Baš kao što smo apsolutno svi očekivali, u NBA finalu su i ove godine Cleveland i Golden State. Da bi došli do svojeg trećeg uzastupnog susreta u ovoj fazi natjecanja, jedna od te dvije momčadi prohujala je svojom konferencijom bez ogrebotine, dok je druga doživjela samo jedan poraz – i to od Boston Celticsa. Međutim, ishod te utakmice više je rekao o Cavsima nego o Celticsima, budući da su ih se Cavsi u preostalim susretima riješili poput dosadnih komaraca što im zuje oko uha i ne daju im da mirno spavaju, odnosno, u ovom slučaju, da mirno odu u finale. Celticsi su uspjeli opravdati svoja očekivanja, došli su do finala konferencije, ali naposljetku su postali samo još jedna od mnogobrojnih momčadi koje su osjetile moć ekipe u kojoj igra LeBron James. Već sedam godina zaredom put svake ekipe završi baš na cesti na kojoj stoji najbolji košarkaš današnjice i ostavi ih sve da se pitaju: a kuda ćemo sada?
To pitanje si nakon ove sezone moraju postaviti i Boston Celticsi. Već dugi niz godina rade jako dobar posao, ali zaustaviti silu kakva je James nije nimalo jednostavno. GM Danny Ainge, unatoč brojnim kritikama nestrpljivih i skeptičnih navijača, uspio je dovesti Celticse u dosta zavidnu poziciju – istovremeno je stvorio jako dobru ekipu s vrhunskim trenerom koja je itekako konkurentna, a opet i ekipu s mladim igračima koja ima potencijal biti jednako dobra sljedećih pet i više godina. No, cilj nije biti samo jako dobar. Zabavno je sve to gledati tijekom sezone, ali, u načelu, ako ne osvojiš naslov nisi napravio ništa. Nema srebrnih i brončanih medalja, nema borbi za drugo i treće mjesto – ili si pobjednik ili si gubitnik, dalje nema.
Celticsi su došli do kritične točke. Uz sav posao koji je Ainge do sada napravio, sljedeći koraci će mu biti najteži još od ere Bostonove Velike trojke. Od ekipe koja je konkurentna sada i u budućnosti, želi napraviti ekipu koja će biti contender i sada i u budućnosti, što je jako, jako zahtjevan posao. Pa, idemo proanalizirati koje su mu sve opcije i što bi sve mogao napraviti kako bi najuspješnija NBA franšiza doživjela još pokoji trijumf.
Roster i ugovori igrača
Za početak, podsjetimo se da će cap-space sljedeće sezone porasti u odnosu na ovu, s 94,1 milijun na 101 milijun dolara. Celticsi imaju pod ugovorom sedam igrača (Horford, Bradley, Crowder, Thomas, Brown, Smart, Rozier), koji čine ukupno 61 milijun dolara. Tu je još i negarantiranih 8 milijuna Tylera Zellera, kojeg će se morati riješiti do kraja lipnja ako ga ne žele trpjeti i sljedeću sezonu (što je vrlo izvjesno) te negarantirani minimalac Jordana Mickeyja. Johnson, Jerebko, Young i Green bit će nezaštićeni slobodni igrači i teško je predvidjeti hoće li netko od njih i nagodinu zaigrati za Celticse, ali pretpostavka je da barem trojica od četvorice neće. James Young je zapravo jedini igrač za kojeg možemo biti sigurni da odlazi jer, osim što je u ove tri godine bio veliko razočaranje, gužva na bekovskim pozicijama mu ne dozvoljava niti najmanju priliku. Od zaštićenih slobodnih igrača tu je jedino Kelly Olynyk, koji je ove sezone igrao dosta toplo-hladno, ali kao stretch-petica je dosta važan igrač u sustavu Celticsa i vjerojatno će mu ponuditi produženje ugovora od 4 milijuna, što sumnjamo da će prihvatiti, ali postoji još načina kako ga zadržati.
