Prva veća vijest dana je turbulencija u domu Phoenix Sunsa. U kasnijim satima nedeljne večeri mogli ste čitati kako je uprava Sunsa odlučila da svakog igrača pojedinačno ispita o unutarnjoj situaciji u organizaciji, te izgleda kako je u tim razgovorima dosta lošeg rečeno o treneru Jeffu Hornaceku. Iako ste, zbog kasnonoćnog hustlea kolege Kuštre, mogli čitati o ovoj situaciji, vrijedi ponoviti neke bitne stavke. Naime, treba krenuti još od rookie godine Hornaceka. Tu je iznenadio sve, imao je odličan omjer pobjeda i poraza, te Sunse doveo skoro u playoff. Razvijao je mlade igrače, među kojima su se najviše iskazali Goran Dragić i Eric Bledsoe. Problemi počinju naredno ljeto kada GM Ryan McDonough dovodi Isaiaha Thomasa i sada Hornacek treba da izbalansira tri sjajna combo-guarda gdje jedan jednostavno mora da počinje s klupe. Da stvari budu gore, na pola prošle sezone Jeff gubi Dragića koji je realno najbolji igrač od gore spomenute trojke, a ekipu napušta i Thomas, dok u ekipu dolazi Brandon Knight. Ogroman broj promjena koji utječu na timsku kemiju na kraju utječu i na finalni skor na koji najmanji utjecaj ima upravo Hornacek. U ovu sezonu ušli su puni promjena, ponovno, i ponovno dolazi do internih problema. Iz razloga poznatom samo njemu, GM McDonough šalje Marcusa Morrisa u Detroit (da, razlog je čišćenje prostora za LaMarcusa Aldridgea, ali što je on imao od odlaska u Sunse, kada je puno realniji prsten u Spursima?), te tako pravi dupli problem – razljućuje Markieffa Morrisa koji je možda i najviše obećavao na rosteru Sunsa, te poziciju small-forwarda ostavlja P.J. Tuckeru koji jednostavno nije kalibar za startera na jednom ozbiljnom playoff contenderu na Zapadu. A što je najgore od svega, prije toga potpisuje Tysona Chandlera na četiri godine, $52 milijuna, što je previše za (tada) tridesetdvogodišnjaka. Razmislimo malo, po isteku tog ugovora, Tyson će imati 36 godina a već sada ima problema s ozljedama. Neshvatljivi potezi uprave koja sada kao da traži krivca u Hornaceku koji će, vjerojatno, u narednim danima dobiti otkaz. Ista stvar kao i sa Kevinom McHaleom i Rocketsima, samo što ovdje stvarno nije problem u igračima (osim u Morrisu, koji ne želi da se bori u uniformi Sunsa), već u lošim potezima uprave. Na sve ovo još vrijedi dodati kako je ove sastanke s igračima potakao poraz od 76ersa kojima je to bila tek druga pobjeda ukupno te prva u gostima. (P.S. Tokom pisanja ovog teksta, saznao sam kako je do All-star pauze za Sunse izgubljen Eric Bledsoe, zbog ozljede pretrpljene u duelu sa Philadelphiom)
Druga vijest dana je potencijalno vrlo moguć three-team-trade koji se spominje kroz američke medije. Naime, radi se o tradeu koji bi poslao Joea Johnsona i Terrencea Jonesa u Pelicanse, Jarretta Jacka i Ryana Andersona u Rocketse, te Erica Gordona i Tya Lawsona u Netse. Krenuo bih od strane Netsa koji bi se napokon riješili Joea Johnsona, iako bi ga se svakako riješili ovo ljeto. Međutim, umjesto ničega, sada bi dobili dva rizika koja bi mogla da se isplate – Ty Lawson je ipak bio najbolji asistent lige kao lider Denver Nuggetsa prošle sezone, i tu nije imao ball-hoga tipa James Harden da ga usporava. Ovdje bi mogao da vrti pick igru sa Brookom Lopezom kao i sa Thaddeusom Youngom, a ta pick igra vrlo loše radi sa Jarrettom Jackom koji je prvi u ligi po pull-up dugim dvojkama. Također, Ty Lawsonova zadnja godina nije garantovana te ako se rizik ne isplati, ni Eric Gordon ni Ty Lawson ne moraju nazad u Netse naredne godine. Inače, Eric Gordon uzima preko 50% svojih šuteva iza linije za tri te bi tako pomogao vrlo lošim Netsima (lošim u šutu za tri). Houston bi ovo radio zbog kemije koja polako opada dok je Lawson, propali rizik, na rosteru Rocketsa. Dobili bi odličnu stretch četvorku u Ryanu Andersonu (možda najbolji big-man šuter sa distance u NBA ligi) te igrača koji bi se vjerojatno lijepo složio sa Hardenom u Jarrettu Jacku. Potcjenjeni aspekt igre Jacka jesu njegovi pasovi, te mislim da bi Harden fino profitirao kada bi igrao u backcourt paru sa Jarrettom. Što se tiče gubitaka, mislim da je okej izgubiti Terrencea Jonesa ako zauzvrat dobijate Ryana Andersona. Pelicansi jednostavno trebaju promjenu, i prava je šteta što to mora biti Anderson koji stvarno dobro igra kada je prva zvijezda ekipe, Anthony Davis, na poziciji centra. Ono što im fali je skok, a tu je Jones bolji nego Anderson. Johnson bi također pomogao i sa pozicijom niskog krila koja je vrlo tanka u Pelicansima. To bi najviše pomoglo Quincyu Pondexteru koji se polako vraća na NBA parket.
Kao dodatak ovom malo dužem izdanju mog dnevnog segmenta, izdvojio bi još par manjih vijesti unutar NBA lige. Krećemo u Sacramentu gdje DeMarcus Cousins lobira za svog suigrača Rajona Ronda, koji traži svoj zadnji veći ugovor u ligi. Cousins kaže kako, da se on pita, Rondo bi sigurno ostao dio Sacramento Kingsa. Ozljedu je pretrpio Alec Burks koji se, kao i Bledsoe, vraća poslije All-star vikenda, što je vrlo loša vijest za Utah koji baš i nema sreće s ozljedama. Podsjetimo, već su izgubili Rudya Goberta do sredine siječnja. Jedna lijepa vijest je povratak perspektivnog Marcusa Smarta kojeg je trener Celticsa Brad Stevens najavio prije večerašnjeg okršaja sa Knicksima, a da izbalansira dobru, dolazi i loša vijest kako je David Lee drugu utakmicu zaredom out zbog problema s leđima. Za poslijednju vijest vraćamo se u Sacramento gdje je Duje Dukan vraćen iz development lige te je pridružen rosteru za utakmicu protiv Portlanda. Zanimljvost dana tiče se brojeva, ali nema veze sa statistikom. Naime, mislim na brojeve na dresovima. Da li znate da postoje brojevi koji nikada nisu nošeni u NBA ligi? Najviše pažnje privlači to što nitko nije izabrao broj 69, a razlog je vrlo jednostavan. Naime, zbog toga što liga nije sigurna kako bi to točno sudije mogle da pokažu svaki broj iznad 50, svi brojevi iznad 50 moraju biti odobreni od strane lige. Dennis Rodman je, tokom svog vremena u Dallas Mavericksima, pokušao uzeti broj 69 ali ga je David Stern odbio, te je on uzeo broj 70. Ostali brojevi koji nikada nisu nošeni su redom 58, 59, 63, 64, 74, 75, 78, 79, 80, 81, 82, 87, 95 i 97.