Hrvatski košarkaš Ðuro Bjegoviæ 2006. godine otišao je u Ameriku u potrazi za svojim ”amerièkim snom”. Prošao je kroz srednju školu i posljednje dvije godine nastupao u prvoj diviziji sveuèilišne NCAA lige u dresu Sacramento Statea. Donosimo vam ekskluzivan intervju s Bjegoviæem koji govori o svojim doživljajima s amerièkih parketa i otkriva gdje želi nastaviti svoju košarkašku karijeru.
Godine 2007. Ðuro je završio Decatur Christian High School te nakon toga jednu sezonu igrao i studirao na Missouri State-West Plains, zatim je uslijedio Highland Community College na kojem se takoðer zadržao jednu godinu i nakon toga dvije godine provodi u dresu spomenutog sveuèilišta Sacramento State. U svojoj posljednjoj sveuèilišnoj sezoni prosjeèno je igrao 27 minuta i upisivao 9,2 poena i 5,4 skoka po utakmici.
Trenutno se nalazi u Hrvatskoj i oporavlja se od ozlijede stopala, nakon èega æe trenirati za DOŠK iz Drniša dok ne pronaðe inozemni angažman.
Prije par dana razgovarali smo sa Ðurom te kompletan intervju možete proèitati ispod.
Iza tebe su više nego solidne èetiri godine u Americi. Sada kada se osvrneš na svoje studentske dane u Americi, jesu li prevladavajuæe one pozitivne uspomene?
Pa sigurno, veæinom su pozitivne uspomene. Ima i loših naravno ali definitivno veæina je pozitivna.
Koje bi mogao najviše izdvojiti (a odnose se na dogaðanja izvan košarkaških okvira)?
Pa najpozitivnije od svega što se meni dogodilo u Americi je to što sam upoznao ljude koji æe mi ostati prijatelji do kraja života i bez kojih ja vjerojatno ne bih uspio završiti fakultet. Ima ljudi koji su mi pomogli u svakom smislu i ja sam im neizmjerno zahvalan. Nadam se da æe oni jedanput doæi u Hrvatsku pa da uzvratim uslugu. Stvarno je teško naæi takve ljude u svom životu i ja sam imao sreæe da ih naðem nekoliko. S njima sam još u kontaktu i nagovaram ih da me doðu posjetiti u Hrvatsku da im barem malo zahvalim. Baš sam nedavno prièao s jednim prijateljem pa mi govori da ce doæi da vidi je li Hrvatska stvarno toliko lijepa zemlja kako sam mu ja prièao.
Misliš da bi u Hrvatskoj ima bolje uvjete ili je ipak Amerika bila bolji izbor?
Igraèi u Americi kada doðu na fakultet imaju toliko prednosti nasuprot igraèima u Hrvatskoj da se to ne može niti usporeðivati. Od opreme, brige, do lijeènièke pomoæi. Ja se sjeæam da sam nekada u Splitu jedva dobio patike pa sam igrao sa starima koje sam zalijepio elastiènom trakom da se ne raspadnu. A ondje dobiješ nove patike kad god zapitaš. Igraèi na usluzi svakodnevno imaju usluge fizioterapeuta i kiropraktièara. Najveæa razlika je u tome da u Americi rade sve što je moguæe da ti omoguæe što bolje rezultate na terenu a u Hrvatskoj gledaju kako da što manje ulože i da što više zarade na tebi. Uostalom u Hrvatskoj bi bilo nemoguæe studirati i igrati košarku u isto vrijeme. To je ono zbog èega je meni Amerika bila toliko privlaèna. Uz to što igraš košarku završavaš i fakultet i ako se, ne daj Bože, dogodi nekakva ozljeda ti možeš završiti fakultet.
Kako si zadovoljan svojim igrama na parketu?
