Prilikom pripremanja svake nove epizode serijala “Đe je ba ono nestalo” pojavi se dilema, posebice kada pogledam na listu “odabranih” koji čekaju da se njihovo ime pronađe u pomenutom naslovu serijala. Ovoga puta nakon duže pauze sudbina je umiješala svoje prste te mi ukazala tko je zreo za forenzičare ĐJBON.
Naime, listajući kroz TV sadržaj naletio sam na film koji prikazuje srednjoškolku košarku, film naravno prati dešavanja neke lokalne srednje škole u kojoj je jedan od glavnih likova niti manje ni više lik iz naslova. Kadar prokazuje žilavog i visokog momka, širokih ramena uz popularno Allen Iverson look s cornrowsima i headbandom na čelu. Odmah pomisli: “Pa gdje si ti druže nestao.”
U sedmoj epizodi donosim vam priču o veliko zvijezdi srednje škole u vrijeme kada su srednjoškolci krali svu slavu studentima, čovjek koji je krivac za dolazak LeBrona Jamesa u Cavse. Uz njegovo ime vezu se i tužbe između NBA momčadi kao i pojam highflyer na NBA live igricama 2000-tih godina.
„Mom, you owe me 25 bucks“
Darius LaVar Miles rođen je 9. listopada 1981. godinu u istočnom St. Louisu, saveznoj državi Illinois. Odgojila ga je samohrana majka Ethel Miles čije je prezime i uzeo Darius, s obzirom na to da njegov biološki otac, Gerald White nikada nije oženio Ethel. Darius je odrastao u porodičnom okruženju majke Ethel zajedno s bakom, djedom i rođacima. Samohrana majka othranila je malog Dariusa tako što je vozila školski autobus i uredno učila Milesa kako postati čovjek.
U dodir s košarkom došao je kao mali kada je uživao u driblinzima s loptom dok se vozio na rolama. Driblao je kroz noge, iza leđa. tijekom vožnje da bi kod kuće ispred TV-a vježbao driblanje s obje ruke. U šestom razredu osnovne škole već je bio visok 186 cm i košarka je bila logičan izbor. U drugom razredu srednje škole narastao je do 199 cm gdje zaista bio dominantan u odnosu na vršnjake.
Predvodio je Momčad Flayera do tri četvrtfinala AA klase, da bi u četvrtoj godini bio na prosjeku od 22 poena, 13 skokova i 7 blokada gdje je pokrivao svih pet pozicija. Flayeri su te godine završili kao treći u državi Illinois.
Kada je došlo vrijeme da se bira najbolji srednjoškolski košarkaš Illinois države, popularni Mrs. Basketball Illinois majka Dariusa je bila skeptik:
„Sumnjam da će osvojiti nagradu Mrs. Basketball, samo zato što su prethodni dobitnici svi momci koji su odlučili otići na Illinois univerzitet“, izjavila je Ethel.
Miles je bio prilično uvjeren da će prekinuti dominaciju Illinois košarkaša i da te godine nagrada ide u njegove ruke iako je se šuškalo da je odabrao sveučilište St. John. Čisto radi zanimljivosti okladio se s majkom u 25 dolara. Tih dana dok je čekao prijevoz na McDonalda All-American utakmicu saznao je vijesti nakon čega je kroz smijeh rekao: „Stvarno?? Majka mi duguje 25 dolara.“ Pored Milesa iz te generacije, skauti su najviše aludirali na Eddieja Griffina (R.I.P) i Geralda Wallacea kao najperspektivnije mlade igrače čitavih Sjedinjenih Država.
Nakon što je ubacio 17 poena uz četiri blokade i mnoštvo atraktivnih zakucavanja na McDonalda utakmici, NBA skauti su okupirali golobradog Dariusa, smarajući ga pitanjima o odlasku u profesionalce.
No, Baby KG (kako su ga prozvali) je želio ispoštovati dogovor sa St. John sveučilištem, ali imao je problema s ACT testovima, jer zbog loših rezultata ne bi mogao otići studirati.
„Tijekom travnja ponovit ću test. NBA je uvijek opcija, čuo sam da me smatraju lutrijskim pick, što je jako lijepo. No, odluku donosim u travnju“, bio je direktan Miles za kojim su poludjeli mnogi skauti s obzirom na to da su njegovim srednjoškolski prethodnici poput Kevina Garnetta, Kobea Bryanta i Tracyja McGradyja demonstrirali ogromno umijeće na NBA parketima.
