Doc Rivers: Namjerno fauliranje Jordana je loše za košarku

Centar Los Angeles Clippersa, DeAndre Jordan, ozljedom je Blakea Griffina dobio priliku zasjati i itekako ju je iskoristio. U zadnjih devet utakmica bilježi brojke od 16.2 poena , 19.3 skoka i 2 blokade po utakmici te je uz Chrisa Paula najzaslužniji što su Clippersi u tom razdoblju ubilježili šest pobjeda, i to protiv momčadi iz samog vrha Zapadne konferencije poput Spursa, Rocketsa i Grizzliesa.

Međutim, Jordan i dalje ima jednu veliku boljku u svojoj igri, a to su slobodna bacanja. Ove sezone u prosjeku izvodi najviše slobodnih bacanja u karijeri, oko 5 po utakmici, a pogađa ih s (ne)uspješnošću od 40.9%. Mnoge su se momčadi ove sezone pokušale okoristiti time i primjenjivale su taktiku namjernog fauliranja kako bi zaustavili napad Clippersa i poslali DeAndrea na liniju slobodnih bacanja. Tako ih je nedavno u utakmici protiv Spursa šutnuo čak 28, a pogodio samo 10. Iako su Clippersi u toj utakmici izborili pobjedu, njihovom treneru, Docu Riversu, se ta taktika uopće nije svidjela.

Ja sam pripadnik stare škole i smatram da je takav način igre loš za ovaj sport i za njegove obožavatelje općenito, jer sumnjam da se njima to sviđa. No na kraju svega je to ipak dio igre. Možda bi trebali razmotriti prijedlog da se takve namjerne osobne pogreške kažnjavaju isto cijelu utakmicu, a ne samo u zadnje dvije minute. No nisam siguran ni da bi mi se to svidjelo.“

Hack a somebody je strategija koja se u NBA ligi upotrebljava već godinama, a i nastavit će se upotrebljavati dok god ima igrača koji se ne mogu sastati s linijom slobodnih bacanja poput DeAndrea, Dwighta Howarda, Andrea Drummonda i drugih. Postoji par rješenja koja se već duže spominju u kuloarima, a jedno od njih je da se namjerna osobna pogreška, umjesto samo u zadnje dvije minute, cijelu utakmicu kažnjava s jednim slobodnim bacanjem i loptom sa strane.Postoji i opcija da se kao u američkom nogometu, momčadi pruži izbor želi li izvesti slobodna bacanja ili ubaciti loptu sa strane.

Činjenica je da je dosadno gledati istog igrača kako pet napada zaredom izvodi slobodna bacanja i zaista uništava ljepotu igre. No pogledamo li drugu stranu medalje, čemu uopće smišljati prilagodbe i nova pravila zbog primjene ove taktike? Zašto bi se štitile i prikrivale mane nekih igrača kada stopostotnu krivicu za njeno postojanje snose oni sami ? Oni su ti koji su neefikasni u izvođenju slobodnih bacanja. Želite da vas prestanu namjerno faulirati? Poradite na svojoj igri i počnite pogađati slobodna bacanja s većom uspješnošću pa će suparnička momčad brzo odustati od svog plana.

U konačnici je najvjerojatnije da će se naći nekakvo kompromisno rješenje, no koje će to rješenje biti, možemo samo nagađati.