Bitka za NBA vrh

Ne znam za vas, ali ja nemam nadnaravne sposobnosti. Koliko god to moja djevojka od mene oèekivala ja još uvijek ne znam èitati njene misli. Na žalost mojih prijatelja ne mogu vodu pretvarati u vino. Nemam rentgenski vid, ne mogu letjeti, ne svijam željezne šipke rukama, a na sto metara ne trèim brzinom metka veæ onoliko brzo koliko je potrebno za solidnu dvojku iz tjelesnog. Nemam nadnaravne sposobnosti, što znaèi da ne mogu predviðati buduænost.

No unatoè tom bolnom nedostatku valja mi napisati nekakvo predviðanje za NBA playoff. Postoji li gore opcije za jednog kvazi – kolumnista? Ako i nekim èudnim èudom pogodim parove finala to æe se sutra zaboraviti, ako sve promašim osramotit æu se i ispasti veæa neznalica od Vinnya del Negra, bez obzira što se to u ovom trenutku èini nemoguæim. Nemam kristalnu kuglu ni listiæe èaja, nemam tarot karte niti znam èitati kosti. Sve što imam je iskustvo steèeno gledanjem više od 150 utakmica tijekom regularne sezone. Unatoè tome velika je vjerojatnost da æu ispasti budala. Neka, sve to ide u rok službe.

ISTOK

Sezona iza nas najbolja je regularna sezona odigrana u zadnjih 17 godina. Naravno, postoji moguænost da me pamæenje vara gore od napaljene šiparice koja je pobjegla s roditeljskog lanca, no iskreno se ne sjeæam sezone u kojoj je odigrano ovoliko zanimljivih utakmica, u kojoj je isprièano ovoliko zanimljivih prièa, u kojoj se dogodilo ovoliko suludih i zapanjujuæih trejdova, u kojoj smo vidjeli ovoliko briljantnih poteza. Od dolaska LeBrona i Bosha u Miami do straviènog pada u igri Celticsa, od prvih zakucavanja Blakea Griffina do fantastiène uzlazne sezone Derricka Rosea koja æe vjerojatno biti okrunjena MVP nagradom ova je sezona isporuèila tone i tone uzbuðenja za svakog ljubitelja NBA košarke.

Razlog za uzbuðenje je i konaèno buðenje Istoka nakon tri milenija hibernacije. Heat i Celticsi odradili su posao uz dosta fluktuacija i nekonzistentnosti, no unatoè tome radi se o dvije izuzetno snažne ekipe što dokazuje njihov omjer pobjeda i poraza. Orlando je možda podbacio ove sezone i konaèno svijetu obznanio da se radi o jako klimavoj ekipi, no Dwight Howard je ove godine više puta dokazao da je drugi najproduktivniji košarkaš lige; èovjek koji je iz godine u godinu sposoban nositi èudno graðenu ekipu na svojim širokim ramenima. Baby Bullsi konaèno su odrasli i uzeli prvo mjesto divizije, a Atlanta je igrala solidnu košarku tijekom èitave sezone. Knicksi su napravili dobar posao koji æe se isplatiti tek kroz nekoliko godina, Indiana je stasala u fora ekipu koja ima dovoljno prednosti da prikrije sve svoje goleme mane, a 76-ersi su pametnom košarkom, požrtvovnošæu i kvalitetnom obranom uletjeli u playoff kad to nitko nije oèekivao. No tko æe od njih osvojiti Istok i otiæi u veliko finale?

Chicago Bulls (1) – Indiana Pacers (8)

Nakon 12 godina poraza, nakon 12 godina žaljenja, nakon 12 godina èekanja Bullsi konaèno mogu reæi da imaju ekipu koja može do naslova. Od onih 150 utakmica njih 79 otpalo je na Bullse, moj tim, tim za kojeg sam poèeo navijati nekako u isto vrijeme u koje sam poèeo uèiti kako pisati slova. Nakon svih veselja u 90-ima proteklo desetljeæe bilo je iznimno teško. Bilo je teško gledati Bullse kako draftaju Branda i Artesta i pretvaraju momèad u dvoglavo èudovište u kojoj svaka glava uvijek poteže na svoju stranu. Tko može zaboraviti izbor Eddya Currya, tko može zaboraviti impozantnu figuru Dalibora Bagariæa kako grije klupu, nesreæu Jaya Wiliamsa, zamjenu LaMarcusa Aldridgea za Tyrusa Thomasa na draftu, trejd Bena Wallacea za Hughesa i Goodena i Scotta Skilesa koji urla na svoje igraèe kojima je pun kufer svega i kojima se ne da igrati? Ukoliko ste fan Bullsa pretpostavljam da ste tužno kimali glavom èitajuæi ove retke. No Derrick Rose i ekipa mogli bi nam obrisati pamæenje bolje nego ekipa iz Ministarstva magije ukoliko u naredne tri godine osvoje naslov. Unatoè tome što su mladi i neiskusni i nisu igrali u finalima i imaju rookie trenera ovo je možda i njihova najbolja prilika. Ukoliko Howard pronaðe novu ekipu, ukoliko Heat pronaðe veterane u reketu, ukoliko Paul doðe u New York, ukoliko Oklahoma nastavi sa svojom evolucijom šanse æe im se drastièno smanjiti u narednih nekoliko godina.

