih sveuèilišnih igraèa prošle sezone, Chrisa Douglas-Robertsa, koji æe vjerojatno dobiti priliku da pokaže može li se nositi sa najboljima. Još valja napomenuti da je vrlo realna i skora zamjena Vincea Cartera koji se nikako ne uklapa u ovu izgradnju mlade ekipe. Ukoliko se generalni menadžer nekog kluba pokaže sposobnim, mogao bi lako “Air Canadu” dovesti u svoj klub. Utrka za njim lagano poèinje.

Svakako najèudnija politika u ligi je ona Indiana Pacersa. Nakon što su ljetos poslali prvu zvijezdu ekipe Jermaina O’Neala put Kanade, èinilo se da ekipa kreæe u novi poèetak. Ali, kada se pogleda pažljivije, vidi se da æe ulogu prvih zvijezda imati Mike Dunleavy Jr. i Danny Granger, dvojica igraèa od kojih se ne može oèekivati poseban napredak i koji igraju na istoj poziciji. Uz to, dolaskom T.J. Forda  i Jarreta Jacka su stvorili veliku gužvu na poziciji organizatora, dok na poziciji beka strijelca nemaju nijedno pravo rješenje. Mike Dunleavy æe teško pokriti tu poziciju jer se obrambeno ne može nositi s atletskijim i bržim igraèima koji dominiraju na toj poziciji, dok Brandon Rush ipak nije igraè za najviši nivo. Tek mu je konaèna pobjeda njegovog Kansasa osigurao solidnu poziciju na draftu. Pod košem su takoðer stvorili jednu prilièno komiènu situaciju. Tako su tu Maceo Baston, nekadašnji leteæi suigraè našeg Vujèiæa koji definitivno nije NBA materijal, Josh McRoberts, nekadašnja zvijezda Dukea koji nikad nije opravdao oèekivanja iz sveuèilišnih dana, ostarjeli Slovenac sposoban za najviše 20 minuta Rasho Nesteroviæ, solidan skakaè nesposoban za bilo što drugo po imenu Jeff Foster i Troy Murphy, koji je niti kriv ,a niti dužan postao nositelj igre pod košem. Još æe oni plakati za Jerrydom Baylessom, jedinim potencijalnim superstarom kojeg su olako prepustili Portlandu. Gledajuæi iz ovog kuta, èini se da Pacersi hvataju 1. pick na draftu sljedeæe godine.

I dno dna pripada nekada slavnim ratnicima, a danas smiješnim šminkerima, New York Knicksima. Mnogi su pomislili da æe dolaskom Mikea D’Antonia Knicksi preko noæi postati Sunsi istoka, ali u stvarnosti to izgleda potpuno drukèije. Ovdje æe trener Mike imati posla s nekim potpuno drugim igraèima. Kako su od Marburya, èini se, digli ruke, ulogu Nasha bi vjerojatno trebao preuzeti Nate Robinson. Možda æe problem predstavljati to što je u prosjeku za 10 cm niži od najnižeg protivnièkog igraèa, što mu uvelike sputava pregled igre. Njegova alternativa je novo pridošli Chris Duhon, igraè školovan na Dukeu kojem je jurnjava terenom i slobodno napucavanje strani pojam, tako da ne vidim povezanost na poziciji organizatora. Na poziciji bek-šutera je još jedan bivši igraè Chicaga koji je odlazeæi iz Bullsa vjerojatno sanjao o zvjezdanom statusu u New Yorku, a nije ni slutio da æe s tim klubom dosegnuti dno dna i umjesto dolaska na veliku pozornicu lagano tonuti u zaborav. Jamal Crawford je prošle sezone bio jedna od svjetlijih toèki ovog kluba, iako je i njemu igranje obrane strani pojam. Na trojci æe trenera doèekati njegov bivši igraè Quentin Richardson, no sada je od tadašnjeg najboljeg tricaša lige ostala tek debeljuškasta sjena koja ne može pogoditi ni baèvu. Na draftu su Knicksi pokupili Danilo Gallinaria, koji je inaèe veliki talent, ali dolazak u jednu ovakvu organizaciju mogao bi se za njega pokazati kobnim. Tu je i istoimeni sin legende Knickerbockersa Patrick Ewing koji je pun entuzijazma, ali na žalost, nije baš tako pun i talenta. Pod košem caruje dvojac teškaša koji se vole puno “guziti” u napadu i puno odmarati u obrani. Rijeè je o Zachu Randolphu i Eddy Curryu, koji su prošle sezone potpuno podbacili. Valja još naglasiti da su se Knicksi pokušali riješiti Randolpha, ali im je razmjena s Memphisom propala. Možda bi stvari izgledale bolje da se pruži više slobode Davidu Lee-u, vrlo borbenom igraèu koji svaku priliku dobro iskoristi. Kako sada stvari stoje, D’Antoni æe baš kao i Larry Brown prije nekoliko sezona, vrlo skoro odlepršati iz kluba.