Connecticut prvak NCAA lige

Connecticut je u finalnoj utakmici NCAA lige pobijedio Butler 53-41, te tako ostao stopostotan u finalima (tri nastupa u finalu i tri osvojena naslova, 1999., 2004., 2011.).

Connecticut – Butler 53-41
(Walker 16p, Mack 13p)

U pravom pseæem dvoboju (Connecticut Huskies, Butler Bulldogs), Connecticut je odliènom igrom u drugom poluvremenu potpuno zasluženo stigao do naslova, u utakmici koja je bila jedna od najneefikasnijih finala u povijesti. A možda i ”najružnije” finale.

Nakon utakmice, Kemba Walker, koji je proglašen najboljim igraèem Final Foura, samo je izustio: “Ne mogu vjerovati. Tko je ovo oèekivao.”

Ulog finala je ipak uèinio svoje.

Prvih pet minuta obje ekipe kao da su se trudile kako promašiti. Iako se poprilièno brzo igralo, bilo je gotovo nemoguæe ubaciti loptu kroz obruè, pa tako obje ekipe zajedno pucaju 3-21. Zanimljivo da je prva izgubljena lopta od bilo koje ekipe došla tek u 10 minuti, vrlo netipièno i za finale, ali i opæenito za sveuèilišnu košarku.

Ostatak prvog poluvremena je protekao u prilièno sliènom nešuterskom raspoloženju, ali sa više izgubljenih lopti. Ukupno su šutirali katastrofalnih 15-58, samo 25%, a tome su dodali 10 izgubljenih lopti (od toga Connecticut 7). Da stvar bude gore, na ovih 15 ubaèaja su ostvarili samo 3 asistencije.

Vjerojatno smo vidjeli najlošije prvo poluvrijeme od obiju ekipa na cijelom turniru. Igralo se kao da æe pobjednik postati onaj koji odigra što lošije, pa su se ekipe natjecale upravo u tome, tko æe što lošije odigrati.

Da spomenemo kako je Butler na poluvrijeme otišao sa prednošæu 22-19, tricom Shelvin Macka u posljednjoj sekundi.

Nakon trice Chase Stigalla na poèetku drugog poluvremena, i odlaska na šest razlike, Connecticut radi seriju 14-1, te preuzima vodstvo na utakmici, ponajprije zahvaljujuæi Jeremyu Lambi, koji je u ovoj seriji postigao devet koševa. Butler ne može postiæi koš, jednostavno lopta ”ne želi” uæi. Connecticut ipak poèinje igrati svoju igru, te veæ sredinom drugog poluvremena imaju postignutih 20 koševa (u prvom poluvremenu 19), te dolaze do prednosti 39-28, te polako pokazuju kvalitetu koju imaju u posljednjih dvadesetak dana (11 pobjeda u 21 dan).

Vodstvo koje su stekli su uspjeli, bez veæih problema održati do kraja. Butler tako nije uspio niti drugu godinu zaredom dovršiti svoju bajku, još jednom su ostali za malo prekratki.

Butler se cijelu utakmicu muèio sa napadom, šutirali su najgorih u povijesti finala, 18%, 12-64. Katastrofa. A od tih 12 ubaèaja, èak je 9 trica. Ne možemo, i neæemo reæi da je za to prvenstveno zaslužna obrana Uconna (iako su imali 10 blokada i stvarno pokušavali onemoguæiti svaki lagani šut), ali su igraèi Butlera promašili toliko otvorenih šuteva, da toliko ne promaše u tri treninga, ne utakmice. Jednostavno, kao da nisu vjerovali sami sebi da mogu do naslova.

Ono u èemu je bila oèigledna razlika su bili koševi unutar reketa, èak 26-2 u korist Connecticuta, a i taj jedan Butler je postigao 5 minuta prije kraja. Connecticut je uspio i nadskakati svoje protivnike, 51-38, te su imali veæ spomenutih 10 blokada.
Ponovno su pogodili samo jednu tricu, kao i u polufinalu, ali i to je bilo dosta.

Upravo ovakvu utakmicu je priželjkivao trener Connecticuta Jim Calhoun, koji voli tvrde utakmice, a ovom pobjedom Jim je postao najstariji trener koji je osvojio naslov, sa 68 godina. Jim je veæ devetnaest godina na klupi Huskiesa, te je naravno i njemu ovo treæi naslov. “Ovo je vjerojatno najsretniji dan moga života. U poluvremenu sam pokušao probuditi deèke. Rekao im da poènu igrati kako znaju, a oni su me u nastavku poslušali.”

Kemba Walker, koji ipak nije odigrao jednu od svojih utakmica, je bio najbolji strijelac svoje momèadi sa 16 koševa uz 9 skokova. Meðutim, veliki doprinos su dali Jeremy Lamb sa 12 koševa, sve u drugom poluvremenu, te Alex Oriakhi sa 11 koševa, 11 skokova i 4 blokade.

Kod Butlera Shelvin Mack je jedini ubacio dvocifreni broj koševa, 13 uz 9 skokova. Druga okosnica, Matt Howard dao je 7 koševa, uz 1-13 iz igre.