Bryantovi Lakersi su aktualni prvaci lige i legitimno najbolja momèad svijeta, ali zadnjih dana svjetla reflektora usmjerena su na jedan drugi klub koji dolazi iz istog grada. A u tom klubu igra jedan iznimno talentiran deèko…
Najbolja vijest koju sam primio u ova vuèja vremena, kada dosadni ispiti uporno kucaju na vrata, a lijenost tokom semestra dolazi na naplatu, zove se – besplatni NBA League Pass! Na stranu ostavljam èinjenicu što mi moguænost gledanja bilo koje utakmice, i to u gotovo perfektnoj rezoluciji, može samo još više odvuæi pažnju od knjige. Koristeæi ovu privilegiju sinoæ sam uživao u partiji iz snova mladog Blakea Griffina, usput shvativši da su Los Angeles Clippersi trenutno jedna od najuzbudljivijih momèadi na planetu. I nije me toliko iznenadilo Griffinovih 47 lakih komada, jer sam znao da je tip lud k’o puška i da je samo pitanje dana kada æe eksplodirati, koliko èinjenica da Clippersi uz malo sazrijevanja i sportske sreæe mogu postati jedna jako ozbiljna ekipa…
Dobro ste èuli, napisao sam pohvalne rijeèi o Clippersima, onom drugom klubu iz Los Angelesa, onim vjeènim luzerima. Zadnjih dvadeset godina taj klub je poznatiji po vicevima o svom škrtom vlasniku Donaldu Sterlingu i njegovoj fobiji od probijanja salary capa, nego po vlastitim igrama. O Clipsima (valjda ih tako skraæeno zovu) se uvijek govorilo kao o ružnom paèetu kada bi se našli u istoj reèenici sa svojim sugraðanima Lakersima. Bile su to dvije krajnosti, dva pola NBA lige, koji se silom prilika nalaze u istom gradu.
I sada bi jako lijepo zazvuèala prièa u kojoj bi jedan nevjerojatno talentiran rookie okrenuo cijelu tu franšizu naopaèke i vratio, ili bolje reèeno otkrio Clippersima moæ pobjeðivanja. Ako netko može razveseliti navijaèe Clippersa, i što je još važnije, prekomandirati jedan dio puka Los Angelesa da poènu navijati za Clipperse, onda je to Blake Griffin. Znam, znam, ovo mu je tek prva sezona, a i od te nas èeka još polovica, ali Griffin veæ sada pokazuje da æe biti kamen temeljac bilo kojeg kluba u kojem bude igrao. Ako želite brojke, neæu vam dati ništa konkretno jer to možete lako proguglati, ali zgodan je podatak da je sinoæ zabio spomenutih 47 koševa uz samo pet (!) promašaja iz igre. Da može zakucavati i skakati do besvijesti to veæ svi znaju, a ono što ne znaju je da je Griffin i vrlo uèinkovit dodavaè. Ukoliko još malo poboljša šut izdaleka i slobodna bacanja, Kevin Durant æe se uskoro morati oprostiti od pretplate na status prvog strijelca lige.
Naravno, znatnijeg napretka Clippersa neæe biti ukoliko se moænom Blakeu ne pridruži još poneki vrhunski igraè. No, i tu se vidi svjetlo na kraju tunela, toènije nekoliko njih. Prvi meðu jednakima je Eric Gordon. On je zapravo i prvi strijelac Clippersa u ovoj sezoni i rani kandidat za titulu igraèa koji je najviše napredovao. Bio sam skeptièan prema èovjeku još od prvog dana u NBA, ali ove sezone proživljava potpunu afirmaciju. S druge strane, playmaker Baron Davis je klasièni Stephon Marbury/Steve Francis profil igraèa (èitajte: iznimno talentiran, puno oscilira, nestabilan u glavi, svaða se s trenerom, nikada neæe osvojiti naslov i vjerojatno bi bio kriminalac da nije košarkaš, ali ovo zadnje uzmite s odreðenom dozom rezerve). No to nije razlog da iskusni Davis ne prepozna i svoju priliku karijere u ovoj momèadi i pokuša usmjeriti i pomagati svoje mlade suigraèe. Griffin dobar oslonac može pronaæi i u mladom centarskom kolegi DeAndreu Jordanu s kojim jednog dana, ako se puno toga poklopi, može èiniti twin towerse ravne onima iz Spursa. Sigurno je da æe ovaj igraèki kadar trebati još proširiti ako Clippersi jednog dana misle ravnopravno zaigrati s velikim deèkima u postsezoni, ali tu se opet vraæamo na zmiju u Sterlingovu džepu i možemo se samo nadati da æe zadrti vlasnik franšize spoznati kakvu perspektivu posjeduje ova momèad.
Ajde da se sada malo vratim na famoznu reèenicu iz naslova, da ne ispadne da sam sintagmu Bitka za L.A. iskoristio samo da privuèem vašu pozornost. Vjerojatno znate da su veèer prije Griffinove rapsodije protiv Pacersa Clippersi pobijedili svoje starije i pametnije susjede u žutim dresovima. Pritom su se igraèi gotovo i zaista pobili pred kraj utakmice, što samo pokazuje da prièa o velikom rivalstvu ova dva kluba u buduænosti može imati smisla. Ta utakmica sama po sebi možda ne znaèi ništa, ali ima potencijala da bude prekretnica u odnosima ova dva kluba i odnosu graðana Los Angelesa prema svojim NBA momèadima. Veæ sam nagovijestio da æe s dobrim igrama Clippersi sigurno poveæati vojsku svojih obožavatelja, koja je protekla dva desetljeæa bila podjednako malobrojna i tiha. Takoðer, moguæe je i da se odreðeni simpatizeri Lakersa polako, ali sigurno okrenu u smjeru drugog kluba koji igra u Staples Centru i to je ono što bi za Clipperse bilo od iznimnog znaèaja. Naravno, preduvjet za to su konstantno dobre igre i što više ovakvih pobjeda protiv gradskih rivala.
Za kraj ovog teksta ide rubrika želje i pozdravi, s tim da neæu nikoga posebno pozdraviti (osim možda dragog Jeru Žarka, osvjedoèenog ljubitelja lika i djela Allena Iversona, i èestitati mu na izvrsnom tekstu o The Answeru), nego æu samo zaželjeti Clippersima ulazak u doigravanje, možda èak i na štetu mojih Sunsa. Bit æe to jako teško izvedivo, ali mislim da bi svi uživali kada bi se u playoffu ukrstili klubovi iz Grada Anðela. Bila bi to prava bitka za L.A., ako ne ove godine, onda dogodine…