Iskreno, i nisam previše zadovoljan. Mislim da sam mogao pružiti mnogo više, ponajviše zato što nisam igrao na svojoj prirodnoj poziciji krila. Ali što je tu je. Iskoristio sam to koliko sam najbolje mogao i sada je na meni da još više radim i vratim se na svoju staru poziciju. Iako, moram reæi da mi je igranje na poziciji èetvorke pa i èak petice puno pomoglo jer me uèinilo još svestranijim igraèem.
Jesi li u te èetiri godine imao priliku pogledati kakvu domaæu utakmicu Sacramento Kingsa?
Išao sam na utakmicu izmeðu L.A Lakersa i Sacramento Kingsa i doista sam bio impresioniran Kobeom Bryantom. Inaèe mi se njegova osobnost ne sviða ali se sigurno može reæi da je jedan od najboljih igraèa u povijesti košarke.
Jesi li imao prilike igrati protiv kojeg od sadašnjih NBA igraèa?
Da, igrao sam u istoj ekipi u srednjoj školi sa Darrington Hobsonom, još sam u srednjoj školi igrao protiv Tyrekea Evansa i DeAndrea Jordana. U junior collegu sam isto bio u ekipi sa buduæim NBA igraèem Brandonom Woodom koji sada igra za Michigan State University.
Bio si u nekim sliènim uvjetima kao u Dalmaciji. Toplo, blizina mora, može li se to usporediti?
Ma kakva usporedba. Dalmacija je Dalmacija. Da je bilo to kao i Dalmacija ostao bih ja gore haha. Nema do našeg mora i prirode. Stvarno ne znaš koliko ti fali kuæa dok se ne makneš na neko vrijeme. Onda ti najviše fale one najmanje sitnice što si uzimao zdravo za gotovo dok si bio kuæi.
Gdje je ljepše? I jedan od naših èitatelja portala kada smo spomenuli intervju rekao je: “pitaj gdje su ljepše cure?”
Kuæi je naravno uvijek najljepše. Nisam ni pomišljao da ostanem u Americi ako to nije zbog košarke. A što se tièe cura ne mogu se usporeðivati. Naše cure æe uvijek biti bolje. Iako se oko naših cura treba malo više potruditi, ako znate na što mislim.
Uz sve lijepe stvari vjerojatno je bilo i nekih negativnih. Što ti je najviše nedostajalo?
Pa naravno da je bilo loših stvari. Nije Amerika ono što ljudi misle da je. Nije sve kao na televiziju. Svugdje u svijetu ima loših ljudi. Ja sam imao sreæe da sam upoznao dosta dobrih ljudi gore koji su mi pomogli i bez kojih vjerojatno ne bih ni uspio završiti fakultet. S tim ljudima sam još uvijek èesto u kontaktu. Najviše od svega mi je naravno nedostajala obitelj i to je bilo najteža prepreka za mene u Americi. Pogotovo što zadnje èetiri godine uopæe nisam dolazio u Hrvatsku. Prijatelji su mi takoðer mnogo nedostajali pošto sam imao dosta bliskih prijatelja s kojima sam proživio dosta svog života. Ali dobro, evo sad sam kuæi pa æu pokušati nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Na hranu u Americi se nikako nisam mogao naviknuti. Dosta jedu brze hrane i ne kuhaju doma. A i kad kuhaju sve je to neka umjetna hrana iz vreæice koja je veæ prethodno skuhana. Nije bas ukusna. Jednostavno njihovo meso kao da ima drugaèiji okus. Teško je objasniti ako to sami ne iskusite.
Bio si na više nego solidnom sveuèilištu, imao si odliène statistièke brojke, meðutim odaziv hrvatske javnosti odnosno klubova nije bio bajan. Zašto je tako i jesi li razoèaran?
