Treći nastavak serije tekstova o nestalim igračima donosi malo drugačiju priču u odnosu na prva dva djela. Nakon što ste pročitali naslov možete pomisliti – „đe ga nađe“ ili „ah znam što je bilo“, ali za razliku od većine igrača koji će proći kroz naslov Đe je ba ono nestalo, naš novi junak ima specifičnu priču. No, hajmo skratiti uvod i zaviriti u životu priču tamnoputog igrača nigerijskih korijena.
Afrička država Nigerija tijekom 1960-tih i 70-tih godina bila je u nezavidnom stanju. Jedan dio te države je tražio odcjepljenje (kasnije poznato kao Biafra) tako da je bilo rata. Čovjek po imenu Pius Okafor bio je član vojske Biafre te je nakon završetka rata odlučio tražiti bolji život u Sjedinjenim Američkim Državama. Nakon boravka u Louisiani, Pius se seli u Houston te pohađa Texas sveučilište dok je radio na benzinskoj crpki gdje upoznaje buduću ženu Celestinu. Ljubav se rodila te je tako 28. rujna 1982. godine rođen prvi Okafor na teritoriji Sjedinjenih Država. Mali Okafor dobio je ime Chukwuemeka Ndubuisi Okafor što na Igbo jeziku znači „Bog je uradio dobar posao“. Emeka, kako su ga skraćeno zvali od Chukwuemeka, od malih nogu bio je učen da bude uzoran, ozbiljan, pošten mladić. O odgoju u obitelji Okafor dovoljno govori činjenica da je Emeka došao kući uplakan kada je u školi dobio ocjenu B.
Već od malih nogu imao je odličan osjećaj za sport, posebice nogomet i bejzbol, ali bio je i fizički dominantan. Na obližnjem igralištu u Houstonu razvijao je košarkaše vještine igrajući s mlađom sestrom, Nnekom. Pokušavao je skinuti poteze tadašnjih zvijezda Houstona, Clydea Drexlera i Hakeema Olajuwona, koji također vuče korijene iz Nigerije. U šestom razredu pridružio se školskoj momčadi gdje se susreće s organizacijskom košarkom po prvi puta. Otac Pius ga upisuje u Bellaire High School koja je poznata po uzornim studentima. U srednjoškolskoj ekipi nastupa s Johnom Lucasom III koji je također dospio do NBA lige. Zahvaljujući statistici od 22 poena, 16 skokova i 7 blokada na posljednjoj godini srednje škole dobio je mnoge sveučilišne ponude. Okafor je izrazio želju za Stanfordom, najviše zbog dobrih ocjena, no iz Stanforda mu nisu ponudili sportsku stipendiju tako da je izabrao Connecticut pored ostalih ponuda.
Odmah u prvoj sezoni u dresu Huskiesa dobio je povjerenje čuvenog trenera Jima Calhouna. Školske klupe kao i svlačionicu dijelio je s Benom Gordonom, dok su se kasnije pridružili Charlie Villanueva, Marcus Williams, Hilton Armstrong i Josh Boone (svi nastupali u NBA). Na parketu provodio je oko 30-tak minuta i bio je najbolji bloker momčadi s 4,1 blokadom po meču. Pored košarke odličan je bio u van parketa. Redovno je pohađao časove, bio uzoran student i tako je svojim ponašanjem privukao pažnju te su ga mnogi već u prvoj NCAA sezoni vidjeli kao buduću NBA zvijezdu upravo zbog načina ophođenja prema bitnim stvarima u životu. Huskiesi (21-7) su dogurali do Elite Eighta gdje su poraženi od Maryland sveučilišta. Sezonu je završio s 8 poena, 9 skokova i 4 blokade po meču. Na proljeće je izašla priča u New York Timesu o životu i uspjehu na i van parketa za mladog Okafora. Davao je zanimljive izjave kojima je otkrivao svoju personalnost.
