Lakersi, Boston, Spursi, Bullsi, Warriorsi, Heat, sve su to ekipe koje su osvajale naslove u nizu, može li i Denver krenuti njihovim putem?

Nikola Jokić je član Nuggetsa osam punih sezona, Jamal Murray šest, Michael Porter Jr. četiri dok je trener Michael Malone na klupi osam sezona. Sve čari timske košarke, osvajanja naslova i dobre klape mogu zaokružiti Nuggetsi ako pobjede još jednu utakmicu i osvoje NBA naslov. Temelj ekipe je već dugo godina zajedno, prošli su sve uspone i padove, ali ono što je bitno nikada nisu odustajali od svoje ideje nesebične košarke.

NIKOLA JOKIĆ JE NE SAMO NAJBOLJI IGRAČ LIGE, VEĆ I SVE ONO ŠTO OVA EKIPA PREDSTAVLJA, A TO SU TIMSKA IGRA I NESEBIČNOST

Nevjerojatno je zapravo kako je jedan takav mentalitet prošao u ovakvoj ligi jer kada bacimo oko u prošlost uspijevali su praktički sami “tiranini”, hladni “ubojice” i rođeni pobjednici. Takav je bio Russell, takav je bio Wilt, takav je bio Kareem, takav je bio Bird, takav je bio Jordan, a takav je bio i Kobe Bryant. Njihova doza sebičnosti i samodopadnosti na terenu je tjerala druge suigrače da se nikada ne opuštaju, a ovi Nuggetsi uz Jokića izgledaju baš opušteno na terenu. Nije više iznenađenje kad im Bruce Brown ili Aaron Gordon donesu bitnu pobjedu u NBA finalu jer to je kultura koju njeguju Nuggetsi.

“Ja samo govorim ljudima koji mi govore moju statistiku da je to momčadska igra.” To je bio odgovor Jokića na pitanje novinara o tome kako se osjeća kao prvi igrač s 30-20-10 statistikom u NBA finalima. Nema tu nikakvog pretvaranja, ako ste pogledali barem jednu njegovu utakmicu ove sezone, bit će vam jasno o čemu govorim.

Neki dan je izašla objava koja možda najbolje opisuje njega kao igrača. Išlo je nešto u stilu: “Drago mi je da su Embiid i Jokić dobili ono što su toliko priželjkivali ove sezone, Embiid nagradu MVP-a, a Jokić prsten.” Imao je priliku biti prvi centar u povijesti s triple-double prosjekom u regularnoj sezoni, imao je priliku biti uz Oscara Robertsona, Wilta Chamberlaina i Larry Birda jedini igrač koji je tri puta u nizu osvojio MVP nagradu. Usporio je pred kraj regularnog djela kada je već bilo jasno da će Denver biti prvi na Zapadu, a mogao je ganjati osobnu statistiku i nitko mu ne bi ništa prigovorio jer ovo je era u kojoj su statistike većini na prvom mjestu. Time je jasno poslao poruku i ekipi da ne mari za osobna postignuća i da mu je primarni fokus momčadski uspjeh. Nikola je sve ono što ova ekipa predstavlja, a to su timska igra i nesebičnost.

GLEDAJUĆI PREDRAFT ANALIZE, MICHAEL PORTER JR. JE TREBAO BITI DALEKO NAJVEĆE IME OVE EKIPE, ALI ČAK JE I ON OBUZDAO SVOJ “DIVLJI” IGRAČKI STIL, A TU SVE ZASLUGE IDU TRENERU MALONEU

Dolazeći sa sveučilišta Missouri, Porter je bio predviđen kao TOP tri picka prve runde drafta, za mnoge i prvi. Stilom igre i građom tijela podsjećao je na Kevina Duranta, ali ozljede su ga odbacile na 14. mjesto na draftu. Denver se usudio riskirati s njim i pogodio je. Teška ozljeda leđa je stavila veliki upitnik nad njegovo ime, a sumnju su opravdale čak 167 propuštene utakmice u samo četiri sezone njegove mlade karijere. Samo dva tjedna nakon što je izabran na draftu objavljeno je da će morati na drugu operaciju leđa, a nakon dvije sezone je otišao i na treću operaciju leđa. Nuggetse to nije spriječilo da mu daju ugovor težak 172 milijuna dolara koji doseže iznos i do 207 milijuna dolara.

