Nastavljamo sa pregledom visoko biranih centara. Slijedi posljednjih 5 godina. Da li su bolji nego u prethodnih pet, ili se dogodio još veæi pad? Ima li nade za centre u buduænosti, ili slijedi velika promjena u svjetskoj košarci radi dolazaka centara drugog tipa? Prema samom izboru èini se da su prethodne godine uèinile svoje, te je ovdje birano manje centara, dok su se klubovi više fokusirali da bekove ili atletièna krila, te je i to jedan od razloga što trenutno gledamo jednu bržu i dinamièniju košarku nego prije, sa manje fantazije, ali više solo akcije i dalekometnih šuteva.
2006. godina
Andrea Bargnani (1. pick) – Kao da nije bilo dovoljno što je liga bila u velikoj krizi, nikada manje gledatelja, nikada lošija kvaliteta igre, još je ove godine došao i, po imenima, nikada slabiji draft. I tamo je kao 1. pick izabran ”centar” iz Italije. I ovo bi bio odlièan izbor da do ove sezone on nije bio stvarno centar. Deèko je roðen za krilnog centra, ima možda i najbolji head to basket šut u ligi, pogaða sa apsolutno svih pozicija izvan reketa, no Raptorsi su ga 5 godina forsirali da igra centra. Tako ni brojke u poèetku nisu bile baš neke, a ono što je posebno smetalo je bilo to što je morao biti rob Chrisa Bosha. To je sve dovelo do toga da ga se prozivalo promašajem. No, prošla sezona je dala drugu sliku, Bargnani je postao prvo ime ekipe, zabijao je u prosjeku 21,5 koš, te hvatao 5,8 skokova (još uvijek premalo, no imao je kraj sebe jednog od boljih skakaèa lige, Evansa, koji je pohvatao puno toga), a ove sezone se napokon dogodilo i to. Bargnani je poèeo igrati na poziciji èetvorke i igra fantastièno, te mu se popravila i igra u obrani. Je li ga vrijedilo èekati? Izgleda da je, jer kako se èini, ovaj momak može samo biti sve bolji bolji. A i tek mu je 26.
Ocjena : 3,5/5
Kao što je veæ spomenuto, godina je bila dosta slaba, pa su se u prvih 5 još ugurali Adam Morrison, Tyrus Thomas i Shelden Williams, te sasvim sluèajno kao 2. pick LaMarcus Aldridge. Od ostatka, te godine su birani Brandon Roy (6. pick), Rudy Gay (8.), Rajon Rondo (21.), te Kyle Lowry (24.) i Paul Millsap (47.). Ostatak drafta su postali role playeri ili promašaji. Izuzetno loša berba ta 2006.
2007. godina
Greg Oden (1. pick) – I doðe nam ta 2007. godina, iliti godina centara. I što se dogodi, Blazersi dobiju 1. pick i naravno odaberu Grega Odena, 19-godišnjaka sa izgledom izmuèenog 35-godišnjaka koji je briljirao u svojoj freshman sezoni na fakultetu. Prièalo se puno o njemu, govorilo o novom Shaqu ili èak Jabbaru ili Wiltu, no onda se dogodio ”krc”. Na jednom od treninga koljeno je potpisalo kapitulaciju i ništa od Gregove rookie sezone. Kada je napokon doèekao debi, izišao je nakon 13 minuta radi ozljede, no to nije bilo ništa ozbiljno, vratio se te nastupio u 61 utakmici gdje u igrajuæi u prosjeku 21 minutu pokazao sav svoj potencijal. Onda se prije doigravanja dogodio još jedan manji ”krc”, vratio se za playoff gdje je bio slab.U iduæu sezonu je krenuo izuzetno dobro, no onda 5.12. novi ”krc”, ovoga puta desno koljena i otada nismo Grega vidjeli na terenu. Što reæi o njemu. Kada bi stavili dosadašnju karijeru u jednu sezonu (82 utakmice, prosjeèno 22 minute, 9,5 poena, 7,3 skoka, 1,4 blokada) ispalo bi da imamo jedan jako dobar centarski potencijal. Problem je što su ovo njegove brojke iz 4 sezone, a i ovu æe po svemu sudeæi propustiti. Tko zna, možda da ga nisu izabrali Portland Trail Baksuzi, možda se ovo sve ne bi dogodilo.