S druge strane, Miles je odrastao bez oca i želio je što prije financijski pomoći majci i skloniti se s ulice te se odlučio za prijavu na NBA draft.
“I am ready“
Dobro poznato ime među NBA skautima Tom Kochanski nije bio pretjerano zadovoljan odlukom Milesa:
„Bez sumnje Darius je zaista nadaren igrač, posjeduje rijetko viđene fizičke predispozicije koje bi mogle biti idealne za NBA. Šutira dobra, posjeduje brz prvi korak, eksplozivan je, obrana je vrhunska, no to nije samo dovoljno za NBA. Nije konstantan što je uzrokovano nedostatkom kondicije i fizičke spreme kako bi postao kvalitetan za NBA nivo. Odlaskom na sveučilište mogao bi to popraviti. NBA je prevelik korak“, uz to Kochanski je poredio Milesa s Jonathanom Benderom, srednjoškolcem koji je u NBA otišao godinu ranije.
„Zasigurno je kvalitetniji od Bendera, koji je izabran kao peti. Darius je zasigurno top pet izbora ove godine što je visočije u odnosu na Garnetta i Bryanta, no ponavljam Darius bi mogao doći u NBA još bolji ako odluči igrati koledž košarku.“
Pre draft skauting izvještaju najviše su pričali o Milesovom tijelu. Atletski moćno krilo s bekovskim sposobnostima, visinom od 200 cm uz 90-tak kilograma. Nedostatak konstantnosti i neiskustva predstavljali su glavne minuse.
„Poznajem sebe i mogu tvrditi da sam ljubimac trenera, jer više volim asistirati nego zabijati. Obrana mi je bitnija od napada“, kazao je za sebe Miles.
Dugogodišnji prijatelj Dariusa i kasnije NBA igrač, i reprezentativac Crne Gore, Omar Cook nagovarao je Milesa da odu zajedno na St. John, ali i tu pozivnicu Miles je odbio i našao se na spisku igrača za NBA draft 2000.
Prvi izbor na pomenutom draftu imali su New Jersey Netsi koji biraju dominantnog Kenyona Martina s Cincinnatija, drugi je išao Stromile Swift s Louisiana Statea, da bi treći birali LA Clippersi koji su godinama unazad imali visoke pickove na draftu. Na draftu 1998 kao prvi izbor uzeli su Michaela Olowokandija, da bi godinu poslije 1999 četvrtim pickom uzeli Lamara Odoma.
Uprava Clippersa je odlučila izabrati Milesa čime je Darius postao najviše rangirani pick drafta kada je riječ o srednjoškolcima (o LeBronu nešto kasnije). Stigao je u mladu momčad gdje su ga čekali pomenuti Odom, Olowokandija te bi Clippersi kao 18. pickom uzeli Quentina Richardsona kao još jednog perspektivnog šutera.
Tako su mladi Clippersi prevođeni Alvinom Gentryjem s klupe, postali zanimljiva momčad. Roster prepun mladih perfektivnim momaka, koji su željni dokazivanja i brzog NBA tempa važili su za najatraktivniju NBA momčad. Mlađi ljubitelji NBA košarke kopirali su Clipperse kako izgledom tako i načinom igre na lokalnim igralištima bacajući bezbroj alley-oopova . No, hype nije dugo trajao kada su mladi Clippersi upali u NBA mašineriju gdje (u to vrijeme) taj način igre s visokom dozom indolentnosti bio osuđen na propast.
Po dolasku u LA odabrao je dres s brojem 21 kao baš kao i na St. Johnu. U petorci s Jeffom McInnesom, Brianom Skinnerom, Coreyjem Maggetteom i Odomom, Miles je započeo NBA karijeru. U debitantskom nastupu na NBA parketima ubacio je 8 poena uz 7 skokova. Da bi nakon nekoliko susreta, utakmice počinjao s klupe. Pred kraj godine u porazu od Mavsa ubacio je 18 poena uz 10 skokova za prvi double-double karijere. Nakon toga u gradskom derbiju protiv Lakersa zabija 17 poena uz 12 skokova i to ponovo s klupe.
