Svakakve su se već priče objavile o radnoj etici i treninzima Kobeja Bryanta te je još jedna vrlo zanimljiva nedavno ispričana od strane njegovog bivšeg suigrača Tonyja Gaffneya. Sadašnji igrač Hapoela iz Jeruzalema je naime igrao za Lakerse tijekom predsezone 2009. godine te je bio posljednji igrač koji je otpušten s rostera.
Potpisan je zbog reputacije vrlo dobrog obrambenog igrača, iz čega se pak izrodilo njegovo čudno „prijateljstvo“ s Bryantom. Tjedan dana nakon početka training campa Kobe ga je pozvao da ranije dođe u prostore za trening. „Igrat ćemo jedan na jedan“, Gaffney se prisjeća riječi Black Mambe. „Čuo sam da si obrambeni stoper. U tom slučaju, zaustavi me.“ Gaffney se samo nasmijao i odgovorio da će pokušati.
„Tri tjedna zaredom sam se svaki dan pojavljivao satima prije treninga kako bih igrao jedan na jedan protiv Kobeja.“ Gaffney je dobro zapamtio da je Kobe smišljao različita pravila po kojima je samo smio driblati i postizati poene s lijevom rukom. Također je nekad smio šutirati samo unutar reketa, a nekad samo izvan. „Oh, i da, naravno da ja nikad nisam bio u napadu.“
Nedugo prije nego je otpušten s rostera, uprava Lakersa je pozvala Gaffneya na zabavu u hotelu i kasinu Mirage u Las Vegasu. To je trebala biti njegova rookie inicijacija. „Lakersi su mi dali do znanja da sam upao na završni roster. Međutim, ipak su me odlučili otpustit na jutarnjem zagrijavanju prije prve utakmice sezone s Clippersima“, objašnjava Gaffney i nastavlja s pričom iz Miragea. „Ušao sam u sobu gdje se igra samo s visokim ulozima premda nisam imao ništa novca. Tada sam ugledao Kobeja koji je promatrao neke momke kako razbacuju novac. Okrenuo mi se i rekao : „Pa što ti radiš ovdje, rook?“ Sljedeće što znam da je bacio svoju crnu karticu na stol i predao mi 10,000 dolara. Ono što sam u tom trenutku zbilja želio učiniti s tim novcem je pobjeći, ali naravno, sat vremena poslije je sve već nestalo.“
Otpušten od strane Lakersa, Gaffney se uputio preko Atlantika u Izrael odakle se nakon nesretnog loma noge ponovno vraća u SAD. Oporavljao se 5 mjeseci te su ga isto jutro kada je dobio dopuštenje za trening nazvali Celticsi i ponudili mu negarantirani ugovor kroz doigravanje. To je naravno dovelo do ponovnog susreta s njegovim trening partnerom u NBA finalu.
„Hodajući kroz tunel sam čuo neke odabrane riječi iza sebe. Kada sam se okrenuo, ugledao sam Kobeja. Da vam pokušam to lijepo reći, nazivao me izdajicom. Ali sljedeća stvar koju je napravio je ta da je došao do mene, snažno zagrlio i kazao mi da je Boston momčad kojoj pripadam.“
Nakon još jedne anegdote, možemo zaključiti da su sigurne dvije stvari. Prva je ta da će se sa skorim krajem Kobejeve karijere početi objavljivati sve više ovakvih anegdota i priča koje čine Bryanta upravo onim tko jest. A druga je ta da će nakon njegovog umirovljenja u NBA-u ostati jedna velika praznina koju će teško netko popuniti jer kao što neće biti drugog Michaela Jordana, tako neće biti ni drugog Kobeja Bryanta.