„Volim sport, posebno košarku, no želim učiti kako bi imao drugih opcija u životu.“
„Košarkaške vještine su dar od Boga, kao što je i inteligencija. Tako da, ne želim da zapostavim ništa što mi je od Boga darovano.“
Druga sveučilišna godina Okafora za UConn Huskiese bila je nešto slabija nego prva. Omjer 23-10 u sezoni dok su na March Madnessu ispali već u Sweet 16 od Texas Longhornsa, predvođeni Speedy Gonzalesom, T.J. Fordom. Individualna statistika za Emeku je porasla na 16 poena, 11 skokova i 4, 7 blokada, gdje je bio vodeći u ligi.
U trećoj godini na Connecticutu, Okafor je već bio pred kraj studija iako je bio junior. Zahvaljujući predanosti, dobrim ocjenama uspio je diplomirati godinu ranije nego što je inače planirano. Diplomirao je na odsjeku Financije, prosječnom ocjenom 3,8. Ljudi iz NCAA rukovodstva željeli su ostatku svijeta pokazati kako netko može uspjeti u sportu te istovremeno imati vrhunske ocjene što se tiče obrazovanja. No, Okafor je novinarima pričao kako bi NCAA trebala više pomagati studentima, posebice onima koji su daleko od domova. Kada je košarka u pitanju na trećoj godini, UConn je ostvario 33 pobjede uz 6 poraza. Okafor je bio drugi najbolji strijelac ekipe iza Gordona, te prvi skakač, i prvi bloker.
Na završnom turniru redom su padali Vermont, DePaul, Vanderbilt zatim Alabama. Na Final Fouru čekali su ih Duke Blue Devilsi. Boje UConn branili su Ben Gordon, Villanueva, Okafor, a dres Blue Devilsa J.J. Reddick, Chris Duhon, Luol Deng i Shelden Williams. Pravi klasik koledž košarke. Na 3:15 do kraja UConn je zaostajao osam razlike (75-67). Zahvaljujući seriji 12-3 i odličnoj igri Okafora na obra kraja parketa, koji je u drugom poluvremenu ubacio svih svojih 18 poena na utakmici, Huskiesi su prošli u finale. Tamo su ih čekali Žute Jakne tj. Georgia Tech, gdje su glavni igrači bili bekovi Will Bynum i Jarrett Jack. U nedostatku visokih igrača Georgija nije imala rješenje za raspoloženog Okafora koji je meč završio s 24 poena i 15 skokova i tako donio drugi naslov NCAA prvaka za Connecticut u šest godina. Zbog odličnih igara nagrađen je s nekoliko nagrada – Most Outstanding Player završnog turnira, National Defensive Player of the Year, kao i Big East Player of the Year.
Nakon što je osvojio sve što se može osvojiti na sveučilišnoj košarci, uz završen studiji nije se očekivalo da Okafor obuče dres UConna naredne sezone. U travnju je izjavio da se ne vraća u Connecticut nego se prijavljuje na NBA draft. Mnogi draft izvještaji ukazivali su na Emekine fizičke predispozicije (208 cm visina, 116 kg, 223 cm raspon ruku te odraz od 80 cm), zatim njegovu obranu i solidnu pick&roll igru. Očekivalo se da završi kao prvi ili drugi izbor. No, u to vrijeme igrači iz srednje škole mogli su biti birani na NBA draftu što je otvorilo prostor Dwight Howardu da bude prvi izbor od strane Orlando Magica. Drugi su birali Charlotte Bobcatsi koji su na tom draftu imali povijesni pick.
