Nuggetsi su prošle sezone propustili doigravanje prvi put u 10 godina, ali očekivanja su i dalje visoka jer nije lako zaboraviti maestralnu pretprošlu sezonu u režiji Georgea Karla kada su ostvarili 57 pobjeda. Prošle sezone bili su gori za 21 utakmicu te su završili s omjerom 34 – 46, što je bilo dovoljno za 11. mjesto u nevjerojatno jakoj Zapadnoj konferenciji. No, ovakav rezultat ne čudi, što zbog promjene u čelništvu protekle sezone, što zbog brojnih ozljeda koje su pokosile momčad iz Denvera. Početak ove sezone biti će također obilježen ozljedama, no prave Denver Nuggetse imat ćemo priliku vidjeti sredinom sezone ako sve sjedne na svoje mjesto i budu u punoj snazi.
Trenutni roster za 2014/2015:
Ty Lawson, Nate Robinson, Erick Green, Arron Afflalo, Randy Foye, Gary Harris, Danilo Gallinari, Wilson Chandler, Quincy Miller, Kenneth Faried, J. J. Hickson, Darrel Arthur, JaVale McGee, Timofey Mozgov, Jusuf Nurkić
Došli: Arron Afflalo, Jusuf Nurkić, Gary Harris, Erick Green
Otišli: Evan Fournier, Anthony Randolph, Jan Vesely, Aaron Brooks, Jordan Hamilton
Denver je počeo s promjenama na sam dan drafta. Prije početka drafta poslali su Evana Fourniera i 56. izbor drafta u Orlando u zamjenu za Arrona Afflala, koji je već igrao za Denver od 2009. do 2011. Afflalo se vraća u Nuggetse kao kompletan igrač i to nakon najbolje sezone u karijeri (18 poena po susretu, 43% za tri poena). Vođa je kako na terenu tako i van njega, odličan branič i posjeduje zaista raznovrsnu napadačku igru. On i Ty Lawson biti će jedan od najubojitijih bekovskih parova na zapadu, i već možemo okusiti fenomenalne obračune između Golden State Warriorsa i Denver Nuggetsa. Nuggetsi su razmijenili i svoj 11. izbor za 16. i 19. izbor Chicago Bullsa. Nakon što su na 11. mjestu izabrali Douga McDermotta za Bullse, sebi su priskrbili usluge Jusufa Nurkića i izveli možda najveću krađu ovogodišnjeg drafta birajući odličnog Garyja Harrisa. Nurkić je fizički dominantan igrač s jako dobrom napadačkom igrom, dok je Harris kvalitetan all-around igrač koji bi u najmanju ruku trebao imati produktivnu karijeru kao dio bekovske rotacije.
Iako je napravljeno nekoliko promjena, Denveru i dalje najbolje leži run and gun. Što više trke, istrčavanja kontri i guranje lopte u leđa. Godinama prakticiraju takav stil igre, tako da čisto sumnjamo da će doći do značajnije promjene ove sezone. Dokle god imaju Lawsona, uvijek će biti momčad koja se oslanja na hitrinu. Ali kada tu pridodamo odlične šutere za tri poena na bekovskim i krilnim pozicijama (Afflalo, Randy Foye, Danilo Gallinari), visoka krila i centre koji vole istrčati kontru (Kenneth Faried, Javale McGee, J.J. Hickson), uvjereni smo da će Denver dostizati svoj puni potencijal kad god stisne gas. Ne samo da im takav način igre odgovara zbog košarkaških sposobnost, već Denverova široka klupa omogućuje treneru Brianu Shawu da u svakom trenutku ima par „svježih nogu“ na terenu.
Na raspolaganju su mu igrači koji bi u nekim drugim momčadima počinjali utakmice. Druga petorka Nuggetsa (Nate Robinson – Foye – Wilson Chandler – Hickson – Timofey Mozgov) i ne zvuči tako loše, ne? Nedavno je John Calipari, trener sveučilišne momčadi Kentuckyja, izjavio da bi sljedeće sezone mogao igrati s dvije petorke koje bi se izmjenjivale. Ako doista provede svoj plan, to će biti presedan u sveučilišnoj košarci, a čini nam se kako su i Nuggetsi u mogućnosti izvesti nešto slično sredinom sezone kada svi ozdrave. Ako ništa, barem bi bilo zanimljivo vidjeti izmjenu od 10 igrača.
Shaw će i dalje nastojati pospješiti Denverov napad na postavljenu obranu s čime su imali problema prošle sezone. Ove godine bi to trebalo izgledati puno bolje zbog količine, ali i kvalitete playmakera koje će imati na raspolaganju. Lawson, Robinson i Foye su i više nego sposobni da odigraju tu rolu, a povratak Gallinarija i akvizicija Afflala pružaju Shawu još više mogućnosti u napadačkom dijelu. Ove sezone bi trebali vidjeti puno više kretnji bez lopte igrača Denvera što će dovoditi do otvorenih šuteva. Pitanje je kome će Shaw najviše vjerovati po pitanju odlučujućih šuteva. Afflalo, Gallinari i Lawson podjednako su dobri u završnici utakmica, tako da će Shaw imati slatke brige; naravno, ako sva trojica ostanu zdravi.
