Cleveland Cavaliers – prijelazno razdoblje

Kao što nas većina zna već neko vrijeme, David Blatt je svoj prvi posao u NBA ligi završio neslavno; otkazom. Mnogi su bili u šoku, smijeniti trenera vodeće ekipe Istoka nakon što je od 40 utakmica pobijedio u 30 je ravno ludosti, zar ne? Krenula je paljba po kompletnoj franšizi i LeBronu Jamesu. Neću se praviti glup, veća je šansa da će James pustiti kosu i zavezati je u repić, nego da će Cavsi donijeti neku odluku iako ona bila oko promjene boje zidova u ostavi iz svijetlozelene u tamnozelenu bez konzultiranja Kinga. Ipak, uvijek postoji druga strana i sad kad se situacija malo ohladila, dojma sam kako ću je moći i bolje prezentirati. No, prvo ponovimo kompletnu situaciju:

21. 06. 2014. – Blatt predstavljen kao glavni trener Clevelanda
27. 06. 2014. – Cavsi biraju Andrewa Wigginsa kao 1. izbor na draftu
11. 07. 2014.
– LeBron se vraća kući
08. 08. 2014. – Razmjena Wiggins-Kevin Love
6. mjesec 2015. – Cavsi gube finale od Warriorsa
Božić 2015. – Cavsi gube napetu utakmicu od Warriorsa, par dana poslije ih Portland razbija unatoč izostanku Damiana Lillarda, kreću prva nagađanja o mogućem odlasku Blatta
18. 01. 2016.Steph Curry & co. sramote Kraljevu družinu usred Clevelanda
22. 01. 2016. – Blattu uručen otkaz, Tyronn Lue, dotadašnji obrambeni koordinator preuzima mjesto glavnog trenera

ERA DAVIDA BLATTA

Svi mi znamo tko je David Blatt, što je napravio u Europi i koja znanja ima, to mu nitko ne može osporiti, a ni oduzeti. Međutim, zamolit ću vas da to zaboravite pri čitanju ovog teksta jer ne analiziram njegovu karijeru u Europi nego u NBA ligi. NBA je stepenica više od svega s čim se on susreo do tada. Došao je u nepopularnu franšizu, dosadan grad, daleko od blještavih reflektora i novinarskih piskarala. Došao je odvesti Kyrieja Irvinga, Tristana Thompsona, Diona Waitersa i Wigginsa na pravi put. Naučiti ih igrati timsku košarku. I sve bi to bilo lijepo i prekrasno da je mogao uvrstiti svoje akcije, vratiti ih u doigravanje i svega pomalo. Ali, King je imao druge planove. U svom esejističkom uratku najavio je povratak, ispravljanje i ostvarivanje jedine stvari u životu do koje mu je stalo. I odjednom, nepopularna franšiza je postala glavna tema, dosadan grad je zasjao pod svjetlima i sav pritisak je pao na rookie trenera. Sad je dobio vrlo težak zadatak, ego LeBrona Jamesa staviti pod kontrolu, nešto što ni Pat Riley nije mogao kontrolirati sve četiri sezone i pojavila se must win situacija. A sad malo ubrzajmo, Blattova je druga sezona. Cavsi u nju ulaze kao viceprvaci, a James kao još uvijek (po)najbolji igrač na svijetu. Blatt je u potpunosti u kontroli nad napadačkim djelom. Međutim uz trenutke nesebičnog dijeljenja lopte i timske košarke kada izgledaju definitivno moćno Cavsi i dalje igraju klasične akcije uključujući bespotrebne izolacije gdje samo troše Jamesa.