Poslije nove godine Gentry je shvatio da je Miles zreo za prvu postavu i tako započinje susret protiv Raptorsa gdje ostvaruje učinak sezone. Za 39 minuta na parketu ubacio je 26 poena, šut iz igre 12-19 i uhvatio 10 skokova. Nekoliko dana nakon toga flertovao je s triple-doubleom; 9 poena, 11 skokova i 8 blokada. Vrijedi spomenuti i nastup na All-Star vikendu 2001 kao član rookie momčadi u Rookie Challengeu gdje je MVP bio igrač Bullsa Elton Brand. Do kraja sve rookie sezone izjednačio je rekord karijere kada je u pobjedi nad Bucksima ubacio 26 poena za 41 minutu. Debitantsku sezonu okončao na odabirom u All-Rookie petorku kao utjehu u očajnim Clippersima.
Tijekom drafta 2001 Clippersi šalju Tysona Chandlera kojeg su upravo izabrali, u zamjenu za Branda u Bullse čime Clippersi dobivaju cornerstone franšize. Drugu sezonu Darius je započeo s klupe uz solidnu minutažu, ali je Gentry pokušavao pronaći pravu rotaciju. Ipak alfa i omega bio je Brand koji je bio daleko najbolji igrač Clippersa. Kada je u pitanju nas junak najbolje partije sezone bile su; 16 poena i 12 skokova protiv Mavsa, po 20 poena Wolvesima i Blazersima te 15 poena 8 skokova i asistencija za 51 minutu na parketu protiv Bostona.
U svojoj drugoj NBA sezoni odigrao je 81 susret uz svega šest startova. Statistika je bila slična prethodnoj sezoni pa su Clippersi odlučili razmijeniti Milesa put Cavsa gdje su nazad dobili jednog od najpodcjenjenijih igrača posljednjih 15-tak godina (skromno mišljenje), Andrea Millera.
S druge strane, Cavsi su se okrenuli tankiranju kako bi imalo veće šanse za prvi pick drafta 2003, gdje su se svi otimali za srednjoškolsko čudo – LeBrona Jamesa. Po dolasku u Cavse, Milesa je čekala rola startera uz igrača istog profila – Rickyja Davisa. Tu su još bili Carlos Boozer, Zydrunas Ilgauskas kao i DeJuan Wagner kojem su mnogi pripisivali odličnu NBA karijeru, no zbog problema sa zdravljem rekao je zbogom košarci. Roster Cavsa bio je sastavljen da bi gubio (tankiranje prije tankiranja), ali mnogi su u tome vidjeli priliku za 21-godišnjeg Milesa da pokaže raskošan talenat poslije neuspjelog pokušaja u LA-ju.
Prvi nastup u dresu Cavsa i odmah double-double. U porazu od Kingsa za 33 minute na parketu ubacio je 13 poena uz 10 skokova, ali katastrofalan šut 6/22 iz igre. Pacersima ubacuje 19 poena da bi zbog problema s lijevim koljenom propustio je 15 susreta, ali se vratio u prosincu kada je ubacio 13 poena. Do kraja sezone najbolje partije je pružio protiv Memphisa s 18 poena i Wolvesima 16 poena uz 7 skokova.
Treću sezonu završio je s masom rekorda karijere: 30 minuta u prosjeku, 9,2 poena, 5,4 skokova i 1 cijelu blokadu po meču. Ekipa Cavsa slavila je u tek 17 susreta uz 65 poraza i tako dobili prvi izbor na povijesnom draftu. U Ohio je sletio domaći momak, LeBron James i ostalo je povijest.
Drugu sezonu u dresu Cavsa Miles je započeo solidno, no uprava ekipe je shvatila daje LeBron kamen temeljac te se riješila Milesa poslavši ga u Portland Trail Blazerse u zamjenu za Jeffa McInnisa i Rubena Boumtje-Boumtje (odgovorno tvrdim da je one of the coolest name in NBA history).
Under the influence
Prilikom prvog intervjua kao Blazer, Miles je najavio kako u Oregonu vidi novu priliku u karijeri te želi pokazati zbog čega je stigao u NBA izravno iz srednje škole. Kazao je kako želi kažnjavati protivnike i time je odmah dobio nadimak D-Punisher te je odabrao dres s brojem 23.
Debitantski nastup u Jail Blazersima* odigrao je s klupe da bi već u narednoj utakmici pronašao svoje mjesto pod suncem, izbacivši Rubena Pattersona iz prve petorke. Do kraja sezone bio je neizostavni dio petorke Blazersa na čelu s Rasheedom Wallaceom, Damonom Stoudemireom, Derekom Andersenom i Zachom Randolphom.
