Dražen nepravedno zakinut All-Star nastupom

Ovo je prièa o onima koji nepravdom nisu izabrani na All-Star utakmicu i koji više nikad neæe biti izabrani zato jer su igrali prije petnaest, dvadeset, èetrdeset godina. Vrijeme ne možemo vratiti, ali možemo se prisjetiti onih igraèa koji nisu igrali All-Star utakmicu, a zaslužili su biti dijelom tog spektakla. Prvoga æemo spomenuti našeg Dražena Petroviæa koji je 1993. jednostavno morao biti sudionikom All-Star spektakla. Te godine domaæin All-Star utakmice bio je Salt Lake City, dom Utah Jazza.

Dražen Petroviæ zakinut 1993. godine

Dražen je u trenutku kada su objavljene rezerve za All-Star utakmicu igrao fantastièno: dijelio je drugo mjesto po postotku trica te je bio deseti strijelac lige – jedini od najboljih 15 strijelaca lige koji nije izabran (sezonu je završio kao 11. strijelac lige). NBA trenerima kao da nije bilo bitno to što je Dražen u tom trenutku zabijao preko 23 koša po utakmici.

“Ako me sad nisu izabrali na All-Star, kad æe me onda?” pitao se tada Dražen. “Ne znam kako prihvatiti ovu nepravdu. Zvali su me da šutiram trice. Ne hvala, ne treba mi to. Ja pripadam na košarkaški teren, na All-Star utakmicu.”

Nažalost, Dražen je izvisio zbog igraèa Clevelanda – do trenutka biranja rezervi Cleveland Cavaliersi su imali omjer 25-18, a Draženovi New Jersey Netsi 25-19. I jedni i drugi imali su gotovo isti omjer, a ipak su Cavaliersi dali tri igraèa za All-Star utakmicu (Mark Price, Brad Daugherty i Larry Nance), a Netsi nula. Nema nikakve logike – Netsi nula All-Star igraèa, a Cavsi tri.

Ono što najviše èudi i zbunjuje je i èinjenica da su New Jersey Netsi do trenutka izbora rezervnih igraèa èak dva puta u meðusobnim susretima pobijedili Cleveland – kojemu su tri igraèa izabrana na All-Star utakmicu.

“Mislim da nije korektno da momèad kao Cleveland ima tri igraèa izabrana u All-Star momèad, a New Jersey nema nijednog,” rekao je tada naš Dražen. Kada su ga pitali ako postoje predrasude protiv New Jersey Netsa zato jer su oni godinama bili loša momèad, Dražen je rekao, “Mislim da je tome tako. Bili smo gubitnièka momèad šest godina i ljudi su s podsmijehom govorili, ‘Tko su oni? New Jersey Netsi?’ Politika je kod izbora imala kljuènu ulogu, mi smo ove sezone dvaput pobijedili Cleveland.”

Dražen nije mogao na All-Star utakmicu zbog više sile (tj. vjerojatno u NBA uredu nisu željeli da neki tamo Europljanin igra – iako je upravo Nijemac Detlef Schrempf 1993. zabilježio prvi All-Star nastup, ali on je završio srednju školu i sveuèilište u Americi). Draženu je jedina šansa za All-Star bila samo da se netko ozlijedio. Te godine ozlijedio se netko – ali bio je to igraè Zapada Mitch Richmond, kojega je zamijenio Terry Porter. Ali te godine nijedan igraè Istoka, toènije nijedan bek Istoka se nije ozlijedio. Na isti naèin je i Vlade Divac upao na All-Star utakmicu. Shaquille O’Neal je bio ozlijeðen i Vlade je 2001. zabilježio svoj jedini All-Star nastup.

All-Star utakmicu obièno igra bar pet bekova u momèadima Istoka i Zapada (a nekad èak i šest). Ali 1993. u momèad Istoka izabrana su samo èetiri beka: osim dva beka startera (Michael Jordan i Isiah Thomas) izabrana su samo dva rezervna beka (Joe Dumars i Mark Price). Da je izabrano pet (ili šest) bekova kao što je inaèe obièaj tada bi Dražen sigurno bio izabran.

Draženovom pogibijom u lipnju 1993. Netsi gube svog najboljeg igraèa. I baš u sezoni 1993/94. se najbolje vidjelo kakva je NBA svinjarija. Tu sezonu na All-Star utakmici su igrala dva igraèa New Jersey Netsa: Kenny Anderson i Derrick Coleman – i još su k tome obojica startali u petorci Istoka. Ono što nije uspjelo Draženu uspjelo je njegovim suigraèima. I to na kakav naèin, politika je opet tu uplela svoje prste. Anderson i Coleman su izabrani na All-Star utakmicu iako su New Jersey Netsi u trenutku All-Star pauze imali negativan omjer 22-24 (kada su krajem sijeènja 1994. izabrani kao starteri na All-Star utakmicu Netsi su imali omjer 18-22).

