Ostvarite veliko, neočekivano dostignuće godinu prije i narednu sezonu podignete letvicu, a onda vam realnost opali takvu pljusku od koje se još oporavljate. Upravo ovo se dogodilo Hornetsima. Sve su napravili da ova godina bude nešto specijalno, vratili su staro ime – Hornets i odbacili ono blesavo – Bobcats, uredili su parket koji je sada među najljepšima u ligi, došla su nova lica u svlačionicu, trener se nije mijenjao, ali rezultati su lošiji nego prošle godine i ponavljanje prošlogodišnjeg uspjeha (ulazak u doigravanje) se čini gotovo nedostižnim.
Što im se dogodilo da im visi doigravanje? Možemo početi od lošeg odabira na ljetnoj tržnici, pa do neizbježnih ozljeda ključnih igrača. Idemo po redu. Znači, potpisi i odlasci igrača. Izgubili su Josha McRobertsa iz samo njima znanih razloga, a on se dao na put za Floridu, odrediše Miami Heat. Ovim potezom su si “ubili” najljepšu akciju iz prošle godine kada bi se McRoberts izvukao na poludistancu i onda preciznim dodavanjem pogađao “guzonju” Ala Jeffersona samog pod košem ili u low postu gdje ga nitko nije mogao zaustaviti. Pitajte samo Joakima Noahu i Bullse kako su se proveli posebno u drugom poluvremenu.
Osim McRobertsa ostali su bez odlične stretch opcije Anthonyja Tollivera koji je tricu pogađao s 41% uspješnosti i sada je starter u Detroita (ok, ovo više govori o tome koliko su Pistonsi jadni, ali nema veze). Problem nastaje kada ova dva solidna igrača zamijenite s mladim igračima u razvoju, Cody Zeller ili lošijim kopijama, Marvin Williams kojem su dali 8 mil dolara na dvije godine. Što da vam kažem ako im ovo nije najveći problem već potpis sada možemo reći službeno ludog Lancea Stephensona, a najžalosnije je što igra za pristojan ugovor, ne velik, i opet ga nisu tijekom sezone uspjeli prodati koliko im je štete nanio u svlačionici, pa još više na terenu.
Potpisom Lancea je bilo jasno da će vanjska linija teško funkcionirati s tri loša šutera, ali prilagodbe su uvijek moguće i zato je doveden Williams kao prijetnja iza linije za tri poena (proslavio se s realizacijom od 37% za tricu, sreća pa je iz kuteva gađao 51% inače bi bio zacementiran na dno klupe). Međutim, Lance, najveći ball stoper lige je pokazao kako jedan igrač može do temelja pokvariti lijepu putanju i razvoj jedne momčadi. Njegova kašnjenja u dodavanju su postala glavna rasprava na trenerskim sjednicama u Charlotti, a igrači su doslovno popizdili svaki put kada bi Lance over driblao u mjestu. Možda da ga najbolje približim ovako, znate li kako Roko Leni Ukić lupa loptu u mjestu i “čeka” da mu se netko otvori i onda nakon nekoliko propuštenih izlazaka iz blokova ili dobrih post situacija visokih on sam odluči krenuti u prodor prema košu, zabije se u masu i baci komičan floater ili polaganje od kojih se lovimo za glavu. Eto, takav je bio “naš” Hornets Lance.
Vjerojatno se sada pitate gdje je trener u cijeloj priči. Daje mu priliku, ipak je tek došao, mora se naviknuti na okolinu, dobro je plaćen, itd. No, Steve Clifford s pomoćnicima Patrickom Ewingom i Markom Priceom kao najzvučnijim imenima je vrlo brzo shvatio da od Lance u startno petorci neće biti velike koristi, te je stavljen u ulogu vođe druge postave. Svatko normalan bi očekivao da će protiv malo slabije konkurencije i sa svim koncima igre u rukama “mali” Lance proigrati. I eto ti ga đavlu, on odigra najlošiju sezonu karijere od kada je dobio ozbiljnu minutažu. Što reći na ovakav regres, postotak šuta se srozao s 49% iz 11 šuteva na 37% iz 9 šuteva, dok postotak trice je možda bolje i ne spominjati jer je Josh Smith za njega bombarder prve klase, a naš dragi Lance je pao s 35% iz 3 pokušaja na 16% iz 1,7 pokušaja (ovdje ću dodati da mu je i postotak dodavanja za šut gotovo identičan, čak je veći u Hornetsima gdje je 88% za tri poena, a u Pacersima je bio 79%).
