Kako najbolje opisati Billa Waltona? “Imao je više ozljeda nego što ih ima u enciklopediji.” To bi bio najbolji mogući odgovor na pitanje, jer Walton je propustio 56% utakmica u svojoj karijeri zbog ozljeda. U sjećanju mnogih će ostati kako je karijera ovog velikana bila isprekidana ozljedama i okružena kontroverzama. U najboljim danima karijere ravnopravno se nosio s velikanima kao što su Wilt Chamberlain, Karem Abdul-Jabbar i Bill Russell.
Waltonov trener iz Portlanda, dr. Jack Ramsay, rekao je: “Bill Russell je bio sjajan bloker, Wilt Chamberlain je bio sjajan napadač, ali Walton je mogao sve.” Walton se afirmirao ranih sedamdesetih godina igrajući za poznato sveučilište UCLA Bruinse pod palicom legendarnoga trenera Johna Wodena. I dok je bio zdrav malo tko mu je bio ravan.
Walton se na sveučilišnoj pozornici pojavio kao žgoljavi dečko s pobjedničkim mentalitetom. Za vrijeme provedeno u UCLA-u bio je privođen zbog prisustvovanja prosvjedu protiv rata u Vijetnamu i zbog kritiziranja tadašnjeg američkog predsjednika Richarda Nixona i FBI-a. Čak je napustio košarku kako bi se “duševno prosvijetlio”. Bio je fan poznate američke grupe Grateful Dead. U tim danima Walton je bio vegetarijanac, nosio je odjeću i znojnike u bojama karakterističnima “djece cvijeća”.
Nakon svog uhićenja u drugoj godini na sveučilištu izjavio je: “Vaša generacija je sj… svijet, moja ga pokušava ispraviti. Meni novac ništa ne znači, ne može kupiti sreću, a ja samo želim bit sretan”. Mnogi koji su poznavali Waltona znali su da mu ne prijaju vladine ideje. John Wooden je na tu temu za Los Angeles Times izjavio: “Nisam imao nikakvih problema s njime na parketu, ali izvan parketa sam se brinuo za njega. Brinuo sam se da ga nisu zatvorili u zatvor s grupom koja je zaposjela vladinu zgradu. Brinuo sam se kad je zaustavio promet na Wilshire Boulevardu i brinuo sam se kad je upadao na satove govoreći o ratu u Vijetnamu.”
Oni koji su poznavali košarkaša Waltona znali su da je razarajuća snaga. Na NCAA turniru 1973. godine protiv Memphis Statea Walton pogodio je 21 od 22 pokušaja šuta što je nevjerojatnih 95%. Postigao je 44 poena. Ta izvedba se smatra jednom od najboljih u Final Four utakmici. Waltonovi Bruinsi, u kojima je uz Waltona bila buduća NBA zvijezda Keith Wilkes (kasnije mijenja ime u Jamaal Wilkes), ostvarili su omjer pobjeda i poraza 88-4 i osvojili dva NCAA naslova za Waltonove četiri godine provedene na sveučilištu. Osvojio je tri nagrade najboljeg sveučilišnoga igrača godine za redom. Postati NBA legenda mu je bila sudbina.
Waltonove ozljede koje su mu obilježile karijeru počele su ga pratiti i prije dolaska na UCLA. U Helix High School, srednjoj školi koju je pohađao, slomio je zglob na ruci, nogu, nekoliko kosti u stopalu i otišao je na operaciju koljena, ali njegova duga povijest ozljeda nije spriječila Blazerse da ga izaberu kao prvi pick na draftu 1974.
Početak NBA putovanja u Portlandu
Blazersi su sezonu 1973/74 završili s drugim najgorim omjerom u ligi stoga je Waltonov dolazak probudio zanimanje za košarku u Portlandu. Waltonu uopće nije trebalo vremena da se prilagodi NBA ritmu već je u prvih sedam utakmica bilježio izvanredne brojke od 16 poena, 19 skokova, 4,4 asista i 4 blokade. I onda su nastupile ozljede koje su Waltona limitirale na samo 35 utakmica. U rookie sezoni ostvario je prosjek od 12,8 poena. Blazersi su s Waltonom imali 11 pobjeda više i nisu uspjeli iskoristiti puni potencijal svojih mladih igrača, većinom zbog Waltonovih ozljeda.
