Otkako je sadašnjem treneru Kingsa, Georgeu Karlu, uručen otkaz, Nuggetsi su bili ekipa duboko zakopana na dno ljestvice. Prvu sezonu nakon njegovog otkaza otišao je i GM Masai Ujiri, Andre Iguodala je u sign-and-tradeu otišao u Golden State, a dovođeni su poluproizvodi u stilu J.J. Hicksona, dok je Karla zamijenio Brian Shaw. Tu sezonu (13/14) završili su s lošijim rezultatom nego u prijašnjih 10 godina, 36-46. Na draftu su 11. izbor prve runde pretvorili u 16. i 19., što se ispostavilo kao dobar potez (11. izbor postao je Doug McDermott, a ova dva izbora su se pretvorila u Jusufa Nurkića i Garyja Harrisa).
Sljedeća sezona je krenula (14/15), a od te ekipe se nije previše očekivalo, iako je roster bio daleko od očajnog. Ipak, ozljede su poharale momčad, Danilo Gallinari, najbolji scorer u ekipi je više vremena proveo van terena nego na njemu, a Ty Lawson, treći asistent lige, je bio upleten u mnoge kontroverzne situacije (nekoliko pijanih vožnji itd.), dok Kenneth Faried nije ispunio ono što se od njega očekivalo nakon Svjetskog prvenstva.
Denver tu sezonu praktički nije igrao obranu, te su još i razmijenili svog rim protectora Timofeya Mozgova u Cleveland, a u napadu se igrala high pace košarka (2. po broju upućenih šuteva na koš po utakmici, 4. po paceu), ali žalosno neefikasna (21. u poenima po posjedu), te su Nuggetsi vrlo jadno koristili prednost domaćeg terena, koja bi kod njih trebala biti izraženija nego kod drugih momčadi radi velike nadmorske visine. Razmijenili su i Arrona Afflala koji je poslan u Portland.
Sezonu su završili s vrlo loših 30-52, na 12. mjestu u konferenciji, Shaw je otpušten, privremeno ga je bio zamijenio Melvin Hunt, a na draftu ih je dopao 7. izbor. Očekivao se dolazak Stanleya Johnsona ili Marija Hezonje, ali s obzirom na prijašnje prognoze, moglo bi se reći da ih je dopalo nešto bolje. Uzeli su Emmanuela Mudiaya, koji je dvojbeno bio najbolja jedinica na draftu, a prognoze su ga stavljale na 4. mjesto. Visoki point guard, s izraženim atleticizmom i osjećajem za dodavanje bio je dobar izbor, usprkos njegovim manama – bolno očajan šut te mnoštvo izgubljenih lopti (karakteristično za rookieje). Osim njega su uzeli Nikolu Jokića, najkorisnijeg igrača ABA lige, ali od njega se kao što se može vidjeti po rednom broju izbora (41. izbor), nije očekivalo mnogo.
Sezona 2015./2016.
Preko ljeta je Ty Lawson nakon još jednog incidenta s vožnjom u alkoholiziranom stanju poslan u Rocketse za „kikiriki“, a od Nuggetsa se očekivala još lošija sezona od prošle. Kao mogućnosti su se spominjale razmjene Gallinarija i Farieda kako bi momčad krenula u potpunu reizgradnju, ali to se nije dogodilo. Na mjesto trenera doveden je prijašnji trener Sacramenta, Mike Malone. Sezona je krenula, a Mudiay nije igrao obećavajuće, Hicksonu je pripalo mjesto u startnoj petorci, a razočaranju koje je donosio igrom nije bilo kraja, a kako bi stvari bile gore, Wilson Chandler je morao na operaciju te je otpisan do kraja sezone.
Kako je vrijeme prolazilo, Malone je sve više rotirao visoke igrače, te je smanjivao minute Hicksonu, a Joffrey Lauvergne i Jokić su dobivali više šansi. Momčad je krenula pružiti bolje rezultate, Jokić je svoje minute iskorištavao maksimalno, pokazao se kao moguća krađa drafta (4. na NBA Rookie Ladderu), a primarna napadačka opcija, Gallinari, igrala je poprilično dobro. Nuggetsi su imali nekoliko divovskih pobjeda, od kojih je najbitnija jedan od većih upseta sezone, pobjeda nad Warriorsima. Kroz Mudiayevu ozljedu nastavili su sa solidnim igrama, ponajviše zahvaljujući nekoliko odličnih partija Randyja Foyea i Jameera Nelsona te top contendera za šestog igrača godine Willa Bartona. Kroz vrijeme se vratio i Jusuf Nurkić, a startna petorka se iskristalizirala u sljedeću:
Mudiay – Harris – Gallinari – Faried – Jokić
Ovakva petorka funkcionira najbolje iz nekoliko razloga, za početak:
- Floor spacing – u današnjoj ligi širiti parket je jedna od glavnih zadaća viših igrača, a s obzirom na to da je Faried u petorci radi svoje energije i skakanja te poznavajući kako je Mudiay daleko od elitnog šutera, nije bilo moguće još staviti i Nurkića u petorku, jer bi tada na terenu imali 3 potencijalna (2 efikasna) šutera za tri, što je realno nedovoljno, bar za današnji stil košarke. Kad se ubaci Jokić tu, ova ekipa ima mnogo više smisla, jer Jokić može zabiti tricu, i to s natprosječnom efikasnošću (39%).
