Košarka je na olimpijsku mapu ušla davne 1936. na olimpijadi u Berlinu. Prvo zlato je uzela reprezentacija Sjedinjenih Američkih država kao i na sljedećih šest natjecanja. Tek 1972. na olimpijadi u Münchenu zlato je osvojila reprezentacija bivšeg Sovjetskog saveza, prekinuvši američku dominaciju i porazivši ih u dramatičnoj i kontroverznoj završnici rezultatom 51 – 50. Amerikanci su uložili protest koji je uredno odbijen i nikada se nisu pojavili na ceremoniji dodjele medalja. Srebrne medalje koje su osvojili američki košarkaši i dan danas stoje u Olimpijskom muzeju u Münchenu.
Zlatna medalja se je vratila u američke vitrine na olimpijadi u Montrealu 1976. godine, koji su sljedeće olimpijske igre koje su se održavale u Moskvi bojkotirali zbog “hladnoratovskih” odnosa sa Sovjetskim savezom. Tu priliku je iskoristila reprezentacija Jugoslavije da vođena Krešimirom Ćosićem donese prvo i jedino zlato u Jugoslaviju. Olimpijske igre 1984. U Los Angelesu su bojkotirali Sovjeti i Amerikanci su glatko došli do zlata, u finalu svladavši Španjolce.
Olimpijada 1988. održana u Seoulu bila je posljednja je na kojoj su nastupali amateri. Naime, u svakoj od dosadašnjih američkih reprezentacija NBA igrači nisu imali pravo nastupa jer ih se smatralo profesionalcima te su za Amerikance nastupali sveučilišni igrači. Zanimljiva stvar je ta da su za ostale reprezentacije nastupali igrači koji su igrali po europskim i drugim ligama i za svoje usluge su primali novac, ali ih se nije smatralo profesionalcima za razliku od NBA igrača. Amerikanci su u polufinali izgubili od SSSR-a, koji je uzeo zlato svladavši Jugoslaviju u finalu. Tako dolazimo do Olimpijskih igara 1992. u Barceloni, kada su po prvi puta na olimpijsku pozornicu izašli NBA igrači. I to kakvi igrači.
Američka reprezentacija je sastavila ekipu koja će u povijest ući pod imenom Dream Team. Jedan i jedini, originalni Dream Team.
Američki košarkaški savez je svijetu ponudio najbolje što je NBA liga toga trenutka imala za ponuditi. Magic Johnson, poslije godine dana bez košarke i van NBA parketa zbog HIV-a, dijelio je kapetansku vrpcu s vječnim rivalom Larryjem Birdom. Iza njih svoje mjesto na rosteru su našli Michael Jordan i Scottie Pippen, duo koji je Chicago Bullsima netom prije olimpijade donio drugu uzastopnu titulu NBA prvaka. Poraženi u finalu, zvijezda Portlanda Clyde Drexler bio je drugi bek šuter iza Jordana a vanjsku rotaciju je zatvorio najbolji asistent i kradljivac lopti u povijesti NBA lige, John Stockton. Naravno, tu se našao i njegov pick n roll partner iz Utaha, Karl Malone. Ako je vanjska linija bila fantastična, što onda reći za bedem pod košem koji su osim Malonea činili još David Robinson, Patrick Ewing, Charles Barkley i momak koji je imao sreće da se nađe u timu, sveučilišni igrač godine, Christian Laettner s Dukea s kojim je osvojio drugu uzastopnu NCAA titulu i tako sebi osigurao mjesto na rosteru ispred dominantne NCAA sile i prvog izbora na draftu Shaquillea ONeala. Sigurnu ruku u vanjskom šutu su našli u ljevici Chrisa Mullina koji je te sezone bio član prve petorke NBA lige.
Na rosteru nije bila mjesta za neka velika imena NBA lige tih dana. Dominiquea Wilkinsa je iz ekipe izbacila ozljeda Ahilove tetive, Isiaha Thomasa neprijateljstvo s Michaelom Jordanom i ozloglašenost Bad Boysa iz Detroita, Reggie Miller je bio premlad i još nedokazan, isto kao i Mitch Richmond. Kevin Johnson kao i Mark Price nisu mogli preko Magica i Stocktona, a Joe Dumars pokraj Jordana i Drexlera. Orkestrom je dirigirao trofejni trener Detroit Pistonsa, Chuck Daly.
Od samog pogleda na imena protivnicima je zastajao dah, ali za Dream Team nije sve krenulo glatko od početka. Kao kamp reprezentacije je odabrana La Hoya, mali gradić nedaleko San Diega. Chuck Daly se na prvom treningu susreo s jednim problemom – egom igrača. Svaki od njih je bio glavni u svome klubu. Svaki od njih je volio da ima loptu u rukama i u njihovim klubovima napad se je vrtio kroz njih. Sada su došli u situaciju da se svaki podredi ekipi i višem cilju – osvajanju zlatne olimpijske medalje. Tako je Magic Johnson na treninzima dokazivao Michaelu Jordanu da je liga još njegova i da njegovo vrijeme još nije prošlo. Michael je Johnsonu na to kratko poručio – there is a new sheriff in town. Pritom je nastavio da uništava Clydea Drexlera na oba kraja terena kao i u neto završenom finalu.