Netsi su sezonu prije u trenutku All-Star pauze imali omjer 30-21, a Dražen je u tom trenutku imao prosjek od 23,4 koša. Bio je to još bolji Draženov prosjek nego na kraju regularnog dijela te sezone (Dražen je sezonu 1992/93. završio s prosjekom od 22,3 koša). Ali oèito je da NBA mašinerija ponekad gura ‘svoje‘ igraèe pa tako za Dražena nije bilo mjesta na All-Staru. Ili se nije željelo naæi mjesta, protumaèite si to kako želite. Ironièno, Dražen je na kraju sezone 1992/93. imenovan u All-NBA treæu momèad, meðu 15 najboljih igraèa lige, a nije igrao All-Star utakmica. Apsurd nad apsurdima.

Bez All-Stara i Kukoè i Raða

Dokaz da se Europljanima itekako teško probiti na All-Star utakmicu na svojoj koži je iskusio i naš Toni Kukoè, pa i Dino Raða. Kukoè je u dresu Bullsa zaslužio da igra All-Star utakmicu. Bullsi su u sezoni 1995/96. pokorili ligu, te godine ostvarili su rekordne 72 pobjede, do All-Star utakmice imali su fantastièan omjer 42-5, ali Bullsi na All-Star utakmici imaju samo dvojicu igraèa, Jordana i Pippena.

A gdje su Rodman i Kukoè? Rodman je tu sezonu (prvu u Bullsima) odigrao odlièno (prvi skakaè lige), trener Phil Jackson ga je doveo u red. Kukoè je takoðer bio sjajan, ulazio je s klupe (prosjeèno je zabijao 13,1 koševa). Te sezone bio je treæi strijelac Bullsa, a imati takvu statistiku pored Jordana i Pippena zaista je fantastièno. Apsurd je što su Bullsi te godine imali samo dva igraèa na All-Star utakmici, ali još veæi apsurd dogodio se dvije godine ranije: na All-Star utakmici 1994. Bullse su predstavljala tri igraèa (Scottie Pippen, Horace Grant i B.J. Armstrong). Te sezone Jordan je igrao baseball i bez njega su Bullsi imali tri igraèa na All-Star utakmici. Ovo vam je dovoljno da shvatite kakva politika vlada kod izbora All-Star igraèa.

Dino Raða je za vrijeme igranja u Boston Celticsima bio njihov najbolji igraè, ali Celticsi iz Raðinog razdoblja su bili loša momèad tako da on nije ni imao velike izglede da bude izabran.

Sabonisu ozlijede sprijeèile All-Star nastup

Legendarni Litvanac Arvydas Sabonis takoðer bi bio All-Star igraè, samo da ga nisu uništile brojne ozljede. Kad se u sezoni 1995/96. prikljuèio Portland Trail Blazersima zbog brojnih ozljeda bio je samo sjena nekadašnjeg Sabonisa. Èak i takav Sabonis ostvario je solidnu NBA karijeru. Da je došao u NBA ligu potpuno zdrav imao bi nekoliko All-Star nastupa. Žalosno je da njegov sunarodnjak Zydrunas Ilgauskas ima dva nastupa na All-Star utakmici, a Sabonis nijedan.

Od ostalih igraèa koji nikada nisu zaigrali na All-Star utakmici, a trebali su spomenimo pouzdanog strijelca Eddieja Johnsona, te bekove Roda Stricklanda, Dereka Harpera i Byrona Scotta.

Eddie Johnson (ne treba ga zamijeniti s igraèem istog imena i prezimena koji je u dresu Atlanta Hawksa dvaput bio All-Star na poèetku 80-tih godina) je jedini igraè u povijesti NBA lige koji je zabio više od 19000 koševa u karijeri (19202 koša, da budemo precizniji), a nema nijedan All-Star nastup. Odigrao je 17 sezona, ukupno 1199 utakmica. Ima prosjek od 16,0 koševa u karijeri, a najbolje partije pružao je u dresu Sacramento Kingsa, Phoenix Sunsa i Seattle Sonicsa. Johnson je samo tri puta imao prosjek veæi od 20 koševa po utakmici, a buduæi da je konkurencija na njegovoj poziciji bila strašna njegov neizbor na All-Star utakmicu i nije previše iznenaðujuæi.

Rod Strickland najbolje je partije pružao u dresu Portlanda i Washingtona (ukupno igrao za devet NBA klubova), a u sezoni 1997/98. bio je najbolji asistent lige. Nažalost, Strickland je bio problematièan momak i to ga je stajalo nastupa na All-Star utakmici.