*Vrijedi istaknuti da je miran mladić poput Milesa stigao u tada popularne Jail Blazerse koji su usprkos dobrim partijama bili na lošem glasu u NBA ligi. Sheed i Stoudemire uhićeni su kako puše marihuanu nakon utakmice protiv Sonicsa, Stoudemire je pokušao prošvercati Mary Jane u avion. Između Pattersona i Randolpha nastala je opća tuča na treningu. Patterson je također optužen i za seksualne napade da bi Qyntel Woods organizirao borbe pasa u svom domu te je pokušao iskoristi kolekcionarsku slIčicu kao identifikacijski dokument prilikom policijske kontrole. Bonzi Wells je navijače slao tamo odakle su i došli te se prepirao s trenerom tijekom mečeva. Krimosi NBA lige.
Do kraja sezone ubacio je 31 poen Celticsima, te 23 poena Nuggetsima. Po prvi puta prosjek poena na kraju sezone bio je dvocifren– 10,9 uz 49% šuta iz igre. Zahvaljujući solidnoj polusezoni u Blazersima, koji su se u međuvremenu riješili Sheed Wallacea, 23-godišnjem Milesu ponuđen je šestogodišnji ugovor u vrijednosti od 48 milijuna dolara. Priliku da usmjeri karijeru u pravom smjeru nije odbio te je uz Randolpha postao svijetla točka budućnosti Blazersa.
No, umjesto da novi ugovor i pruženi prostor budu stimulans da Miles proigra, na momente je pokazivao dozu nezainteresiranosti i lijenosti. Priliku je dobivao većinom s klupe, davajući drugoj postavi potrebnu energiju koju je imao.
Za 26 minuta ubacio je 21 poen Bostonu, Sonicsima je zabio 20 poen, bivšoj ekipi Cavsa 21 poen. Ostvario je jedan solidan all-around učinak od 17 poena, 3 skoka, 2 asistencija, 2 blokade i čak šest ukradenih lopti da bi do kraja godine 76ersima zabio 28 poena, zatim je imao double-double 13 poena i 13 skokova protiv Bullsa.
Novu godinu mladi Blazersi dočekali su na omjeru 13-14 i već su počele špekulacije oko odlaska Mauricea Cheeksa s mjesta glavnog trenera. Pa je tako 25. siječnja prilikom video analize neke od utakmica, uslijedio incident koji je uključivao Milesa i trenera Cheeksa.
Naime, Miles je uvrijedio Cheeksa nazvavši ga rasistom te je izjavio kako ga nije briga da li Blazersi pobijedili ili izgubili 20 poena razlike. Kada ga je trener zamolio da napusti prostoriju Darisu je odgovorio: – „Natjeraj me“. Nakon toga coach je napustio sobu i navodno posjetio tadašnjeg GM-a Blazersa Johna Nasha, Miles je vikao za njim: – „Tako je idi, trči svome tatici“.
Izrevoltiran ili lošim igrama ili povredom lijevog koljena zbog čega je odsustvovao s parketa osam susreta ne zna se, ali Blazersi su ga kaznili s dvije utakmice suspenzije.
Nakon toga Mo Cheeks je razmatrao da podnese ostavku i osudio napad Milesa, dok se ovaj javno izvinuo:
„Želim da svi fanovi znaju da mi je žao. Težim da pobijedimo u svakom meču pa zbog toga sam frustriran porazima. “
Do kraja sezone Blazersi nisu uspjeli uhvatiti ritam i napraviti pozitivnu seriju kako bi se dokopali doigravanja, no Miles je imao nekoliko svijetlih partija.
Pacerse je počastio s 26 poena da bi u pretposljednjoj utakmici sezone 2004/2005 Nuggetsima ubacio rekord karijere – za 40 minuta ubacio je 47 poena (19-33 iz igre) uz 12 skokova, 5 blokada i 4 ukradene lopte.
Pomenute partije bila su dobra uvertira za narednu sezonu gdje je Miles dobio više prostora u napadu Blazersa te odmah na početku sezone 2005/2006 najavio dobre partije.