Charles Barkley i Karl Malone su pod koševima vodili borbu za mjesto najboljeg krilnog centra. Mladi David Robinson je poručivao Patu Ewingu da njegovo vrijeme dolazi i da je reket njegov. Larry Bird je s povredom leđa sve to, ležeći na trbuhu pokraj klupe, mirno promatrao. Chuck Daly je morao svakome pronaći ulogu u momčadi i iz svakoga od njih izvući ono najbolje, bez previše zanovijetanja oko podjele minuta i broja ispucanih lopti. Činilo se je da im jedna lopta neće biti dovoljna.
Prvu pripremnu utakmicu su odigrali u La Hoyi, a protivnik je bila selekcija sveučilišnih igrača predvođena Bobbyjem Hurleyem, Grantom Hillom i Chrisom Webberom. Bobby Hurley je NBA zvijezde izluđivao svojim brzim prodorima i asistencijama Chrisu Webberu i pritom ukazao na veliki problem Dream Teama – nisu mogli braniti brze playmakere. Ekipa sveučilištaraca je iznenadila starije kolege i odnijela pobjedu.
Sljedećeg dana NBA zvijezde su se sabrale, odigrale su timski i pokazale sveučilištarcima gdje im je mjesto. Ipak, ta ekipa sveučilišnih zvijezda je ostala upamćena kao jedina ekipa koja je pobijedila Dream Team u košarkaškoj utakmici.
Nakon odrađenih priprema u Kaliforniji, Dream Team se je preselio malo sjevernije, u Portland gdje su odigrali kvalifikacijski turnir za Olimpijske igre. Dream Team nije dopustio iznenađenja i prošetali su turnirom gdje su nanizali šest pobjeda s prosječnom razlikom od pedeset i dva poena razlike. Prve poene je ubacio Larry Bird na asistenciju Magica Johnsona, a publika je podivljala. Tako su nagovijestili što protivnike čeka na olimpijskom turniru i uslijedio je odlazak preko bare.
Prva stanica je bio mondeni Monte Carlo gdje su uživali u blagodatima Azurne obale. Chuck Daly i Jordan su svaki dan igrali golf, dok je ostatak ekipe uživao u velikoj pozornosti javnosti. U Europi, Dream Team je dočekan poput rock zvijezda. Na svakome koraku su ih pratile gomile razdraganih obožavatelja i novinara. Igrači nisu mogli izaći na ulicu a da se oko njih odmah ne stvori gomila željna autograma i fotografija sa svojim idolima. Kada je počelo olimpijsko natjecanje i igrači protivničkih ekipa su se ponašali poput obožavatelja – razdragano su se rukovali s igračima Dream teama, slikali s njima i poslije utakmica tražili autograme. Litvanac Šarunas Karnišovas je na utakmicu protiv Amerikanaca ponjeo fotoaparat i uredno tijekom utakmice fotografirao.
Dream Team je skupinu prošao s pet pobjeda i prosječnom koš razlikom od 45 poena. Prvo je stradala Angola sa šezdeset i osam poena razlike. Amerikanci su utakmicu otvorili sa 46:1, prijeteći da ubiju neizvjesnost za košarkom. Vrhunac se je dogodio kada je Charles Barkley, laktom u prsa, nabio igrača Angole uz objašnjenje: “Što ja znam, mogao je imati koplje iza leđa”.
Slijedilo je uništavanje Hrvatske rezultatom 103:70. U toj utakmici se je Toni Kukoč prvi puta susreo s budućim suigračima iz Chicago Bullsa, Jordanom i Pippenom. Jordan i Pippen, ogorčeni i ljuti na generalnog menadžera Bullsa Jerryja Krausea zbog hvaljenja Kukoča kojeg su Bullsi izabrali 1990. na draftu, odlučili su pokazati Kukoču kako se igra u Chicagu. Kukoč je zabio četiri poena uz katastrofalan šut za koji je bila zaslužna obrana Jordana i Pippena. Toliko su bili naloženi na Tonija da su se svađali tko će ga čuvati. Pippen je bio spreman da ga čuva i dok sjedi na klupi, a jadni Kukoč je izjavio da mu je bio problem da i bez lopte pređe u fazu napada koliko su mu Jordan i Pippen puhali za vrat.
Poslije pobjede protiv Hrvatske slijedila je pobjeda nad Njemačkom i njihovom NBA zvijezdom Detlefom Schrempfom. Nijemce su počastili s 43 poena razlike. Brazilce su počastili sa 127 poena, što im je bio najbolji napadački učinak na turniru i konačnih 57 razlike. Grupnu fazu su završili s rasturanjem domaćina Španjolske. Prema njima su bili milostiviji i razlika je na kraju bila samo 41 poen.