Smijete se? Mislite da nemaju šanse za naslov? Okej, Bullsi imaju puno mana, no ovo je godina u kojoj sve ekipe koje pretendiraju na naslov imaju velike mane. Bullsi su iznenadili sve struènjake svojim igrama nakon što su promijenili trenera i više od pola ekipe. Šokirali su sve pobjedama u 62 utakmice unatoè ne baš laganom rasporedu i ozljedama Joakima Noaha i Carlosa Boozera. Thibodeau je u Chicagu instalirao najljepšu i najefikasniju obranu lige koja je jednako dobro branila reket koliko i tricu, a Rose je i u treæoj godini nastavio svoj razvoj te je nakon solidnog šuta za tri u arsenal ugradio i vodstvo, neustrašivost i preuzimanje odgovornosti u završnicama utakmica, unatoè tome što mnogi, ukljuèujuæi i mene, nisu smatrali da to ima u sebi.

Indiana Pacersi bi za takve Bullse trebali predstavljati vreæu za napucavanje. Tijekom sezone Pacersi su uzeli jednu pobjedu iz èetiri tekme i to u produžetku, dok su u ostalim utakmicama manje – više bili deklasirani. No Psycho – T se u tom periodu još nije razbudio, a Pacersi su èitavo vrijeme tražili svoju igru. Upravo æe Hansbrough i Roy Hibbert predstavljati najveæu opasnost za Bullse jer solidnim šutevima s poludistance mogu odvuæi bilo Noaha bilo Boozera od koša, otvoriti prostor za ulaze odliènog Darrena Collisona i olakšati kretanje lopte sa strane na stranu što bi trebalo uroditi otvorenim šutevima za Dannya Grangera* i ostale tricaše Indiane koji æe inaèe imati jako težak posao.

* Granger protiv Bullsa ove sezone gaða 36 posto iz igre. Deng ga je, u tri utakmice koje je Danny odigrao, silovao žešæe nego Kobe siluje žen… ovaj, šut.

No ono što bi Pacersima moglo donijeti nadu u napadu uništit æe ih u obrani. Ni Hansbrough ni Hibbert ne bi mogli èuvati Žaka Houdeka u low postu, pa nikoga neæe zaèuditi ako ih izrazito mobilni Noah i tehnièki potkovani Boozer raznesu u paramparèad. Rose bi se mogao namuèiti s Collisonom, no èak i ako Pacersi uspore najboljeg igraèa Bullsa teško da æe izvuæi više od jedne pobjede. Indiana je ove sezone ipak pobjedila u samo 35 utakmica i premda su ušli u playoff za to je prije svega zaslužna komatozna konkurencija.

Prognoza: 4 – 1 za Bullse

Miami Heat (2) – Philadelphia 76ers (7)

Prije èetiri sezone Phila je pobijedila u 40 utakmica, prije tri u 41 i ove godine u 41. U te tri sezone Sixersi su ušli u playoff, a jedina godina u kojoj su poljubili moèvarno dno Istoka bila je lanjska u kojoj je naivni Eddie Jordan pokušao instalirati Princeton napad u ekipi u kojoj igraju Elton Brand i Andre Iguodala. Jordana je ove sezone zamijenio Doug Collins, egoistièni, nemilosrdni, okrutni trener specijaliziran za dovoðenje prosjeènih ekipa u red. Collins je nekoæ s Bullsima dokazao da nema finesu potrebnu za navigiranje kroz Scile i Haribde lige s NBA topovnjaèom prekrcanom zvijezdama, no kad treba natjerati ljenèine na rad, motivirati nemotivirane i potpaliti vatru pod nogama uspavanih igraèa teško možete pronaæi boljeg trenera u ligi od njega.

Bivši voða amerièke reprezentacije ove je sezone napravio ono što se lani èinilo nemoguæim – natjerao je Eltona Branda da se probudi iz kome, Iggyu je iz glave izbio ideju da je zvijezda te ga je pretvorio u timskog igraèa i najboljeg perimeter defendera lige, uspio je sklopiti momèad od djelova koji si baš nisu pasali i vratio je Philu u doigravanje. Usporedite roster Detroita i 76ersa i neæete vidjeti veliku razliku. Nekoliko isluženih veterana, nekoliko klasnih ljenèina, nekoliko mladih igraèa koji se još ne snalaze u NBA-u, niti jedna igraèka klasa* i previše igraèa koji su slièni jedni drugima zbog èega su se svi imali pravo nadati solidnoj minutaži, što obièno znaèi smrt za ekipu. Igraèi u Detroitu su digli bunu, okrenuli leða svom treneru i napravili cirkus u trenutku kad su još imali kakve takve nade u utrci za playoff, igraèi u Phili su zapeli i došli do 50 posto pobjeda. Doug Collins je napravio odlièan posao.

