Nakon vrlo uzbudljivih serija u prvoj rundi, Hawksi i Cavaliersi čekaju jedni druge u drugoj rundi NBA playoffa, i mislim da su Cavsi pogodili lutriju sa pobjednikom serije Hawks-Celtics. Hawksi su po mnogima (i po meni) bolji match za Cavalierse, što smo vidjeli i u finalu konferencije prošle godine i tokom ove regularne sezone. Ipak, neću odmah otpisati Atlantu odmah, jer svatko ima šansu – ipak malu.
Krećemo od Atlante, koja je imala sezonu bolju od očekivanja, barem mojih. Nakon što su izgubili vrlo važnog igrača u DeMarre Carrollu, te ga nisu uspjeli zamijeniti u free agency periodu, očekivao se pad u igri, te je do istog došlo, mada ne onoliko koliko se pričalo. Hawksi su izgubili 12 više utakmica, a što je najsmiješnije od svega, imali su bolju obranu nego prošle godine, iako su izgubili glavnog defanzivca u Carrollu. Njihov stil je ove godine izgrađen oko timske i brze igre, te vrlo jake obrane (druga ekipa po defanzivnom rejtingu, šesta po primljenim poenima, prvi po protivničkom procentu iz igre). Tu baš i nema neke ogromne zvijezde, a tim kao i prošle godine predvodi, doduše malo manje, ubitačna prva petorka Jeff Teague – Kyle Korver – Kent Bazemore – Paul Millsap – Al Horford, a prvi s klupe ulaze Schroeder koji je bio među kandidatima za najboljeg šestog igrača, Mike Scott, Mike Muscala, Tim Hardaway Jr. te odlični defanzivac i bivši igrač OKCa, Thabo Sefolosha.
U prvoj rundi skinuli su u šest utakmica vrlo opasne Celticse, a najbolje su igrali Teague, Millsap i, po meni vrlo bitan igrač ove serije, Kent Bazemore. Zbog nedostatka kvalitetnog visokog, Hawksi često igraju Scotta, Hardawaya, Schrodera i Sefoloshu sa Horfordom ili Millsapom, što i nije toliko loše. Obojica su poprilično dobri šuteri s perimetra i Horford je ove sezone dodao sasvim solidan šut za tri poena u svoj repertoar, pred ljeto u kojem će vjerojatno dobiti maksimalni ugovor (tijekom regularne sezone 34,4% na 3,1 pokušaja, u doigravanju na 40% na 2,5 pokušaja). Kyle Korver ima jednu vrlo lošu sezonu koju je doduše masivno popravio u doigravanju, gdje je kažnjavao Celticse u mnogim utakmicama te je digao svoj procenat za tri na 45% na 6,7 pokušaja po utakmici, što je bolje od 39.8% na pet pokušaja, što je imao u regularnoj sezoni.
Gubitak Carrolla na ofanzivnom kraju nadoknadio je Kent Bazemore koji je skočio sa 5,2 poena za skoro 18 minuta po utakmici na 11,6 poena za skoro 28, a uz to ima sasvim solidnih 36% za tri poena. Nije defanzivac na rangu Carrolla, ali ofanzivno je skoro pa pokrio gubitak DeMarrea. Još jedan igrač koji je popravio svoju igru je Dennis Schroeder, koji je bio dosta vremena u priči za šestog igrača lige. Inače, klupa Hawksa je 18. u ligi po broju poena po utakmici (34,2), a veliki dio tih poena nosi upravo ovaj Njemac, koji ima 11 poena na 20,3 minute po utakmici u regularnom dijelu, dok u playoffu ima malo manje – 9,3 poena na 18,5 minuta po utakmici. On je inače, treba i to spomenuti, skoro bio razlog razmjene za Jeffa Teaguea, startnog playmakera za kojeg su Hawksi htjeli razmijeniti kako bi Dennisa promovisali u startnog razigravača.