U sezoni 1975/76 Blazersi su pali na samo dno Pacifičke divizije ali je Walton iskorištavao vrijeme bez ozljeda. Bilježio je 16,1 poen, 13,4 skoka, a plus tome bio je odličan asistent u 51 utakmici, ali ozljede stopala su mu još visile za vratom i navijači Blazersa su se počeli pitati u što im se uvalio voljeni klub. Tijekom prve dvije godine provedene u Blazersima Walton je uganuo zglob na nozi, dva puta slomio zglob na ruci, dislocirao je dva nožna prsta i dva prsta na ruci te ozlijedio nogu u prometnoj nesreći.
Walton je svoju sliku dodatno kvario u medijima dajući intervjue samo određenim lokalnim novinarima, a bio je i drzak prema vlastitom trenerskom osoblju. Trener Jack Ramsay je nakon loše utakmice Waltonu rekao “super si to napravio” i Walton je uzvratio “ti si bolje napravio”. Trener Ramsay je o toj situaciji rekao: “Ostao sam bez riječi. Nikad mi neki igrač nije rekao tako nešto.” Na sreću za Blazerse, Waltonov talent je bio veći od njegovog jezika.
U sezoni 1976/77 zanimanje za Blazerse ja poraslo, većim dijelom zbog zasluga Waltona koji je bilježio 18,6 poena, 14,4 skoka, 3,25 blokade i bio je izabran u drugu najbolju petorku lige i najbolju obrambenu petorku. Dobrim igrama playmakera Lionela Hollinsa i sa sjajnim centrima Waltonom i neustrašivim Mauriceom Lucasom, Portland je postao druga ekipa u Pacifičkoj diviziji nakon više godina na dnu. Iznenadili su ligu prolaskom prvog kruga playoffa protiv Denvera, najtalentiranije ekipe tog vremena. U sljedećem krugu su dali metlu Jabbarovim Lakersima i došli su do finala. Nijedan igrač i navijač u najluđim snovima nije mogao zamisliti da će igrati finale.
Finale su igrali protiv Philadelphije predvođenom legendarnim Juliusom Ervingom. Blazersi su došli do šeste utakmice nakon što su gubili 0-2. Šesta utakmica je jedna od atraktivnijih u NBA finalima koja je imala infarktu završnicu. Naime, Philadelphia je gubila 2 razlike i imala napad u kojem su u zadnjim sekundama Julius Erving i George McGinnis promašili čiste zicere. Walton je završio kao MVP ostavivši u sjeni Dr.J-a koji je u šestoj utakmici zabio 40 poena. Tako su Blazersi došli do svog prvog i jedinog naslova NBA prvaka u povijesti franšize.
U sezoni 1977/78 Walton je bio fantastičan i vodio Blazerse do omjera 50-10 u prvih 60 utakmica. Igrao je svoju jedinu All-Star utakmicu, bio je izabran i sezonu prije, ali nije igrao zbog ozljede. Bilježio je 15 poena i 10 skokova u 31 minutu. I kad se činilo da ne može bolje pojavio se Waltonov najgori prijatelj, “ozljeda”, u utakmici s Philadelphijom o kojoj su svi pričali da je finale prije finala. Blazersi su postepeno gazili Philadelphiju i kad su navijači Blazersa pomislili da ne može bolje, Walton je napustio teren zbog ozljede lijevog stopala. U 58 regularnih utakmica bilježio je 18,9 poena, 13,2 skokova, 5,0 dodavanja, 2,52 blokade i to mu je bilo dovoljno da bude proglašen najkorisnijim igračem (MVP) lige. Na parket se vratio u prvoj rundi doigravanja protiv Seattle SuperSonicsa i tada je došao nož u leđa Waltonovoj karijeri. Nakon druge utakmice rendgenske snimke su pokazale da je slomio zglob lijeve noge. U to vrijeme je to bila ozljeda zbog koje bi se sportaš odmah oprostio od sporta. Blazersi su izgubili doigravanje u šest utakmica, ali su izgubili Waltona zauvijek.
