Od Charlesa Barkleya i Garyja Paytona nadalje, bivše NBA zvijezde nemaju posebno dobro mišljenje o današnjim igračima i ligi u cjelini. Dok neki kritiziraju sveprisutnost napredne statistike, drugi napadaju pretjeranu osjetljivost današnjih zvijezda lige. Ovoj drugoj skupini nedavno se pridružio Charles Oakley, nekadašnji čovjek za prljave poslove u New Yorku, Torontu, Chicagu i Houstonu. Upitan koga najviše voli gledati od današnjih momčadi, Oakley nije štedio kritike:
„Koga volim gledati? Teško mi je ikoga gledati (…) Ne znam, danas se jednostavno drukčije igra. Ima nešto dobrih utakmica i puno loših. Više je loših nego dobrih.“
U nastavku je dodao: „Više ne moraš biti jak kako bi igrao. Ne znam zašto… Zato su iste momčadi u finalu ili dobijaju po 55 utakmica. Jake momčadi, jaki treneri. Igrači – oni uopće ne razmišljaju, ne znaju kako igrati zajedno. Još nešto što vidim je komunikacija. Oni ne vole igru. Igraju, ali ne sa srcem.“
Oakley je samo jedan u nizu koji nije impresioniran promjenama u ligi. Iako nekoliko činjenica apsolutno stoji (ukidanje hand checkinga favorizira brze igrače na račun obrambenih specijalista, manje se igra pod košem, igra se pomaknula na perimetar, nema više ekonomskih letova nego momčadi koriste posebne čartere s posebno velikim prostorom za noge), jednostavno je nepravedno tvrditi kako današnji igrači poput Westbrooka, Duranta, Paula, Curryja, Hardena i ostalih nemaju srca. Liga se promijenila, kao uostalom i svijet u kojemu živimo, ali teško je sa sigurnošću tvrditi kako je ta promjena donijela isključivo zlo. Oakley je bio važan igrač, iako napadački relativno limitiran, a kao pomoćni trener se „proslavio“ u Charlotte Bobcatsima kad su zabilježili najgori omjer u povijesti lige (7-59, sezona skraćena zbog štrajka).
Možda se Oakley jednostavno ne može pomiriti s činjenicom da je njegovo vrijeme prošlo, usprkos neupitno značajnoj igračkoj karijeri.