*U ovom trenutku. Jasno je da je T – Mac nekoæ bio meðu najboljim igraèima lige i da su i Prince i Rip i Big Ben bili izrazito korisni starteri. No ta vremena su prošla.

Unatoè tome Collins nije èudotvorac. On nije èarobnjak. Baš kao i ja on nema nadnaravne sposobnosti. Iggy, Brand, Jrue i Young, Lou, Jodie, Turner i Speights nemaju šanse protiv Miami Heata. Da se svi zajedno spoje u dva igraèa poput kakvog košarkaškog Voltrona teško da bi imali kvalitetu kakvu imaju Dwyane Wade i LeBron James.

Nakon katastrofalnog niza od pet uzastopnih poraza, niza za vrijeme kojeg je Miami igrao oèajnu košarku stvari su se posložile na South Beachu. I dalje to nije košarka koju uživate gledati, i dalje ima previše izolacije, i dalje se lopta ne kreæe kako bi trebala, i dalje nedostaje zaštite u reketu, no Wade i LeBron su jednostavno predobri igraèi koji istodobno mogu svakoga proæi u napadu i svakoga zatvoriti u obrani. Chris Bosh je na kraju nevoljko prihvatio ulogu treæe violine i za divno èudo podigao razinu igre u obrani u odnosu na razdoblje u Torontu, a Mike Bibby je nakon perioda uigravanja poèeo raditi ono zbog èega su ga i doveli na Floridu – prenositi loptu u fazu napada, predavati je LeBronu i Wadeu, namještati se u kut i rokati otvorene trice*.

* Otkad je stigao u Miami pogodio je 40 trica uz postotak šuta od 45 posto i opravdao oèekivanja unatoè tome što se kreæe kao da nije na košarkaškom terenu nego na setu filma Night of the living dead. Ukoliko Heat ove godine osvoji naslov postat æe prva ekipa koja je to napravila s dva undeada u momèadi. Uz Bibbya tu je i Zydrunas Ilgauskas koji i kretnjama i izgledom podsjeæa na Frankensteinovo èudovište. Šteta što nitko u prijelaznom roku u svoje redove nije doveo high – level clerica.

Nakon mjeseci navijaèkih uvreda, nakon niza negativnih èlanaka, nakon što je pobjeda u 58 utakmica svijetu predstavljena kao neuspjeh možemo se kladiti da su Heatovci napaljeni na ovu seriju kao što su tinejdžeri na moru napaljeni na maloljetne Èehinje. No za razliku od tinejdžera igraèi Miamija imaju iskustva u „razvaljivanju Èehinja“. Sixersi æe otplesati svoj ples, glumit æe da su nešto što nisu, pružit æe lažni otpor no onda æe pokleknuti pred LeBronom i Jamesom, baš kao što Èehinje pokleknu pred bocom jeftinog vina i pjesmom „Krivo je more“ odsviranoj na raštimanoj akustari.

Prognoza: 4 – 1 za Miami

Boston Celtics (3) – New York Knicks (6)

Kendrick Perkins ove je sezone odigrao 29 utakmica za Boston. Startao je u 24. Odlazak Kendricka Perkinsa u Oklahomu u košarkaškom smislu, u smislu taktike i matchupova i ostalih stvari, nije promijenio gotovo ništa. No nakon njegovog odlaska Celticsi su umrli.

Nije tajna da je ova ekipa uistinu vjerovala u zajedništvo, u ubuntu kako ga je Doc Rivers zvao i da je Danny Ainge svojim blesavim potezom tu vjeru poljuljao. Nije tajna da je Perkins postao omiljen u svlaèionici i da su ga èak i tri veterana, koji su prema njemu i Rondu bili poprilièno rezervirani do lanjskog playoffa, prigrlili kao ravnopravnog. Nije tajna da su Rondo i Perk bili najbolji prijatelji i da su obojica trejd primili iznimno teško.

No èinjenica da je jedna šampionska ekipa potpuno stala nakon odlaska jednog role playera nije samo tajna, to je jebena misterija koju ne mogu riješiti ni Hercule Poirot, Sherlock Holmes i Batman zajedno.

Sve je krenulo i kreæe od Rajona Ronda. Celticsi su graðeni kako kakav razaraè, kao oklopnjaèa koja ima haubice na svakoj strani broda i dovoljno municije da razori svaku prijetnju. Rondo nije top, on nije oružje, on nije ubojica, on je motor koji pokreæe brod. Jednom kad stane brod ostaje nepokretan u moru, izložen vatri protivnika, nemoæan i poražen. Ukoliko Celticsi žele uspjeti u doigravanju moraju pronaæi naèin da poprave svoj motor. Uvijek postoji moguænost da se Rondo odlaskom Perkinsa nije pokvario do kraja, uvijek postoji moguænost da sve što Doc Rivers mora napraviti je odvrnuti svjeæicu, puhnuti i vratiti je natrag. Možda je sve ono što Celticsima treba jedna jedina iskra.