Denver je izgledao kao da se zacementirao kada je dao toliki novac “robi s greškom”. Mike Malone nije mislio tako i sada mu se sve vraća jer Porter je od igrača koji je na početku sezone ponovno muku mučio s ozljedom, nije igrao završnice utakmica jer je bio obrambeni minus došao do ozbiljnog obrambenog čimbenika u obrambenim postavkama Denvera. U suhim brojkama dovoljno je reći kako je u 62 utakmice regularne sezone ulovio tek tri double-double učinka dok je u doigravanju u 19 utakmica ulovio već sedam double-doubleova. Aktivan na obrambenom skoku i s par spektakularnih blokada zaslužio je biti u petorci napetih završnica.

Nakon pobjede protiv Lakersa gdje je Brown završio utakmicu umjesto njega Porter je rekao Maloneu: “Treneru, samo želim pobjeđivati, ako je za to potrebno da ja budem na klupi u završnici onda ja nemam problem s tim.” E sad, ako gledate njegov stil igre to je velika većina nerezonskih šuteva gdje on jednostavno ne vidi suigrača u boljoj poziciji. Ta samouvjerenost dolazi iz priče da je trebao biti prvi pick, tako se mentalno razvijao u igrača kakav je danas, ali ipak je i njega na kraju zarazio momčadski duh Nuggetsa i on je svoj mentalitet podredio u potpunosti Denveru. Gledajući predraft analize on je sigurno trebao biti prvo ime ove ekipe jer Jokić je bio nepoznat dom Murray ipak nije bio ta klasa u mlađim danima. Porter je obudzao svoj “divlji” igrački stil a za to velike zasluge idu treneru Maloneu.

JAMAL MURRAY VAS MOŽE ŽIVCIRATI DO BOLA SVOJIM STILOM IGRE, A ONDA VAS IZNOVA RAZUVJERI SVOJOM HLADNOKRVNOŠĆU NA NAJVEĆOJ SCENI

U situaciji kada Denver lovi svoj prvi naslov uopće zlatnim slovima će ostati upisano ime Michaela Portera Jr.-a, ali isto tako i Jamala Murraya. Kakav rollercoaster je on do sada doživio u karijeri. Od toga da se prilagodio tome da je ipak Jokić vođa ove ekipe, zatim do toga da je promašio prvih 17 šuteva u svojoj profesionalnoj karijeri pa do toga da su iz sezone u sezonu rasli kao ekipa. Prvo su završili kao drugi na Zapadu 2019. godine i ispali u sedmoj utakmici polufinala Zapada. Pobjeda im je falila za finale Zapada iako su bili iznimno mladi. Budućnost je bila svjetla.

Iduće sezone su završili kao treći na Zapadu, u doigravanju su čak dva puta okretali 1-3 u seriji, jednom i protiv izrazitih favorita Clippersa koji su imali Kawhija i Paula Georgea prepune iskustva. U finalu Zapada su ispali od kasnijih prvaka koje su predvodili LeBron i Davis u naponu snage. U tom trenutku su zajedno “velika trojka” i trener Malone odradili pet playoff serija. U četiri od tih pet su otišli do sedme utakmice, a tri od četiri su dobili.

Za tako mladu ekipu to je bilo ogromno skupljanje iskustva jer biti dvije sezone u nizu u prve tri ekipe Zapada i voditi takve bitke u playoffu bilo je neprocjenjivo. Proces koji svaka ekipa mora odraditi kako bi postala dinastija. Prošao je to Jordan, a bome i Steph.