Love je i dalje stretch četvorka iako je kao jedan od primarnih zadataka bila zadana prilagodba Loveu, koristi se još za postavljanje blokova Jamesu za njegove ulaze i polaganja ili povratne lopte. Akcija u kojima Love je najproduktivniji, gdje s lakta može i dodavati i zabijati – nema. Ta napadačka zvijer iz Minnesote kao da je nestala. Ostao je bez samopouzdanja u napadu, a obrambeno nikad nije bio dobar. Blatt je ipak volio češće pričati o učinku Lovea u obrani umjesto da se pobrine kako da ga iskoristi tamo gdje je sagradio svoje ime – u napadu. Matthew Dellavedova i Tristan Thompson sve više koriste svoju pick and roll igru koju su doveli do savršenstva. Raznovrsnosti nema puno, to su sve klasične akcije na koje smo navikli od Cavsa, no zbog iznimne kvalitete nije ih lako braniti. Dočekali smo povratak Irvinga i Imana Shumperta. Cavsi nastavljaju s igrama toplo-hladno, jedan trenutak igraju timsku košarku, solidnu obranu, u drugome Irving i James driblaju sami sebe dok Love briše suze s lica. James izlazi iz igre kad mu se prohtije, očito je da igračima nedostaje autoritet i samo zbog velike kvalitete su uvjerljivo prva momčad Istoka. A one najvažnije utakmice, protiv jedinih ekipa koje im mogu parirati, gube. Nebrojeno akcija bi bilo driblanje LeBrona ili Irvinga 20 sekundi i zatim dodavanje J.R.Smithu za neki ludi stepback fadeaway jumpshot. Da, Cavsi su imali 30-11 omjer, da bili su bez Irvinga, da prvi su na Istoku, ali jednostavno kada ekipa nije ekipa i kad se iste stvari ponavljaju stalno, vrijeme je za promjenu koliko god to nekima nerealno bilo. Warriorsi su ih razbili, izgubili su i od San Antonia, moral igračima je bio na nuli. A da ne govorimo kakvo je stanje kad ti glavni igrač samo izađe s utakmice i sjedne na klupu, a trener će prije zamjeriti Shumpertu ili nekome drugome što je krivo zavezao patike nego glavnoj zvijezdi nešto.

I to samo potvrđuju rečenice Brendona Haywooda, bivšeg centra Cavsa: „David je dobar čovjek, ali sve to je bilo previše za njega…Gledajući snimke utakmica, ispravit će Matthewa Dellavedovu ako nije na pravome mjestu, ispravit će Tristana Thompsona, a kad dođe dio gdje LeBron griješi samo prevrti snimku. Igrači to vide i tada počinju gubiti poštovanje za trenera… Na treningu svaki kontakt s LeBronom je prekršaj i igrači su se počeli pitati boji li se on LeBrona.“

I da, LeBron je možda zaslužan za njegov otkaz, ali zar je ovo način na koji se vodi ekipa od koje se očekuje borba za naslov? Ovaj David je svoju bitku protiv Golijata, izgubio.

PROMJENE TYRONNEA LUA

Tyronn Lue je najpoznatiji kao igračka Allena Iversona po čuvenom događaju iz finala 2001. godine, ali sad ima malo drugačiju ulogu. Odlaskom Blatta i njegovim preuzimanjem, na svoje mjesto obrambenog koordinatora je doveo Mikea Longobardija koji je prvi dio sezone proveo kao obrambeni koordinator Sunsa (nije se baš proslavio, Sunsi imaju najgoru obranu lige). Lue je krenuo veoma ambiciozno na svojoj prvoj presici: „Ne bih rekao da ću raditi nešto drugačije (od Blatta), samo bolje“.

Uz njegov dolazak najavljene su i razne promjene vezane uz:

1. Kevina Lovea – Dok je na terenu s Irvingom i Jamesom će ga se koristiti isključivo u pick and rollu i kao stretch četvorku. S obzirom na to kako je funkcionirao u Minnesoti, probat će mu se stvoriti slični uvjeti u postavi s rezervama tj.Shumpertom, Richardom Jeffersonom kao cuterima, Dellavedovom kao pass first razigravačem i Thompsonom/Timofeyom Mozgovom kao rim protectorom. Oko deset akcija s lakta će se raditi za njega iz kojih će moći proigravati i zabijati.