Ukoliko Rondo opet postane isti onaj èovjek kojeg su na poèetku sezone mnogi stavljali ispred Rosea, Paula i Derona Celticsi æe razmontirati Knickse. Èak i ako Shaqmaine O’Neal ne bude spreman za seriju Celticsi svojom obranom mogu zgaziti D’Antonijevu klimavu ekipu. No ako Rondo nastavi štekati moglo bi biti svega.

Istina, Knicksi imaju puno problema – ne igraju obranu, ne štite reket, Amare i Melo ne suraðuju bajno, Billups ne može odigrati tri poštena pick and rolla sa Stoudemireom, a njihovi igraèi s klupe kao da su izgubili intenzitet kojeg su imali na poèetku sezone (tu mislim na tebe Landry!). Knicksi ionako znaju da njihova buduænost tek dolazi, da su ove godine razgradili momèak kako bi stvorili temelje za buduænost i u dvoboj sa Celticsima mogu uæi neoptereæeno. Ukoliko zaigraju s niskim, bržim postavama, ukoliko ih krene šut, ukoliko Amare i Melo pronaðu rješenje za obranu Garnetta i Piercea i ako ne probude Ronda moguæe je da uzmu ovu seriju. Nije izgledno, ali je moguæe. Ono što je izgledno je da æe oba Gardena u narednih 10-ak dana vidjeti nekoliko uzbudljivih utakmica.

Prognoza: Bog te pitaj. Ajmo reæ Celticsi iz šest. Al’ ne bi se kladio.

Orlando Magic (4) – Atlanta Hawks (5)

Èitav svoj život prezirem ekipe poput Atlante. Ekipe koje nemaju svoj identitet. Ekipe koje vise po playoffu bez namjere da nešto ozbiljno naprave osim da izmuzu nekoliko stotina tisuæa dolara od navijaèa za nekoliko ekstra tekmi. Ekipe za koje je jasno kao pekmez da nikad neæe biti konkurenti za naslov. Hawksi su poput skockanih, napirlitanih cura koje æe vas vozati neko vrijeme, no jednom kad krenete petljati po kopèi grudnjaka izmigoljit æe iz vašeg zagrljaja i pristojno se udaljiti. Namiguša, uvijek ugodna, uvijek sreðena, nikad spremna da ode do kraja.

Da stvar bude gora ovakve Hawkse bi mogli još neko vrijeme gledati. Njihov GM Rick Sund i ove je godine nešto prtljao po ekipi i na kraju se odluèio ostati u pat poziciji. Produžio je ugovor Alu Horfordu, dopeljao je Kirka Hinricha u zamjenu za malog Jordana Crawforda koji bi mogao postati solidan igraè i onda je pustio glasine da kruže o moguæem trejdu za Josha Smitha kako bi svi mislili da nekog vraga radi. Nema gore stvari u NBA-u negu ostati pat i držati svoju poziciju. Èak i ako ste osvojili naslov morate nekog vraga mijenjati. Sund to nije napravio i Atlanta je ove godine pobijedila u èak devet utakmica manje.

Jadni Al Horford, njihov najbolji igraè, ionako nije pravi voða ekipe a još je prisiljen igrati izvan pozicije. Josh Smith je navodno popravio svoj odnos prema suigraèima no i dalje se njegova igra ne preklapa savršeno s igrom Horforda. Na Joea Johnsona najraðe ne bi trošio slova, ne zato jer je Džo loš igraè, veæ zato što je plaæen kao elita, a toj eliti svojim igrama ne može ni prismrditi.

Ukoliko vam je Johnson i bio drag sigurno vam je pao u oèima u lanjskom playoffu. Metla kojom su igraèi Magica izudarali Hawkse po leðima ostala je urezana u pamæenje svih ljubitelja NBA košarke, a Joe im je u premlaæivanju dao ruku sa svojih 29 posto šuta iz igre, s 3 pogoðene trice iz 17 pokušaja, sa slabašno odigranom obranom i vrijeðanjem navijaèa po medijima.

Johsnon i ekipa imat æe priliku da se operu veæ u prvoj rundi. Magic ih èeka otvorenih ruku.

Sreæom za Atlantu i Orlando je smiješna momèad. Jedina razlika je što imaju Dwighta Howarda. Znate, drugog najboljeg igraèa u ligi.

Cleveland Cavaliersi ove su godine skupili 19 pobjeda nakon što su lani imali 61. Orlando je ove godine imao 52 pobjede. Da Dwight ode, kao što je LeBron otišao, ova ekipa ne bi skupila 15 pobjeda u sezoni.

