Detroit Pistons

Momčad Detroit Pistonsa na čelu s trećim vlasnikom u povijesti franšize, Tomom Goresom u protekle dvije sezone “njegove vladavine” nisu se niti približili borbi za doigravanje, te su svojim navijačima zadavali samo glavobolje katastrofalnom igrom. Stoga su ove godine okrenuli novu stranicu i odlučili potrošiti koji dolar na pojačanja (igračka i trenerska) koja ćemo vam sada prezentirati.

Trenutni roster za sezonu 2013/14:

Josh Smith, Charlie Villanueva, Rodney Stuckey, Brandon Jennings, Jonas Jerebko, Greg Monroe, Will Bynum, Kentavious Caldwell – Pope, Chauncey Billups, Andre Drummond, Luigi Datome, Kyle Singler, Tony Mitchell, Josh Harrellson, Peyton Siva

Došli:

Josh Smith, Brandon Jennings, Will Bynum, Chauncey Billups, Luigi Datome, Kentavious Caldwell – Pope, Tony Mitchell, Josh Harrellson, Peyton Siva

Otišli:

Jose Calderon, Corey Maggette, Jason Maxiell, Brandon Knight, Viacheslav Kravtsov, Kim English, Khris Middleton

Rezultat u prošloj sezoni bio je razočaravajuć, čak su uspjeli ostvariti lošiji postotak pobjeda nego u lockout sezoni (sezona 2011/12 – 38% pobjeda, sezona 2012/13 – 35% pobjeda), te su završili s omjerom 29-53. U svim segmentima su bili u donjoj trećini ligi, te su tako u napadačkom dijelu završili na 21. mjestu u ligi s prosjekom od 103,8 poena na 100 posjeda lopte, dok su u obrambenom dijelu bili još gori jer su primali 108,1 poena na 100 posjeda lopte što ih je svrstalo na 24. mjesto u ligi. Međutim, najgore od svega je što su po posjećenosti navijača bili tek na 26. mjestu u ligi s ukupno 606.094 prodanih ulaznica.

Ovo sve je bio znak za generalnog menadžera Joea Dumarsa da mora poduzeti nešto za unaprjeđenje franšize, posebno u igračkom pogledu. Odlučio se za dovođenje all–round majstora i fenomenalnog obrambenog igrača, Josha Smitha koji je bio slobodan igrač, a Pistonsi su mu dali četverogodišnji ugovor ukupne vrijednosti 54 milijuna dolara. On će uskočiti na startnu poziciju niskog krila umjesto Tayshauna Princea (mijenjan na pola sezone u Memphis Grizzlies) i Kylea Singlera koji je to odradio do kraja sezone. Najveća snaga Smitha je u tome što odlično odrađuje posao na obje krilne pozicije koje su Pistonsima uz poziciju šutera bile najneproduktivnije u prošloj sezoni (igrači na poziciji niskog krila završili su na 24. mjestu u ligi po efikasnosti, dok su igrači na poziciji visokog krila bili još gori i završili na 27. poziciji u ligi po efikasnosti, gledajući sve momčadi u NBA ligi).

J–Smoove je prošle godine u paru s Alom Horfordom činio top 10 obranu lige, a sada će imati iza leđa dva izrazito kvalitetna obrambena igrača u vidu Grega Monroea (nemojte da vas zavaraju njegove obrambene brojke jer je gotovo kompletnu sezonu igrao centra što nije njegova prirodna pozicija, ali se istaknuo u spot–up i pick and roll obrani) i Andrea Drummonda koji je pokazao u rookie sezone da je bitan faktor u obrani, a posebno se ističe u odličnoj 1 na 1 i pick and roll obrani. Smith se odlično snalazi u svim vrstama i oblicima obrane, te može loviti protivničke bekove kroz blokove ili se u potpunosti posvetiti obrambenim zadacima na igračima kao što su LeBron James, Carmelo Anthony ili Paul George, te je ovo jedan od najvažnijih razloga zašto je Dumars inzistirao na potpisu Smitha.

