Čast da otvore drugu rundu NBA doigravanja dobili su Hawksi i Wizardsi, što je sjajna uvertira općenito za drugu rundu playoffa jer se stječe dojam da je upravo ovo serija koja bi mogla ponuditi najveću bitku u odnosu na ostale serije. Ovaj tekst najavljuje taj dvoboj, a kako smo i Wizardse i Atlantu secirali u prvoj rundi nema potrebe da opet ponavljamo isto, već ćemo se osvrnuti na specifičnosti koje bi ova serija mogla donijeti sa sobom i njih u posebnim poglavljima obraditi.
Atlanta je u prvoj rundi teže od očekivanog izbacila Brooklyn Netse koji su se pokazali kao tvrd orah sa svim prilagodbama koje su iz utakmice u utakmicu radili o čemu smo pisali ovdje. Hawksi su pobijedili u svojoj dvorani obje prve utakmice, a druga je bila vrlo izjednačena, i čak su Netsi imali šut za otići u produžetak ali je Deron Williams promašio. Neuvjerljivost Hawksa došla je do punog izražaja u Brookynu gdje su ih domaćini taktički nadigrali i gdje su na vidjelo izašli problemi Hawksa s visinom, kreacijom šuta, lošom klupom i ozljedama visokih igrača, prvenstveno Ala Horforda (mali prst desne, šuterske ruke) i Paula Millsapa (desno rame). Atlanta se ipak uspjela sabrati i u sljedeće dvije utakmice pokazali su se ipak za klasu boljom ekipom od neugodnih Netsa. Razigrao se Jeff Teague, modificirali su obranu, a čini se da su i ozljede Horforda i Millsapa stvar prošlosti budući da su obojica jako dobro odigrala petu i šestu utakmicu. Atlanta je pobijedila 4:2 u seriji, a gledajući učinak ostalih momčadi u playoffu, njih 16, imali su osmi najbolji napad i treću obranu.
Za razliku od Atlante Wizardsi nisu imali većih poteškoća u prvoj rundi. Na iznenađenje većeg dijela NBA javnosti brutalnom su se lakoćom obračunali s Toronto Raptorsima i pomeli ih s 4:0. Sjajno su koristili prednost visine i mišića koju su imali u reketu, ali i lošu formu Torontovog ključnog igrača Kylea Lowryja, jednodimenzionalni napad Raptorsa i njihovu nesposobnost da se brane. John Wall ključni čovjek Wizardsa nije briljirao kao strijelac ali jest kao asistent i na kraju je zabilježio double-double učinak kroz seriju. Imao je 17 poena prosječno i čak 12,5 dodavanja. Na double-double prosjecima bio je i Marcin Gortat – 17 koševa prosječno i 10 skokova dok je najbolji strijelac tijekom serije bio Bradley Beal s 20,8 poena. Wizardsi su pokazali da imaju spoj talenta i iskustva, da mogu odigrat jako dobar napad i obranu, ali da se mogu i prilagoditi protivniku budući da su protiv Raptorsa učestalo koristili svoje small-ball postave što u regularnoj sezoni nije bio slučaj. Od 16 playoff momčadi Washington je imao drugi napad i drugu obranu što dovoljno govori koliko su bili dominantni u odnosu na Raptorse.
Percepcija snage
Regularna sezona i omjeri iz nje u playoffu mogu biti važni kao lanjski snijeg. Ali recimo da su Hawksi bili prvi na Istoku sa 60 pobjeda i šestim napadom i šestom obranom lige. Wizardsi su završili kao peti, a imali su tek 22. napad ali i 5. obranu lige. Budući da obje ekipe igraju u istoj Southeast diviziji susreli su se 4 puta tijekom regularne sezone. Atlanta je slavila u 3 navrata a jedini poraz od Washingtona doživjeli su na samom kraju sezone kada su već osigurali prvo mjesto, a misli i minutaže igrača usmjerili i pripremali za doigravanje.
Slobodno možete zaboraviti sve ovo rečeno jer doigravanje je neko potpuno novo natjecanje u odnosu na regularnu sezonu i sve ono što smo naučili u 82 utakmice o nekoj ekipi ne mora biti potvrđeno i u doigravanju. Upravo nam serije Atlante i Brooklyna te Toronta i Washingtona to potvrđuju. Kanađani su slavili protiv Washingtona u sva 3 okršaja tijekom regularne sezone, da bi se onda dogodilo da ih taj isti Washington razbije u prvoj rundi. Atlanta je u 4 utakmice protiv Netsa sva 4 puta izlazila kao pobjednik, uvjerljivo pobjeđujući svoje suparnike. U playoffu su bili sve samo ne uvjerljivi te su im Netsi ukrali dvije utakmice.
