Charlotte Hornetsi, koji su ovo ime vratili ovo ljeto nakon 10 godina Bobcatsa, odlučili su ove godine malo uozbiljiti projekt sastavljanja ozbiljne momčadi, pa je GM, veliki Michael Jordan, prvo gledao kako dosadašnjoj ekipi nadodati pokojeg definiranog igrača. Charlotte je nakon uspješne prošle sezone najavio korak više u ovoj, a mi se možemo zapitati je li taj korak mogu i napraviti?
Charlotte je prošle godine bio jedan od ugodnijih iznenađenja lige. Sedmo mjesto na Istoku i ogled s Miamijem u playoffu bili su njihova nagrada, a s obzirom na to da momčad nije izgubila nijednog važnog člana od prošle sezone s pravom su se mogli nadati uspješnoj ovoj godini. Po mnogima najveću ulogu u renesansi Charlottea imao je trener Steve Clifford, trener koji je s odličnim položio svoju prvu godinu, a vidjelo se još lani da je najviše unaprijedio obranu svoje momčadi. Trenutni score 4-6 ukazuje na to da ova momčad imaš još puno toga na čemu treba poraditi, ali i to da je playoff i ove godine vrlo izgledna opcija. Ono što smo naveli u naslovu s pravom je jer je dosadašnja igra Hornetsa stvarno tako izgledala. Hornetsi ove godine igraju ili dosta dobro ili poprilično loše, ali ne i izrazito dobro ili izrazito loše. Statistički gledano gotovo su u svim segmentima u sredini lige tako da uistinu možemo reći da su Hornetsi zasada pokazali igru kojoj možemo naći dosta vrlina, ali u isto vrijeme i dosta nedostataka, pri čemu nijedan segment nije posebno dobar odnosno loš.
Ali krenimo najprije od vrlina. Generalno gledajući Hornetsi igraju vrlo solidan napad. Solidna passing igra, uz dobro kretanje igrača bez lopte, vrlo često otvara lagane poene, a zahvaljujući Alu Jeffersonu (21,4 koša, 6,8 skokova), jednom od ponajboljih centara u ligi u napadu, Hornetsi imaju vrlo dobar balans između unutarnje i vanjske linije. S druge strane, obrana Hornetsa isto tako spada u kategoriju „solidnih“ (primaju 99,7 koševa po utakmici). Ono što smo do sada vidjeli, Hornetsi jako dobro skupljaju reket, ne dopuštaju protivnicima lagane koševe, a onda i vrlo dobro zatvaraju skok (dopuštaju protivnicima samo 8,9 skok u napadu po čemu su drugi u ligi). Međutim, ovdje treba reći da Hornetsi imaju veći problem sa zatvaranjem skoka kada je Al Jefferson u igri nego kada ga mijenja Bismack Biyombo, igrač koji daje puno veću energiju u obrani od Jeffersona, a uz to je i vrlo dobar bloker, ali, zasigurno, u kombinaciji s Codyjem Zellerom čini puno jači obrambeni blok od Jeffersona i Marvina Williamsa. Naravno, kada je Jefferson na klupi onda Hornetsi gube na dubini, pa bekovi vrlo često i previše soliraju.
Ipak, iako je napad vrlo solidan, problem je što se često događa da bekovi, u čemu prednjače Kemba Walker i Lance Stephenson, uzmu loptu, prekinu njen protok, te individualnim akcijama s previše driblinga pokušavaju riješiti situacije. Nije stran ni slučaj kada upravo Jefferson primi loptu na low postu te da bez pregledavanja terena završava 1 na 1, vrlo često teške situacije. Ovo je segment na kojem bi trener Clifford trebao dosta poraditi i smanjiti nerezonske šuteve i individualne akcije svojih igrača. Isto tako, kao najveća mana ove momčadi u napadu pokazuje se nedostatak klasičnog strijelca odnosno šutera. Hornetsi pokazuju velike probleme protiv momčadi koja im dobro zatvori vanjsku liniju i šut (zabijaju samo 5,7 trica po utakmici uz slabih 32% šuta). U obrambenom dijelu, zasada se kao najveći problem Hornetsa pokazalo branjenje vanjskog šuta protivnika, pa Hornetsi očito imaju problema s dobrim šuterskim momčadima (kao i sinoć s Golden Stateom). Iako statistika to baš i ne pokazuje (protivnici zabijaju 34,6% za tricu) vidljivo je bilo iz dosadašnjih utakmica da protivnički bekovi imaju veliki broj lakih šuteva izvana, a jedini je Stephenson među bekovima koji odrađuje dobar obrambeni posao. Isto tako, Hornetsi bi trebali malo poraditi i na tranzicijskoj obrani jer imaju dosta loše vraćanje u obranu.
Lance Stephenson (9,9 koševa, 9,5 skokova, 5,1 asistencija) doveden je kao najveće pojačanje, a činilo se da je i on sam htio doći u momčad u kojoj će imati važnu ulogu. I dok Lance ima vrlo važnu ulogu na oba kraja terena jer ne samo da odlično distribuira loptu u napadu, već je i odličan obrambeni igrač, a svih je iznenadilo i veliki broj skokova koji hvata ove sezone, ipak, čini se da Hornetsi nisu, bar ne još, od njega dobili ono što su htjeli, prije svega u napadu. Stephenson je zasada vrlo neefikasan, a čini se da i njemu to smeta, pa od njega često viđamo milijun driblinga u mjestu i završavanje akcija šutom preko ruke, a što smo već naveli kao manu ove momčadi. Od ostalih, svakako važnu ulogu ima Kemba Walker (15,1 koš, 4,6 asistencija) koji je prošlu sezonu odigrao vrlo dobro i zrelo, pa se od njega očekuje da tako i nastavi. Hornetsi ove godine imaju i vrlo solidnu klupu (Brian Roberts, Zeller, Biyombo,..), u kojoj se najviše ističe Gary Neal (12,2 koša, 42,9% za tri poena), a koja ubacuje više od 40% koševa cijele ekipe, što je zaista odlično.
Treba još napomenuti da su Hornetsi već dvije utakmice pobijedili u zadnjim sekundama te da su ove četiri pobjede mogle vrlo lako biti samo dvije, a onda to sigurno ne bi izgledalo dobro. Sve u svemu, mnogi su i ove godine Hornetse najavili kao ozbiljnu momčad, pojačanu i dobro sastavljenu, ali koja zasigurno ima još prostora za napredak. Iako je još rano govoriti, smatramo da bi ova momčad trebala uhvatiti playoff na još uvijek slabom Istoku, međutim, dojma smo da postoji još uvijek dovoljan broj boljih momčadi te da je, u rezultatskom smislu, teško očekivati njihov značajniji napredak.