Neočekivani odlazak iz Portlanda i promjena na bolje
Sve kontroverze koje su se povezivale s Waltonom, do tog trenutka, su bezazlene u usporedbi sa sljedećom Waltonovom odlukom. Nakon doigravanja tražio je zamjenu u drugi klub i optužio upravu Blazersa za lošu zdravstvenu njegu. Waltonove izjave za medije davao je kontroverzni sportski stručnjak Jack Scott koji je samim svojim pojavljivanjem lošu situaciju pretvorio u fatalnu za obje strane. Teško je zamisliti kakav je šok i nevjerica vladala tim danima u Portlandu. Walton je čak kasnije tužio Blazerse, ali su se nagodili izvan sudnice. Waltonu je nakon svega bio jako narušen imidž, ali je još uz to imao i tešku ozljedu.
Nakon što je prosjedio cijelu 1978/79 sezonu, Walton se uputio u San Diego. Navijači Clippersa nisu htjeli Waltona, a kad ga je klub ipak uzeo, nisu mogli vjerovati koliko su dali za 27 godina starog igrača koji je hodajuća meta za ozljede. Clippersi su dali dva solidna igrača, krilo Kermita Washingtona i centra Kevina Kuntrersa, izbor prve runde drafta i 350.000 dolara. Walton je potpisao tada rekordni ugovor. Za 7 godina je dobio 7 milijuna dolara.
Ničim izazvan, Walton se počeo mijenjati na bolje. Ošišao se, počeo jesti meso nakon dugo vremena, prestao se družiti s Jackom Scottom, skratio bradu i pokušao pronaći zajednički jezik s medijima. “Drukčija sam osoba sad nego kad sam dolazio u ligu”, izjavio je tada za Sport Magazin. Walton je trebao igrati samo 4 ekshibicijske utakmice da bi obnovio staru ozljedu gležnja lijeve noge. Te sezone igrao je samo 14 utakmica i bilježio 13,9 poena i to su mu bile zadnje utakmice koje će igrati sljedeće dvije sezone u kojima su Clippersi pobijedili samo 36 utakmica u jednoj i 17 u drugoj godini. Walton je bio najplaćeniji navijač Clippersa.
Odlučan da se vrati u dres Clippersa, Walton se oglušio na skeptične doktore koji su mu govorili da više nikada neće igrati. Otišao je u to vrijeme na novu i riskantnu operaciju zgloba. Walton je iskoristio vrijeme od ozljede i pohađao pravnu školu na Stanfordu. Da bi ostao u formi igrao je odbojku na plaži i tenis. Znao je i biciklirati s bliskim prijateljom Mickeyom Hartom. Operacija je bila uspješna i Walton se u 29. godini vratio na teren igrajući jednu utakmicu tjedno, koliko mu je klupski doktor dopustio. U 33 utakmice za Cliperse bilježio je 14,1 poen gađajući 52% šuteva iz igre. Igrao je bez boli nakon mnogo godina. Sve je krenulo na bolje i kako je Walton izjavio: “Nikad nisam bio sretniji”. I Walton i Clippersi su napredovali u sljedeće dvije sezone. Walton je igrao 55 utakmica u sezoni 1983/84 i 67 u sezoni 1984/85. U 32. godini Waltonu se bližio kraj karijere i htio je više nego samo igrati, htio je pobjeđivati.