Ocjena: 1/5
Al Horford (3. pick) – I evo ga napokon i taj pravi centarski pogodak. Hawksima su promakli Oden i Durant, no vjerojatno ne tuguju za njima previše. Uzevši prosjek onoga što su postigli do sada njih dvojica skupa, Hawksi su prošli odlièno. Momak iz Dominikanske Republike nije klasièni centar. Èak je i došao pod pretpostavkom da æe u NBA biti krilni centar, no prevarili su se. Momak je zvijer u pravom smislu te rijeèi. Centrima inaèe nije lako poèeti NBA karijeru no ovaj je veæ u svojoj treæoj sezoni postao All-Star, a u prošloj se bio proglašen 3. najboljim centrom lige. Prosjek od 12,8 poena, 9,6 skokova i 2,4 asistencije u karijeri æe mu samo rasti, jer se po sezonama vidi da su mu brojke sve bolje, a i posebno fascinira njegova obrambena igra, dovoljno je reæi da protiv Horforda igra leðima veæinom izgleda kao da Maca Maradona pokušava John Terryu provuæi loptu kroz noge. I playoff brojke su mu isto tako dobre, 11,5 poena, 8,7 skokova, 2,7 asistencije. Iznimno inteligentan centar, igra za dobru ekipu, te je svakom utakmicom sve bolji. Još dugo æemo uživati u njegovim partijama, a dodatan plus u oèima brojnih navijaèa je što je odbio igru za amerièku reprezentaciju, te nastupa za svoju reprezentaciju Dominikanske Republike, na èije se nastupe redovno, kada to klupske obaveze dozvoljavaju, odaziva.
Ocjena: 4,5/5
Kako se kaže, nakon jedne izuzetno slabe berbe, mogla bi doæi ona prava, i došla je. Kevin Durant (2. pick), Mike Conley (4.), Jeff Green (5.), Joakim Noah (9.), Thaddeus Young (12.), Rodney Stuckey (15.), Nick Young (16.), Wilson Chandler (23.), Aaron Afflalo (27.), Carl Landry (31.), Marc Gasol (48.), Ramon Session (56.). Mnogi su se klubovi usreæili te 2007.
2008. godina
Evo i jedne godine bez centara u prvih 5 izbora. Štoviše, prvi odabrani centri bili su Brook Lopez (10. pick) i njegov brat Robin takoðer (15.), a zatim je došao i Roy Hibbert (17.), te JaVale McGee (18.). Kada se vidi kakva je ekipa birana u Top 5 nekih prijašnjih godina, reklo bi se da su neke ekipe zbog straha izbjegavale uzeti centra, te je to dobro došlo ovim ekipama koje su pokupile ove momke. Izuzevši Sunse, ekipu poznatu po uzimanju ”lošijeg” brata. Po tom pravilu Tyler Zeller vjerojatno veæ sprema kofere za Phoenix. U prvih 7. pickova se tako našla kombinacija izuzetnog talenta i problematiènih karaktera, te su redom birani Derrick Rose, Michael Beasley, O.J. Mayo, Russell Westbrook, Kevin Love, Danilo Gallinari te Eric Gordon. I onda im ”indijanac” Joe Alexander zezne combo, niti talenta, niti karaktera. Od bitnijih iz ove plodne godine još spomenuti ovu ekipu: D.J. Augustin (9. pick), J.J. Hickson (19.), Ryan Anderson (21.), Serge Ibaka (24.), Nicolas Batum (25.), George Hill (26.), Mario Chalmers (34.), DeAndre Jordan (35.), te Goran Dragiè (45.).