Napadački dio bi mogao biti problematičan jer je Smith poznat kao volume scorer koji ne razlikuje dobar od lošeg šuta, te ima problema sa šutom s poludistance i trice gdje spada među najgore u ligi. Ovo je jedini segment u kojem je Smith ispodprosječan igrač lige, ali ima ostale vještine koje ga izvlače. Fenomenalno čita igru i jedan je od najboljih dodavača na svojoj poziciji u ligi, a većinu poena na postavljeni napad zabija iz post-up situacija i izolacija, te je jedan od najefikasnijih igrač kada je riječ o realizaciji oko obruča.

josh-smith-joe-johnson

Probleme Smitha u selekciji šuta trebao bi riješiti novi trener, Maurice Cheeks koji je dobio ugovor na tri godine uz team opciju za četvrtu sezonu. On je do sada vodio dva kluba u NBA ligi, a to su bili Portland Trail Blazersi (2001. – 2004.) i Philadelphia 76ers (2005. – 2008.) te je ostvario omjer 284-286 i tri puta je igrao u doigravanju gdje je svaki put ispao u prvoj rundi. U igračkoj karijeri je bio poznat po odličnoj kontroli tempa igre, prekrasnog osjećaja za asistenciju i fenomenalnoj obrani. Njegove ekipe su igrale najčešće sa sporim tempom igre na malo posjeda lopte, a obrambeno se nije iskazao jer su mu momčadi uvijek bile rangirane od 12. do 23. mjesta po broju primljenih poena (jednom je bio u deset najboljih obrana lige u sezoni 2007/08 kada je vodio 76erse do nastupa u doigravanju, a obranu su mu držali Andre Iguodala i Samuel Dalembert). Posljednjih sezona je radio kao pomoćnik u Oklahoma City Thunderu gdje se najviše istaknuo kao odličan učitelj, a najveći uspjeh mu je Russell Westbrook od kojeg je napravio jednog od najboljih razigravača u ligi (Westbrook do ulaska u NBA ligu nikada u karijeri nije igrao na poziciji razigravača ekipe).

Zanimljivo da će sada u Pistonsima imati dva slična profila kao što je bio slučaj u 76ersima, a to su Smith i Drummond kojima će pomagati cijela svita solidnih obrambenih igrača, te u tom segmentu ne bi trebalo biti većih problema za momčad Detroita. Najveći izazov bit će mu napadačka igra u kojoj ima nekoliko zanimljivih opcija koje može iskoristiti o kojima ćemo kasnije govoriti.

Drugi veliki potpis koji je Dumars dogovorio bila je razmjena s Milwaukee Bucksima od kojih su dobili kvalitetnog razigravača, Brandona Jenningsa putem sign and tradea (ugovor od 24 milijuna dolara na tri sezone), a zauzvrat su poslali Brandona Knighta, Khrisa Middletona i Viacheslava Kravtsova. Ovo također možemo okarakterizirati kao odličan posao Dumarsa jer je za jednog igrača iznad kojeg je veliki upitnik, Knighta, dobio formiranog igrača od kojeg zna što može dobiti.

Jennings se do sada u ligi pokazao kao jako dobar kreator, odličan šuter za tri poena (pogotovo iz pick and roll igre u kojoj spada među najbolje razigravače u ligi i za tri poena gađa 40%) i igrač koji zna kontrolirati napadačku igru. Njegovi problemi su što još nije razvio igru desnog rukom i ulaz s desne strane, te općenito ima problema sa završavanjem oko obruča gdje mu je realizacija od 52% jedna od najgorih u ligi. Također, spočitavala mu se sebična igra u napadu dok je bio u Bucksima, ali je prilikom dolaska u Detroit izjavio da će smanjiti broj šuteva i više će se posvetiti razigravanju ekipe što je obradovalo trenera Cheeksa koji će sigurno od njega uspjeti napraviti odličnog razigravača kao u slučaju Westbrook. Jennings ima još jedan veliki problem, a to je igra u obrani koja mu se svodi na što više pokušaja da ukrade loptu ili tzv. kockanje, te tu postoji veliki prostor za napredak.