Nakon sezone 1984/85 potražio je novi klub s kojim bi osvojio prvenstvo. Dvoumio se između dva najbolja kluba koja su obilježili osamdesete godine, Los Angeles Lakersa i Boston Celticsa. Generalnom menadžeru Celticsa, legendarnom Redu Auerbachu, sviđala se ideja da ima kvalitetnu zamjenu za radilice Roberta Parisha i Kevina McHalea. Boston je u San Diego u zamjenu morao poslat popularno krilo Cedrica Maxwella i pick prve runde. Walton je opet imao priliku osvojiti naslov, ali je ispunio san iz djetinjstva igrajući za Boston Celticse. Walton se brzo udomio u Bostonu koji je kulturno gledano bliži Europi nego Americi.
Na prvoj utakmici za Celticse dobio je višeminutne ovacije Bostonovih navijača koji su se nadali Waltonovim majstorijama bez ozljeda. Walton se pojavio u 80 utakmica čime je oborio prijašnji rekord od 67 utakmica u regularnom dijelu sezone. Igrao je 19,3 minute i bilježio 7,6 poena, 6,8 skokova, 2,1 asista i 1,3 blokade. U jednoj je utakmici zabio 20 poena i skupio 12 skokova u samo 26 minuta, ali krivac za malu minutažu ovaj put nije kriva ozljeda nego to što je Walton već u kasnim igračkim godinama. Sezona je bila još uspješnija ako pridodamo podatak da nije imao nijednu ozljedu osim slomljenog nosa što je u usporedbi s ostalim ozljedama trinaestogodišnje karijere zanemarivo. Svoju zadnju sezonu igrao je sa strašću kao da mu je prva pa je i nagrađen nagradom najboljeg šestog čovjeka lige. Prije Waltona nagrada je isto išla u Boston, ali u ruke Kavina McHalea dvije godine zaredom.
S jednom od najjačih postava u povijesti NBA lige, Boston je prošetao regularnim dijelom sezone s omjerom 67-15. U doigravanju su izgubili samo tri od 18 utakmica. U finalu su igrali protiv Houston Rocketsa predvođeni Ralphom Samsonom i Hakeemom Olajuwonom koji su popularno zvani “Twin Towers”. Boston je pobijedio bez većih problema u šest utakmica, te je Walton bio neizmjerno sretan zbog osvajanje svog drugog naslova u karijeri. U intervjuu za Boston Herald McHale je rekao: “Kad gledaš tako starog tipa s najizudaranijem tijelom u sportu kako igra kao srednjoškolac, u isto vrijeme bilo je smiješno i motivirajuće. Svaku utakmicu igrao je kao da mu je zadnja i nije nam dopustio da to zaboravimo.”
Walton se umirovio nakon 10 utakmica u sezoni 1986/87. Prvi put u karijeri se oprostio s navijačima, a da nije bio izviždan. Napustio je igru sa 6.215 postignutih poena (13,3 po utakmici), 4.923 skokova (10,5 po utakmici) i s postotkom šuta od 52%. U 49 utakmica u doigravanju postizao je 10,8 poena i 9,1 skok. Da nije bilo ozljeda u Waltonovoj karijeri statistika na kraju ove biografije bi bila jedna od najboljih u NBA povijesti. Ovako ostaje priča o sjajnom košarkašu koji će jednako ostati upamćen po svojim košarkaškim vještinama i “vještinama” da privlači ozljede ne sebe kao nitko drugi. Primljen je u Kuću slavnih 1993. godine.
Walton se kao i mnogo NBA zvijezda okušao i kao komentator. S poslom je krenuo 1991. godine. Prvo je komentirao samo sveučilišnu košarku, a kasnije je prešao na NBA. Danas ga se puno češće može čuti tijekom prijenosa utakmica sveučilišne košarke.
Osobni karton
Ime: Bill
Prezime: Walton
Datum rođenja: 11. svibanj 1952.
Mjesto rođenja: La Mesa, Kalifornija
Visina: 210 cm
Težina: 107 kg
Pozicija: Centar
Sveučilište: UCLA
NBA draft: 1.izbor 1974. (Portland Trail Blazers)
Hall of Fame: Uvršten 1993. godine