Dame i gospodo, sretan vam playoff! Kao što stara od Andy Williamsa kaže (doduše, ona za Božić, ali nema veze): its the most beautiful time of the year… I kakav smo početak dobili? Jedan game winner, dva upseta, te tri fantastične utakmice u Los Angelesu, Torontu i Clevelandu. Međutim, fokus će za ovaj tekst ostati na ovom zadnjem, gdje se Kralj i njegova družina izvukla iako su, da je CJ Miles bio precizniji, mogli dobro da zeznu već dobijenu utakmicu. Mali pad u igri u četvrtoj četvrtini je umalo odlučio čitavu utakmicu gdje je CLE objektivno bio dosta bolji. Međutim, kako ne bi išli kroz svaki sekund utakmice, idemo gledati sve kroz tri fokus točke.
Lue v McMillan
Dva trenera koja su na dva različita kraja spektra što se tiče iskustva u doigravanju, ali svejedno mi se učinilo da je Lue bolji bio ovu utakmicu. Sada, kada kažem ‘bolji’, ne mislim da ga je toliko ‘pobijedio’ u bitci trenera, već mislim da je ovdje bitka trenera bila tako loša da si pobjednik ako zajebeš manje. A realno, Lue jeste zajebao manje. McMillan i Lue su od početka imali plan da sklone svog najboljeg igrača s protivničkog najboljeg igrača u obrani, pa je tako Lue na Paula Georgea stavio JR Smitha, dok je McMillan na LeBrona Jamesa stavljao ili Jeffa Teaguea ili Montu Ellisa. Naravno, tko ovdje ne vidi osnovni problem, očigledno nije gledao ni Pacerse ni Cavse. Dok Lueov potez ima djelomičnog smisla, s obzirom da je JR izrastao u odličnog defanzivca, McMillan ovdje radi totalno neshvatljivu stvar (ili je barem ja ne shvatam).
Osnovni razlog što James ne smije biti čuvan od strane Ellisa i Teaguea je očigledan. Obojica su dosta niži i lakši igrači, te nemaju nikakve šanse protiv ‘tenka’ LeBrona, kao što smo mogli vidjeti u par akcija. Istina, George jeste igrao obranu na Jamesu u nekim akcijama (čak, u dosta njih), ali u tim akcijama smo mogli vidjeti ili da LeBron jednostavno sebe totalno izbaci iz igre (stoji u kutu ili kod centra), što efektivno iz igre izbaci i najboljeg 1v1 defanzivca Indiane, ili traži p’n’r sa Smithom ili Kyrie Irvingom, kako bi na sebe dovukao slabijeg igrača, kojeg bi lako mogao dominirati. CLE se čitavu noć nekako izvlačio na ova dva rješenja u napadu, a iz ta dva rješenja su rasle druge akcije, obično se bazirajući na tome da Indiana ne može da pomaže kada je Teague/Ellis na Jamesu, ili na tome da Indiana nema 1v1 rješenja u obrani protiv odličnih individualaca koje imaju u Clevelandu. Možda treba dati malo kredita McMillanu, kako je mogao čitavu koncepciju obrane mijenjati u sred utakmice, ali pravi test će biti druga utakmica.
Lue s druge strane je odlučio Jamesa odmarati u obrani, tako što je stavio Smitha na Georgea. S obzirom na sve što sam spomenuo, Lue je ispao, ni kriv ni dužan, bolji trener u ovoj utakmici, a nije uradio ništa specijalno. Jedine dvije stvari koje možemo pripisati Lueu su igranje obrane na Lanceu Stephensonu, kojeg su doslovno tjerali da šuta sa distance, i na tome da je Kevina Lovea, kao najveću rupu u obrani Cavaliersa, sakrivao na Lance Romanceu. Sve u svemu, teško je vidjeti što Lue može popraviti u drugoj utakmici, osim možda da traži veći trud od svojih igrača u obrani, koja je bila kritična. Međutim, za razliku od Indiane, Cavsi jednostavno trebaju više truda i možda par malih adjustmenta, ništa previše, jer se obrana Cavsa i ne može toliko promijeniti, s obzirom na to kakve igrače u obrani ima Lue.
Dvoboj titana – Paul George v LeBron James
Kakva utakmica za ovaj dvojac. Dvojica od top-5 niskih krila u NBA ligi odigrali su fantastične utakmice, a početi ćemo od odličnog Georgea.
