Jedno je sigurno. Da Dominique Wilkins igra danas, zbog svog stila igre i spektakularnosti bio bi jedan od najeksponiranijih igrača lige, u rangu LeBrona Jamesa i Kobea Bryanta. No, na svom vrhuncu nikad nije dobio zasluženo poštovanje, što je kulminiralo neizborom u kontroverzni Top 50 NBA lige. Nique je imao nesreću da je igrao u zlatnom dobu NBA, kad je NBA terenima vladalo “sveto trojstvo” Larry Bird, Magic Johnson i Michael Jordan.
Priča započinje u Parizu
Kako je ‘Niqueov otac bio vojno lice, član američkog ratnog zrakoplovstva, sudbina je odredila da mali Dominique bude rođen tisuće kilometara izvan SAD-a, u gradu ljubavi Parizu. Nakon što se obitelj vratila kući, ‘Nique postaje zaluđen košarkom. No, kad je imao 13 godina, otac John napušta obitelj ostavivši ženi Gertrudi osam usta za nahraniti. Danas se Wilkins sjeća tih dana: “Jedini način kako sam mogao pomoći majci bilo je igranje košarke. Haklao sam sa starijim dečkima za novac. Mislili su pošto sam još klinac da će mi uzeti sav novac. No to se nikad nije dogodilo”.
Postaje lokalna zvijezda u srednjoškolskoj momčadi Washington. Prima bezbroj stipendijskih ponuda i odabire sveučilište Georgia. Tu je već narastao do 203 centimetra, a izmjeren mu je strašan odraz od 120 centimetara. Svojim nevjerojatnim zakucavanjima oduševljavao je navijače širom zemlje. U tri godine postizao je prosječno 21,6 koševa uz dva izbora u drugu najbolju NCAA petorku. Nakon treće sezone odlučio se prijaviti za NBA draft.
Na draftu 1982. Lakersi su prvim pickom izabrali krilo North Caroline Jamesa Worthyja a Clippersi drugim pickom krilo DePaula Terryja Cummingsa. Stigao je red na Utah Jazz, i oni odabiru Wilkinsa. No ‘Nique nikad ne oblači dres Jazzera pošto ga nedugo nakon drafta Utah mijenja u Atlantu za Johna Drewa, Freemana Williamsa i 100.000 dolara. Razlog je bio kronično prazna dvorana na domaćim utakmicama Hawksa, te je vlasnik Ted Turner odlučio dovesti najspektakularnijeg sveučilišnog igrača da privuče gledatelje. Već dan nakon Wilkinsovog dolaska, Hawksi su prodali tisuću novih sezonskih ulaznica. ‘Nique se bez problema privikao na NBA stil igre i sa 17,5 koševa drugi je strijelac Hawksa iza Dana Roundfiela, a u playoffu opasno prijete snažnim Celticsima 1-2.
Zvijezda je rođena
Već nagodinu ‘Nique je na 21,6 koševa, no bez prave pomoći suigraća ne može dalje od prvog kruga playoffa. Iz godine u godinu strašno napreduje i 1985. je s 27,4 koša šesti strijelac lige. Po prvi puta pobjeđuje u natjecanju u zakucavanju, a to je samo bila uvertira za fenomenalnu sezonu 1985/86. S 30,3 koša je prvi strijelac lige. 10.travnja razbija Netse s 57 koševa. Dovodi Hawkse do 50 pobjeda i u prvom krugu Jastrebovi izbacuju Pistonse rezultatom 3-1. Dominique fenomenalan u drugoj utakmici serije s 50 koševa. U drugom krugu prejaki su Celticsi koji su okupili najbolju momčad u NBA povijesti. Utjeha mu je bila izbor u prvu NBA petorku, no što je važnije, Hawksi polako postaju strah i trepet lige. Wilkins, Doc Rivers, Kevin Willis i Randy Wittman osvajaju Centralnu diviziju s 57 pobjeda, samo 2 manje od Celticsa. Wilkins je s 29 koševa drugi strijelac lige iza Jordana, kojem 10. prosinca u direktnom duelu zabija 57 koševa. U doigravanju slijedi novo razočaranje. U 1-4 porazu od Pistonsa Hawksi dvije utakmice gube sa samo jednim košem razlike. I sljedeće sezone sve po starom, sjajni Wilkins nosi mlade Hawkse sve do sedme utakmice polufinala Istoka protiv Celticsa, kad u fenomenalnom obračunu ‘Nique nadmašuje Birda 47-34, no Celticsi su s(p)retniji 118:116.