Ponovimo proces. Sve što ste saznali o Wizardsima i Hawksima iz prve runde zaboravite. Ne kažemo da se dobra ili loša forma određenog igrača, kao i taktičke postavke kojih se jedna ekipa pridržava ne mogu prenositi iz serije u seriju, ali svaka nova serija sa sobom nosi nove zakonitosti i principe, nove matchupove, nove prednosti i mane. Zato bi bilo možda pogrešno o favoritima u ovoj seriji suditi na temelju toga što su pokazali u prvoj rundi budući da im protivnici nisu bili isti.
Washington je dobio ekipu koja se pokazala nesposobnom igrati obranu, čiji je napad predvidljiv budući da je njegov glavni pokretač Lowry bio totalno van forme. Pored toga su ničim izazvani izmislili small-ball postavu s Ottom Porterom i Paulom Pierceom koja se pokazala fantastičnom u toj rundi što i dalje ne znači da će i u nastavku doigravanja biti takva, a dobili su dobre partije od igrača koji je davno bio otpisan iz svih kombinacija da više ikada zaigra na nekom NBA rosteru – Drewa Goodena. Ako želimo vidjeti kolika je nemoć zapravo bila Raptorsa protiv Wizardsa najbolje je pogledati šuterske postotke Walla i Beala, glavnih napadača Washingtona. Wall je iz igre šutirao skromnih 38%, a za tricu užasnih 27%. Beal je iz igre gađao s 38% uspjeha, a za tricu 33%. Sporedne opcije poput Piercea, Portera i Marcina Gortata zato su odradile dobar posao, ali kolike su šanse da ćeš i u drugoj seriji, i u polufinalu konferencije, od njih dobiti jednako dobre brojke koje će zamaskirati lošije izdanje udarnih opcija? Ne znamo točno, ali nisu velike.
Hawksi su puno teže došli do pobjede u seriji, ali možemo li okrenuti priču i reći da zbog toga imaju dosta toga i u rezervi? Možda još nisu došli do plafona svoje forme kakvu su na primjer pokazivali u siječnju. Atlanta je seriju protiv nezgodnih Netsa dobila usprkos lošijoj formi njihovih centara koji su ključni za njihov sistem budući da obojica stvaraju missmatcheve u napadu svim drugim centrima u ligi jer igraju kao bekovi i o njima ovisi Atlantin floor spacing. Kako je to kada su Millsap i Horford u formi pokazale su peta i šesta utakmica protiv Brooklyna. U petoj utakmici Millsap je imao 10 poena, 6 skokova i 3 asistencije, a Horford 20 koševa, 15 skokova i 5 asistencija. U šestoj utakmici Millsap je ostvario brojke od 25 koševa, 9 skokova i 6 dodavanja, a Horford je imao 18 koševa, 7 skokova i 3 asistencije. Pored toga dobili su i puno agresivnijeg Jeffa Teaguea, a starteri Atlante (među kojima je DeMarre Carroll posebno impresivan bio tijekom 6 utakmica), bez problema su se obračunavali sa starterima Netsa redovito ih ostavljajući u prašini. Osim toga, Netsi su se pokazali kao bolji suparnik, dorasliji izazovu od Raptorsa, s kvalitetnim trenerom, kvalitetnom pripremom utakmice i vrlo iskusnim igračima, dakle sa svime što je Raptorsima nedostajalo.
Ako i dalje ostanemo pri mišljenju da su Wizardsi zbog jedne dobre serije u playoffu trenutno spremniji proći dalje onda se sjetimo što se tim Wizardsima dogodilo prošle sezone u playoffu. Izbacili su potencijalno bolju momčad (Chicago) od njih, a onda su ispali od ekipe (Indiana) koja je zapela u prvoj rundi protiv totalnih autsajdera (Atlanta).
Zbog svega navedenog ne trebamo zbog jedne playoff serije suditi lako jednima ili drugima. Pravi odnos snaga znati ćemo tek nakon dvije utakmice između ovih ekipa, a ni tada ništa neće biti gotovo jer svaka sljedeća utakmica je novi izazov i neka potpuno nova bitka.