2. Irving-James pick and rollCilj je ovu akciju napraviti temeljem Cavsa, da s njom mogu postići poene kad god im zatrebaju. Ovo je teško branjivo, najbolje primjere zašto smo mogli vidjeti u Miamiju kod Dwyanea Wadea i LeBrona te kod Russella Westbrooka i Kevina Duranta. Irving kao odličan ball handler, slasher i šuter nakon što mu LeBron postavi blok ima više izbora, ako ga preuzmu može ući pod koš, ako ga dupliraju LeBron je ostavljen sam pri napadu na koš te iz toga se može još puno razvijati, ako dupliraju LeBrona, traži se Love itd. Ove dvije stvari su ključne Cavsima, Irving i Love kao najlošiji obrambeni igrači u petorci moraju naći način da to vrate u ofenzivnom dijelu, a ovo su najbolje opcije.

3. Brzina igre – Ovo je stavka o kojoj se da dobro razmisliti. Lue želi da Cavsi igraju brže, da što više iskoriste outlet passove Kevina Lovea i dobru tranziciju Jamesa i Irvinga. To je logična odluka, Cavsi imaju puno oružja s kojima mogu napasti, s time i velika trojka dobiva više posjeda, u stanju su odigrati dobru obranu i taj ritam je teško pratiti. Ali jedna ekipa je alfa i omega brze igre- Warriorsi. I upravo su Cavsi bili ti koji su ih u finalu bili sposobni usporiti skakanjem u napadu i grit and grind igrom. Pitanje je koliko bi bili sposobni to napraviti s bržom igrom iako bi imali i Irvinga i Lovea. No, to je malo predaleko i radije bih to ostavio za kraj regularne sezone. Problem trenutno je što James,Love i Irving nisu ni blizu kondicije koja je potrebna za brži tempo. James nakon devet minuta traži da ga se preseli na klupu, Irving se vraća s operacije, Love je oduvijek „teškaš“. Vjerojatno s vremenom će to doći na svoje, James ne igra na 100%, Irving će podignuti formu što više igra i Love radi na spremi (u sezonu je ušao lakši nego inače). Naravno, to nisu jedini problemi, Mozgov ne liči na igrača iz prošle sezone i to stvara velike probleme Cavsima u obrani, premekan je u duelima, a u napadu ne zabija zicere. Također, James mora pronaći svoj šut, barem ga vratiti na razinu kao prije, nikad nije bio veliki šuter, ali si ga barem morao ispoštovati na šut, u jednom rasponu je imao šut za tri 0-18. A tijekom sezone mu se stalno vrti oko 25 – 30%. I kad je tako loš nema razloga da mu izlaziš na šut i možeš se posvetiti smanjivanju efikasnosti ostalih stvari kojima James pridonosi ekipi, natovari reket, skupi lijevu stranu i živi s posljedicama. No, osim njega, i Irvinga (28% za tricu) muči šut, znači dva odlična slashera imaju problem s šutom, a kad uz to i ostale spot up šutere muči efikasnost reket se sužava, gužva je veća, za svaki poen se treba proliti krvi i znoja i napad trpi. Samo tri standardna igrača Cavsa u rotaciji šutiraju više od 35% – Smith (40%), Love (37%) i Dellavedova (43%). A kada ti napad ekipe zavisi o floor spacingu posljedice su očite. Još kad tome dodate da su Cavsi 6. najlošija momčad u šutiranju slobodnih bacanja vidi se gdje ima mjesta za napredak.

Pređimo sada malo na statistiku:

Učinak Nap. učinak* Obr. učinak* Tempo* Postotak asistencija*
Blatt 30-10 106 100 95 58%
Lue 8-4 111 105 95 56%

