Najvažniji trenutak u vezi Boston Celticsa dogodio se uoči ove sezone kada su momčad napustili Kevin Garnett i, po prvi puta u karijeri, Paul Pierce, koji su otišli u redove Brooklyna. Momčad se poprilično pomladila i vidljivo je da se Boston odlučio na rekonstrukciju. Međutim, mnogi su stručnjaci očekivali i malo više od Celticsa ove godine pa i ne čudi da je trenutni omjer 23-54 mnoge razočarao.
Odlaskom Piercea i Garnetta teret vođenja momčadi pao je na Rajona Ronda, isto tako često spominjanog u mogućim razmjenama, ali sudeći prema izjavama generalnog menadžera Dannyja Aingea on će ipak ostati. Celticsi su imali i problem što je Rondo ove godine odigrao jako malo utakmica nakon što su ga čekali čak do 17. siječnja da debitira ove sezone.
Iako se od Bostona nije puno očekivalo, pomalo je ipak razočaravajući trenutni omjer pobjeda i poraza. Očekivalo se puno više s obzirom na vrlo slabi Istok, a najavu solidne sezone dao je i vrlo dobar početak u kojem su Celticsi igrali jako lijepo i efikasno. Treba reći da je najveće pohvale, pogotovo tada na otvaranju sezone, dobio mladi i vrlo talentirani trener Brad Stevens. Unatoč tome što će sezona završiti pomalo razočaravajuće, Stevens je u svojoj prvoj sezoni kao glavni trener pokazao da vrlo dobro poznaje igru i da bi mogao imati dobru trenersku karijeru. Po mnogim NBA stručnjacima on je rijetka pozitivna strana ovogodišnjih Celticsa.
Zanimljivo je da su Celticsi jedna od rijetkih momčadi ove sezone koja u gotovo nijednom statističkom segmentu nije blizu vrha, štoviše u svakom su blizu dna, a opet nisu najlošija ekipa. Upravo zbog toga vrlo je teško reći koje su ustvari pozitivne stvari u njihovoj igri. Ono što su pokazali na početku sezone (omjer 12-14 nakon 26 utakmica) djelovalo je vrlo dobro. Bili su rastrčani, energični i igra je bila u potpunosti timska, a Ronda je zamijenio Jordan Crawford odličnim partijama, ali kasnije je mijenjan u Golden State. Gotovo je bilo nemoguće vjerovati da će od tada ostvariti omjer samo 11-39, a još je manje bilo za očekivati da će rezultat u potpunosti pasti nakon povratka Ronda, što se i dogodilo. Unatoč tome, možemo reći da je najpozitivnija karakteristika ovogodišnjih Celticsa organiziranost u svim segmentima, što je djelo trenera. Solidna je i angažiranost u obrani (primaju 100,5 koševa po utakmici), iako su na tom planu možda mogli i bolje.
Iako ovom sastavu nedostaje i kvalitete, dojma smo da je najveći problem nedostatak pravog centra. I dok je Garnett to nekako krpao posljednje dvije godine, a Celticsi iznenađivali sve svojom agresijom, ove se sezone to pokazao kao veliki problem. I dok skok još solidno drže (42,7 po utakmici), problem je što nemaju igrača kojem mogu spustiti loptu da igra leđima zbog čega gube unutarnju igru, ali i isto tako igrača koji bi uspješno branio protivničke centre. Svi Bostonovi visoki igrači (Sullinger, Olynyk, Humphries) više vole igrati dalje od koša, pa često nemaju nikoga za skok u napadu. Isto tako, momčadi nedostaje i klasični šuter, strijelac, a što pokazuje i statistika prema kojoj Celticsi imaju samo 32,8% uspješnosti za tri poena i samo 43,3% ukupnog šuta.
Što se tiče igračkog kadra tu nema igrača koji posebno odskače od ostalih. Ove sezone najviše se ipak istakao Jared Sullinger (13,2 koševa, 8,1 skokova) koji pokazuje napredak, postao je opasan s linije tri poena i svakako je igrač koji svojom agresivnošću dosta doprinosi igri. Jeff Green (16,7 koševa) prva je napadačka opcija, vrlo dobar obrambeni igrač, ali i igrač koji vrlo često oscilira od vrhunskih do vrlo loših partija i vrlo je često predmet glasina o mogućoj razmjeni.Avery Bradley (14,2 koševa) pokazuje značajan napredak u napadačkim segmentima, pa je tako odličnoj obrani dodao i vrlo dobar šut sa distance i pretvara se u vrlo važnog igrača. Valja istaknuti i vrlo dobru rookie sezonu Kellyja Olynyka (7,9 koševa, 5 skokova) koji je pokazao da je spreman za NBA svijet.
Ipak, naravno da svi uspjesi Bostona ovise o Rajonu Rondu. Teško je bilo očekivati da će nakon duge pauze značajno doprinijeti momčadi pa valja očekivati da će njegovih 11,5 koševa i 9,6 asistencija dogodine opet biti značajno poboljšani.
Valja naglasiti i još jednu zanimljivost. Naime, ove se sezone tek drugi put u povijesti dogodilo da dvije najveće NBA momčadi, Boston Celticsi i Los Angeles Lakersi, u istoj sezoni nisu dohvatili doigravanje, a što se posljednje dogodilo 1994., a još je zanimljivije da su iste te dvije momčadi još prije četiri godine igrali veliko finale.
Sve u svemu, Boston prolazi kroz razdoblje velike rekonstrukcije, a što je najvažnije imaju vrlo solidnu osnovu u dosadašnjem rosteru. Uz par pravilnih poteza uprave, Celticsi bi kroz koju godinu mogli ponovo ići prema vrhu, a vrijeme će pokazati hoće li se to i dogoditi. Sigurni smo da veliki broj NBA ljubitelja to i očekuje.