Da vam pravo kažem i nisam razoèaran jer mi nije bio cilj igrati negdje u Hrvatskoj zato jer imam nekoliko prijatelja koji igraju hrvatsku ligu i nisu primili plaæe po 8 mjeseci. Zato sam radije izabrao igrati u rodnom gradu besplatno i uživati u košarci nego u nekom klubu u kojem imaš nešto što bi trebao dobivati na papiru a nitko se toga ne pridržava. Dosta je tu ljudi u Hrvatskoj koji uništavaju našu košarku, zato jesmo tu gdje jesmo s našom košarkom. Sve više i više mladih ide u Ameriku jer tamo dobivaju priliku koju u Hrvatskoj sigurno neæe dobiti.
Je li bilo ponuda iz inozemstva?
Bilo je dosta zanimanja iz inozemstva ali nije bilo konkretnih ponuda jer sam ja još završavao školu i nisam mogao doæi na poèetak priprema nego bih kasnio tri tjedna. Dosta momèadi me nije htjelo èekati. Tu se još dosta zakompliciralo kada su se vrata NBA lige zatvorila i europsko tržište se poplavilo igraèima iz Amerike.
Došao si u domaæi Drniš, odigrao èetiri odliène utakmice u A-2 ligi, kako si bio s tim djelom zadovoljan?
Dosta sam zadovoljan s obzirom da sam u Americi više igrao unutrašnju poziciju pa mi je trebalo par utakmica da se vratim na svoju prirodnu poziciju krila i te utakmice u DOŠK-u su mi puno pomogle.
Nakon toga došla je ponuda iz Austrije?
Toèno, nakon te 4 utakmice došla je ponuda iz Austrije iz malog gradiæa zvanog Gussing, odnosno bila je to proba na 4 dana tijekom kojih sam igrao dvije utakmice. Prvu utakmicu sam dobro odigrao u njihovom kupu i uspio sam u nekih 15 minuta zabiti 12 koševa i trener je bio jako zadovoljan. Drugu utakmicu sam još bolje odigrao i u 12 minuta sam zabio 14 koševa ali sam krivo stao na nogu jednom igraèu i ozljeda je bila nešto teža buduæi da mjesec dana nakon toga nisam mogao hodati. Obje utakmice smo pobijedili. Malo sam bio razoèaran jer sam dan poslije toga trebao potpisati ugovor. Ali eto, što je tu je, sportska nesreæa je sastavni dio sporta.
Kako je sada stanje s ozljedom? Hoæeš li pokušati još jednom negdje u inozemstvu ili æeš ovu sezonu nastaviti u Drnišu?
Stanje je puno bolje i za nekoliko dana bih trebao poèeti trenirati. Karijeru bih sigurno htio nastaviti u Europi ako doðe kakva ponuda. Ako ne, onda æu sigurno ostati u Drnišu i pokušati pomoæi DOŠK-u u A-2 ligi.
Kako ti gledaš na ovogodišnji raspad sistema u reprezentaciji, tko je po tvom mišljenju najodgovorniji?
Ne znam tko je kriv ali èinjenica je da se to nama dogaða veæ nekih 10 godina. Nije to samo ove godine. Mislim da se neki igraèi dižu u nebesa a to s nièim nisu zaslužili i onda kad odemo na ta natjecanja pokaže se jako brzo kakva je naša kvaliteta. Uvijek se krive i mijenjaju treneri ali nikad ne doðe u pitanje imamo li mi uopæe dovoljno kvalitete da bi postavljali velike ciljeve.
I za kraj, sigurno si pratio situaciju u NBA ligi u kojoj je lockout ipak uspješno okonèan. Kakva su tvoja razmišljanja, na èijoj si strani?
Ma to je meni smiješno. Tu se bogati svaðaju sa bogatima o nekoliko posto profita. Pa više su sada profita izgubili u ovo vrijeme što se nije igrala liga nego u tim milijunima oko kojih su se oni svaðali. Smiješno je to kada pogledaš da ima ljudi koji gledaju kako æe prehraniti svoju obitelj sutra. Ma jednostavno smiješno.