Naime, nakon što su Hornetsi preselili u New Orleans, grad Charlotte je ostao bez NBA franšize. Nakon skoro dvije godine bez NBA košarke u Charlotteu, čelni ljudi lige odlučili su proširiti NBA za još jednu momčad. Prilika se otvorila u gradu Charlotte te je vlasnik Black Entertainment televizije, Robert L. Johnson postao prvi crni vlasnik neke momčadi u profesionalnom sportu na teritoriji SAD-a. Na ekspanzijskom draftu 2004. godine, Bobcatsi su imali priliku birati igrače ostalih NBA rostera, no one igrače koji nisu na zaštićenoj listi. U jednoj od razmjena s LA Clippersima, Bobcatsi su dobili izbor prve runde drafta. Kasnije se ispostavilo da će to biti drugi izbor drafta 2004. Nakon što je izabran Howard kao prvi, Bobcatsi su bez dvojbe povijesnim izborom izabrali Emeku Okafora.
Nekoliko dana nakon što je izabran drugim izborom drafta, mladi Emeka je dobio poziv da bude član rostera Sjedinjenih Država koji će Ameriku predstavljati na Olimpijadi 2004 u Ateni. Momčad je predvodio legenda Larry Brown uz nekoliko superstara dok su ostatak ekipe činili relativno mladi igrači, neiskusni, željni dokazivanja. Na papiru to je izgledao kao san – Allen Iverson, Stephen Marbury, Dwyane Wade, LeBron James, Carmelo Anthony, Tim Duncan, Amare Stoudemire, Shawn Marion, no realnost je bila posve drugačija. U grupnoj fazi doživjeli poraz od Litve te katastrofu od strane Portorica dok su u polufinalu izgubili od fenomenalne Argentine. Kući su se vratili kao brončani, spuštenih glava, iznevjerivši najveću košarkašku naciju na planeti. Emeka je imao svoje mišljenje:
„Momčad se skupila preko noći. Trener Brown nas je vodio na neki svoj način, te nije davao dosta šanse nama, mlađim igračima. Nismo dobili dovoljno prostora.“
Internacionalna blamaža na samom startnu profesionalne karijere nije omela Emeku u njegovoj rookie sezoni. Vrijedi istaknuti teret koji je Emeka trebao da iznese s obzirom na visoki izbor na draftu od strane momčadi koja debituje u ligi. S klupe ih je predvodio Bernie Bickerstaff (njegov sin J.B. nakratko je vodio Rocketse prošle sezone). Od 21. studenog od 1. siječnja ostvario je 19 double-double učinaka zaredom, a sezonu je završio s ukupno 47 double-double učinaka. Dobrim igrama osvojio je srca fanova te je na glasovanju za All-Star skupio 408,082 glasova, što je najviše za jednog rookieja. Najbolje partije rookie godine su bile protiv Bullsa – 28 poena, 16 skokova i 5 blokada te 30 poena, 11 skokova protiv Lakersa, a imao je 12 mečeva sa +15 skokova. Bobcatsi su slavili u 18 utakmica uz 64 poraza, a gori od njih bili su Hawksi s 13 pobjeda.
U glasovanju za rookieja godine, Okafor je iza sebe ostavio Gordona i Howarda i time osvojio prvu nagradu kao Bobcat (postao prvi rookie godine nakon Larryja Johnsona 1992. ako se računa povijesti Hornetsa/Bobcatsa). Uvršten je i u All-Rookie prvu petorku. Na ljeto su Bobcatsi iskoristili opciju četvrte godine rookie ugovora što je značilo da je Emeka postao lice franšize. Okafor je nastupio u 73 utakmice (sve kao starter), zatim je bio prvi strijelac ekipe s 15 poena u prosjeku. Pored toga, hvatao je oko 11 skokova uz 1,7 blokadu za 35 minuta po meču.