Od ostalih novopridošlih igrača možemo spomenuti povratak Chaunceyja Billupsa i dolazak MVP-a talijanskog prvenstva, Luigija “Gigija” Datomea kojeg smo imali prilike gledati na netom završenom Eurobasketu. Navijače Pistonsa je posebno obradovao povratak Billupsa za kojeg su bili jako vezani, ipak je bio MVP finala i najzaslužniji za naslov. Njegova primarna uloga će biti mentorstvo mlađim igračima, posebno razigravačima Jenningsu i Rodneyju Stuckeyju, dok će u igračkom smislu biti zadužen za pogađanje otvorenih trica i kontrolu igre u tih desetak minuta koje će provesti na terenu.

Datome je s druge strane velika nepoznanica za sve navijače, novinare i analitičare u Americi. No, pokazao je na Eurobasketu da je “ubojica” iza linije za tri poena, te posjeduje visoki košarkaški IQ. U talijanskoj ligi bio je MVP regularnog dijela sezone i bilježio je 16 poena u prosjeku, te je uspio ono što rijetki igrači uspijevaju (posljednji je to napravio Kevin Durant), a govorimo o ulasku u društvo 50–40–90. Datome je sezonu završio s 52% šuta za dva, 42% šuta za tri i 93% s linije slobodnih bacanja.

Tko će činiti startnu petorku i rotaciju?

Slobodno možemo reći da su četiri mjesta zagarantirana, a jedino preostaje borba za startnog šutera. Poziciju startnog razigravača dobit će Jennings koji se pokazao kao jako dobar napadač iz pick and roll akcija u Bucksima (jedino mu ne odgovara pick igra na sredini terena), a u Detroitu bi trebao činiti jednu od boljih kombinacija s Drummondom koji je u svojoj prvoj sezoni prezentirao moć u završavanju oko obruča iz pick akcije.

Jennings će moći poslužiti kao spot-up opcija jer trice iz kuta pogađa s 37% uspješnosti, a duge dvojke iz kuta pogađa s 45% uspješnosti, dok se u tranziciji voli osloniti na svoj šut za tri poena kojeg realizira s 48%. Obrambeno će moći raditi ono što najbolje zna, a to je krađa lopti jer će iza leđa imati odličnu potporu u Drummondu i pogotovo Smithu, te tu ne bi trebao puno štetiti svojoj ekipi.

Mjesto za startnog šutera je još uvijek otvoreno, a najveće šanse ima ovogodišnji osmi izbor na draft, Kentavious Caldwell-Pope. On posjeduje idealne fizičke i atletske predispozicije za poziciju šutera, te se u drugoj godini na sveučilištu pokazao kao odličan strijelac s prosjekom od 18,5 poena, koji posjeduje range za NBA tricu (u sveučilišnoj karijeri je u prosjeku pogađao s 35%, ali je imao 6,5 pokušaja po utakmici u prosjeku). Obrambeno je najpotentniji igrač od kompletne konkurencije na šuterskoj poziciji jer ima idealnu kombinaciju visine i raspona ruku koje mu omogućuju da brani jednako dobro pozicije šutera i niskog krila, te je iznadprosječan skakač za svoju poziciju, što bi u prijevodu značilo da Pistonsi ne bi trebali imati problema s kontrolom skoka.

Frontcourt pozicije su zacementirane za Smitha, Monroea i Drummonda, te su oni ujedno i najjači dio ove ekipe. Oni bi u obrani trebali biti strah i trepet za ligu jer posjeduju nevjerojatne fizičke predispozicije i odličan rad nogu u kojem se ističu Smith i Drummond, dok se Monroe istaknuo kao odličan obrambeni igrač u pick and roll situacijama koje su najvažnije za poziciju visokog krila. Sve nam ovo govori da bi prilazi reketu trebali biti u potpunosti zatvoreni, a ova trojka bi uz Popea trebala u potpunosti zatvoriti obrambeni skok, dok bi u napadačkom dijelu mogli osigurati veliki broj drugih napada jer su svi odreda debelo iznadprosječni skakači za svoju poziciju.

greg-monroe-josh-smith

U napadu bi moglo biti problema jer Monroe i Smith nisu ni prosječni šuteri s poludistance, dok je Drummond jedan od najgorih šutera s linije slobodnih bacanja koje je liga ikada vidjela s realizacijom od svega 37%. Također, problem je što Monroe i Smith većinu svojih poena zabijaju oko obruča u post igri, te bi tu mogla nastati jako velika gužva. S druge strane, obojica spadaju u najbolje dodavače za svoju poziciju (Monroe je prošle godine u onakvoj krnjoj postavi uspio bilježiti 3,5 asistencije u prosjeku, dok je Smith bilježio career high s prosjekom od 4,3 asistencije) što nam govori da bi šuteri u ekipi mogli imati jako puno izvrsnih dodavanja.