Da, svu problematiku Hornetsa sam svalio na Lancea, ali niti to nije kompletna priča. Naravno, ozljede su uvelike utjecale na score 32-42. Prvo i najvažnije, Big Al je u doigravanju protiv Heata zadobio ozljedu strained plantar fascia zbog koje nije odradio cijeli trening kamp, a još mu se nadovezala ozljeda koljena u sezoni, te je takav nezaliječen odigrao 64 utakmice u kojima je bilježio 17 poena uz 48% šuta (rekord karijere, ali negativni) u prosjeku što mu je najmanju broj poena u zadnjih pet sezona. Ovo je jedan razlog zašto im je napad treći odozada s prosjekom od 101 poen na 100 posjeda. Sreća po njih što je obrana i dalje temelj ove momčadi zahvaljujući Michaelu Kiddu-Gilchristu s kojim na terenu briljiraju u tom segmentu, postotak efektivnog protivničkog šuta pada s 49% na 47%, a obrambeni rating na 100 posjeda s njim na terenu je 99 primljenih poena, dok su bez njega na 107 poena. Na njihovu žalost i Gilchrista su napale ozljede kroz sezonu (trenutno je out zbog problema s gležnjem) i odigrao je svega 55 utakmica. Možete na sve ovo nadodati da je Kemba Walker odigrao samo 54 utakmice, Cody Zeller 62 utakmice i deveti izbor na draftu Noah Vonleh je propustio cijeli trening kamp kao i ulazak u sezonu pa onda vidite da je ovo još jedan veliki problem za Hornetse.
Dobro Ivane što si ti tu pisao sve, mogu li oni na kraju u doigravanje? Zaostaju dvije utakmice za Netsima i Heatom koji imaju omjer 34-40, a osam susreta je do kraja sezone i imaju samo jednu utakmicu protiv jednog od ta dva protivnika, 7. travnja idu na Floridu. Protiv Netsa su izgubili seriju s 2-1 i moraju imati bolji omjer od njih na kraju, dok Heat vode 2-1 u međusobnim susretima i ovaj dvoboj bi trebao biti od velike važnosti jer Miami prije toga ima tri gostovanja u nizu na jako neugodnim terenima – Cavsi, Pistonsi, Pacersi (još jedna momčad u borbi za doigravanje o kojoj smo već pisali). Među ovim momčadima Netsi imaju daleko najpovoljniji raspored sa svega dva gostovanja, ali jedino im Magic ima negativan omjer pobjeda i poraza (ostali su još dva puta Hawksi-doma i u Atlanti, Wizardsi, Blazersi, Raptorsi, Bullsi pred svojom publikom), dok su Bucksi blizu polovičnog uspjeha. Heat ako preživi iduće četiri utakmice i pobjede Hornetse u međusobnom dvoboju onda možemo slobodno reći da je doigravanje na Istoku zatvoreno za momke iz Charlotte jer Miami ima na kraju sezone dva “zicera” protiv Magica i 76ersa, a prije toga dočekuju Raptorse i Bullse.
Kakvo je stanje kod Hornetsa s rasporedom? Imaju 5 gostovanja, a u Charlotteu dolaze Raptorsi, Rocketsi i 76ersi. Njima su najvažnije iduće četiri utakmice gdje moraju izvući bar tri pobjede, pogotovo protiv Heata i 76ersa jer će doigravanje inače gledati na televiziji ili league passu kao i svi mi samo će oni toćati svoje noge na nekom lijepom otoku, recimo Bora Bora.