Junak na junaka
John Wall, nema nikakve sumnje, bolji je igrač od Jeffa Teaguea, ali to je potpuno nebitno. Puno važnije je da su njihove momčadi jako ovisne o njihovim vještinama. Wall je elitni finišer iz tranzicije, playmaker fantastičnog pregleda terena koji skuplja asistencije iako igra s dva skoro pa klasična centra, bez puno šutera i prostora za napadanje obruča. To je sve ono što ima Teague u Atlanti, i zbog čega do izražaja dolaze njegova brzina, pokretanje pick igre i drive and kick igra.
U ovoj seriji njihov obračun mogao bi biti ključan. Wall je sjajan obrambeni igrač posebno u obrani pick and rolla zbog eksplozivnosti i dužine s čime će niži Teague imati problema. Ako pak Teague želi stvarati problem Wallu u obrani morat će u istoj gristi kao u zadnje dvije utakmice protiv Netsa. Teague je neugodan obrambeni igrač usprkos manjku fizikalija jer se služi raznim smicalicama, odlično napada linije dodavanja i odlično radi rukama te je u konačnici brz što mu omogućava da ostane ispred svojih protivnika ili se probija kroz screenove.
Obojica su tijekom sezone u međusobnom dvoboju imali dobre brojke:
Wall protiv Atlante: 21 poen, 5 skokova, 9,8 asistencija, 49% fg, 36% 3p
Teague protiv Washingtona: 21 poen, 2 skoka, 7 asistencija, 47% fg, 27% 3p
Ono pak što ih razdvaja i razlikuje su izgubljene lopte. Teague je u 3 utakmice izgubio samo 6 lopti. Wall je u 4 utakmice protiv Hawksa izgubio čak 27 lopti, što je u prosjeku 6,8 izgubljenih lopti po utakmici.
Ovo su jako bitne stvari jer ako trendovi ostanu približno ovakvi Washington će biti u nevolji. Wall je njihov ključni napadač i ideolog u napadu o kojemu ovise, ako on neće biti u stanju bolje rasporediti omjer asistencija i izgubljenih lopti napad Washingtona neće funkcionirati. Ako smanji broj izgubljenih lopti protiv agresivne presing obrane Hawksa, a zadrži otprilike jednak broj asistencija, Wizardsi imaju dobre šanse. Ovo je playoff, gdje su ovakve stvari poput izgubljenih lopti, i plus pogođenih slobodnih bacanja i zaštite skoka ključne stvari. Gubiti lopte protiv Atlante jako je opasno. Pitajte samo Netse što im se dogodilo početkom drugog poluvremena u šestoj utakmici nakon izgubljenih lopti. Teague je prebrz s loptom i bez nje, Carroll i Kyle Korver pogađaju trice iz tranzicije a povući je bez problema mogu i Millsap i Horford.
Jednako opasna ako ne i opasnija je tranzicija Wizardsa upravo zbog Johna Walla koji je jedan od najbržih igrača u ligi i nezaustavljiv kada je na otvorenom parketu s loptom u rukama, zaustaviti ga možeš samo prekršajem.
Atlanta je tijekom sezone imala 14. najbolju tranziciju u ligi i 4. najbolju obranu tranzicije. Washington je bio 6. po broju postignutih fast break poena, a tranziciju su branili 7. najboljim rezultatom u ligi.
Osim što će biti važno hoće li uspjeti nametnuti svoj tempo, za oba playmakera ključno će biti i ne gubiti lopte. Za to ostvariti Wall će morati pronaći način kako nadvladati agresivnu obranu Atlante, a Teague će se morati snaći protiv Wallove elitne obrane i gužve u reketu u koji voli zalaziti s loptom.
Big Man – Little Man
Ova serija osim dvoboja na poziciji razigravača krije još nekoliko zanimljivih matchupova. Za početak možemo pokušati pretpostaviti kako će se stvari razvijati u obrani i napadu za jedne i druge.