Osim šutera profitirati bi mogao i Monroe ako uspije razviti prosječan šut s poludistance (pomoćni trener Rasheed Wallace je jako puno radio s njim na poboljšanju šuta), pa bi Smith mogao vrtjeti akciju kao u Hawksima kada su on i Horford radili pick igru na vrhu reketa. Drummond bi svoju kvotu poena trebao tražiti u već spomenutoj pick igri s Jenningsom i “smetlarenjem” pod protivničkim košem, a trener Cheeks je najavio da će imati nekoliko akcija za njega kada će mu spuštati loptu u post. Ovo možda zvuči pretenciozno od Cheeksa, ali Drummond je cijelo ljeto radio s Wallaceom na centarskim potezima u reketu u situacijama jedan na jedan te se na treninzima vidi pomak u njegovoj igri.

Prelazimo na rotaciju koja je na bekovskim pozicijama jako dobro popunjena, te bi Billups i Stuckey trebali mijenjati startni dvojac. Stuckey je tipični combo bek koji je najefikasniji s loptom u svojim rukama i prodoru prema košu gdje odlično koristi svoju snagu da bi izborio slobodna bacanja. Njegov problem u napadu je što ne može pogoditi šut za tri poena što će ga vjerojatno koštati startnog mjesta uz Jenningsa, uz nemogućnost branjenja šutera startne kvalitete. Ipak, tako će u drugoj postavi njegove mane doći do manjeg izražaja.

Billups je totalna suprotnost od Stuckeyja jer je izrazito efikasan šuter za tri poena i kao što smo već prije spomenuli, igrač koji zna kontrolirati tempo (kada treba stati na loptu ili kada povući kontranapad), te je još uvijek jedan od najboljih clutch igrača u ligi. On vjerojatno neće biti u startnoj petorci jer više nije u stanju igrati obranu na prihvatljivoj razini, ipak će za manje od mjesec dana proslaviti 37 rođendan.

Kao zamjena za Billupsa u slučaju njegove ozljede (odigrao je samo 42 utakmice u zadnje dvije sezone) je Will Bynum kojemu je bio istekao ugovor, ali mu ga je Dumars odlučio produžiti jer nije još bila riješena situacija s dovođenjem Billupsa. Bynum je prošle sezone razvio predivnu kemiju na terenu s Drummondom u pick and roll igri gdje su izveli nekoliko highlight poteza na svakoj utakmici, te su tako podigli onu malobrojnu publiku na noge. On je odličan igrač u napadačkom dijelu gdje u 50% slučajeva vrti pick igru u kojoj je među boljim u ligi s prosjekom od 0,87 postignutih poena po posjedu lopte. Obrambeno je solidan igrač koji jako dobro prolazi kroz blokove i prati svog igrača, dok ima problema u svim ostalim segmentima obrane.

Zadnji u rotaciji za bekovske pozicije je ovogodišnji 56. izbor drafta, Peyton Siva koji će vjerojatno ići na kaljenje u razvojnu ligu (D–League), te će minutažu jedino ostvariti ako Pistonse napadne neka epidemija ozljeda. On je igrač koji solidno odrađuje poziciju razigravača, dobar je u kontroli lopte i tempa igre, te je solidan i borben obrambeni igrač. Veliki problem mu je što na ovoj razini nema načina da postigne koš jer je fizički preslab da bi iz prodora mogao poentirati, a šut mu je poprilično klimav i neefikasan.