Nakon što su Hawksi triput u šest godina ispali od Celticsa, napravili su pravi posao u ljeto 1988. Doveli su dva sjajna igrača, ponajboljeg centra lige, legendarnog Mosesa Malonea i bivšeg All-Star beka Reggieja Theusa. Te prinove, uz činjenicu da je Boston zbog ozljede ostao bez Birda učinile su od Hawksa prve favorite Istoka. Petorka Doc Rivers, Reggie Theus, Dominique Wilkins, Kevin Willis i Moses Malone, sve odreda All-Star igrači, na papiru je izgledala zastrašujuće. Ali problemi započinju kad zbog loma noge ostaju bez Willisa. Bez njega Hawksi se na trenutke muče, no ipak uspijevaju četvrtu godinu zaredom stiči do 50 pobjeda.
Šok slijedi u playoffu, u prvom krugu bolji su Bucksi 3-2. Kad im se vratio Willis, izgubili su Theusa, a Mosesa su polako počele sustizati godine. Usprkos standardo sjajnom Wilkinsu Hawksi su glavno razočaranje lige sa skorom 41-41 i bez playoffa. Tad već polako počinju optužbe na ‘Niqueov račun. ‘Em je sebičan, ’em ne čini suigrače boljim, ’em previše šutira. No prava istina je da nije imao izbora. Momčad Hawksa je jednostavno bila koncipirana tako da usprkos stalnom udvajanju i utrajanju Wilkins postigne 30 koševa. Ako to nije uspio, Hawksi bi izgubili. Optuživati Dominiquea da je jednodimenzionalan igrač, da je samo strijelac, je smiješno. On je morao biti strijelac jer nikad nije uz sebe imao ekstrakvalitetnog igrača. Bird je između ostalih imao McHalea, Magic Jabbara a Jordan Pippena. ‘Nique je morao sve sam, i četiri sezone s 50 pobjeda u zlatnom dobu NBA isključivo je njegova zasluga.
Uvijek je bio maksimalno fizički pripremljen. U prvih 9 sezona propustio je samo 18 utakmica. Dobio je veliko priznanje izborom za SAD olimpijsku reprenzetaciju za Barcelonu 1992., za prvi i jedini Dream Team. Sve je bilo super do jedne kobne večeri u Los Angelesu. Pojurio je u kontru protiv Clippersa, kad je odjednom počeo poskakivati na jednoj nozi uz bolan izraz lica. Otišla je Ahilova tetiva.
Iz ozljede jači
Nakon ozljede liječnici su bili vrlo skeptični hoće li se uopće moći vratiti košarci. I ako se vrati, kakav će igrač biti pošto je uvelike uvisio o svojoj nadljudskoj eksplozivnosti. San o zlatnoj olimpijskoj medalji uništen je i njegovo mjesto je zauzeo krilo Warriorsa Chris Mullin. Suočen s prvom ozbiljnom ozljedom u karijeri Dominique se nije dao pokolebati. Dane je provodio u teretani i na terenu. I iz svega toga je izašao jači te se vratio kao da ozljede nije ni bilo. Možda trunkicu sporiji, ali zato bolji šuter, dodavač i obrambeni igrač.