Career ending injury
Počastio je Wolvese s 32 poena uz 11 skokova, 5 asistencija, 5 ukradenih i 3 blokade, zatim Knickse s 26 poena, te Orlando i Detroit s po 23 poena. Tako je Miles čitav studeni bio konstantan uz 18,8 poena u prosjeku. Činilo se tako kako su problemi nekonstantnosti, svađa s trenerom Cheeksom, ostali iz Milesa i da je počeo da se razvija u respektabilnog košarkaša, uslijedili su problemi s ozljedama.
Zbog problema s desnim koljenom propustio je prosinac, siječanj da bi se na parket vratio 13. veljače 2006. Do kraja sezone igrao po svom principu toplo-hladno te je ponovo propustio nekoliko utakmica zbog smrti djeda, da bi u porazu od Jazzera nakon 32 minute u igri napustio parket zbog nove ozlijede koljena.
Prilikom gostovanja u Los Angelesu, Miles je bio na listi aktivnih za susrete s momčadima iz LA-ja, da bi na poluvremenu utakmice protiv Clippersa promijenio odjeću, tj. presvukao se u civilku. Nakon tog ispada, Blazersi su odlučili Milesa poslati kući zbog kršenja discipline ekipe.
Nakon gostujuće turneje u Portlandu gostovali su Warriorsi gdje je Miles ušao s klupe zatim je dobio zvižduke od strane domaće publike zbog pomenutog ispada. Za 25 minuta u igri Miles je ubacio 8 poena, odigravši tek 40. utakmicu u sezoni 05/06, što se ispostavilo i posljednja u dresu ekipe iz Oregona.
Iako je odigrao najmanje utakmica za sezonu u svojoj šestogodišnjoj karijeri, Darius je imao prosjek od 14 poena, 4,6 skokova te 1,1 ukradenu loptu i 1 blokadu po utakmici.
Iz uprave Portlanda nadali su se da će Miles biti spreman za narednu sezonu s obzirom na to da je tek zavrio drugu godinu šestogodišnjeg ugovora, no liječnici su ustanovili da Miles ima ozbiljnih problema s hrskavicom desnog koljena te je odlazak pod nož bio neminovan.
No, nakon operacije, zdravstveno stanje je bilo jako loše. Miles je bio primoran pauzirati najmanje dvije godine kako bi se mogao vratiti igranju košarke. Tako je i bilo, Darius je dvije kompletne sezone – 2006/07 i 2007/08, proveo na rehabilitaciji dok je redovno primao plaću od strane Trail Blazersa.
Prema pisanju izvora, Miles je naporno radio i vjerovao u svoj povratak, ali jednostavno tijelo nije moglo podnijeti napore. Uslijedile su liječničke pretrage da bi se uprava Portlanda i liječnici dogovorili da Miles okonča karijeru.
„Liječnici su ustanovili da je Miles pretrpio mnogo oštećenja na desnom koljenu te njegovu ozljedu možemo smatrati kao kraj njegove profesionalne karijere. Momku treba dati kredita jer je naporno radio, no tijelo nije spremno za povratak“, izjavio je tada GM Blazersa, Kevin Pritchard.
Dogovor je bio takav da Blazersi imaju pravo da skinu ugovor Milesa sa salary capa i tako prestati otplaćivati još dvije godine Milesovog ugovora. No, postajala je klauzula ugovora, da Miles ima pravo na preostalu plaću od Blazersa ako odigra barem 10 susreta u nekoj NBA momčadi.
Just two games
Slučaj je pao u zaborav sve do predsezone 2008/2009 gdje je Miles bio na probi u Boston Celticsima. Oporavljeni Miles bio je zahvalan na novoj prilici te je dao sve od sebe da bi odigrao sasvim solidnih šest predsezonskih susreta, no Danny Angie je otpisao Dariusa pred sami početak sezone.
Zanimljiva situacija dogodila se tijekom rehabilitacije Milesa (ljeto 2008.) kada je bio pozitivan na opojnu supstancu marihuanu, uslijed čega je dobio suspenziju od deset utakmica, koju je morao odslužiti čim prije bude sposoban za igranje u NBA. Ime Dariusa Miles ponovo je bilo aktualno u NBA krugovima nakon što se našao na rosteru Memphis Grizzliesa u prosincu 2008. godine. Nažalost, morao je presjediti deset mečeva zbog pomenute kazne da bi odigrao svega dva susreta u dresu Grizzliesa. Tako je Miles nakon 15. travnja 2006 godine, ponovo izašao na parket 4. siječnja 2009. godine.