Krilne pozicije popunit će Kyle Singler, Jonas Jerebko, Datome i Charlie Villanueva, te je ova pozicija najvažnija za Pistonse jer će imati puno minuta zbog manjka centra na rosteru jer osim Drummonda i Monroea (vjerojatno će njih dvojica morati odraditi svih 48 minuta na toj poziciji) Detroit nema kvalitetnu zamjenu. Najsigurniji je Singler koji posjeduje full paket jer je solidan na oba kraja terena. U napadu može podvaliti loptu, pogoditi otvorenu tricu i jako dobro razumije kretnje protivnika (nije džabe igrao na Duke sveučilištu) što ga dovodi do laganih poena iz cut pozicija, dok u obrani je solidan igrač za drugu postavu.

Jerebko je glavni hustle igrač ove ekipe, no njegovi napadački limiti su preveliki da bi mogao koegzistirati u ekipi s bilo kojom kombinacijom visokih igrača jer ne posjeduje ni blizu prosječan šut za tri poena (prošle sezone bio je na 30% za tri, a iz spot-up situacija je bio na 27%). Tako da će Cheeks teško pronaći rotacija koja bi mogla uključivati ovog borbenog Šveđanina.

Datome je napadačka suprotnost od Jerebka jer bez problema može pogađati otvorene šuteve za tri poena što ga čini idealnim partnerom za bilo koju kombinaciju visokih koja će biti na terenu i on bi mogao najviše profitirati od odličnih dodavanja Smitha i Monroea. Njegov problem je što za ovu razinu košarke ima jako loš rad nogu, točnije, prespor je da čuva igrače na niskom krilu, dok su oni momci na visokom krilu presnažni za njega. Ako uspije pronaći način da u obrani ne bude igrač preko kojeg će protivnici trpati koš Detroita onda će se sigurno izboriti za minimalno 15 minuta po utakmici na poziciji krila.

Villanueva od ovdje svih nabrojanih ima najmanje šanse da upadne u rotaciju jer se u prošlog godini srozao do neslućenih razina i više nije u stanju pogađati tricu ni na ligaškom prosjeku, a obrambeno nikada nije bio niti najmanje bitan faktor, te će se teško izboriti za ozbiljne minute.

Posljednji igrač koji bi mogao izboriti minute na krilnoj poziciji je 37. izbor s drafta, Tony Mitchell, koji bi u najboljem slučaju mogao “ukrasti” Jerebkovu minutažu jer je proglašen fizički najboljim i najeksplozivnijim igračem na ovogodišnje draftu s 203 centimetra visine i 107 kilograma mase, te rasponom ruku od 220 centimetara. Na sveučilištu je bio noćna mora za sve čuvare jer posjeduje solidnu inside – outside igru, dok je u obrani bio “zvijer” koja je bilježila skoro 3 blokade u prosijeku.

Centarske minute koje ostanu u slučaju ozljeda ili problema s osobnim greškama Drummonda i Monroea popunit će MVP kineskog prvenstva, Josh Harrellson koji se do sada u rookie sezoni za Knickse istaknuo s pristojnim šutem za tri poena i solidnom obranom.

Najvažniji igrač ove ekipe trebao bi biti Monroe koji je u prošloj sezoni pokazao da može na sebe preuzeti teret glavnog napadača ekipe jer je triple threat igrač koji je u stanju sebi kreirati šut, te pronaći suigrača u kvalitetnoj poziciji, dok bi izolacijske akcije najčešće trebale ići na Smitha koji se jako dobro snalazi u tim situacijama. Međutim, uspjeh ove ekipe najviše će ovisiti o napretku Drummonda na oba kraja terena i vrhunskoj obrani na kojoj inzistiraju Cheeks i Wallace, te im oni ukazuju na koji način trebaju reagirati u kojim situacijama i naglašavaju kako je komunikacija između igrača najvažnija da bi se postalo jedna od najboljih obrana u ligi.

Prognoza: Između 6. i 8. pozicije na Istoku

Detroit Pistonsi su složili konkurentnu ekipu koja bi nakon sezone 2008/09 napokon trebala igrati u najzanimljivijem dijelu sezone, a to je doigravanje. Razlog za optimizam je najpotentnija kombinacija visokih igrača u ligi, te dvojac Smith – Jennings koji su prošle sezone vodili svoje ekipe do nastupa u doigravanju.