PG je apsolutno rešetao koš svog protivnika, ali svejedno nije imao baš savršenu utakmicu. Iako je bio fantastičan u šutu za tri poena, teško je ne spomenuti 3-11 za dva poena, gdje ga je malo usporila kombinacija JR Smith-LeBron James, dok je u obrani primarno bio na Jamesu, ali je često završavao na drugim, nižim igračima, kao rezultat mnogobrojih pickova ekipe Clevelanda. George je, ponekad to zaboravimo, stvarno jedan od top-10 igrača u NBA ligi s obzirom na to što je sve sposoban uraditi bez puno podrške, jer realno jedina legitimna podrška Georgeu je bio Lance Stephenson sa klupe, dok su ostali bili ili dosta slabi ili neprimjetni. Indiani će trebati više od Teaguea, Ellisa, Mylesa Turnera, veće uključenje u igru od Thaddeusa Younga, i više od CJ Milesa. Iako je Teague na kraju dovukao sebe do 15 poena, to je uradio uz katastrofalan šut iz igre i većinom sa linije za slobodna bacanja. Jednostavno, PG ne može sve sam, a posebno je čudno bilo gledati kako je McMillan to shvatio, barem tako izgleda, tek na kraju utakmice, kada su svi dobijali loptu u ruke osim Georgea. Međutim, doći ćemo i do toga.
Još jedna fantastična utakmica od najboljeg na svijetu. LeBron je apsolutno uništio svakog obrambenog igrača koji je bio na njemu ovo veče, i da nije bilo lošeg izvođenja slobodnih bacanja, teško bi bilo naći manu u ovom performansu. Brojka od 32 poena bi trebala biti i veća, s obzirom na to kako je dolazio do poena, s kojom lakoćom se rješavao svojih obrambenih igrača i s kojom motivacijom je igrao u napadu. Obrana je isto bila na nivou, mada je često birao svakog drugog igrača u obrani osim Georgea (tipa, počeo je na Ellisu, kasnije čuvao Stephensona), ali i to je bila pametna taktika, s obzirom da se nije mnogo umarao i imao je snage iznijeti teret napada, iako je odmarao samo pet minuta tokom cijele utakmice. Osim poena, teško je ne spomenuti i fantastičnu utakmicu što se tiče razigravanja. James je utakmicu završio sa 13 asistencija (naravno, najviše od svih igrača), a posebno je aktivan bio u prvoj četvrtini, koju je završio sa šest asistencija.
Iako nismo mnogo uživali u direktnom dvoboju Georgea i Jamesa, ne vjerujem da to možemo često očekivati. Logično je da oba trenera žele svoje igrače maksimalno svježe u napadu, a ako se budu trošili na najboljem igraču ove druge ekipe, pitanje je što mogu očekivati i što je realno očekivati od njih u napadu. Uostalom, očigledno oba trenera smatraju kako su njihovi drugi igrači dovoljno dobri da čuvaju ove zvijezde. Tu se blaga prednost jednostavno mora dati Clevelandu, jer je drugi najbolji obrambeni igrač Indiane vjerojatno Myles Turner, koji ne može čuvati LeBron Jamesa, dok ovamo imaš Smitha, zatim Imana Shumperta (koji nije dobio ni minute u prvom dvoboju, malo čudno od strane Luea), te, u najgorem slučaju, energičnog Derricka Williamsa (još jedan bez minuta u prvom duelu) koji svakako može pokušati na jedan limitiran period.
Zadnje minute – Što se dešava u glavi Natea McMillana?!
Malo ću varati ovdje, i kao treću fokus točku staviti nešto što ima dosta veze i sa prvom i sa drugom točkom. Naime, zadnji minut ove utakmice je bio jako, jako čudan, barem što se tiče Indiane. Naime, u zadnjih 1:17 Indiana ulazi sa minusom od četiri poena, ali sa Clevelandom koji ne može apsolutno ništa da pogodi. Prvu akciju dobijaju sa strane na polovini Clevelanda, gdje Teague ubacuje loptu. Nakon par kretnji Georgea kojima se trebao riješiti LeBrona Jamesa, Teague se nalazi u situaciji gdje ima sekundu da ubaci loptu, George je totalno odsječen od strane Tristana Thompsona, a svi drugi igrači su odlično pokriveni, osim Mylesa Turnera iza kojeg je LeBron James. Ono što se trebalo desiti je – George se brzinom rješava TT-a, te ide u rješavanje napada. Međutim, Turner nije osoba koja treba da drži loptu u ovim trenutcima, s obzirom na to koliko iskustva ima. Razmijenio je par dodavanja sa Teagueom, dobio loptu protiv Irvinga, koji mu je lako oduzima. Paul George nije dobio ni jedan sekund loptu u ovom napadu. Svakako, ipak, treba pohvaliti fantastičnu obranu Tristana.
