Trener Lakersa Byron Scott je tijekom svoje karijere, između ostalog, vodio i New Orleans Hornetse u periodu između 2004. i 2009. godine, te je taj period sigurno obilježio četvrti pick na NBA draftu 2005. godine a sada superstar u dresu Los Angeles Clippersa – Chris Paul. Tada dvadesetogodišnji rookie Paul se već ustalio u ulozi lidera ali je trener Scott često razgovarao s Paulom koji se nije osjećao ugodno galameći na dvanaestogodišnjeg veterana u ligi, P.J. Browna. Ono što mladi playmaker nije znao jeste to da Brown nije imao problem u takvim situacijama jer je smatrao da je Paul zaslužio tu poziciju, a sudeći prema izjavama trenera Scotta, činio je sve da se postavi na pravi način i zadobio je povjerenje i poštovanje ostalih suigrača veoma brzo.
Mladi play Los Angeles Lakersa, D’Angelo Russell se posljednjih dana suočava s istim problemom. Momak koji je prije nekoliko dana napunio 20 godina, te bio drugi pick na NBA draftu 2015. godine, ne uživa istu putanju karijere kao Paul. U nekoliko navrata je bio rotiran između prve postave i klupe, presjedio je mnoge četvrte četvrtine u “tijesnim” utakmicama – o čemu se mnogo govorilo u medijima – a njegov odnos s trenerom bi se mogao nazvati sve osim glatkim. U sezoni je na prosjecima od 12,4 poena, uz 3,4 asistencije i 3,6 skokova i sve za 27,3 minute po utakmici. Scott smatra da je glavna razlika između Paula i Russella jesu radne navike potonjeg i neodlučnost oko “preuzimanja baklje”, pogotovo sada kada je Kobe Bryant primoran odmarati nekoliko utakmica ili proslijediti svoje minute nekome drugom. Također, Scott je priznao da Russell trenira mnogo intenzivnije ali smatra da njegove liderske sposobnosti nisu na nivou na kojem bi trebale biti u ovom trenutku. Naravno, sve ovo ne znači da Scott misli da Russell nema ono što je potrebno, potpuno suprotno – nekoliko puta ove sezone Russell je dao nešto za vidjeti – ali jednostavno drži do toga da je u ovom trenutku prerano za zaključiti da li je mladi play spreman i hoće li ikada biti.
“Pokazao je, da“, odgovorio je Scott na pitanje da li je Russell pokazao liderske sklonosti ove sezone. “Po meni liderstvo nije predodređeno, nego zasluženo. Momci će pratiti osobu kojoj vjeruju i za koju znaju da će učiniti pravu stvar. Ja ne mogu sjediti na treningu i odjednom izjaviti da je on naš idući vođa. Na njemu je da to izgradi u bliskoj budućnosti sa suigračima koje ima oko sebe.”
Prvi korak je već napravio – raditi intenzivnije na treninzima i davati sve od sebe. D’Angelo nikada nije radio stvari na pola, ali sada se trudi vidno više na treninzima, češće gura loptu u tranziciji, postavlja bolje pick&roll akcije i obraća pažnju na sitne detalje koje je od njega Scott tražio ranije u sezoni. “Trudi se, to je vidljivo, ali ima još dosta posla pred sobom. Da li je Kobe Bryant-tip radnika? Mislim da nemamo takvog čovjeka, ali momak se trudi i to je ono što treba cijeniti.”
Russell se više ne obazire toliko u situacijama kada pogriješi, što mu omogućava da igra opuštenije i efikasnije. Igra najbolje partije u sezoni tijekom prethodnih nekoliko sedmica, bilježeći 17 poena uz 50% šuta iz igre, te 3,5 skokova i 5,3 asistencija za 31,4 minute po utakmici u posljednja četiri meča otkako se vratio u startnu postavu. Također je izjavio nakon poraza od Memphisa: “Imam osjećaj da i u slučaju greške imam dužu uzicu, što prije u sezoni nije bio slučaj.” Trener Scott je komentirao ove navode: “Ne mislim da sam popustio jer nije bilo toliko čvrsto ispočetka, mislim da se osjeća ugodnije u svojoj ulozi. Njegovo samopouzdanje raste s nekim stvarima na koje stavljamo akcent. Svakog mjeseca se čini boljim i to je zbog ponavljanja i stjecanja iskustva.Sviđa mi se to gdje se nalazi trenutno.”
Russell mora ponijeti veći teret na svojim ramenima i možda suprotstaviti se veteranu u ekipi, pa možda to bio i Bryant, da bi zaradio poštovanje kolega. Treba prestati brinuti se da li ima kredibilitet i iskustvo vođe, nego činiti stvari. Nije vjerojatno da će se to desiti prije Bryantovog odlaska, ali nakon toga Lakersi mogu biti Russellovi za preuzimanje.