Igre Okafora bile su sasvim solidne, ali mnogi su ga kritizirali zbog nedostatka kilograma za visokog NBA igrača. Poznavajući Okafora i njegove principe preko ljeta dosta je radio na svom tijelu te je podigao mišićnu masu za 10 kilograma. No, rezultati su bili negativni, jer je zbog novih kilograma zaradio ozljedu skočnog zgloba što ga je udaljilo s parketa veći dio druge sezone. Odigrao je ukupno 26 utakmica u čitavoj sezoni (16 double-doublea). Imao je deset double-double učinaka na otvaranju sezone, da bi u prosincu odigrao utakmicu sezone – 14 poena, 13 skokova i 6 blokada u pobjedi nad New Jersey Netsima. Uslijedila je ozljeda desnog skočnog zgloba u pobjedi nad Kingsima 19. prosinca, koja ga je udaljila s parketa osam utakmica. Vratio se u pobjedi nad Rocketsima 10. siječnja kada je utakmicu započeo s klupe. Odigrao je 35 minuta uz 21 poen, 8 skokova i 2 blokade. No, tijekom drugog produžetka obnovio je ozljedu te se ispostavilo da je ozbiljnije prirode zbog čega je sophomore sezona bila done za Okafora. Iako je odigrao dosta manje utakmica, sezonu je završio s novim double-double prosjekom – 13,2 poena i 10 skokova uz 2 blokade po meču.
Tijekom ljetne pauze radio je s čuvenim Hakeemom na razvoju svoje igre te je izgubio 10 kilograma viška koje je nabacio prethodnog ljeta. Emeka je izjavio kako se osjeća dosta pokretnije, fleksibilnije uslijed gubitka kilograma. U treću sezonu ulazi sto posto spreman i nabrijan za nove NBA uspjehe. Coach Bickerstaff eksperimentira i Okafora koristi na poziciji centra. U prvom susretu Emeka odgovara odlično – 19 poena, 13 skokova i 6 blokada uz 42% iz igre. Nekoliko dana poslije monstrum partija – 28 poena, 18 skokova, po 2 blokade i ukradene uz 55% šuta iz igre. Nastavio je ubacivati 20+ poena uz 10+ skokova. Zatim slijede utakmice karijere za Okafora. Pred kraj godine u pobjedi nad Lakersima 133-124 nakon tri produžetka ubacio je 22 poena, podijelio 4 blokade i uhvatio fantastičnih 25 skokova za 51 minutu na parketu. Nakon toga u pobjedi nad Knicksima 126-110 za jedan skok bio je uskraćen za triple-double. Na parketu je proveo 42 minute, zabio 20 poena (9-14 iz igre), uhvatio 9 skokova uz nevjerojatnih 10 blokada što je najviše blokada u čuvenom Madison Square Gardenu.
Do kraja sezone vrijedi izdvojiti partije protiv Netsa – 14 poena, 21 skok i 3 blokade te 15 poena i ponovo 21 skok uz 6 blokada u pobjedi nad Bullsima. Pred kraj ožujka ponovo se ozlijedio, ovoga puta u pitanju je bio list na lijevoj nozi zbog kojeg je propustio 15 susreta. Vratio se na pred kraj regularne sezone gdje su Bobcatsi slavili u sedam od posljednjih 11 susreta. Te sezone (2006/2007) Bobcatsi su ostvarili rekordne 33 pobjede uz 49 poraza što im je donijelo 12. mjesto Istoka. Emeka je čitavu sezonu igrao peticu te je sezonu završio s trećim double-double prosjekom u tri sezone uz carrer high u minutama (34,8), skokovima (11,3), blokadama (2,6) i procentu šuta iz igre (53%) dok je prosječno ubacivao 14,4 poena. U čitavoj ligi završio kao peti skakač i četvrti bloker uz 39 double-double utakmica.
Ljeto 2007. bilo je burno. Uprava Charlottea je bila u potrazi za novim trenerom jer je Bickerstaff podnio ostavku na mjesto glavnog trenera momčad. Zamjena je došla u liku Sam Vincenta. U Charlotte je putem razmjene stigao Jason Richardson koji je godinu ranije odlično igrao u Warriorsima dok je Okafor odbio produljenje rookie ugovora (60 milijuna na 5 godina) iako je izrazio želju da karijeru nastavi u North Carolini. Uz sve promjene u Bobcatsima od Okafora se očekivalo da podigne nivo igre za još jedan level. Na početku svoje četvrte NBA sezone igrao je standardno dobro u paru sa Slovencem Primožom Brezecom. U petoj utakmici sezone protiv Pacersa, 25 poena i 23 skoka najavili su dobru sezonu Okafora. No, kako je sezona odmicala partije su bile nekonstantne, da bi pred kraj godine u Charlotte putem tradea stigao Nazr Mohammed i uslijedili su problemi.