- Energija s klupe – postoji opcija da se Bartona ubaci u startnu petorku, ali onda dolazi do sljedećeg problema, a to je činjenica da bi drugi unit Nuggetsa ostao bez nekog izraženog vođe, jer se Harris odlično uklapa u ekipu sa svojom vanjskom obranom te dobrim spot-up šutom (46%), ali on nije tip igrača koji može pretjerano kreirati sam za sebe, što vidimo iz statistike koja pokazuje da su mu čak tri četvrtine šuteva asistirane, u odnosu na Bartonovih pola.
- Razvoj mladih igrača – koja je poanta igrati s Nelsonom i Hicksonom u ekipi, ako nisu nekakav ili čak nikakav plus u odnosu na dva rookieja koja bi mogla biti budućnost ove momčadi, Mudiay ima potencijala za biti franšizni igrač, a iako to nitko nije očekivao, ima i Nikola Jokić. Jokić posjeduje odličan šut, vrlo dobar osjećaj za dodavanje, te ima raznolik repertoar napadačkih tehnika, a iako nije razvijen obrambeni igrač, nekakvog potencijala zasigurno ima.
- Obrana – obrana Denveru dugo nije bila jača strana, vjerojatno još od vremena Dikembea Mutomboa, a iako nije ni ove sezone, ima više smisla ubaciti Mudiaya i Harrisa prije Bartona i Foyea/Nelsona, s obzirom na to da je mladi dvojac puno bolji u obrani (naročito Harris), pogotovo jer je obrana na trici i četvorci loša, pa da se bar bekovske pozicije brane kako treba i budu uredno pokrivene.
Rezervna postava je predvođena već nekoliko puta spomenutim Bartonom, a unit sastavljen isključivo od rezervnih igrača izgleda ovako:
Foye/Nelson – Barton – Miller – Arthur – Nurkić/Lauvergne
Naravno, bitno je napomenuti kako neki od navedenih minute dobivaju na kapaljku, naprimjer Mike Miller. Veteran tricaš koji je prethodno igrao u Cavaliersima ne dobiva preko 10 minuta po utakmici, dok ostali osim Bartona imaju nešto minutaže, ali nikakvu zapaženu ulogu ako su svi članovi startne petorke zdravi, tako da redovno na terenu znaju biti small-ball postave s 2 point guarda, Gallinarijem na četvorci i Fariedom na petici.
Kako dalje?
Denver će ove sezone vjerojatno imati 2 izbora prve runde, iako postoji mogućnost da ima 4. Za početak, imaju svoj izbor koji će skoro pa sigurno biti lottery, onda imaju izbore Portlanda (top 14 zaštita), Houstona (top 14 zaštita) te Memphisa (zaštita od 1. do 5., i od 15. do 30. mjesta).
Denver je franšizu u reizgradnji koja ima sasvim solidnu mladu ekipu ovo je prilično zavidna pozicija. Na dvije pozicije imaju dva moguća franšizna igrača (jedinica i petica), a četiri izbora prve runde daju sasvim solidnu šansu da na draftu odaberu još jednoga. Osim silnih izbora, ako Knicksi odigraju užasnu sezonu, Denver ima pravo da svoj pick zamijeni s njihovim (Denver u trenutku pisanja teksta 22-32, New York 23-32).
Nuggetsi bi trebali razmijeniti Farieda, jer iako donosi dozu energičnosti i vrlo je atletičan, obrana mu nije ništa posebno, ne može pogoditi šut van reketa, a ni u njemu nema elitnu napadačku tehniku. Usprkos svemu tome Kenneth je prilično cijenjen igrač u NBA vodama te vrijedan trade asset za koji Nuggetsi sigurno mogu dobiti nešto što će ubrzati njihovu reizgradnju, koja ionako, kako stvari stoje, neće trajati više od još dvije sezone.