Znam, znam, znam, teško je prihvatiti da je jedna ovakva sirovina drugi najbolji igraè lige. Koliko god Howard radio na svojoj leðnoj tehnici ona je i dalje greza i nikakva, njegov horok s pola metra je nekonzistentan, implementacija šuta s poludistance je odraðena solidno ali se na nju i dalje ne može osloniti, a u postu èesto donosi nerezonske odluke i bez razloga ulazi u protivnike. Kako igraè bez tehnike može biti dobar? Pa, ovo nije umjetnièko klizanje. Ovo èak nisu ni skijaški skokovi. Umjetnièki dojam je potpuno nebitan, bitna je samo efikasnost, a od Howarda je efikasniji samo LeBron James.

Ukoliko želite pobjediti protivnika u košarci morate stvoriti više napada od njega i morate imati bolji postotak šuta od njega. Dwight je meðu vodeæima u ligi po broju ofenzivnih skokova i blokada èime oduzima protivnicima napade i daje ih svojoj ekipi. Howard je meðu vodeæima u ligi po postotku šuta, njegovo prisustvo u reketu omoguæuje suigraèima da rokaju trice, a njegova obrana uništava protivnièki postotak šuta. Dwight ima jako puno mana, on nije voða, on nekad ne kuži košarku, njegova slobodna su problem, nije dovoljno glasan, nije dovoljno sebièan, rijetko preuzima utakmice, nije ga lijepo gledati, no unatoè tome on nosi i nosi ovu okljaštrenu, užasno posloženu ekipu.

Nema više mismatcha kojeg su tako krasno stvarali Rashard Lewis i Hedo Turkoglu. Taman kad su ih opet mogli ujediniti ekipa iz Orlanda je zakljuèila da bi umjesto ubojitog tandema koji ih je odveo do finala prije dvije godine radije imali šepavog, utuèenog, deprimiranog Gilberta Arenasa. Umjesto da dovedu nekoliko pravih razbijaèa Orlando se zadovoljio igraèima finese kako na krilima tako na bekovskim pozicijama zbog èega æe Stan Van Gundy, jedan od vjernih propovjednika Evanðelja po obrani, ovijeh dana završiti u bolnici s èirom na želucu. Bass, Reddick, Anderson, Turkoglu pa èak i orlandovska verzija J-Richa i ovogodišnja inkarnacija Jameera Nelsona nisu ništa više od hrpe role playera i rubnih startera. Unatoè tome dokopali su se 52 pobjede. Unatoè tome ja ih u niti jednom trenutku, u niti jednoj seriji ne bih otpisao. Dwight Howard je toliko dobar. Makar mi u svakoj utakmici nekoliko puta digne tlak.

Prognoza: 4 – 2 za Orlando

ZAPAD

Na zapadu ništa novo. Unatoè velikom odlijevu zvijezda koji bi se mogao nastaviti i sljedeæeg ljeta* Zapad je ostao izjednaèenija, a samim tim i zanimljivija konferencija. Èak 12 momèadi završilo je s omjerom boljim od posljednjeplasirane playoff ekipe Istoka, iako ta razlika nije bila tako dominantna kao posljednjih godina zbog naglog skoka u broju pobjeda Bullsa i Knicksa.

* Ako se liga uopæe bude igrala. Argh!

Upravo bi ta izjednaèenost mogla izroditi iznimno uzbudljivu i napetu prvu rundu playoffa u kojoj je iznimno teško predvidjeti pobjednika i prava je šteta da se ne igra na tri pobjede kao nekoæ jer bi u takvom sustavu sigurno mogli vidjeti više iznenaðenja.

San Antonio Spurs (1) – Memphis Grizzlies (8)

NBA liga je èudna tvorevina u kojoj kroz èitavu sezonu ne igrate samo protiv svojih protivnika veæ i protiv samih sebe. Egoizam je uništio brojne kvalitetne igraèe i momèadi, naroèito u posljednjih desetak godina u kojima je slava poprimila gotovo jednaku vrijednost kao i novac. Stoga je pravo èudo što San Antonio Spursi nisu do sad implodirali kao brojne ekipe prije njih.

Tri osvojena naslova dovoljan su razlog da se svaki ego napuhne poput trbuha Johna Goodmana, no u Spursima su takve nezdrave ekspanzije strogo zabranjene. Kako možete pomišljati na egoizam kada Tim Duncan, najbolji krilni centar svih vremena, tako mirno i staloženo prihvaæa poraze koje mu njegovo tijelo nanosi i sukladno tome prihvaæa smanjenu ulogu u timu kojeg je do juèer nosio? Kako možete pomišljati na egoizam kada Manu, po mnogima jedan od najspektakularnijih igraèa lige, praktièki bježi od svjetla reflektora? Kako možete pomišljati na egoizam kada Tony Parker radi kao konj iz veèeri u veèer na škripavim zglobovima i pri tom ne traži veæu validaciju svoga rada od one koju mu pruža pogled na tablicu? Iako ih ne mogu smisliti Spursima skidam kapu. Ne postoji ekipa u zadnjih deset godina koja je bolje izbjegla sve zamke koje NBA liga postavlja pred momèadi kao u nekakvoj sportskoj verziji Saw filmova.