Rookie trener, Vincent ostavio ga je u startnoj petorci kao jedinog visokog, što se odrazilo na formu Emeke koji je bio u posljednjoj godini ugovora.Pojavile su se informacije da nije u dobrim donosima s trenerom Vincentom, koji je tijekom čitave sezone kombinirao postave te je nekonstantnost bila plod njegovih odluka. Ipak je startao u svim utakmicama sezone, što je bilo prvi put u Okaforovoj karijeri. Prosjek minuta mu je bio najmanji u karijeri (33,1) dok su prosjeci skokova (10,7) i blokada (1,7) opali u odnosu na prethodnu sezonu. Pored svih problema uspio je održati double-double prosjek i u četvrtoj NBA sezoni – 13,8 poena i 10,7 skokova uz 53% šuta iz igre uz istu cifru double-doubleova kao i prethodne sezone – 39 komada. Na kraju sezone suvlasnik Bobcatsa, Michael Jordan uručio je otkaz Vincentu nakon razočaravajuće sezone uz objašnjenje:
„Odluka da otpustimo Sama bila je teško, no to činimo iz razloga jer želimo da ova franšiza ide pravim putem.“
No, glavni zadatak u off sezoni bilo je potpisivanje Okafora. U međuvremenu Jordan je našao rješenje na klupi. Hall of Fame trener, Larry Brown pristao je doći u NBA momčad iz North Caroline i ponovo se susresti s Okaforom. Što se tiče Emeke, uspjeli su naći zajednički jezik ponudivši 72 milijuna na šest godina. Uvijek nasmijani Okafor izjavio je zadovoljstvo što će nastaviti karijeru u Charlotteu te ponovo surađivati s trenerom kao što je Brown. Svoju petu sezonu započeo je uz niz od 93 odigrana susreta od čega je 92 startao, što je rekord franšize. Iskusni Brown Okafora je koristio na centru što je odgovaralo najplaćenijem igraču na rosteru. Imao je odličnih partija – 27 poena i 17 skokova, nekoliko dana poslije 29 poena, 18 skokova, 4 asistencije, 3 blokade u pobjedi nad Wizardsima. Uspio je Okafor i petu sezonu završiti na double-double ciframa – 13,2 poena i 10,2 skokova uz carrer high 56% šuta iz igre. Pod vodstvom Browna Bobcatsi su pobijedili 35 utakmica uz 47 poraza. No, Brown je dosta kritizirao Okafora kako treba popraviti igru u napadu i podići procente s linije za penale (59% u petoj sezoni).
No, Brown nije imao strpljenja i tijekom ljeta poslao je Okafora u New Orleans Hornetse u zamjenu za Tysona Chandlera. Odmah po dolasku u Hornetse zauzeo je startnu poziciju centra uz All-Star igrače Davida Westa na četiri te Chris Paula kao lidera ekipe. Nakon lošeg starta sezone otpušten je trener Byron Scott i njega je naslijedio Jeff Bower. Najbolje partije sezone Okafor je pružio protiv Knicksa, 24 poena i 10 skokova, zatim protiv Mavsa 8 poena, 17 skokova, 3 blokade i 5 ukradenih lopti. Hornetsi su ostali bez playoffa nakon što su dvije godine prije igrali finale Zapada. Ponovo je Emeka bio starter u svim utakmicama sezone uz najniže brojke šestogodišnje NBA karijere – 10,4 poena, 9 skokova 1,5 blokadu za 29 minuta na parketu.
