Prošle sezone Denver Nuggetsi su bili jedno veliko iznenađenje završivši treći na vrlo jakom Zapadu ostvarivši najbolji omjer pobjeda i poraza u povijesti franšize. Bajka je, međutim, kratko trajala i već su u prvom krugu ispali od Golden State Warriorsa, a upravo je to označilo početak mnogih promjena. Prije svega, klupu je napustio veliki George Karl (koji je bio i trener godine te sezone), ali isto tako i odlični Masai Ujiri, najbolji prošlosezonski generalni menadžer lige, koji je preselio u Toronto (o čemu smo već pisali). Sve te promjene poprilično su utjecale na momčad Denvera koja više ni blizu nije dobra kao prošlih nekoliko godina.
Denver je ovo ljeto uspio, kao zamjenu Karlu, dovesti čovjeka koji je bio jako tražen među mnogim ekipama, a to je Brian Shaw. Nekad dobar igrač, Shaw je do ove sezone radio samo kao pomoćnik, a imao je i veliku ulogu u uzletu Pacersa. Međutim, dosad ne možemo reći da je Shaw pokazao da je spreman voditi neku ekipu. Naravno to ne umanjuje njegov status vrlo talentiranog mladog trenera, ali zasigurno će trebati još rada. Njegovi Nuggetsi ove sezone imaju dosta oscilacija, od vrhunske do razočaravajuće predstave, ali kao i prijašnjih sezona na svome su terenu poprilično nezgodni i mogu dobiti svakoga.
Omjer 32-38 sigurno ne može zadovoljiti navijače Denvera. Kao i prošlih nekoliko sezona Denver je ponovo pri vrhu u postizanju koševa (103,9 po utakmici), a razlog je tome izrazito brza košarka, s puno dodavanja (vrlo dobrih 22,3 asistencije po utakmici) i završavanja napada u prvih 10 sekundi (izrazita su šuterska momčad). Moramo reći kako napadu Denvera sigurno nedostaje doprinos Danila Gallinarija, koji je radi nove ozljede propustio cijelu sezonu, a nekoliko prošlih im je bio najbolji igrač. Treba reći kako su Nuggetsi vrlo dobra skakačka momčad (45,3 po utakmici u čemu su peti u ligi), ali kao da im to ne donosi nikakvu prednost.
Najveća mana je obrana. Izrazita run ‘n’ gun košarka već odavno se pokazala pogrešnom. Nuggetsi primaju više nego što zabijaju (105,8 po utakmici) i treća su najgora obrana lige. Individualna obrana gotovo svakog igrača je vrlo loša i u njihovoj se igri vrlo jasno vidi da igraju na više koševa, a ne na primanje što manje istih. Momčad su i vrlo slabe obrambene rotacije zbog čega vrlo često ostavljaju protivnicima lagane vanjske šuteve.
Izostankom Gallinarija voditeljsku palicu je preuzeo Ty Lawson (18 koševa, 9 asistencija) koji ove sezone igraju svoju najbolju sezonu u karijeri, vrlo je efikasan i vidljivo je da je sazrio u potpunosti. Do njega valja još istaknuti Kennetha Farieda (12,6 koševa, 7,9 skokova) koji je ipak na jedan način stagnirao i unatoč fantastičnim fizikalijama još nije pokazao da na njega ekipa može ozbiljnije računati i sve je češće predmet glasina o mogućoj razmjeni. Wilson Chandler (14 koševa) je druga napadačka opcija, ali ima i vrlo loše obrambene reakcije. Iako posjeduju još nekoliko dobrih igrača (Foye, Hickson, Brooks,…) niti jedan od njih nije vrijedan posebnog spomena, a klupa koja je godinama bila jedna od najjačih u ligi više i ne doprinosi toliko puno.
Iako su u sezonu ušli kao potencijalni playoff kandidati moramo priznati da su nas Nuggetsi pomalo razočarali. Iako je Zapad vrlo jak i u takvoj konkurenciji nije lako izboriti dobra mjesta, dojma smo da je Denver ovu sezonu odradio i ispod očekivanja. I dok neulazak u playoff i nije tako tragičan završetak, ovako loš omjer mislimo da se nije baš očekivao. Ukazao je na mnoge probleme i Denver će iduće ljeto morati vrlo pametno odigrati misli li ponovo ozbiljnije konkurirati, naravno osim ako se uprava odluči na rebuilding za koji mislimo da nemaju baš dobru osnovu.