Svega dva nastupa u dresu Grizlija bila su dovoljna da ga iz Memphisa otpuste prije roka, koji bi mu garantirao ugovor do kraja sezone. Darius je ostao uskraćen za još osam susreta, nakon kojih bi imao garantiranih 18 milijuna dolara. No, tada se u javnost plasira informacija kako se u deset potrebnih utakmica uračunava i onih šest iz predsezone te Milesu preostaju samo dvije utakmice na NBA parketima (dovoljno je samo da po sekundu provede na parketu u dva susreta). Nakon toga, nezapamćen potez u NBA od strane Portland Trail Blazersa. Vjerojatno ogorčeni novim zaključkom, Blazersi šalju e-mail svim momčadima NBA lige da će ih tužiti ukoliko potpišu Milesa i omoguće Dariusu da upiše dva NBA nastupa. To je značilo da će Blazersi uz Milesovu plaću prijeći granicu salary capa te će morati plaćati luxury tax od 100% poreza.
Menadžer Milesa se branio činjenicom da želi da omogući svom klijentu da se bavi onim što najbolje zna; igra košarku. NBA zadruga igrača, koja štiti prava igrača stala je u obranu Milesa opozivajući se na kršenja ljudskih prava. Nastavili su Blazersi da šokiraju javnost kada su procurile informacije da žele otkupiti Dariusov ugovor, kada je bio otpušten od strane Grizzliesa prvi puta i tako ga udaljiti od parketa, samo da ne bi odigrao još dva susreta.
S druge strane, šokirani prijetnjama koje su stigle iz Oregona, Memphis Grizzliesi vraćaju Milesa na roster potpisavši ga na 10-dnevni ugovor. Sav sretan zbog činjenice da će imati priliku zaraditi 18 milijuna za svega dvije utakmice, Daris za 14 minuta na parketu ubacuje 13 poena i podsjeća na onom starog Milesa. Već u narednom susretu Miles ponovo izlazi na parket i nastupa u desetoj, zvaničnoj utakmici i time osigurava sebi 18 milijuna dolara (nikad lakŠe zarađenih).
Tabor Memphisa je zadržao Milesa do kraja 2008/2009 sezone gdje je naš glavni akter odigrao 34 susreta uz 8,8 minuta u prosjeku. Pokušao se još jednom vratiti u ljeto 2010. godine ovaj put kao član Charlotte Bobcatsa, no otpao je iz rostera.
Auction
Zaista burna igračka karijera momka iz Illinoisa koji će ostati zapamćen kao neizbrušeni dijamant, koji je podlegao NBA pritiscima te prerano prihvatio poziv dolara. Dešavanja van parketa zaslužuju poseban pasus.
Problemi sa zakonom, zatim svađe s trenom, konzumiranje marihuane, da bi sudjelovao u nekoliko tuča, no nije bio zvanično optuživan. Nakon neuspjelog povrataka u NBA preko Bobcatsa, Miles je uhićen na aerodromu kako pokušava prošvercati pištolj. Pokušao se financijski osigurati ulaganjem u nekretnine, o sve je propalo te je morao proglasiti bankrot u ljeto 2016. godine.
Iako je posjedovao preko 10 nekretnina i nekoliko vozila, zatim i neke fondacije kao i alimentacije, sve je propalo i tako je potrošio više od 60 milijuna dolara koje je zaradio (ne)igrajući košarku.
Zbog pomenutih okolnosti organizirao je i aukciju gdje je prodavao stvari iz vlastite kolekcije. Prodao je potpisane dresove LeBrona i Larryja Birda, potpisane patike Odoma i Dirka Nowitzkog, nekoliko pištolja, pet VHS uređaja, čak je prodao i toster za 2 dolara.
Nema sumnje u to da je Miles bio igrač ispred svog vremena, barem kada su u pitanju fizičke predispozicije. Dugo se tražio u ligi, da bi se končano pronašao u Blazersima gdje ga je zadesilo prokletstvo ozljeda iz Portlanda.
Treba cijeniti hrabrost i volju da proba napraviti comeback, no da je barem otišao godinu ili dvije na sveučilište, možda bi ga još uvijek gledali pod NBA obručima. Ovako ostaje sjećanje na atletskog monstruma, popularnog izgleda i silovitih zakucavanja.
Danas sa svojih 35 godina, vjerojatno žali za propuštenim prilikama u životu, no ako ništa bar se može vratiti na filmsko platno.
Ostale biografije su ovdje.