Pred početak njegove sedme NBA sezone od Okafora se očekivalo da bude konstantniji na oba kraja parketa. U New Orleans je stigao Monty Williams na mjesto glavnog trenera nakon što je bio pomoćnik Gregga Popovicha u šampionskim Spursima. Zatim su stigli šuteri Marco Belinelli i Trevor Ariza i odmah ušli u petorku s Okaforom, Westom i Paulom. Rezultati su odmah stigli: 12 pobjeda u prvih 17 utakmica na otvaranju sezone. Emeka je imao svoj doprinos – 26 poena i 13 skokova uz 13-14 šut iz igre u pobjedi nad Miamijem. Na kraju veljače Okafor je ozlijedio kuk uslijed čega je pauzirao 10 utakmica. Vratio se u petorku krajem ožujka i ubacio 10 poena uz 7 skokova. Do kraja sezone bio je neizostavan član prve postave Hornetsa koji su sezonu završili omjerom 46-36 i time završili sedmi na Zapadu. Prve playoff minute u karijeri Okafor je odigrao protiv LA Lakersa i u pobjedu ugradio svega 4 poena i 2 skoka. Hornetsi su izbačeni rezultatom 4-2, dok je Emeka započeo svih šest susreta uz 7,3 poena 5,5 skokova u prosjeku. Na kraju sezone opet je ostao bez double-double prosjeka – 10,3 poena i 9,5 skokova uz 57% šuta iz igre.
U skraćenoj sezoni 2011/2012, zbog lockouta Okafor je ponovo bio starter. Pred početak New Orleans je napustio Chris Paul te su Hornetsi krenuli u rebuilding. Najbolje partije startnog centra bile su protiv Sunsa – 10 poena i 16 skokova te Mavsa 16 poena i 17 skokova. Sezonu je završio u veljači zbog problema s lijevim koljenom. U 27 startova u sezoni (od mogućih 66) ubacivao je 9,9 poena uz 7,9 skokova. Hornetsi ponovo nisu bili playoff ekipa uz omjer 21-45.
Tijekom ljetne pauze poslan je u Washington u paketu s Arizom u zamjenu za Rasharda Lewisa. I u devetoj NBA sezoni Okafor je bio starter. Zbog bogate povijesti ozljeda Emeka u Wizardsima nije bio onaj stari. Predstavu sezone odigrao je protiv Kingsa kada je ubacio 23 poena uz 15 skokova, imao je i 18 skokova i 11 poena protiv Bullsa kao i 15 poena i 17 skokova protiv 76ersa. U čitavoj sezoni propustio je svega tri susreta dok je startao 77 puta. Statističke brojke glasile su 9,7 poena, 8,8 skokova, 47% iz igre za 26 minuta na parketu. Na kraju sezone bio je jedan od kandidata za nagradu najboljeg suigrača kojeg dodjeljuje NBA liga pod nazivom Twyman–Stokes Teammate of the Year (nagrada otišla u ruke Chaunceyja Billupsa). Iako je imao opciju da odustane od posljednje godine ugovora i time bude slobodan igrač, Okafor je želio ostati u Washingtonu još godinu dana.
Uslijedili su veliki problemi. Nakon šo je naporno radio kako bi se pripremio za jubilarnu desetu NBA sezonu, dogodila se povreda vrata. Ozlijedio je, točnije četvrti intervertebralni disk u vratu što ga je prema procjenama liječnika trebalo udaljiti s parketa barem godinu dana.
„Emekin profesionalizam i predanost radu i održavanju svog tijela su zavidne. Nisam vidio igrača sličnog njemu i njegovim navikama. Nadamo se da će što prije ozdraviti.“, kazali su iz tabora Wizardsa nakon što su saznali za ozljedu.