2009. godina
Hasheem Thabeet (2. pick) – Voðeni zvijezdom vodiljom od prošle godine, te praæeni strahom da im jedini od tri centra na draftu ne umakne, Memphis Grizzliesi biraju diva sa UCONN-a koji se na collegeu iskazao sa triple-double uèincima koji su ukljuèivali blokade. I tako, doðe on na NBA draft, nasmiješi se, stavi kapu sa ”meðedom” na glavu, rukuje se sa èudnim èovjeèuljkom u naoèalama, progovori koju reèenicu lošeg engleskog (iako je veæ 3 godine bio u Americi), te u dvije godine odigra 115 utakmica, te u njima ukupno zabije poena koliko Kevin Durant zabije u 2 tjedna. I još uvijek se smješka sjedeæi na klupi Rocketsa. Zašto i ne bi, odgleda uživo iz prvog reda 82 NBA utakmice godišnje, san svakog afrièkog djeèaka koji je uspio nabaviti televizor. I još pored toga onako za zezanciju dobije godišnji džeparac od 5 milijuna dolara. A ne mora se ni oznojiti. I onda ljudi kažu da amerièki san ne postoji.
Ocjena: 1,5/5
Dobra godina u svakom sluèaju. Iako su ovi momci u ligi tek 2 godine, pokazuju da je ta (u veæini) 1989. dobra godina u kojoj su se raðali dobri košarkaši. Blake Griffin (1. pick), James Harden (3.), Tyreke Evans (4.), Ricky Rubio (5.), Stephen Curry (7.), DeMar DeRozan (9.), Brandon Jennings (10.), Tyler Hansbrough (13.), Jrue Holiday (17.), Ty Lawson (18.), Jeff Teague (19.), Daren Collison (21.), Rodrigue Beaubois (25.), Taj Gibson (26.), Toney Douglas (29.), Jonas Jerebko (37.), te Marcus Thornton (43.) govore toj tezi u prilog. Godina bekova, reklo bi se. Memphis jedino može tješiti to da su druga dva centra izabrana te godine bili Byron Mullens i Goran Suton. Ako su htjeti izrièito centra, još su dobri i prošli.
2010. godina
DeMarcus Cousins (5. pick) – Što reæi; ono što svi znaju, da nije ”malo luði” u glavi vjerojatno bi bio 1. ili 2. pick, ovako je došao do picka gdje su birali Kingsi, te uzeli novog ”luðaka” za svoj putujuæi sanatorij. No daleko od toga da je Cousins loš igraè. Deèko je sjajan, ima odliène fizikalije, kretnje u reketu, te dobar šut, i sigurno æe, ako mu uspiju obuzdati karakter, postati superzvijezda te All-Star (možda veæ ove godine). No teško da æe ikada napraviti više, jer ako je zbog toga što igra30, a ne 35 minuta spreman zatražiti razmjenu ili èak smjenu trenera, nije materijal za neke ekipe u kojima se radi ozbiljno. No njegov putujuæi sanatorij je uvijek tu i ne mora se brinuti.
Ocjena: 4/5
I tako, došli smo do kraja ovog pregleda i zakljuèili da birati centra u Top 5 nije pametno, ali je hrabro, jer ako se dobro pogodi, ima se vrhunskog igraèa na deficitarnoj poziciji. Da li je to uspjelo ove godine Utah Jazzu sa Enesom Kanterom? Za sada taj momak pokazuje da ima nešto u njemu, minute mu se doziraju, a on svakom utakmicom i svakom pruženom prilikom pokazuje sve više. Možda je to i recept za takve neamerièke centre. Jonasa Valanciunasa moramo èekati do nagodinu, kada æe u ligu sletjeti i Andre Drummond, jedan izuzetno zanimljiv pokretan centar. Do tada, neka èelnici ekipa gledaju kako igraju zadnjih godina birani centri te dobro razmisle. Draft 2012. je pun igraèa s kojima je teško promašiti, ali i Drummond je Top 5 potencijal. Tko æe riskirati? Bit æe vrlo zanimljivo vidjeti. A i braæa Zeller (zanimljivo, jedan je college senior, a drugi freshman) takoðer æe èekati svog novog poslodavca.