Nakon takve ozljede vratiti se u 33. godini života mogu samo najveći. A ‘Nique je odigrao ponajbolju sezonu karijere. S 29,9 koševa bio je prvi do Jordana. Izabran je u drugu petorku lige, a zatim slijedi najbolnija sezona karijere. Nakon trećeg osvojenog naslova Jordan se (prvi put) umirovio. Istok je postao otvoren, a u novonastaloj situaciji najbolje su se snašli Atlanta Hawksi. Dominique je postao pravi all-around igrač i uz pomoć Willisa, Staceya Augmona, Mookieja Blaylocka i Craiga Ehloa doveo je Hawkse do sjajnog skora 37-16. Pobjeđivali su najbolje klubove lige i činilo se da bi Hawksi konačno mogli otići do kraja i skinuti etiketu gubitnika. I tada slijedi šok. Nakon 11 i pol briljantnih sezona u kojima je dao svoje tijelo, srce i dušu Atlanta Hawksima, trener Lenny Wilkens, predsjednik Stan Kasten i GM Pete Babcock orkestrirali su trade u kojem su Hawksi doveli Dannyja Manninga, a jadnog Wilkinsa poslali u najslabiju momčad lige, L.A. Clipperse, uništivši mu snove o naslovu. ‘Nique ostaje velik i u tako teškoj situaciji. U 25 utakmica za Clipperse postiže 29,1 koš i 7 skokova u prosjeku. Kad se u dresu Clippersa vratio u Atlantu, bivši klub je počastio s 36 koševa i 10 skokova. No taj trade je ostavio duboke ožiljke, što on i sam priznaje: “To je bio najbesmisleniji trade ikada, još uvijek boli, i još uvijek sam ljut.”
Zlato u Torontu
Nakon avanture u Los Angelesu, Dominique kao slobodni igrač potpisuje za Boston Celticse gdje postaje suigrač našem Dinu Rađi. Mjesec dana nakon potpisivanja ugovora nastupa na svjetskom prvenstvu u Torontu s tzv. Dream Teamom 2, utješna nagrada za propuštenu Barcelonu. Amerikanci su se u Kanadi prošetali do zlata, a Wilkins je ostavio najbolje za kraj, kad je s 20 koševa najefikasniji igrač finala u kojem su sa 137:91 masakrirani Rusi.
U dresu Kelta ‘Nique se prvi put nakon rookie sezone spustio ispod 20 koševa, no i sa 17,8 koševa bio je prvi strijelac Bostona. Jedina svijetla točka je prvo izboreno doigravanje nakon Birdove ere. U playoffu su pošteno namučili buduće finaliste Orlando Magice predvođene Shaquilleom O’Nealom i Pennyjem Hardawayem. Nakon te serije legendarni Boston Garden odlazi u povijest, a ime Dominiuque Wilkins zauvijek će ostati zapisano kao ime posljednjeg strijelca u tom legendarnom zdanju.
Nakon završetka sezone odlazi preko velike bare i u dresu Panathinaikosa zajedno s našim Stojkom Vrankovićem postaje prvak Europe. No, želja za NBA naslovom još uvijek tinja u njemu. Odbija 3,5 milijuna dolara u Europi i za 400.000 potpisuje za San Antonio Spurse. Trebao je činiti strašan duet s Davidom Robinsonom, no Spurse napada strašna serija ozljeda, Admirala nema skoro cijelu sezonu i jedina svjetla točka je upravo Wilkins, s 18,2 koševa prvi strijelac Spursa. Zbog te Davidove ozljede Spursi su dobili priliku na draftu ugrabiti Tima Duncana. Ali ‘Nique se nije pridružio “Twin Towersima” nego je krenuo u novu (razočaravajuću) avanturu u Italiju u Bolognu. Ni tu se ne zadržava puno, i s 39 godina završava NBA karijeru u dresu Orlando Magica uz bok mlađem bratu Geraldu Wilkinsu. “Ta zadnja sezona je bila vic. Ulazio sam s klupe i na jednoj utakmici u 13 minuta zabio 18 koševa, i onda mjesec dana nisam ulazio u igru.”