Ugovori igrača koji nisu na rosteru
Prema igri koju je pružio u Ciboni i Darussafaki, kao i prema potrebama Celticsa, možemo reći da naš Ante Žižić sigurno dolazi u Boston, koji će kao 23. pick s prošlogodišnjeg drafta zarađivati 1,6 milijun dolara godišnje. 16. pick s istoga drafta, Guerschon Yabusele, će u slučaju svog dolaska zarađivati 2,2 milijuna, što možda baš i nije najpoželjniji scenarij za Boston ako želi napraviti prostora za max-igrača, o čemu ćemo nešto kasnije. S tog drafta još je ostao i Abdel Nader, koji kao 58. pick nema određen ugovor i to se može lako riješiti minimalnim negarantiranim ugovorom s kojim je lako baratati. Nader je bio sjajan u Razvojnoj ligi ove sezone (bio je proglašen i rookiejem godine tamo), što bi značilo da bi u nekom scenariju mogao zamijeniti Jamesa Younga na kraju klupe. Što se ovogodišnjeg drafta tiče, znamo da Celticsi raspolažu prvim pickom koji će, u slučaju da ga Celticsi ne trejdaju, vrlo vjerojatno biti Markelle Fultz. Zbog porasta capa Fultz će zarađivati 7 milijuna godišnje (što je recimo više od Thomasa koji će zarađivati 6,2 milijuna). Celticsi imaju i 37., 53. i 56. pick, koje će vjerojatno ubaciti u neki trade, a u slučaju da i draftaju igrače nema šanse da će se ijedan naći na konačnom rosteru (znači ili stash ili Razvojna liga).
Kalkuliranje s cap-spaceom
Osim Horforda, svi igrači Celticsa su pod jako povoljnim ugovorima tako da u načelu mogu produžiti ugovore sa svim svojim slobodnim igračima i dovesti igrače na koje imaju prava bez da prijeđu dozvoljeni limit, ali tko želi plaćati 90 od mogućih 100 milijuna hrpi rotacijskih igrača. Na putu do finala konferencije bilo je očito da je glavni nedostatak Celticsa barem još jedan igrač osim Thomasa koji si može sam kreirati šut kada stvari ne idu po planu, tako da je izvjesno da će pokušati napraviti dovoljno prostora da jednom takvom igraču ponude maksimalan ugovor.
Kako bi to napravili, a pritom mislili i na situaciju dugoročno, Ainge će morati donijeti nekoliko teških odluka i vjerojatno se rastati s jednim od već standardnih igrača. Za početak, trebalo bi se riješiti Mickeyja prije 1. srpnja (kada mu ugovor postaje garantiran) i njegovih 1,2 milijuna te ga otpustiti, jer ako nije igrao do sada (a s obzirom na nedostatke ekipe mogao je) sumnjamo da će najednom dobiti neku značajniju ulogu, a za kraj klupe postoje i jeftinije opcije. Čak i da ne draftaju Fultza, gužva na bekovskim pozicijama je već dovoljno velika, stoga pretpostavljamo da će se na ovaj ili onaj način Celticsi riješiti i Demetriusa Jacksona, koji ionako više vremena provodi u Razvojnoj ligi nego u NBA-u. Problem je što ima 650 000 dolara garantirano, tako da će ga vjerojatno upakirati u neki trade.
Kada i ako se Aingre riješi tih sitnijih problema, za sve ostale kombinacije važni će biti potezi sa Zellerom, Olynykom i Yabuseleom. Kako to obično biva s igračima kao što je Zeller, njega će vjerojatno pokušati prvo trejdati, a ako im to ne uspije jednostavno mu neće produžiti ugovor i tu je njegov kraj u Celticsima. Yabuseleova 2 milijuna bi Aingeu smanjila prostor za manevriranje i pretpostavlja se da će ga ostaviti još godinu dana da se „paca“ u Europi ili Kini, a ne ide mu ni u korist što je imao operaciju zbog koje neće moći igrati u pripremnim utakmicama, pa Celticsi neće imati ni priliku vidjeti kako se uklapa s ostalim igračima. Olynykova budućnost u Celticsima ostaje misterij. Ako odbije ona 4 milijuna (a vjerojatno hoće), Celticsi mu mogu ponuditi i više, ali imaju vremena pričekati da vide kako će im uspjeti pohod na nekog slobodnog igrača (pretpostavljamo Gordona Haywarda). Postoji naravno i mogućnost da na draft večeri trejdaju jednog od igrača sa srednjim ugovorima (Bradley, Smart, Crowder, Thomas) i tako naprave prostora, ali poznavajući narav Dannyja Aingea vjerojatno će pričekati da vidi za što će se odlučiti Hayward, pa će jednoga od njih trojice moći trejdati i poslije drafta jer vrijednost im neće pasti.