Wizardsi u startnoj petorci imaju dva igrača od 210 cm, Gortata i Nenea, njima pridodajte starijeg (i težeg) igrača kao što je Pierce i jasan je zaključan da Wizardsi najviše pažnje u obrani posvećuju obrani reketa. Gortat je mobilan centar i podcijenjen zaštitnik obruča, igrač koji se sjajno kreće dok zatvara pick and roll, a Nene je div kojemu je forte precizno postavljanje dok brani protivničke ulaze i sjajan je u obrani posta. Obojica su dobri skakači, i Wizardsi općenito su vrhunska skakačka ekipa koja hvata 51% svih dostupnih skokova na utakmici što ih čini četvrtom najboljom momčadi u ligi. Ne treba nas ovo iznenaditi jer Washington ima visinu, a trener Wittman je kroz cijelu sezonu forsirao visoke postave s dva klasična centra zbog čega skok igra nikada nije patila. Napomenimo da i Nene i Gortat mogu paziti na igrače koji igraju centre ili krilne centre što im dosta olakšava posao kada brane tranziciju i vraćaju se u obranu jer i jedan i drugi preuzimaju onog centra koji im je bliži.
U još jednoj statističkoj kategoriji je Washington elitan a to je obrana reketa. U regularnoj sezoni oni i Pacersi imali su najbolje obrane prostora oko ili u blizini obruča. I jedni i drugi su primali 38,3 poena po utakmici iz tog područja. Kao što smo rekli, Gortat i Nene ključni su razlozi za to, kao i timski koncepti obrane postavljanja igrača oko reketa. Ne smijemo zanemariti ni ulogu Johna Walla koji je odličnim obrambenim reakcijama u 1 na 1 obrani ili prilikom obrane picka često bio prva prepreka na ulazu u zaštićenu Wizards zonu.
Ono gdje su Wizardsi lošiji u obrani je perimetar, što je i razumljivo jer ekipi u kojoj ipak imaš teretne centre koji ne mogu igrati s puno trke i izlazaka prema perimetru, i u kojoj imaš ne suviše pokretnog Piercea nešto moraš dati, a Washington riskira na perimetru. Zato imaju 15. obranu s trice u ligi, dopuštaju svojim protivnicima 34,9% šuta za tri.
Perimetar igra je svakako dio na koji će se Atlanta fokusirati zbog njihovog 4-out sistem u kojemu 4 igrača šutiraju trice, a ponekad i 5 ako je Pero Antić na parketu. Atlanta je peta momčad u ligi po broju pogođenih trica i druga po postotku šuta za tri (38%). U svojim redovima ima ponajboljeg šutera za tricu u Korveru, Carroll i Millsap su sjajno s perimetra odradili seriju protiv Netsa. Prvi (Carroll) je imao realizaciju od 46% za tricu, drugi 47%. Atlanta neće mijenjati svoj stil igre. Lopta će kružiti od strane do strane, igrat će se puno slash and kicka, Korver će trčati kroz blokove i s Millsapom će pokušati razvući obranu Wizardsa, otvoriti više prostora tako za napadanje obruča. Premda trener Hawksa Budenholzer uvijek naglašava da je najvažnije ubacivati poene oko obruča i napadati reket Hawksi su ipak prvenstveno šuterska ekipa. Gotovo svi će radije uzeti šut nego napasti obruč. Njihova primarna strategija je protokom lopte dovesti igrača u najbolju poziciju za šut, a sporadično napadanje obruča je rezervirano za Millsapa u izolaciji, Teaguea protiv viših igrača i Carrolla na cutovima. Važno će za Atlantu biti i da Horford nastavi s dobrom šuterskom formom s poludistance i kao roller iz picka jer će natjerati Wizardse da razmišljaju hoće li se Horford rolati prema obruču ili će poslužiti kao pick and pop opcija koja također šutevima s 5-6 metara može raširiti obranu Wizardsa.
Wizardsi će sigurno napraviti obrambene prilagodbe za Atlantu na tragu onoga što su radili i Netsi upravo zato da prikriju slabiju obranu perimetra i svoju sporost u rotaciji prema perimetru. Zato možemo očekivati puno preuzimanja u obrani, posebno prilikom Korverovih izlazaka iz blokova, ako i testiranja šuta Teaguea i rezervnog playmakera Dennisa Schroedera na kojima će Washington vjerojatno kao i Brooklyn riskirati prilikom šuta s trice. Teague je tricu protiv Netsa šutirao s 33% uspjeha, a Schroeder sa 16%.
