Detroit Pistonsi zanimljiva su mlada momčad s nekoliko iznimno talentiranih pojedinaca. Taj skup igrača ipak ne igra kao prava momčad, a razloga za to ima mnogo. Pozabavit ćemo se danas analizom igara Pistonsa u dosadašnjem dijelu sezone.
Krenula je predsezona s igračima koji ne bi trebali imati ozbiljniju ulogu u timu te se tako iskristaliziralo da Middleton i Kravtsov nisu materijali za ozbiljnu ligu kao što je NBA. Bez obzira na to trener Frank ih i dalje drži u rosteru. Najbolji igrači u tim predsezonskim utakmicama su bili “zvijer” Drummond i Singler koji su pokazali da se od njih može napraviti kvalitetnog startera. Treba napomenuti da je od ozbiljnijih startera jedino igrao Knight koji je pokazao svoju nezrelost i nemogućnost donošenja kvalitetnih odluka, te je ponovno pokazao svoju “izgubljenost” na poziciji organizatora igre.
Tako su Pistonsi na žalost njihovih navijača krenuli u sezonu s jako nekvalitetnim rosterom koji ne garantira ništa osim borbe za najviše izbore na idućem draftu. Najbolje je krenuti od prve do zadnje utakmica u kojima se možete uvjeriti u lutanjima u rotacijama trenera Franka. Krenuli su na početku sezone s petorkom Knight – Stuckey – Prince – Maxiell – Monroe s kojim su napravili rekord franšize u izgubljenim utakmicama na početku sezone. Takva petorka u prvih 8 utakmica nije mogla napraviti ništa što se od nje očekivalo, a to je bilo da će Stuckey služiti kao “light” kopija Wadea u mlađim danima, Knight kao razigravač i šuter vrhunske klase, Prince kao stoper na bokovima, te Monroe kao egzekutor pod koševima i čuvar reketa.
Naravno, sve se to raspalo kao što smo imali prilike vidjeti. Pozitivne igre u tom periodu je jedino bilježio Monroe koji je čak upisao prvi triple-double sezone protiv Kingsa i svog velikog konkurenta Cousinsa. Nakon tih 8 mučnih utakmica došla je Philadelphia na domaći teren. Stuckey je bio ozlijeđen i Singler je promoviran u startera. Pistonsi su tada po prvi put pokazali svoj potencijal i raskoš talenta kojeg posjeduje jedan od najboljih centara lige Greg Monroe koji je u toj utakmici ostvario 19 poena, 18 skokova i 6 asistencija. Singler se u nadolazećim utakmicama pokazao kao odličan igrač koji uzima kvalitetne šuteve s realizacijom preko 65% true shooting percentagea.
Stuckey se vratio u ulogu koja mu najbolje odgovara – vođa druge petorke u kojoj je pružao solidne brojke. U toj njegovoj petorci su još bili Bynum, Maggette, Jerebko i Drummond. Naravno i dalje je igra patila jer nisu imali igrača koji može raširiti reket. Nadali su se da će to uspjeti Jerebko ali on nije dovoljno kvalitetan za tu ulogu. Tako smo došli do utakmice u New Yorku do koje su Pistonsi ostvarili omjer 3-11. Tada je prvi put stupio na scenu Villanueva koji ima strašne mogućnosti u širenju reketa i pogađanju šuteva za tri poena. Nebitna stavka je što su Pistonsi i tu utakmicu izgubili, ali smo tada vidjeli nešto novo. Jerebko kao najbolji hustle igrač ostao je bez minute, te je Englishu smanjena minutaža jer je na početku sezone dobio povjerenje trenera kako je Maggette bio ozlijeđen, no on je nije iskoristio.
Dan poslije došao je Portland u goste, ekipa koja ima kvalitetnu petorku i ništa više. Pistonsi su ih pobijedili u utakmici bez obrana. Rotacija je izmijenjena tako da je Bynum u jednom trenutku za tisak izjavio da više ne zna s kim igra u petorci (ovo izjava je vjerojatno utjecala na njegovu minutažu), a to sve govori o treneru. U toj utakmici petorka je bila Knight – Singler – Prince – Maxiell – Monroe, dok su glavne minute s klupe dobili Stuckey, Maggette, Villanueva i Drummond. Na krilima takve postave Pistonsi su napravili dvije pobjede za redom na domaćem parketu protiv Portlanda i Phoenixa. Pozitivne i negativne strane ovih prvih 16 utakmica su sljedeće:
Nemogućnost Pistonsa da brane bilo kakav ozbiljniji napad na njihov koš jer se u istom trenutku dogodi pomutnja u rotaciji ili jednostavno nemogućnost branjenja igrača 1-1. Jako loša obrana na vanjskim pozicijma jer Knight, Singler i Prince nisu u stanju zaustaviti niti jednog ozbiljnijeg NBA igrača, te obrana reketa na čelu s Monroeom koji nikako ne može braniti pick and roll akcije zbog njegovog sporog kretanja. To bi sada trebao pokriti Maxiell koji je solidan igrač ali Pistonsima u ovom trenutku nikako ne može pomoći. Njima treba visoki pokretni igrač kao Varejao kojeg imaju u liku Drummonda (koji bi mogao kroz sljedeće dvije godine postati jedan od najboljih visokih obrambenih igrača lige) koji je apsolutno komplementaran Monroeu. Trener Frank nažalost dozira minutažu mladom Drummondu i rijetko kada imamo priliku gledati kombinaciju Drummond – Monroe. Prvu ozbiljniju priliku im je dao u utakmici protiv Oklahome. Drummond je za 21 minutu zabio 22 poena uz šut 8/10, te slobodna bacanja 6/9 i 8 skokova.
Pozitivne strane su što je trener Frank napokon našao idealnih 9 igrača za rotaciju, Greg Monroe, koji će vjerojatno završiti na All-Star utakmici ove sezone, te Singler koji je dokazao da može biti član prve petorke.
Navijači Pistonsa, nažalost ove sezone uživajte u nekonstantnosti ekipe.