Ako se pitate postoji li scenarij u kojem Celticsi mogu draftati Fultza, potpisati Haywarda i uza sve to zadržati i Thomasa, Bradleyja, Smarta i Crowdera, odgovor je da postoji, ali nije nimalo vjerojatan. Stvari bi nekako fukncionirale naredne sezone, ali problem počinje već u sezoni nakon te jer Thomas postaje slobodan igrač i očekuje max (recimo nekih 30 milijuna po sezoni), Bradleyju također ističe ugovor i njegovih 8 milijuna će biti negdje u rangu 15-20 milijuna, a ako Smart to ljeto ne prihvati ponudu od 6 milijuna i postane slobodan igrač, Celticsi će mu morati dati više od 12 milijuna da ga zadrže. U tom bi slučaju blizu 90 milijuna otišlo samo na Horforda, Thomasa i Haywarda, najmanje 30 milijuna na Bradleyja i Smarta i već je jasno kamo ova računica vodi. Dakle, ako Hayward potpiše za Celticse, realno je da će samo jedan ili maksimalno dva igrača od Thomasa, Bradleyja, Smarta i Olynyka do 2019. ostati u dresu Celticsa.
Ako Aingeu „pobjegne“ Hayward u free agencyju, sigurno će produžiti s Olynykom i postoji mogućnost da još neki igrači ostanu, a u tom slučaju Celticsima ostaje oko 20 milijuna dolara prostora u cap-spaceu i mogu dovesti nekog All-Star igrača (npr. George, Butler) preko tradea. Kalkulacije tko bi sve mogao biti uključen u razmjenu i u kojim sve kombinacijama ostavljamo vama jer to je nemoguće predvidjeti.
Koji je najbolji scenarij?
Kao što smo spomenuli u uvodu, Celticsi žele biti konkurentni sada i istovremeno biti prijetnja neko duže vrijeme, slično kao Spursi posljednjih 15-ak godina. U tom je prostoru užasno teško manevrirati i Ainge treba dobro procijeniti što je najbolje za ovaj klub. Ako se slučajno riješe pick(ov)a i/ili vrhunskih mladih igrača s ciljem da pokušaju ugroziti LeBrona, vrlo lako bi mogli završiti kao Toronto Raptorsi (biti bolji od svih momčadi na Istoku i svejedno opet izgubiti od Cavsa) ili još gore, kao Brooklyn Netsi (zbog nerealne ideje unazaditi klub na dugi niz godina). S druge strane, ako ne poduzmu ništa, Bradleyju i Smartu će porasti ugovori, a igrači poput Fultza, Browna, Žižića i ostalih mladih nada bit će prisiljeni igrati iza Thomasa, Crowdera i Horforda.
Prema svemu sudeći, optimalno za momčad bi bilo draftati Fultza, potpisati Haywarda i trejdati Brooklynov pick 2018. zajedno s Bradleyjem ili Smartom (začinjeno još nekim pickovima i/ili manje bitnim igračima) za provjerenog All-Star igrača, recimo za Butlera jer ima ugovor do 2020. sklopljen prije porasta cap-spacea. U tom bi slučaju uspjeli donekle zadržati fleksibilnost na rosteru, biti puno opasniji protiv LeBrona i ekipe (a možda ih i pobijediti?) te nastaviti graditi ekipu oko Fultza i Browna kada ostale pojede zub vremena.
Koliko je sve to realno i kako bi to funkcioniralo samo je još jedna u nizu pretpostavki, ali ono što znamo je da se Ainge po tko zna koji put doveo u situaciju u kojoj može napraviti puno toga, ali jednako tako i ne napraviti ništa. Već smo u više navrata vidjeli ovo potonje i svaki put bili iznenađeni, ali došao je trenutak u kojem se odgađanje poteza više ne može smatrati dobrim potezom. Opcija ima dovoljno, meta je puno, vrijeme je da Celticsi prestanu nišaniti i da konačno povuku okidač.