Što se tiče obrane, Nuggetsi su se pokazali kao momčad koja je bila prosječna u prisiljavanju suparnika da uzimaju teže šuteve. Individualno možda se najviše dokazao Mozgov koji je bio solidno obrambeno rješenje u reketu. Kad je bio na parketu, postotak suparničkog šuta oko obruča iznosio je 55%, dok se za vrijeme njegova boravka na klupi popeo na čak 65%. Obrambeni rejting Nuggetsa je prošle sezone iznosio 105,4 (broj koševa na 100 posjeda lopte suparnika) što je bilo dostatno za 21. mjesto, no vidjeti ćemo mogu li se ove sezone barem malo popeti na ljestvici što bi svakako i trebali pošto u McGeeju i Mozgovu imaju dva centra koja mogu štititi obruč. Tu je i Faried koji unatoč svojoj visini od „samo“ 203 centimetra ipak može pomoći u obrani zahvaljujući fizičkoj spremi i ogromnoj količini energije koju unosi u igru. Prošle je sezone u prosječno 27 minuta provedenih na terenu bilježio 1 blokadu i 5,6 obrambenih skokova. U Afflalou, Gallinariju i Chandleru imaju fizički moćna krila koja znaju igrati obrambenu rolu na perimetru. Lawson je prošle sezone prosječno ukrao 1,6 lopti po susretu i bio je prava napast u obrani. Iako se o njemu i Afflalou uglavnom priča u kontekstu napadačke igre, ne smijemo zaboraviti da su obojica odlični u obrani i mnoge momčad će imati problema s ovim bekovskim parom, kako u obrani, tako i u napadu.
S druge strane, najveći problemi momčadi možda proizađu kao posljedica upravo preširoke klupe. Nakon što se svi potpuno oporave i uhodaju, Shaw će morati dobro razmisliti o minutaži. Već je prije izjavio da zbog velikog broja kvalitetnih igrača razmišlja o smanjivanju minutaže kako bi svi dobili priliku i tu bi moglo doći do, da se tako izrazim, neprilike. Igrači se općenito teže prilagođavaju ako imaju sporadičnu minutažu, a ako se još pri tome jasno ne definira uloga svakog od njih, vrlo lako može doći do trzavica na relaciji trener – igrači. Najjednostavnije bi bilo podijeliti stroge uloge, ali opet – hoće li se svi igrači, pogotovo oni koji znaju da imaju kvalitetu, pomiriti sa smanjenom minutažom?
Nadalje, ukoliko Denver želi postati ozbiljna momčad, moraju u svoj run and gun stil igre ukomponirati i nekoliko kvalitetnih rješenja kada trka previše ne koristi, i ovo se pogotovo odnosi na playoff košarku. E sad, tu se pojavljuje cijeli set pitanja. Istina je da je Lawson pokazao da zna igrati pick and roll, a višak playmakera u ekipi definitivno će podići razinu kreativnosti. No, hoće li Nuggetsi konačno predstavljati pravu opasnost u postu? Hoće li Faried imati istančaniju ulogu u napadu? Hoće li se Mozgov i dalje razvijati, ili primjerice, kakvu sezonu možemo očekivati od McGeeja? U obrambenom dijelu, najviše problema imaju s protivničkom pick and roll igrom što se pogotovo moglo vidjeti u nekoliko prošlosezonskih utakmica protiv San Antonio Spursa koji znaju odigrati 4-5 pick akcija u jednom napadu. U tom obrambenom segmentu će definitivno morati poraditi.
Nuggetsi su prošle sezone prisilili protivnike na samo 14,4 izgubljenih lopti po susretu. Kažemo samo, jer za momčad koja njeguje tranzicijsku košarku to i nije tako puno. Bili su 16. momčad lige u toj kategoriji i ako žele nastaviti igrati košarku baziranu na trci trebali bi podignuti tu brojku kako bi dolazili do više laganih poena. Ako se trener Shaw odluči usredotočiti na razvijanje igre na postavljenu obranu ili napad, discipliniranija obrana bi svakako više odgovarala.
Teško je odrediti jasna očekivanja od ove momčadi Denvera. Iako imaju široku klupu i zaista klasne pojedince, pitanje zdravlja i Shawove rotacije puno će toga odrediti. Realno, ova momčad bi se trebala boriti za mjestu u doigravanju zapada. Imaju potrebnu kvalitetu, njihova prednost domaćeg terena je izraženija nego kod drugih zbog nadmorske visine i ulaze u sezonu zdraviji nego prošle godine. U minuloj godini su Trail Blazersi, Sunsi, Wizardsi, Raptorsi, pa čak i Bobcatsi skrenuli na sebe pozornost lige i zaradili epitet „ekipa u usponu“. Ove godine ne trebamo biti iznenađeni ako se to dogodi Nuggetsima. Uza sve to, trebat će i doza sreće jer ipak igraju u izrazito zahtjevnoj zapadnoj konferenciji. Svi se sjećamo Dallasa koji je prošle sezone jedva izborio doigravanje iako je ostvario 49 pobjeda. Bez obzira na rezultat, ova momčad će sigurno igrati atraktivnu košarku.
Prognoza: 7. – 10. mjesto