Onda se desio najgori mogući scenarij; teška ozljeda koljena Jamala Murraya nakon koje neće kročiti na teren 555 dana. Strašno koliko mlada i potencijalna ekipa koja je odmah pokazala da je spremna “potući se” s najboljima nije imala sreće. Murray i Porter su bili osakaćeni kao i sam Denver. Jokić je osvajao uzastopne MVP titule ali i dalje nije bio u 20 najprodavanijih dresova u ligi, na nekim ljestvicama nije bio čak ni TOP 10 igrač, a Denver kada je i bio prvi ove sezone na Zapadu postavljeni su kao šesti favorit za titulu. Ultimativno nepoštovanje.

Jamal Murray je u avionu istu noć kada se ozlijedio sa suznim očima pitao Malonea je li njegova karijera u Nuggetsima gotova i hoće li ga se riješiti. Malone ga je odmah primirio da to obitelj ne radi iako ni on sam nije bio siguran u svoje riječi. Svi znamo kakva je hladna mašinerija današnji NBA.

Ti mali detalji su ono što čini jednu momčad povezanom, kao i porazi i vjera u ono što radite. Jamal Murray vas može do bola živcirati svojim stilom igre, a onda vas iznova iznenadi svojom hladnokrvnošću na najvećoj sceni. Ne bi to mogao da nije imao svoju ekipu iza sebe kroz najteži period njegovog sportskog života. On sada vraća to treneru Maloneu, suigračima i cijelom Denveru na najbolji mogući način.

DINASTIJOM SE NE POSTAJE PREKO NOĆI, UVIJEK JE POTREBNO NEKOLIKO PUTA PASTI DA BI ZNAO HODATI

Jordanu je trebalo sedam sezona da s Bullsima zakotrlja moćnu priču, Stephu pak šest, Shaqu osam, Kobeu četiri, a Kareemu 11 sezona da pokrene dinastiju s Lakersima iako je imao jedan prsten s Bucksima ranije. Jokić je u svojoj osmoj sezoni i kako se čini na dobrom je putu da pokrene dinastiju Nuggetsa.

LeBron prvi puta u svojoj karijeri nije izgledao kao najdominatniji igrač doigravanja, dobili smo prve naznake njegovih godina i on polako silazi s trona. Steph, Klay i Draymond su po prvi puta pokleknuli nakon deset godina na Zapadu, ali i kroz cijelu sezonu su igrali debelo ispod standarda na koji su nas navikli, godine im se skupljaju a Draymond bi mogao otići.  Grizzliesi s Morantom plove nesigurnim vodama, Durant je također prvi puta izgledao kao da može biti zaustavljen, ali njega i Bookera nećemo baš tako lako otpisati dok Dončića čeka neizvjesna budućnost s Mavericksima.

Što se Istoka tiče Harden je na rubu povratka u Rocketse, ali čak i da ostane bit će godinu stariji dok mu očigledno iz sezone u sezonu moći slabe, a Harris je zreo za odlazak. Neizvjesno je dakle i kod Embiida dok su Bucksi koji su najzrelije izgledali za postati dinastijom promijenili trenera i ne znamo što očekivati od njih. Celticsi će imati velikih problema jer ovo ljeto bi se Jaylen Brown trebao naplatiti s maksimalnim ugovorom, a ako mu ga Boston da zacementirao si je budućnost, a nije da nisu imali šansi kroz sve ove godine uzeti barem jedan naslov.

S Murrayom (26) napokon zdravim, Jokićem  (28) koji ulazi u prime svoje karijere te još uvijek mladim i atletski moćnim Gordonom (28) i Porterom (25) Nuggetsi izgledaju kao najzrelija franšiza za postati novom NBA dinastijom. Jokić je taj generacijski talent koji nam daje razloga za vjerovati da je to tako, a Nuggetsi su dovoljno puta pali i na pobjedu su od toga da nam dokažu da su napokon naučili hodati.