Spursi su izbjegli zamku ega. Izbjegli su zamku ostajanja u pat poziciji. Izbjegli su zamku lošeg draftanja unatoè tome što su èitavo desetljeæe birali meðu zadnjima. Izbjegli su zamku preplaæivanja precijenjenih igraèa i veterana, uvijek pronalazeæi naèin da na iznimno stabilnu jezgru nadodaju meso potrebno za uspjehe u NBA-u. Unatoè tome što im glavni igraèi veæ spadaju u košarkašku gerijatriju Spursi su i ove godine izbjegli novu zamku. Dokazali su da stari psi mogu nauèiti nove trikove. Izbjegli su zamku tvrdoglavosti. Transformirali su se.

Od ekipe koja je godinama ubijala protivnike metodiènom igrom, osnovama i sjajnom obranom Spursi su se pretvorili u happy – go – lucky momèad koja iznimno brzo prelazi iz faze obrane u fazu napada, koja žrtvuje intenzitet u obrani za mobilnost u napadu i koja više ne koristi metodiènost za lake poene pod košem i oko njega veæ se orijentira na stvaranje otvorenih šuteva za èitavu ekipu. Spursi su to radili lakoæom kroz èitavu sezonu i stoga ne treba èuditi što su Matt Bonner i Garry Neal ove godine gaðali debelo preko 40 posto s trice i što je èitava ekipa Spursa bila najbolja u ligi po vanjskom šutu. Gregu Popovichu se zbog ove transformacije mora pokloniti. Iako su na kraju sezone ispustili najbolji skor lige iz svojih ruku ovaj staraèki dom Spursa obavio je nevjerojatan posao.

Šteta što košarka koju su igrali èitave sezone u playoffu ne prolazi. Nitko to ne zna bolje od Spursa. Iz godine u godinu svojim su defanzivnim pristupom ubijali lepršavu igru Phoenix Sunsa, pronalazili su naèina da zakoèe Stevea Nasha, oduzimali su prilike iz vana i tjerali svoje rivale da odustaju od igre na koju su navikli. Spursi nisu „7 seconds or less“ Sunsi, no njihova igra ove sezone puno je bliža takvom pristupu košarci nego ratnièkom pristupu kakav ih je krasio do lani. Jednom kad krene playoff tempo æe se usporiti, broj otvorenih šuteva æe se smanjiti, a pobjede æe poèeti gomilati ekipe koje mogu igrati obranu i koje se konstantno mogu oslanjati na lagane poene u reketu. Memphis Grizzlies su takva ekipa.

Da, èuli ste me. Èuli ste me dobro. Mislim da Memphis može proæi Spurse.

Ne postoji èovjek u Spursima koji može braniti Zacha Randolpha jedan na jedan. Tim Duncan više nije taj tip, iako me ne bi šokiralo da èovjek pronaðe nekakvu nadljudsku snagu u sebi i konaèno zaigra obranu u doigravanju. Tiago Splitter to nije, to nije ni McDyess, Blair je prenizak i naivan, a mentalna slika Zacha Randolpha kako guzicom gura Bonnera u reketu tjera me da se hihoæem poput osnovnoškolaca koji na satu biologije uèe o reproduktivnom sustavu.

Memphis je ekipa koja ima protuotrov za košarku koju igraju Spursi. Ukoliko San Antonio uspije zatvoriti Randolpha neæe moæi èuvati Marca Gasola koji je izrastao u pouzdanu prijetnju u reketu i oko njega. Kad pridodamo solidnu vanjsku liniju, Leona Powea koji se prelaskom u Grizzliese opet pretvorio u krvavog radnika koji koèi protivnike i hvata odbijene lopte te dvojac Battier – Tony Allen koji æe zatuæi svaku tricašku momèad u ligi jasno je da Memphis ima šanse protiv ovakvih Spursa. Èitavu sezonu likovi igraju iznad svojih moguænosti, nitko ne vjeruje u njih, uspjeli su prebroditi krizu s O.J. Mayom, uspjeli su anulirati izostanak Rudya Gaya od sredine veljaèe i momentum je svakako na njihovoj strani.

Memphis može pobijediti. Pobijedili su ih veæ dva puta ove sezone, a ukupna razlika postignutih poena je + 10 za Grizzliese. Imaju dobre šanse. Jako dobre šanse. Samo da Spursi ne proðu još jednu transformaciju.

Prognoza: 4 – 3 za Medvjediæe dobrog srca

Los Angeles Lakers (2) – New Orleans Hornets (7)

Tužno je gledati Chrisa Paula kako se kreæe po terenu s golemom kvrgom na lijevom koljenu koja poput kakvog crnog tumora crpi snagu iz karijere velikog igraèa. Paul je briljantan u svojim driblinzima i asistencijama, u svojim ulascima i u svojim šutevima i prava je šteta što nije zdrav. Unatoè tome što se kreæe upola sporije nego u najboljim danima, unatoè tome što njegova ekipa ne impresionira, New Orleans Hornetsi ušli su u doigravanje u godini u kojoj su njihovi vlasnici odustali od momèadi, u kojoj ih je preuzela liga i u kojoj se èitavo vrijeme šuška kako bi ih mogli preseliti iz New Orleansa ili ih èak ugasiti.. Njihov uspjeh je samim tim veæi.