Washington bi svoju šansu u napadu mogao tražiti u nekoliko situacija. Prvo, to je napadački skok s kojim je Atlanta imala dosta problema u prve dvije utakmice protiv Netsa a onda su ga korigirali boljim postavljanjem ispred Brooka Lopeza i gomilanjem tijela u reketu pri čemu Korver radi vrhunski posao. Atlanta je skakački jedna od najlošijih momčadi u ligi. Tijekom utakmice uhvate samo 48% svih mogućih skokova, što je četvrti najlošiji rezultat od 30 ekipa. Protivnicima dopuštaju 11,6 napadačkih skokova po utakmici, što je među gorim učincima u ligi. Tu je zanimljiva činjenica da Wizardsi ipak nisu previše agresivna ekipa kada je skok u napadu u pitanju. Oni po utakmici skupe 10,5 napadačkih skokova i po tome su 19. u ligi. To nije neko preveliko iznenađenje jer smo već rekli da odlično brane tranziciju. Upravo zato se manje fokusiraju na skok a puno više na povratak u obranu i sprječavanje postizanja laganih poena suparnika. Vidjet ćemo za koju taktiku će se Wittman u playoffu odlučiti ali Wizardsi bi morali koristiti činjenicu da na parketu imaju dva centra u starterima od 210 cm, od kojih su i Horford (208 cm) i Millsap (203 cm) niži. Skokovi u napadu osigurat će im lagane poene, slobodna bacanja, a zato jer Atlanta skače sa svih 5 igrača na perimetru ostane uvijek nekoliko samih igrača koje centri mogu tražiti povratnim loptama.
Druga stvar gdje će Wizardsi protiv Atlantine obrane moći tražit šansu je 1 na 1 igra Nene-Millsap i Beal-Korver. Brazilac je od Atlantinog krilnog centra veći 7 cm, što je velika razlika. Millsap je žilav igrač koji ne bježi od kontakta ali Nene bi ovdje trebao dominirati u niskom bloku. Biti će dobro ako ga Wizardsi screenovima u reketu budu mogli oslobađati i dovoditi u dobru poziciju što bliže obruču odakle Millsapa može napadati leđima ili licem prema košu.
Beal protiv Korvera je također intrigantan dvoboj. Korver je često označen kao slaba karika Atlantine obrane što je pogrešno razmišljanje. Korver je kondicijski među najspremnijim igračima u ligi i vjerojatno najbolji timski obrambeni igrač. Beal bi svejedno kao mlađi i talentiraniji napadač nego što je Korver defanzivac trebao koristiti svoj atleticizam, dobru kontrolu lopte i sposobnost kreiranja šuta. Ovdje glavne poluge napada Washingtona Beal i Wall ne smiju upasti u zamku i igrati previše izolacija ili 1 na 5 igre kao i šutiranja s poludistance. To je ono što ide Atlanti na ruku, te ako ne poprave svoje postotke šuta u donosu na ono što su odigrali protiv Toronta mogli bi biti u velikim problemima. Zato će njihova selekcija šuta biti presudna. Ako će biti agresivni u napadanju obruča, u kreiranju napada za druge, prebacivanjem strana na kojoj je lopta imaju odlične šanse držati napad podmazanim. Previše šuteva s poludistance, hero-balla i šutevi preko ruke ići će na ruku Atlanti.
Konačno, treća stvar. Atlanta ponekad izgleda jako izgubljeno u obrani pick and rolla. Tu će John Wall morati biti maksimalno agresivan i koristiti svoju brzinu prilikom probijanja prve linije obrane Hawksa a onda precizno tražiti povratnim loptama Piercea ili Beala na perimetru. Ovaj segment, napadanje iz pick and rolla biti će posebno važno u momentima kada se Wittman odluči za dobitnu formulu iz serije protiv Raptorsa, odnosno kada na parket pošalje petorku Wall-Beal-Porter-Pierce-Gortat (Nene). Ova ekipa ima puno više napadačkog potencijala od one klasične s dva centra, a razlog je floor spacing kojeg Wall može koristiti za ulaze, napadanje, asistencije. Akcija je s ovom postavom užasno jednostavna: visoki pick and roll Wall-Gortat/lopta za Gortata kao rolera prema obruču ili Wall na ulazu/skupljanje obrane na pomoć – lopta na perimetar/ako obrana ne pomaže Wall i Gortat imaju otvoren put prema obruču. Osim što profitiraju Wall i Gortat ili Nene profitiraju i Beal, Pierce i Porter kao šuteri ili cuteri.
