Draft prospekti

Iako se o draft klasi 2014. pričalo kao o najboljoj klasi još od legendardne klase 2003. kada su na draftu birani igrači koji sada predstavljaju najbolje što nam ova liga ima za ponuditi, nismo vidjeli punu raskoš svog talenta igrača biranih noći sa 25. na 26.6.2014. Treba reći da su među najboljim rookie igračima ove godine Bojan Bogdanović i Nikola Mirotić koji nisu uopšte igrači ove klase, kao što je i slučaj sa Nerlensom Noelom koji je biran kao 10. pik 2013. ali zbog povrede je propustio kompletnu prošlu sezonu zbog čega je oficijelno on još uvijek rookie. Slična, odnosno ista, situacija je sa Kameruncem koji je vjerovatno trebao da bude prvi pik (i bio bi da nije bilo nesretne i teške povrede), Joelom Embiidom koji je također član 76ersa. I on će sljedeće sezone vjerovatno biti rookie jer nema nijedan nastup u ligi za svoju NBA ekipu. Od prvih dvadesetak pikova na prošlogodišnjem draftu, vrlo malo njih je ispunilo očekivanja a upravo ovi što su birani prije a tek su došli u ligu izašli su u prvi plan. Doduše, za Andrewa Wigginsa, Jabarija Parkera (prije povrede), Marcusa Smarta i mnogih drugih koji su kasnije birani se ovo prije rečeno ne može ponoviti ali generalno, za sav hype koji je postojao oko ove klase ispalo je jedno veliko razočarenje. Ipak, dolazi novi draft pa tako dolaze novi prospekti a ja ću probati što više da vas upoznam s tim koga smatraju prospektima najveće klase u ovoj ediciji drata.

Sa univerziteta Duke dolazi Jahlil Okafor koji sa bivšim igračem Hornetsa, Bobcatsa i Wizardsa ne dijeli samo prezime, već i poziciju. Naravno, mislim na sada slobodnog igrača Emeku Okafora, a što se Jahlila tiče radi se o igraču koji je fizički vjerovatno već spreman za NBA ligu. Njegove brojke su impresivne, 17 poena za oko pola sata na parketu a posebno impresivno zvuči osam skokova i oko dvije blokade po utakmici, što uz njegovu visinu od oko 210cm i uz raspon ruku od 226cm čini ga potencijalno jako dobrim rim-protectorom, ali taj potencijal nažalost nije još ispunio. Ipak, Okafor je više puta ove NCAA sezone sa ekipom Dukea uništavao protivnike a sve je krunisao 6. aprila kada je Franka Kaminskog i ekipu Wisconsina u finalu NCAA divizije 1 pobijedio zajedno sa svojim saigračima sa univerziteta, od kojih ćemo neke preći u današnjem tekstu. Što se ovog centra tiče, odličan je dodavač za svoju visinu, fino se kreće i ima dobru igru leđima prema košu, ali iako predstavlja jednog od najboljih prospekata njegov prvenstveno odnos prema igri, zalaganje i sveukupna koncentracija i to posebno u defanzivi gdje bi po svojim fizičkim predispozicijama trebao da bude igrač poput Anthonya Davisa, predstavljaju ogroman problem jer svi mi znamo da je trud i zalaganje za ekipu jedan od najgledanijih aspekata u prospektima koji izlaze na draft. Također, jako je loš u box-out situacijama pa bi tako valjalo da se upari sa nekim poput Zacha Randolpha ili Pau Gasola koji mogu da igraju poziciju četvorke i lijepo grade protivnike. Ta potreba za još jednim igrač koji bi ga kompletirao na neki način možda odbije neke ekipe pa tako Okafor padne na neko mjesto ispod, ali dok god New York Knicksi uzmu jedan od prvih pet pickova ne bi trebalo da bude problema za ovog centra. Već sada se kreću priče o tome kako ako ne bude izabran prije Phil Jackson planira da ga uzme pod svoje, a mi svi znamo šta to on može učiniti od visokog i brzog igrača sa dobrom igrom leđima prema košu.