Ponovo u Hawksima
Završio je karijeru s 26.668 koševa, što je i danas deveto dostignuće svih vremena. 13. siječnja 2001. zakopao je ratnu sekiru s menađmentom Hawksa na ceremoniji umirovljenja njegovog dresa broj 21. Danas ‘Nique radi za Hawkse, u ulozi potpredsjednika košarkaških operacija. Do 2003. radio je zajedno s čovjekom koji ga je prije 13 godina otjerao iz grada, Stanom Kastenom. “Cijelo vrijeme nakon tradea iz Atlante bilo je teško za mene. Ali ja sam tip osobe koja ne živi u prošlosti i plače nad prolivenim mlijekom. Drago mi je što sam se vratio u organizaciju u kojoj sam izgradio ime.”
Konačnu potvrdu svoje veličine Dominique je dobio 2006. godine izborom u Hall of Fame.
“Kažem vam, moji Hawksi bi danas osvojili naslov. Bili smo strašna momčad, no igrali smo u zlatnom dobu košarke. NBA liga 80-tih bila je vođena natjecateljskim duhom, željom za dokazivanjem. Novac tada nije bio važan. Ponos je bio najvažniji. Danas toga gotovo i nema”, rekao je prije nekoliko godina ovaj velikan NBA lige.
Atraktivna zakucavanja obilježila karijeru
Svaka čast Davidu Thompsonu, Juliusu Ervingu, Michaelu Jordanu i Vinceu Carteru, no mnogi i danas smatraju Dominiquea najvećim zakucavačem u NBA povijesti. Nitko nikad nije imao tu kombinaciju elegancije i snage. Ako netko od mlađih čitatelja nije vidio njegova zakucavanja, brzo na www.youtube.com i uživajte. Tomahawk, windmill, double pump reverse samo su neka od zakucavanja koja je doveo do savršenstva. Osim na NBA utakmicama, svoja umijeća pokazivao je i na NBA All-Star vikendima, gdje je 1985. i 1990. pobijedio u natjecanjima u zakucavanju.
Ali te pobjede ostale su u sjeni legendarnog dvoboja 1988. u Chicagu između ‘Niquea i lokalnog heroja Michaela Jordana. Njih dvojica susreli su se u finalu i dvoboj s velikim Jordanom izvukao je najbolje iz ‘Niquea. Nakon prva dva zakucavanja bilo je 100:97 za Wilkinsa. ‘Niqueu je za pobjedu trebala ocjena 48 u trećem zakucavanju. Sjajan windmill s dvije ruke trebao je potvrditi pobjedu, no žiri je dao sramotnu ocjenu 45, što je otvorilo vrata Jordanovoj pobjedi. ‘Nique, iako bolji te večeri, izgleda jednostavno nije smio pobijediti Jordana u Chicago Stadiumu. Sam Wilkins o tome je rekao: “Da vam kažem iskreno, ona dva natjecanja na kojima sam pobijedio bila su sjajna, ali ono u Chicagu…U hodu sam izmišljao nove načine zakucavanja”.
‘Nique je još na sveučilištu dobio nadimak The human highlight film, sjajno pogođen nadimak jer je svaki njegov potez bio highlight, užitak za oči.
Uzor je generacijama dunkera, a posebno poštovanje iskazao mu je mlado krilo Hawksa Josh Smith koji je do pobjede u zakucavanju 2005. došao u dresu svog idola, dresu Hawksa s brojem 21.
Osobni karton
Ime: Jacque Dominique
Prezime: Wilkins
Datum rođenja: 12. siječanj 1960.
Mjesto rođenja: Pariz
Visina: 203 cm
Težina: 102kg
Pozicija: Krilo
Srednja škola: Washington
Sveučilište: Georgia
NBA draft: 3. pick 1982. (Utah Jazz)
Hall of Fame: 2006.