Tu će biti zanimljivo vidjeti kako će se Atlanta prilagoditi i ovo nije klasični small-ball playoff missmatch kakav su Hawksi priređivali lani Pacersima. Nije zato jer Hawksi nisu visoka ekipa, oni su niska ekipa, dovoljno brza na nogama da brani niske postave. Što baš i nije bio slučaj s niskim postavama koje je Brooklyn slao na parket. Atlanta je imala dosta problema s obranom takvih petorki, a vidjet ćemo jesu dogovorili neki novi način kako ih braniti. U svakom slučaju Wizardsi će morati što više igrati s ovom niskom petorkom jer se Atlanta ne osjeća najugodnije (tko je?) kada im raširiš obranu s 4 šutera od kojih je svaki sposoban i spustiti loptu na parket i napasti iz driblinga. Ključno bi se za Atlantu moglo biti hoće li u ovim situacijama Millsap moći kažnjavati Piercea i Portera 1 na 1 igrom, kao i hoće li Mike Scott čije trice Atlanta nasušno treba moći dogovoriti na potencijalne trice Portera.
Crtice
– Obračun trenera trebao bi Atlanti donijeti prednost. Wittman je među NBA analitičarima često predmet sprdnje zbog svojih odluka tijekom utakmice, rotacije igrača i pozivanja akcija. Budenholzer je trener godine, a ovo je idealan trenutak da i opravda tu nagradu.
– Klupa obiju ekipa izgleda poprilično neuvjerljivo. Wittman pored startera protiv Toronta nije koristio puno igrača. Šesti čovjek bio je Otto Porter, a rotirao je još Ramona Sessionsa i Drewa Goodena. Budenholzer je koristio spomenute Schroedera, Scota, Antića i Bazemorea. Koristio ih je čak i previše jer petorka s Schroederom, Antićem i Bazemoreom istovremeno na parketu bila je negativna u koš razlici i redovito nadigrana. Iskustvo je definitivno na strani Wizardsa i njihove klupe, ali spomenuti Atlantini igrači tempirana su bomba, mlađi su i dobro se uklapaju u sistem Hawksa, posebno kada su upareni s 3 startera.
– Paul Pierce. Ne treba ga posebno predstavljati. Jako važno će biti njegovo iskustvo u teškim momentima za Wizardse ili u završnicama. Ključan je kao lažna četvorka u niskim postavama i morat će biti na tragu forme kao protiv Toronta ako Wizardsi žele ići dalje.
– Umor/odmor. Wizardsi su imali više vremena za odmor i za pripremiti strategiju protiv Atlante. Hawksi su umorniji, gledali su manje videomaterijala za pripremu utakmice ali su u ritmu jer su igrali utakmice. Hoće li se išta od ovoga osjetiti ne znamo, ali ako moramo birati nešto onda bi radije odabrali Hawkse kao ekipu s prednošću. Nisu se odmarali ali zato će u pravom ritmu početi utakmicu, Wizardsima će možda trebati četvrtina-dvije da se naviknu na tempo i brzinu jer su 10 dana samo trenirali. Hawksima priprema neće biti problem jer nijedna NBA franšiza ne prepušta ništa slučaju oko skautinga, budite sigurni da i Wizardsi i Hawksi već sada imaju pripremljene videomaterijale o Bullsima i Cavsima. Umor se ne bi trebao osjetiti na Atlantinim igračima jer je Budenholzer igrao s 9 igrača u rotaciji kroz cijelu prvu rundu, nitko nije opterećen minutama, a zadnju utakmicu protiv Netsa riješili su u trećoj četvrtini.
– Domaći parket Atlante mogao bi imati važnu ulogu u ovoj seriji. Hawkse je jako teško pobijediti u Phillips Areni gdje su kroz regularnu sezonu ostvarili omjer 35-6. Wizardsi su u gostima ostvarili omjer 17-24. Važno je ovo osim zbog naklonjene publike i zbog toga što su Hawksi uglavnom šuterska momčad pa će poznavanje parketa, obruča i svjetlosti biti plus na strani Hawksa.
Prognoza: 4:2 za Hawkse
Washington je prvu rundu suvereno prošao ali protiv indisponiranog protivnika koji nije znao iskoristiti lošije predstave njihovih glavnih napadačkih opcija. Zbog toga ih se malo ipak precjenjuje. Atlanta je momčad u puno boljem balansu od Toronta, koju se podcjenjuje zbog teže izborenog polufinala, ali potrebno je respektirati 60 pobjeda u regularnoj sezoni, talent i sistem igre koji ova ekipa posjeduje.