Iskreno, nije mi skroz jasno što se radi u jednom od najslavnijih NBA gradova, Bostonu. GM Danny Ainge je izgleda objavio rat korištenju svojih mnogobrojnih mamaca kako bi možda ulovio neku veću ribu, i iako je ekipa Boston Celticsa dosta konkurentna, ne može se, barem po nekim pričama po NBA ligi, reći kako je ova ekipa onako dobra koliko je mogla biti da je Ainge odlučio da nekada povuče okidač.
Međutim, prije nego što dođemo do glavne situacije, one trenutne, moramo pregledati par odličnih poteza koje je Ainge uradio prije nego što je odlučio da ugasi svoj telefon, kada ga je trebao najviše koristiti.
Prije svega moram spomenuti razmjenu s Netsima, u kojoj su u Brooklyn “odnijeli”Paula Piercea, Kevina Garnetta, Jasona Terrya i D.J Whitea, a nazad su dobili sitnicu: tri nezaštićena izbora prve runde (2014., 2016., 2018., uz opciju zamjene izbora za 2017.), Geralda Wallacea, Keitha Bogansa, Krisa Humphriesa (meni iskreno poznatiji kao Kris Kardashian), Krisa Josepha i MarShona Brooksa. U doba razmjene, Terry, Garnett i Pierce su bili daleko u svojim 30tim, dok su Deron Williams i Joe Johnson svaku sezonu prije te dosta opadali u igri, čime je računica Aingea bila jasna – keširaj izbore kada Brooklyn dobije manje od 20 utakmica u sezoni, a takve sezone su bile neminovne s loše sastavljenim Billy King rosterom. Još jedna razmjena koja se treba spomenuti je svakako ona s Dallas Mavericksima, ekipom kojoj su po cijenu tada već dobro “opalog” Rajona Ronda (i mladog Dwighta Powella) ukrali budućeg 3&D specijalca Jaea Crowdera, te po budući izbor prve i druge runde (uz to i Jameer Nelson te Brandan Wright koji nisu toliko vrijedni spomena). Razmjena koja je riješila neke tekuće probleme koje možda i nemaju toliko veze s igrom na parketu (Rondo kao rak svlačionice), a uzeli su jeftino Crowdera i dva izbora na draftu.
Još na sve to, u veljači 2015. su iz Phoenixa dovukli Isaiaha Thomasa, eksplozivnog šestog igrača i buduću zvijezdu Celticsa, po cijenu izbora prve runde i Marcusa Thorntona. Izgubili su marginalnu stvar (jer su izbora ionako puni) i marginalnog igrača, a doveli eksplozivnog strijelca i potencijalnu neotkrivenu zvijezdu. Među ovim bitnijim razmjenama provukla se i pokoja manja zbog koje su Boston napuštali apsolutno nebitni igrači, a dovlačeni su mnogobrojni izbori druge runde drafta i ponekad zaštićeni izbori prve runde. Do prošlog ljeta i potpisa Ala Horforda, Ainge je radio fantastičan posao. Kao što sam više puta u privatnim razgovorima i diskusijama rekao, Ainge je fantastičan skupljač trade žetona. Vjerojatno vam nije jasno zašto sam rekao da mi nije jasno što se dešava u Bostonu, ali bit će vam uskoro.
Ništa vam ne znači odlično skupljati stvari ako ih ne znate iskoristiti. U suštini, jednostavno rečeno, Ainge ima milijune na banci, a pregovara da kupi Golfa 2 za 100KN manje nego što mu tip koji prodaje auto nudi. Kompliciranije rečeno, Aingeovoj ekipi, koju je pametno pustio u ruke Brada Stevensa (odličnog mladog stratega), ništa ne znače izbori na draftu, ako ćemo realno gledati. Istina, imaju dosta mladu ekipu, ali koliko će godina imati Isaiah Thomas, Al Horford, Avery Bradley, i ostali bitni kotačići u sistemu kada se razviju Jaylen Brown, mogući prvi izbor na narednom draftu i koliko još nadolazećih mladih igrača koji trebaju da dođu u Boston u narednim godinama. Ako realno sagledamo situaciju, ova ekipa je bila kao stvorena da povuče potez za neku veliku ribu i proba da ruši LeBrona Jamesa i njegovu svevremensku dominaciju Istočne konferencije. Za godini ili dvije će situacija biti drugačija, jer će zajedno sa skokom capa neki ključni igrači Bostona tražiti više novca, i vjerojatno ga dobiti. Tada neće biti mjesta, financijski gledano, za neku novu zvijezdu koja im realno treba kako bi skinuli LeBrona i Cavalierse.