Sljedeći napad Indiane počinjena 45,5 sekundi do kraja utakmice, nakon dobre ideje ali lošeg dodavanja JR Smitha. Ova akcija Indiane je dobro odrađena, ali mora se spomenuti nevjerojatna sreća da je George pogodio tricu dva ili tri koraka (ili, pola koraka u Giannis Antetokounmpo mjerama) dalje od linije za tri. Jednostavni pick sa Teagueom čime je George dobio dovoljno prostora prije nego što ga preuzme Irving (ili James, ako se probije kroz blok), te swish. Međutim, ovo je vjerojatno jedina dobra akcija Indiane u zadnjim trenutcima utakmice.
Nakon promašene trice Jamesa, Indiana ima savršenu priliku da napada nepostavljenu obranu Cavsa, koja možda nije svjesna da ima jedan faul da napravi prije bonusa, te nema šanse da na parket stave više defanzivaca, plus Indiana ima momentum, koji je jako bitan u ovim situacijama. Međutim, genije McMillan zove TO, što je relativno uredu, ako on ima ideju što nacrtati za zadnju akciju. Usput, ovo mu je zadnji TO, što znači da ako se desi nešto loše po Indianu, ili ako ne budu mogli ubaciti loptu, to bi bilo vjerojatno to. Treća akcija Indiane od kada se lomi utakmica (od 1:17 točke kada sam počeo ovu blic-analizu), i McMillan je, barem po svojim potezima, očigledno nešto spremio. Lue vraća Smitha na Georgea, vjerojatno razmišljajući kako je to najbolje rješenje. Najbolje, zato što očekuje veliki broj blokova za Georgea, a tu ga čekaju Jefferson (koji je sasvim dobar defanzivac, jako iskusan), Tristan ili James (Irving je bio na Teagueu koji je izvodio loptu). 4-out izolacija McMillana nakon dodavanja za Georgea negdje oko centra, i tu se već pitam zašto je zvao TO? Realno gledajući, ovo se moglo očekivati da George zove čak i ako nema tog dogovora kroz minut odmora, a dao si šansu Clevelandu da nacrta obranu protiv toga. Nije bilo lažnih kretnji, nije bilo kompleksnih trčanja kroz blokove, samo jednostavno probijanje Smitha kroz lagani blok Turnera, i onda, a valja šta ti George da. Zatim, CLE udvaja sa Stephensonovim čovjekom, te Miles dobija loptu, ali Jefferson ga iskusno faulira na negdje 10 sekundi do kraja. Tu sam pomislio da je McMillan shvatio kako mu je plan A ili prokužen ili jednostavno loš, pa možda vidimo nešto novo nakon prekršaja RJ-a.
Međutim, pogriješio sam, jer sam McMillanu dao previše kredita. Apsolutno ista postavka, isto sve, i George je daleko od koša, sa dobrim defanzivcem na njemu, a CLE već zna da će duplirati sa Lanceovim čovjekom. Umjesto da se zove neki pick, posebno sa Irvingovim čovjekom, loptu dobija CJ Miles koji čitavu utakmicu ne može ništa da pogodi, koji sada mora da rješava utakmicu, iako on to ne može. Iako se dobro rješava Jeffersona, nije bilo apsolutno nikakve šanse da on to pogađa. Kako McMillan nema plan B u ovakvim situacijama, meni nije jasno. Kako ne zove pick da Georgea preuzme Irving, najgori defanzivac na parketu, ni to mi nije jasno. Kako zoveš TO da nacrtaš akciju koja je bila apsolutno logična i bez TO-a, nije mi posebno jasno.
Sve u svemu, fantastična utakmica, i čini mi se kako je nekako ovo fer rezultat. Ipak je CLE bio bolji tokom čitave noći, i bilo je teško očekivati da se Indiana sa par loših minuta Clevelanda „nahrani“ pobjedom u prvoj utakmici. Druga utakmica nas očekuje u noći sa ponedeljka na utorak, u 1:00 po našem vremenu, a tu možemo očekivati neke promjene, primarno u obranama. Utakmica je bila puna napada, ali vjerujem da je trener ijedne ekipe bio Gregg Popovich, da bi iščupao i svoju kosu, i kosu svojih asistenata, te bi prebio pola ekipe u svlačionici nakon utakmice. Treba očekivati manje promjena u taboru Clevelanda, gdje će Lue (i James) tražiti jednostavno više truda, dok McMillan mora stanovite promjene uraditi, kako mu i drugoj utakmici sam James ne bi uništio sve šanse za pobjedu.