Karl Towns sa univerziteta Kentucky koji je izbacio neke odlične talente a jedna tema koja se ponavlja na ovom univerzitetu je dobra odbrana visokih igrača. Pogledajmo neka imena tu, prvenstveno prvi pick drafta 2012. Anthony Davis, zatim DaMarcus Cousins, Nerlens Noel, Tayshaun Prince koji nije visok odnosno centar poput ovih prije njega, ali se radi o odličnom defanzivcu, kao što je i John Wall te Eric Bledsoe koji su odlični defanzivci iako im to nije primarna funkcija na terenu. Ipak, ovo je priča o Townsu a ne o njegovom univerzitetu, a šta reći za čovjeka kojeg ugledi portal DraftExpress stavlja kao prvog picka na ovogodišnjem draftu. Towns je primjer igrača kojeg je teško, pa skoro nemoguće čak gledati kroz brojke koje su mu u najboljem slučaju prosječne. Teško je suditi igraču po jednoj godini koju je proveo na koledžu ali možemo vidjeti šta to on treba popraviti, a šta je sad na vrlo visokom nivou. Radi se o jakom i visokom igraču koji može igrati obje visoke pozicije, ima odličnu igru pod košem i to u low-post situacijama ali ipak ono što je dobro za njegove predhodnike na univerzitetu dobro je i kod njega- defanziva, odnosno taj neki potencijal. „Pola“ ukradene lopte uz malo više od dvije blokade te malo manje od pet defanzivnih skokova nije najbolje što nam je Towns pokazao a ako bi otišao u prave ruke i kod trenera koji je vrlo dobar u pravljenju odbrane oko jednog visokog rim-protectora sigurno bi se fino razvio u novog Marca Gasola, možda čak i boljeg od Marca. Potencijal je na mjestu, a mnogo faktora utiče na to da li će ga ispuniti, ali svakako je najbitniji faktor kako će se on uklopiti u ekipu, koliko će igrati i ko će mu biti trener. Ipak, smatram da Towns ako ne počne ubrzo razvijati svoj mid-range šut, ne počne konstantnije da igra u napadu i ne doda novu dimenziju u igru početi će se smatrati pomalo i promašajem jer se obično čisti defanzivci koji nemaju specijalnu napadačku igru biraju pri krajevima rundi jer se taj tip igre jednostavno ne cijeni toliko, nažalost.

Najzanimljiviji prospekt vjerovatno je Mario Hezonja, reprezentativac Hrvatske, član Barcelone i možda i najbolji mladi igrač u Europi. Kažem najzanimljiviji, jer će sigurno ovdašnji portali ovaj draft fino ispratiti s obzirom na to da ima šanse da se skine rekord Darija Šarića koji je bio 11. pick prošle godine. Što se svih ex-Yu država rekord drži Darko Miličić koji je bio drugi pick 2003. i vjerovatno se do dana današnjeg kaju u Motor-Cityu što su birali njega nad igračima koji se sada smatraju elitom lige. Rekord moje države vjerovatno neće skinuti niko u sljedećih par sezona a drži ga centar Denvera Jusuf Nurkić sa pickom broj 16., iako bi to bio 11. da nije došlo do tradea sa Chicagom (trade 11. za 16. i 19. pick, Doug McDermott za Jusufa Nurkića i Garya Harrisa). Da ne odem predaleko od teme, Mario Hezonja je najbolji prospekt koji dolazi iz Europe uz Latvijca Kristapsa Porzingsa. Iako je bio eligible i prošle godine odlučio je da sačeka a iako nije imao najbolju sezonu (ogroman manjak šanse kod trenera Blaugrane, mizernih 15 minuta za najboljeg budućeg igrača Europe) ipak mu je draft stock visok kod analitičara drafta. Vrti se negdje oko tog sedmog ili osmog mjesta a GM Denvera Tim Connelly nije krio svoje namjere da „uhvati“ ovog mladog igrača ali ipak ima jedan crni oblak iznad Hezonje a stvara ga on sam. Umjesto da ga objasnim svojim riječima, najbolje je reći samo jedno. Na pitanje da li je, od transfera u Barcelonu, došao da gleda Lionela Messija i fudbalski klub Barcelonu, Mario Hezonja je mirno odgovorio samo: „Jesam li gledao Messija? Neka Messi dođe gledati mene!“ što samo govori o egoizmu ovog talenta. Njegov (pre)direktni stav može ga koštati u najjačoj ligi svijeta gdje se takvi stavovi prihvataju samo igračima one najveće klase a da li će Hezonja biti tu jednom? Jako teško. Što se košarkaškog aspekta tiče nema mnogo da se kaže jer Hezonju nismo uspjeli mnogo da vidimo, a ovo što smo vidjeli nije ništa prema onome kakav talent posjeduje. Fali mu truda, zalaganja u defanzivi i konstantnosti šuta a ako bude radio na sebi, može postati jako sličan Šariću koji će za jednu ili dvije godine u NBA ili Bogdanoviću koji je tek odradio (i to jako dobro) svoju rookie sezonu. Svakako je put ispred Marija lijep samo ako shvati svoje nedostatke i da se fokusira na svoju igru, a ne to da li ga arguably najbolji nogometaš svijeta gleda.

Nažalost, nemam niti prostora a realno ni vi vremena da čitate o svakome ko bi mogao da bude među prvih pet imena koje će Adam Silver prozvati ali mislim da su dva kandidata za prvo prozvano ime (Towns, Okafor) i nama najzanimljivije ime na draftu (Hezonja) sasvim dovoljno za uvod u event koji će se desiti za malo više od mjesec dana.