Da su ovaj trade deadline povukli u veću brzinu, pa i odrekli se tog mogućeg prvog izbora, možda i par rotacionih igrača poput Marcusa Smarta ili Kellyja Olynyka, mogli su sastaviti odličnu veliku trojku okruženu dobrim igračima, čime bi efektivno imali konja za trku s Cavsima. Ovako, imaju odličnu ekipu, koja je samo tri pobjede iza prvog mjesta Istoka, ali koja je poenta točno? LeBron će ubaciti u brzinu više i nakon utakmice ili dvije, Stevens će skontati da njegove brilijantne defanzivne rotacije i fantastične napadačke ideje nemaju smisla ako on nema tu moć, moć zvjezdane ekipe koju ima Tyronn Lue s druge strane. Moj problem s Aingeom (koji bi bio puno veći da navijam za Boston) nije što on pokušava da se s već spomenutim Golfom trka sa Clevelandovim Ferrarijem, već što je on jednim pozivom mogao trampiti Golfa za izuzetno nabrijanog Porschea koji bi i imao neku šansu u 1v1 utrci.
Priča se da je kočnica (slučajna koincidencija s automobilskom analogijom) u mogućim razmjenama za Paula Georgea ili Jimmyja Butlera bio Jae Crowder, te da su tek negdje sat ili dva prije kraja roka za razmjene uopće ubacili onaj izbor Netsa za naredni draft. Uz dužno poštovanje legendi Dannyu Aingeu, what the fuck? Imaš na stolu ponudu da dovedeš ili franšiznog Georgea, ili Butlera koji je vjerojatno top-3 two-way igrača u NBA ligi, i ti se bakćeš oko jeftine (i gore, realno) verzije tog igrača i izbora koji bi ti donio igrača kojeg, htio ili ne, moraš čekati dvije ili tri godine?! Naravno, ostavljam mogućnost da su ovo bile samo priče, ali ako su točne (kada Wojnarowski izvještava, obično možemo biti sigurni), Ainge je stvarno pogriješio. Valjda je do sada i djetetu poznato da, koliko god netko bio dobar (kao što je dobar Jae), ako imaš priliku dovesti nekoga boljeg tko će ti pomoći odmah, pa povučeš okidač i napadaš vrh svoje konferencije. A budimo realni, Butler ili George bi od Bostona napravili ne samo pretendenta na vrh Istoka, već i mogućeg rivala za najbolju ekipu u ligi, a po cijeni čega? Onoga što su u prošlosti skupljali za rebuild, koji su preskočili, jer su sastavili sasvim respektabilnu ekipu prije nego što su to mislili.
I tu dolazimo do glavnog problema – Ainge je izgleda toliko skupljao ove žetone za razmjene, da je zaboravio zašto ih je skupljao – da napravi od Bostona onu ekipu koja je prije nekoliko decenija harala ligom. Ovim pristupom, Ainge neće nikada izaći iz mentalnog sklopa reizgradnje ekipe, što će značiti da će Boston uvijek biti tu negdje. A tu negdje igrači ne žele da bude, posebno ne top-5 strijelci kao što je Isaiah, kada bi mogli biti u ekipama koje će se moći pošteno “pofajtati” za prsten. Nije problem u tome što Ainge ne želi da ovo što ima razmjeni, već što ima priliku s manjim rizikom povećati plafon svoje ekipe masivno. Nije ovo ekipa koja je možda sastavljena da pobjeđuje odmah, ali situacija se tako postavila da Stevens vadi i ono 1% neiskorištenog potencijala iz Thomasa, Bradleya, Crowdera i koga već, a Ainge ne želi da iskoristi to što Stevens radi kako bi mu doveo još snage dok još ima prostora pod plaćama.
Ne mogu reći da mi je žao navijača Bostona (navijač sam Netsa, pa više da je ljudima mene žao), ali mi je žao vidjeti ogroman potencijal za mogućeg ogromnog rivala supertimova u Ohiu i Californiji kako relativno propada. Mogu ja biti u krivu, mogu u Bostonu uzeti Markellea Fultza (kako je sinoć na Verticalu rekao bivši igrač i sadašnji komentator Bostona, Brian Scalabrine, Fultza obožavaju u Bostonu) i on može u prvoj sezoni odmah masivno pomoći ekipi Celticsa, ali koga bi vi imali radije? Crowdera, Smarta i Fultza, ili bi radije Butlera ili Georgea? Možda i Andrea Drummonda koji je navodno bio tu za Celticse, koji bi vjerojatno bio manje “plaćen” (plaćen u smislu razmjene), a možda bi im bolje legao kao dokazani skakač i solidni defanzivac?
Vraćajući se na jednu od originalnih misli ovog teksta, kao generalni pratitelj NBA lige, rekao bih ovo – Danny, uradio si odličan posao u skupljanju svih ovih mladih igrača i izbora na budućim draftovima, ali koji si đavo to radio ako ne želiš to da iskoristiš u napadu na titulu? Neće mi to biti nikada jasno, jer je valjda i sam svjestan da s ovom ekipom može sanjati finale konferencije i dvije pobjede u TD Gardenu protiv Cavsa, ali ništa više. Ako nije toga svjestan, ako smatra da mu je ovo dovoljno, onda ima puno veće probleme.