*- na 100 posjeda

Kao što se može vidjeti kod Blatta su Cavsi imali 5. napad i obranu lige igrajući 3. najsporijim tempom. Postotak asistencija na 100 posjeda je blizu 60% što je neloše, dovoljno za 12. mjesto u ligi, no treba napomenuti kako velik dio tog odlazi na slash and kick igru LeBrona i Irvinga koja je više prikaz njihove individualne sposobnosti nego neke timske igre. Kod Luea napad je ostao na 5. mjestu, ali obrana je spala na 15. mjesto dok tempo igre se i nije baš ubrzao. U prvih par utakmica se vidjelo sve ono što sam nabrojao. Doduše, nije bilo nekih akcija za Lovea jer ipak te akcije se vježbaju na treningu, a s gustim rasporedom nema puno treninga. Love je izgledao bolje nego inače pa je opet ušao u „krizu“ i prije nego što smo mogli prepoznati da li je to manja kriza ili konstantna nekonstantnost pokupio je dvije manje ozljede. Pick and roll Irvinga i Jamesa je također ostao nedorečen, iako su protiv Indiane s njim dobili utakmicu, odmah iduću gotovo da nisu ni koristili tu akciju.

Cilj je bio krenuti igrati brže, a to je rezultiralo brzopletim potezima, lošoj obrani i tek nešto efikasnijem napadu, a broj posjeda je ostao isti. Jednostavno je, ako želiš igrati brže, smanjuješ petorku, a Cavsi gotovo konstantno igraju s dva visoka i dva dominantna ball handlera koji vole loptu, a tako se ne može baš ubrzati igra. Doduše odlaskom na small ball s Jamesom na četvorci, a Loveu ili Thompsonu na petici gube jedan segment, obranu koja može preuzimati sve i napadačke skokove ili floor spacing i outlet passove s čime se smanjuje broj kontri ili polukontri koje iako ne bih forsirao bržu igru , moraju biti glavni adut Cavsa jer imaju odlične tranzicijske igrače. Glavni problem Cavsa je bio i ostao nekonstantnost i teško rješavanje starih navika. Iako su šampionska ekipa, na trenutke se čini kao da su mala djeca. Irving često guši igru, klupa nekad kao da ni ne postoji. Osobno bih preselio Smitha na klupu, a Shumperta u startnu petorku, to je dobitna kombinacija od prošle sezone. Mislim da ova ekipa ima puno potencijala, imaju gotovo svaki tip igrača, ali to treba staviti na svoje mjesto, vremena imaju, vjerojatno će kao i prošle godine tek u doigravanju pokazati svu raskoš, glavno pitanje je imaju li Cavsi pravog čovjeka za to.

Ipak, Lue je tu kratko i treba mu pružiti šansu. Možda će biti marioneta LeBronu, možda će iznenaditi. Jedan njegov potez mi se jako svidio, kad je tijekom 3. četvrtine protiv Indiane odbio zvati minutu odmora u trenutcima kad je Cleveland gubio prednost od 11 koševa i gušio se u izolacijskoj košarci. Ostavio je igrače da se sami snađu i riješe problem, što su i uspjeli. Mali trik naučen od velikog Phila Jacksona. Svakako smatram kako Blatt jednostavno nije bio dobar trener za Cavse i samo to što ga je jedan igrač uspio smaknuti dovoljno govori. Ako ne možeš kontrolirati svog igrača zašto bi kontrolirao cijelu momčad? Naravno, to nije dobro ni za LeBrona, koliko god on bio inteligentan igrač, nije trener i mora postojati neki autoritet. Uostalom svi smo svjedoci kako je briljirao u Miamiju dok je igrao po zamislima trenera i kako je momčadi najviše pridonosio. Što mislite bi li Michael Jordan i Kobe Bryant izgradili legacy kakav jesu da iza sebe tj. iznad sebe nisu imali Phila Jacksona? Bismo li se mi i dalje divili Timu Duncanu kako ulazeći u 5. desetljeće života zna izdominirati mlađe igrače da ga je kojim slučajem zatekao recimo Tom Thibodeau i forsirajući ga po 40 minuta dok mu koljena ne otpadnu, a ne Gregg Popovich? Trener je jako bitan faktor u svakoj ekipi koliko god ona talentirana bila. Čisti primjer su i trenutni prvaci Warriorsi. Mark Jackson je možda odličan mentor i motivator, ali Steve Kerr je taj koji ih je učinio prvacima. Jer, nažalost, ponekad talent i težak rad nisu dovoljni.