Nesebièni playmaker i sjajan obrambeni igraè Derek Harper još je jedan od zakinutih. Ukupno je odigrao 16 sezona, 1199 utakmica, zabio 16006 koševa, ima prosjek od 13,3 koša i 5,5 asistencija u karijeri. Prosjeèno je zabijao izmeðu 16 i 19 koševa sedam sezona zaredom za Dallas Maverickse, a u tih sedam sezona pet puta je imao prosjek veæi od sedam asistencija.

Byron Scott takoðer nikada nije igrao na All-Star utakmici. U karijeri je zabio 15097 koševa, najbolje partije odigrao je u dresu Los Angeles Lakersa. Bio je prvi strijelac Lakersa u sezoni 1987/88. i osvajaè tri naslova prvaka s Lakersima, ali niti èinjenica da je bio prvi strijelac Lakersa nije mu donijela nastup na All-Star utakmicu.

Još je nekoliko igraèa vrijedno spomena. Prije nego je osvojio pet NBA naslova s Bullsima i Lakersima, Ron Harper je odlièno igrao za Cleveland Cavalierse i Los Angeles Clipperse, imao je tri sezone sa prosjekom veæim od 20 koševa po utakmici. Ali ozljeda koljena ga je usporila i nakon toga više nije bio isti igraè kao prije ozljede. Purvis Short je sredinom 80-tih bio sjajan strijelac, ali njegovi Golden State Warriorsi nisu baš briljirali i vjerojatno zato nije nikad izabran na All-Star iako je to svojim igrama zaslužio. I za Orlanda Woolridgea (najbolje partije pružao u dresu Chicaga i New Jerseya) se moglo naæi mjesta na All-Star utakmici.

Poseban sluèaj je playmaker Boston Celticsa K.C. Jones koji je sa Celticsima osvojio 8 naslova prvaka. On je bio fantastièan obrambeni igraè krajem 50-tih i u 60-tima te je èak izabran u Hall of Fame kao igraè. Izabran je u Hall of Fame bez ijedne odigrane All-Star utakmice. Ali tko bi ga i izabrao na All-Star kada u karijeri ima prosjek od 7,4 koševa i 4,3 asistencije, a najbolju statistièku sezonu imao je u sezoni 1965/66. kada je prosjeèno zabijao 8,6 koševa i 6,3 asistencije. A igrao je u eri u kojoj su Celticsi prosjeèno zabijali više od 110 koševa po utakmici, a èesto i blizu 120. Ali ako je izabran u Hall of Fame onda je bar jednom trebao biti All-Star.

Nažalost, svi ovi igraèi samo spletom nesretnih okolnosti nisu igrali All-Star utakmicu. Neki su zakinuti zbog loših momèadi u kojima su igrali, neki jer je bila velika konkurencija na pozicijama na kojima su igrali. Svake godine ponavlja se ista prièa: uvijek se naðe neki igraè koji zaslužuje nastup na All-Star utakmici, ali iz nekog razloga nije izabran. Svake godine (pogotovo danas kada je 30 momèadi u ligi) ima više igraèa s All-Star statistikom nego je mjesta u All-Star momèadi, tako da æe se uvijek spominjati igraèi koji su zakinuti.

Prijedlog 13 igraèa u momèadima Istoka i Zapada

Kako bi izbjegli izostavljanje igraèa koji zaslužuju biti na All-Star utakmici možda bi najbolje rješenje u iduæim All-Star utakmicama bilo da All-Star momèadi Istoka i Zapada saèinjavaju po 13 igraèa umjesto dosadašnjih 12. Neki æe reæi da treneri i sa sadašnjih 12 igraèa imaju velikih problema kako pravilno raspodijeliti svima minutažu. Ali to je jedino logièno rješenje.

Isprva je All-Star utakmicu igralo 20 igraèa, za razliku od današnja 24 igraèa (prvi put su 24 igraèa igrala na All-Staru 1968.). Broj igraèa je varirao iz godine u godinu. Recimo, 1971., 1972. i 1973. bilo je èak 14 igraèa Istoka i Zapada. 1974. vraæeno je na 12 igraèa, 1975., 1976. i 1977. bilo je 12 igraèa u momèadima Istoka i Zapada. Od 1978. do 1981. bilo je 11 igraèa, da bi od 1982. pa do danas utakmicu opet igralo 12 igraèa na svakoj strani. Meðutim, u današnje vrijeme 13 igraèa u svakoj momèadi bi bilo najlogiènije rješenje zbog NBA ekspanzije. Da pojasnimo, u 80-tima je u NBA ligi igralo 23 momèadi. Naravno, tada je bilo manje klubova i samim time lakše uæi u All-Star momèad nego danas. Danas je 30 klubova u NBA ligi i svi misle da ako neki igraè igra sjajno, ali u izrazito lošoj momèadi, da mora biti All-Star.