Donosimo vam ekskluzivni intervju s Ozrenom Bjelogrliæem koji ove godine igra u NCAA ligi tj. junior collegu. Na kraju razgovora priopæio nam je i jednu ekskluzivnu vijesti pa proèitajte!
Velikoj veæini Hrvata, i šire, tvoje je ime vrlo malo poznato. Reci nam odakle si i gdje si poèeo igrati košarku?
Roðen sam u Makarskoj, ali sam do svoje 16. godine živio u Ploèama, gdje sam s osam godina napravio svoje prve košarkaške korake. Nakon drugog razreda srednje škole dobio sam ponudu od košarkaškog kluba Dubrovnik, jer su vjerojatno bili zadovoljni s mojim igrama za prije spomenute Ploèe. Nakon prve godine provedene na jugu Hrvatske poèeli smo igrati i Fibin EuroChallenge Cup gdje smo ostvarili odlièan plasman. Prošli smo skupinu, gdje smo na kraju ispali od moænog i objektivno boljeg kluba, Ural Greata.
Kako je došlo do odlaska u Ameriku?
Nakon završetka srednje škole i juniorskog staža dobio sam odliènu ponudu iz Amerike. To je bila veoma teška odluka za mene, ali moram naglasiti da sam imao potporu obitelji i prijatelja što je bilo dovoljno da se odluèim za odlazak preko bare. Najveæa prednost te odluke je bila što sam mogao nastaviti školovanje, a da ne zapostavim košarku ili obrnuto.
Kakav je bio tvoj put u Americi, za koga si sve igrao?
Prvu godinu sam proveo u Decatur Christianu tj. 13. godina školovanja ili po njihovom prep škola. U toj školi nisam bio jedini Hrvat jer su sa mnom bili i Mario Štula, Ðuro Bjegoviæ i Ivan Gomboviæ. Tu godinu smo se adaptirali na Ameriku i njihov stil života, a nakon toga smo nastavili svatko svojim putem. Ja sam potpisao za Liberty University gdje sam proveo godinu dana i bio „red shirt“ tj. igraè koji ne smije nastupati na službenim utakmicama, a mora trenirati i putovati s ekipom te ne gubiš godinu igranja, jer si i slijedeæe godine freshman. Na kraju sezone sam odluèio promijeniti sveuèilište, jer mi se neke stvari nisu sviðale. Došao sam na State Fair Community College gdje su ove godine u konkurenciji junior collegea, tj. NJCAA i tu æu biti sve do drugog semestra. Dobio sam ponudu od Seton Hill Universitya s kojima sam se sve dogovorio pa æu tako nastaviti na njihovom sveuèilištu.
Koliko je teško spojiti školovanje i košarku?
Amerikanci su po mom mišljenju razvili odlièan model, gdje su sport i obrazovanje ovisni jedan o drugome. Znaèi svi sportaši moraju iæi na predavanja i održavati odreðen prosjek ocjena, da bi bili u moguænosti igrati košarku, tako da nitko od sportaša sebi ne može dozvoliti da zapostavi školske obaveze. Ja sam se osobno relativno brzo naviknuo na njihov sistem rada i zasad nema nikakvih problema.
Kakvo je trenutno stanje s ostalim Hrvatima u NCAA, da li se èujete i kako njima ide?
Dosta hrvatskih igraèa igra u Americi po razlièitim sveuèilištima i naravno održavamo redoviti kontakt, ali se zbog obaveza rijetko viðamo. Koliko ja znam, svima je odlièno i svi se jako trude da ispune sve zadatke koje su si postavili. Samo konstantni rad nam može pomoæi da uspijemo u ovakvom okruženju.
Za kraj, možeš najaviti jednu ekskluzivnu vijest?
Neæu vam obeæati da æu dogodine biti 1. izbor NBA drafta, ali mogu vam obeæati da æu pokušati postati jedan od vaših redovitih kolumnista. Ja se nadam se da veæ sada polako dobili uvid u ovaj sistem rada i da su vam neke stvari jasnije, a ako nisu imat æete priliku kroz prije spomenute kolumne saznati i za svijet na drugoj strani svijeta. Puno pozdrava iz Amerike.