Šteta što su Hornetsi one – man – team. Njihov identitet u potpunosti leži u Chrisu Paulu, sve ostalo je nebitno. Ozljedom Davida Westa izgubili su mismatch opciju koju su imali kad je on bio u isto vrijeme na parketu s Carlom Landryem. Izgubili su osim toga i svog drugog najboljeg strijelca i još su k tome dobili najbolju ekipu Zapada kao protivnike u prvom krugu. Crno im se piše.

Sva magija koja isijava iz kretnji Chrisa Paula nije dovoljna da napravi ogrebotinu u masivnom oklopu kojeg na sebi nose Lakersi. Èak i ako Paul napravi budalu od pokojnog Dereka Fishera, èak i ako Trevor Ariza zaustavi Kobea kao što je zaustavljao najbolje protivnièke bekove dok je igrao za Lakerse, èak i ako Landry i Emeka odigraju na razini jasno je da Hornetsi nemaju šanse. Pau, Odom i jednonogi Andrew Bynum napravit æe sprdaèinu iz ove serije i umlatiti Hornetse bez pol muke. Pitanje je samo hoæe li ih pomesti ili æe ih usisati.

Prognoza: 4 – 0 za Lakerse

Dallas Mavericks (3) – Portland Trail Blazers (6)

Mnogi æe reæi kako su Clippersi NBA ekipa koja godinama nosi stigmu luzera. Mnogi æe reæi kako su prokleti i kako ih se morate kloniti. Mnogi æe to reæi i bit æe u krivu. Ne postoji momèad koja nosi veæe prokletstvo od Portland Trail Blazersa.

Portland je osvojio jedno prvenstvo i vjerojatno je to razlog zašto ih mnogi smatraju superiornim Clippersima, no od 1977. godine odigrane su 33 sezone i Blazersi nisu uspjeli podiæi novi trofej u zrak. Na putu do neuspjeha uspjeli su uništiti stopala i karijeru velikog Billa Waltona, izabrati Mychala Thompsona ispred Larrya Birda, izabrati Sama Bowieja ispred Michaela Jordana, Charlesa Barkleya i Johna Stocktona i sjebati mu koljena, otjerati Dražena Petroviæa, kreirati Jail Blazerse i u njih umetnuti Sabonisa s uništenim leðima, a kao šlag na kraju uspjeli su unakaziti koljena Brandona Roya te draftati Grega Odena ispred Kevina Duranta i njemu uništiti noge do kraja. Ne bi me zaèudilo da sutra otkrijemo kako u ambulanti Blazersa rade dr. Mabuse, dr. Frankenstein i sestra Ratched, a da se bolnicom za vrijeme pregledavanja rentgenskih snimaka ori zao smijeh iz jeftinih horora.

Blazersi u doigravanje i ove godine ulaze s okljaštrenom ekipom. Grega Odena nema praktièki od poèetka i pitanje je hoæe li taj mladiæ ikada odigrati solidnu sezonu u ligi, a Brandon Roy igra s blokadama i nitko ne zna koliko æe izdržati. Blazersi su se nosili s tim problemima èitave godine i jasno je da su se na njih veæ privikli. No je li to dovoljno da pobjede Maverickse?

Dallas je ove godine igrao sjajno s Dirkom i bljedunjavo bez njega. Zanimljivo da su oba poraza od Blazersa pretrpjeli s Nowitzkim na parketu, a jednu od dvije pobjede su upisali bez njega. Unatoè tome jasno je da Švabo predstavlja najveæu opasnost za klub iz Oregona pa æe Blazersi odmah u startu morati donijeti odluku – udvajati Dirka i dopuštati mu da odvlaèi visoke igraèe od koša ili mu pustiti da se raspuca i zakoèiti Jasona Terrya, Jasona Kidda, Peðu i Mariona, Beauboisa i Bareu. Fora je da Dallas osim Dirka u startnoj postavi nema strijelca na kojeg se može osloniti nakon ozljede Carona Butlera i da je veæina njihovih igraèa debelo prešla zenit svoje karijere. Njihovo playoff iskustvo trebalo bi im pomoæi u dvoboju s Portlandom, no èinjenica je da Blazersi imaju dobar odgovor na svaku prijetnju Mavsa.

Odigraju li zonu Portland je može riješiti vanjskim šutom iako ni Rudy ni Batum nisu ove godine izgledali sjajno s trice. Odigra li Dallas èovjeka Blazersi napade uvijek mogu izvoditi preko LaMarcusa Aldridgea koji je ove godine ubijao Mavse, a nastavit æe ih ubijati i u playoffu buduæi da æe ga na svakoj gostujuæoj tekmi bodriti njegova majka koja živi u Dallasu i koja trenutno prolazi kroz tretmane protiv raka. Uspori li Dallas tempo Blazersi imaju nekolicinu jedan na jedan igraèa koji se mogu osloboditi za šut, a zaigra li se nekakva brža verzija košarke Andre Miller bi mogao pustiti koènicu i sam uništiti Cubanovu ekipu.