Portoriko u četvrtini finala, kao ni Litva u polufinalu, nije imao šanse. Pobjede 115:77 i 127:76 odvele su Dream Team u finale gdje ih je čekala reprezentacija Hrvatske, najveće iznenađenje Olimpijskih igara. Hrvatska se je tek par mjeseci prije olimpijade odcijepila od Jugoslavije i postala samostalna država u kojoj je tek počeo bjesniti rat. Više od pola zemlje je bilo okupirano i uništeno a košarkaši su eto bili tu, u finalu na najvećoj sportskoj smotri na svijetu. Hrvatsku je vodio Dražen Petrović, zvijezda New Jersey Netsa, čovjek koji je u prosjeku ubacivao preko 20 poena po susretu uz odlične postotke šuta za beka. Podršku je imao u splitskom tandemu, Toni Kukoč, od milja poznat kao europski Magic Johnson, i Dino Rađa, buduća zvijezda Boston Celticsa.
Finale je ponudilo odličnu igru obje reprezentacije a najveći šok je uslijedio u devetoj minuti kada je Hrvatska, zakucavanjem i dodatnim slobodnim bacanjem Franje Arapovića, povela sa 25:23. Charles Barkley je u sljedećem napadu uzvratio s trojkom i Amerikanci se više nisu osvrtali. Konačnoj pobjedi od 117;85 najviše su doprinijeli Jordan s 22 poena i Barkley sa 17 poena. Amerikanci su imali sedam dvocifrenih igrača, dok su se kod Hrvatske istakli Petrović s 24, Rađa s 23 poena i Toni Kukoč sa 16 poena, 5 skokova i 9 asistencija, koji je konačno došao do daha pokraj Jordana i Pippena, pokazavši im da mu je mjesto u NBA ligi.
Nikad prije kao ni poslije, nije viđen takav spoj talenta na jednome mjestu, u jednoj ekipi. Jedanaest igrača Dream Teama je svoje karijere završilo uvrštenjem u košarkašku kuću slavnih u Springfieldu. Jordan se umirovio kao najveći košarkaš ikada. Magic Johnson i Larry Bird kao jedni od deset najboljih igrača koji su igrali košarku. Stockton i Malone su otišli u mirovinu kao jedan od najboljih dueta koje su NBA parketi vidjeli. Malone je drugi na vječnoj ljestvici strijela u povijesti lige, a Stockton je prvi asistent i kradljivac lopti u povijesti lige. Igrači Dream Teama su zajedno osvojili dvadeset i tri NBA naslova prvaka, čak petnaest MVP titula za najboljeg igrača lige. Osvojili su i dvanaest titula MVP-a velikog NBA finala.
Poslije Olimpijskih igrača u Barceloni, Amerikanci su na svako veliko natjecanje slali timove sastavljene od NBA igrača ali oni nikada nisu dosegli slavu i karizmu originalnog Dream Teama. Ostale američke selekcije nisu zaslužile da nose naziv Dream Team, nebitno koji redni broj, već samo naziv USA Team. Originalni Dream Team je krasilo zajedništvo na terenu i izvan njega. Nešto u što se sumnjalo na početku priprema u kalifornijskoj La Hoyi. Toliko su bili veliki da su svoja ega stavili na stranu i u prilog ekipe, svaki je dao svoj obol bez prevelikog isticanja. Koliko je tim svima bio na prvome mjestu govori i činjenica da veliki Michael Jordan nije bio prvi strijelac tima. Tu titulu je ponio Charles Barkley s osamnaest poena u prosjeku. Jordan se je zadovoljio s petnaest poena i fenomenalnom obranom te sa skoro pet ukradenih lopti i jednom blokadom u prosjeku.
Utjecaj koji je Dream Team ostavio na košarku u svijetu je nemjerljiv. Zahvaljujući njima danas je NBA liga krcata s talentima s drugih kontinenata i iz različitih zemalja, majstorima poput Dirka Nowitzkog i Paua Gasola, Tonyja Parkera i Manua Ginobilija. Zato nam je danas prvi pick na draftu Australac, momak iz zemlje čija je reprezentacija prije neki dan očitala napadačku lekciju timu sastavljenom od umišljenih NBA zvjezdica. Zato nam je jučer prvi pick drafta bio rođeni Kanađanin. Zato su u prošlom desetljeću titule najkorisnijeg igrača lige ponijeli jedan Nijemac i jedan Kanađanin. Zbog Dream Teama se reprezentacija SAD-a toliko muči na ovom olimpijskom turniru – otvorili su košarkaške granice i milijune klinaca širom svijeta zarazili ovom magičnom igrom.
Jedan je Dream Team i drugih “Dream Teamova” nema. To nije čak ni legendarna ekipa Bullsa iz devedeset i šeste. To nisu ni prošlosezonski Warriorsi, ni Celticsi iz osamdeseti šeste. Ako ste pročitali tekst, uključite you tube, taj prekrasni ljudski izum i pogledajte magiju na djelu. Pogledajte dio povijesti koji nikada neće izblijedjeti i kojem nitko neće moći umanjiti veličinu. Pogledajte a onda uzmite narančastu loptu i prošetajte do najbližeg košarkaškog igrališta. I nikako nemojte zaboraviti – jedan je Dream Team.