Mjesec dana nakon toga poslan je u Phoenix Sunse u zamjenu za Marcina Gortata. Sunsi su preuzeli Okaforovu posljednju godinu ugovora i plaću u visini od 14 milijuna godišnje. Nije se uspio vratiti u sezoni 2013/2014 te je na kraju sezone postao nezaštićeni slobodan igrač. Niti jedna NBA momčad mu nije ponudila ugovor na otvaranju 2014/2015 sezone dok se kasnije spominjao Miami kao moguća destinacija za Emeku. Ipak, nalazi su ustanovili da neće moći nastupati i drugu sezonu zaredom te je potrebno da se oporavi.
Najnovije informacije koje su se pojavile ovog ljeta govore kako Okafor razmatra NBA povratak u momčad koja se bori za naslov. Njegov dugogodišnji agent Jeff Schwartz, izjavio je kako su imali pregovore s Miamijem, Cavsima te Warriorsima te ukoliko se odluči za povratak na parkete, vratio bi se početkom 2017. godine.
„Emeka je perfekcionista, želi da sve bude kako treba. Zdrav je, osjeća se tako i čim osjeti da je pravi trenutak za povratak , on će to napraviti“, izjavio je tijekom ljeta Schwartz.
U NBA ligi je odigrao 590 utakmica od toga svega 6 puta nije startao. Na parketu je proveo 18702 minuta, ubacio 7256 poena uz 5847 skokova te 978 blokada. Prvi je skakač Hornets/Bobcats franšize s 3516 skokova (kao i u prosjeku od 10,7), zatim drugi bloker iza Alonza Mourninga s 621 blokadom. Po minutama je osmi, poenima deseti, a procentu šuta na desetom mjestu. Nastupao je devet sezona u NBA ligi za tri različite momčadi s prosjecima 12,3 poena, 9,9 skokova i 1,7 blokadu.
Ako ste igrali NBA live 06 ili 07 Okafor vam je bio noćna mora zbog obrane i skokova napadu, no ako ste igrali s Bobcatsima onda vam je bio najdraži igrač. Baci mu loptu u post i zakucat će protiv bilo koga.
Danas vodi porodični život, na leđima ima 34 godine i kako sam kaže još uvijek ima želje za košarkom. Održava svoje tijelo zdravim i dan danas djeluje kao da još uvijek može odigrati 82 utakmice regularne sezone. Ako je vjerovati izvorima samo je pitanje dana kada će osvanuti headline s natpisom „… potpisao za neku NBA momčad“.
Ostat će upamćen kao čovjek vedrog raspoloženja, uvijek nasmijan, spreman da pomogne drugima. Ustrajan, predan i posvećen onome što radi. Odlične ocjene na sveučilištu, dobra košarkaška karijera su dokazi da se radom može dosta toga napraviti. Nije bio All-Star niti je upisan kao draft bust, jednostavno nije imao sreće. Ali, uspio je ispisati povijest Bobcatsa, kao i porodice Okafor. U današnjem NBA svijetu, lozu Okafora brani Emekin nećak, Jahlil Okafor koji nastupa u drugoj NBA sezoni u dresu 76ersa.
Proslavljeni trener s UConna Calhoun najbolje je opisao situaciju Okafora:
„Nedostaje mu košarka kao zabava. Čovjek je visok 208 cm i imao je double-double prosjek u ligi. Prošle sezone mogao je dobiti ugovor kojim bi zaradio 6-7 milijuna godišnje, no poznavajući Emeku on želi da bude sve perfektno. Novac mu ne igra ulogu, diplomirao je kao uzoran student s dobrim ocjenama. Želi igrati još godinu-dvije čisto iz ljubavi prema košarci, posao uvijek može naći s njegovim ocjenama. Pored svega toga, mogu vam garantirati da je Emeka najbolja osoba koju možete imati u svlačionici.“
Kada vam ovo kaže proslavljeni trener kao što je Jim Calhoun, koji je tri puta osvajao NCAA šampionat, te trenirao brojne igrače uz to je i uvršten Hall of Fame, onda ste zaista uspjeli u igri zvanoj život.