Mavsi su favoriti zbog boljeg skora, zbog jaèih imena, zbog prednosti domaæeg terena, no posljednjih godina èesto su bili favoriti pa su svejedno prošli samo jednu playoff seriju otkako su nasamareni i prevareni i opljaèkani u finalu 2006. godine. Koja æe od ove dvije ekipe odnijeti pobjedu? Nemam pojma, al znam da æe ovo biti zakon serija.

Prognoza: Blazersi u sedam

Oklahoma City Thunder (4) – Denver Nuggets (5)

Ukoliko vam nije drago zbog uspjeha Nuggetsa ove sezone molim vas da mi se ne javljate. Ne želim imati posla s vama. Ne zanimate me. Mislim, zar vam nije super što se jedna ekipa otarasila svog najboljeg igraèa nakon drame koja je trajala par mjeseci, za njega dobila nekoliko solidnih role playera, ubacila u višu brzinu i igrala krasnu košarku za trenera koji je prije pola godine jednom nogom opipavao dno groba? Što nije u redu s vama, ha?

Melo je ove sezone bio poput najtalentiranijeg igraèa na školskom igralištu. Znate onog papka koji siluje šut, dere se na druge kad sam nešto zajebe i s kojim je muka isusova igrati. Takvi obièno odu doma kad se posvaðaju sa svima i nakon njihovog odlaska igranje basketa opet postane uživancija. Melo se možda nije durio niti je urlao na druge, no njegov odlazak imao je slièan terapeutski uèinak. Nakon što je pokupio prnje i otišao u New York opet je postao gušt igrati u dresu Nuggetsa. Bar se tako èini preko tevea.

Unatoè jako dobrim igrama Nuggetsi u seriji sa Sonicsima imaju tri problema. Prvi je problem taj što u playoff ulaze izudarani i nagnjeèeni i ne vidim naèin da zaustave tandem Westbrook – Durant bez Aarona Afflala koji zaslužuje da ga se uvrsti u jednu od dvije najbolje obrambene petorke lige. Drugi problem je što u doigravanju rijetko kad prolaze ekipe koji imaju veæu rotaciju od osam igraèa. Snaga Denvera od trejda naovamo je što su imali 10 podjednako kvalitetnih igraèa koji su u potpunosti popušili spiku o timskoj igri i tako su igrali. Nitko od tih 10 igraèa ove sezone u prosjeku nije imao više od 34 minute po susretu, nitko nije imao manje od 16. Treæi problem je ujedno i najveæi problem Denvera. Treæi problem su Oklahoma City Thunder.

Supersonicsi su sve ono što Nuggetsi nisu. Oni su klasièno posložena ekipa sa strogom rotacijom koja se dodatno skratila trejdom Greena i Bacaèa stolica u Boston. Oni su momèad u kojoj se zna tko pije a tko plaæa, tko je dirigent a tko udara u gong, momèad u kojoj svaki igraè zna svoju ulogu i ima sve potrebne dispozicije da je obavi. Sonicsi su ove sezone znali igrati na divljaka, Durant i Westbrook su znali silovati preko svake mjere, no unatoè djeèjim bolestima pobjedili su u pet utakmica više nego lani. Westbrook je svako svoje divljanje, svaku izgubljenu loptu, svaki debilan šut nadoknadio beskompromisnim zaletavanjem u reket u kojem je izvlaèio faulove iz bezizlaznih situacija. Durant je svaku tricu puknutu preko ruke anulirao divnim 2+1 ulazima. Rijetko koji dvojac u povijesti lige je znao tako uprskati stvar kao WD 35* i odmah sve ispraviti veæ u sljedeæem napadu.

*Glupa fora. Westbrookov broj je nula, Durantov 35 = WD 35. Da bar Russell uzme peticu od Perka pa da imamo WD 40.

Koliko god volio neortodksne momèadi, koliko god mi Nuggetsi bili dragi, koliko god bi bilo fora da završe duboko u playoff teritoriju znam da Oklahoma ovo uzima. Uzeli su tri tekme u regularnoj, uzet æe èetiri u playoffu. Samo se nadam da æe Denver pružiti dostojan otpor.

Prognoza: 4 – 2 za Seattle

Pošto je završena regularna sezona dobili smo pobjednika nagradne igre u kojoj je cilj bio pogoditi kako æe se rasplesti situacija u NBA ligi, odnosno kako æe izgledati tablice na kraju godine. Mitar Milakoviæ uvjerljivo je potukao konkurenciju, a za nagradu æe dobiti DVD dokumentarca Hoop Dreams, po meni najboljeg dokumentarca o basketu u povijesti svemira. Mitre, èestitamo. Ostali se po obièaju mogu javiti na fejs i na mejl. Uvod u drugi krug bit æe napisan i objavljen èim prvi završi.