S obzirom da smo se vratili u vrijeme “djelomičnog lockdowna” odlučili smo se prisjetiti izuzetno zanimljivog razgovora koji smo u travnju ove godine odradili za portal Crošarka s Brunom Šundovom, čovjekom koji slovi za rekordera po broju profesionalnih klubova u karijeri.
Pozdrav Bruno, najprije ti želimo dobar dan. Kako provodiš vrijeme u ovo teško doba pandemije koronavirusa?
„Lijep pozdrav, vrijeme uglavnom provodim sa svojim sinom Jakobom i svime što je vezano uz njega. Škola na daljinu, pisanje domaćeg rada i naravno animacija i zabava djeteta koje se ne može igrati vani s drugom djecom zbog cijele situacije. Sreća da živimo u kući pa ima dvorišta dosta za igru.“
Igraš li i dalje košarku ili radiš isključivo kao trener?
„Trenutno sam trener u K.K.Solin za U12 uzrast. Mislim da je bilo dosta igranja, mada sam i ove sezone odigrao par utakmica za seniore K.K.Solina jer jednostavno je to jače od mene.“
I sam znaš da te ljudi smatraju košarkaškom ikonom. Za početak, reci nam s kojim si sve NBA klubovima imao ugovor?
„U NBA sam potpisao ugovor s osam klubova. Dallas, Indiana, Boston, Cleveland, New York Knicksi, a ono što ne piše na internetu, s LA Lakersima sam potpisao ugovor i čekala se potvrda još jednog igrača da trade bude kompletiran. Naravno nije se desilo. Za Utah Jazz sam potpisao dvije godine ugovor, jedna garantirana, druga ne. I stavili su me na wave listu s koje ako te nitko ne pokupi u roku od 15 dana si slobodan igrač. Nitko se nije javio (namjerno jer je već dogovoreno s drugom ekipom novi ugovor na dvije godine – Indiana Pacersi). Suma sumarum, Utah me pustila i morala platiti cijelu godinu, a ja sam dva dana iza potpisao s Indianom novi ugovor na dvije godine. U NBA to se zove Double Dip. Svaki mjesec kad sam bio u Indiani dolazila je plaća iz Utah Jazza. I Minnesota Timberwolvesi, za njih sam igrao Ljetnu Ligu.“
Gdje ti je u NBA ligi bilo najljepše?
„U NBA mi je bilo najljepše u Indiani. Razlog je što sam imao dosta prijatelja iz Hrvatske koji su bili na collegima u isto vrijeme i redovno su me posjećivali u Indiani, a i tamo sam imao koliko toliko dobru minutažu na momente.“
Možeš li nam prepričati neku dogodovštinu iz NBA lige?
„Jedna situacija koja je bila zanimljiva desila se na West Coast Road tripu kad sam igrao za Celticse. Sletimo u Sacramento oko 19 h, nakon što je team manager rekao plan za iduća dva dana. Znači, sutra slobodno, prekosutra trening u 11 ujutro. Trenutak kad je rekao plan je bilo 10 minuta do hotela. Za 5 minuta se okreće Vin Baker (sjedio ispred mene u busu) i pita jel ideš s nama? Ja očekivajući da idemo negdje na večeru kažem idem. Zvoni telefon u hotelskoj sobi, kaže budi dole za 10 minuta. Naravno, sredim se kao da idemo jesti nešto, ne sluteći što se sprema. Ispred hotela čeka limuzina ona duga, aj dobro, nije ni to ništa novo, znaju nekad to naručiti kad nas ide više. Sjedam unutra kad ono Paul Pierce, Antoine Walker i Vin Baker kažu: Bruno idemo za Las Vegas na dva dana, jel imaš problem s tim? Mrtav hladan kažem da je to ok. Znači telefonski poziv Vin Bakera iz Sacramenta prema hotelu u Vegasu je rezultirao da je privatni avion krenuo po nas za 20 minuta. U sobi u Sacramentu sam ušao ajmo reći u 19:15, a već u 21h smo sletili u Vegas. Tamo je bilo šta je bilo i vratimo se dva dana iza direkt na trening u 11 u Sacramentu.“
Google ne zna sve, najbolje je da nam sam kažeš s koliko si različitih klubova potpisao ugovore u karijeri i u koliko zemalja?
„Popisu s interneta fale tri NBA kluba i KK Solin. Dakle, radi se o 34 kluba u 17 različitih zemalja.“
Na našem facebooku spomenuo si i da si igrao i za jednu reprezentaciju, o kojoj se zemlji radi?
„Što se tiče reprezentacije, jedina za koju sam igrao je reprezentacija Jemena, turnir u Dubaiju.“
U kojem klubu si sa sportske strane proveo najljepše trenutke?
Klub u kojem sam proveo najljepše trenutke na terenu i van, moram priznati da je to bio bugarski Lukoil. Najbolje sam igrao za ASK Riga iz Latvije. Polusezona iz snova, sve smo rasturili u EuroCupu i VTB Ligi. I klub se ugasi iza Nove godine.“
Gdje ti je bilo najljepše živjeti?
„Apsolutno za život, ali i za košarku, najljepše je u Španjolskoj.
Koji je bio razlog toliko čestog mijenjanja sredina, jesu li to bilo isključivo tvoje odluke?
“Kad sam skužio da ne mogu više igrati na nekom nivou, odlučio sam malo vidjeti svijeta, tako da što egzotičnija zemlja – to bolje. Jedna sezona je interesantna posebno. Počnem sezonu u Bahrainu, pa odem za Nikaragvu, onda u Nikaragvi potpišem za Iran, pa iz Irana se vratim u isti klub gdje sam počeo sezonu.“
Sada si trener, imaš li neki dugoročni cilj trenerske karijere?
„Što se tiče trenerskog posla, nema žurbe nigdje, trenutno uživam sa svojim komandosima iz Solina. Želim naučiti ovaj posao, koliko god je isti sport nema veze jedno s drugim igrački i trenerski posao.“ – zaključuje Bruno.