Hawksi igraju zanimljivu, brzu košarku i ekipa su koja na momente, po kretnji lopte u napadu, pomalo liči na Spurse. Njihova košarka sastoji se od dosta dodavanja, dosta kretnje kroz blokove (primarno kada su tu šuteri na parketu) te relativno malo spuštanja u post. Krasi ih veliki broj asistencija (drugi u ligi iza Golden Statea, te relativno visok broj šuteva za tri (peti u ligi) ali ih šutaju s lošim procentom (34.7%, 18. u ligi). Što se tiče playoffa, nastavilo se isto – imaju veliki broj asistencija (drugi iza Golden Statea), šutaju veliki broj trica (drugi iza Clevelanda) uz loš procenat (9. od 14 ekipa, najgori od ekipa koje su prošle u drugu rundu, s tim da su ispod njih Charlotte i Toronto koji još mogu proći). Po obrani igraju stvarno odlično (prvi po protivničkim procentom šuta, drugi po protivničkim procentom šuta za tri, peti po izgubljenim loptama protivnika, šesti po dopuštenim poenima) te bi im ta obrana trebala biti najveća prednost koju treba iskoristiti, iako će to biti teško (više o tome u individualnim i timskim match-upima).
Cavaliersi su ove godine po meni timska verzija popularne knjige Dr. Jekyll and Mr. Hyde, gdje je loši Hyde regularna sezona kada su masivno podbacili s obzirom na kvalitet ekipe, dok je dobri Jekyll playoff period kada su očistili izuzetno dobre Pistonse koji bi, po meni, timove poput Hawksa, Heata ili Raptorsa odvukli do sedam utakmica, dok bi Hornetse, Celticse i vjerojatno Pacerse dobili. Inače, što se tiče Cavaliersa mora se početi od stvarno jake prve petorke, koju predvodi Kralj LeBron James, koji je u potpunosti uključio playoff mode. 22,8 poena uz devet skokova i 6.8 asistencija u jako velikom broju minuta – mislim da gledamo onog Jamesa kojeg želimo.
Ipak, priča playoffa je igra velike trojke, to jeste onih igrača pored LeBrona. Krenuti ću od Kevina Lovea, koji stvarno igra odlično u playoffu. Šutira tricu sasvim dobro, igra po meni iznenađujuće dobru obranu dok je i sasvim dobar posao radio u defanzivnom skoku protiv Andrea Drummonda. On će dosta vremena provoditi na perimetru kao i u seriji protiv Detroita, mada mislim da će manje minuta on igrati kao jedini visoki na parketu, što ću dalje objasniti poslije. Ako nastavi sa sasvim dobrih 39.1% šuta za tri poena i ako nastavi da kupi skokove ovako (12 po utakmici u prvoj rundi), očekujem još bolje brojeve od igrača koji je zbog dislociranog ramena propustio metlu Cavaliersa prošle godine u finalu konferencije.
Kyrie Irving je ipak po meni najbolji igrač u ovim Cavsima trenutno. Uncle Drew je odigrao strašne četiri utakmice gdje je čak i u obrani, koja mu je lošija strana, odigrao sasvim solidno, dok je u napadu kažnjavao inače vrlo dobrog defanzivca Kentavious Caldwell-Popea. 27,5 poena na 47,1% šuta za tri uz za njega dobrih pet asistencija – Kyrie je man of the moment. Od ostalih članova prve petorke, svakako vrijedi spomenuti Tristana Thompsona koji je odradio lavovski posao na skoku, mada to njegovi brojevi ne pokazuju. Imao je „samo“ 5,5 skoka po utakmici, ali su četiri od tih 5,5 bila ofanzivna, što je ultimativno bilo vrlo bitno po Cavalierse jer su tako oduzeli jednu od prednosti Detroita.
J.R. Smith ima fantastičnu postsezonu te šutira tricu 51.5%, što je dovoljno dobro i ovako, ali još bolje kada se doda kako on taj procenat šutira 8.3 pokušaja po utakmici. On je po meni na neki način i x-faktor ove serije – ako on nastavi da šutira stvarno visok procenat, Cavaliersi imaju dosta bolje šanse da ovu seriju dobiju. Kod njega dosta veliku ulogu igra to što ga apsolutno boli kur…pardon, briga za procenat koji šutira, te će on potegnuti tricu preko trojice iako je 0-11 u prijašnjem dijelu utakmice. On je obično druga opcija (poslije Kyriea) da šutne bitnu tricu i sa ovim procentom, to je odlična odluka.
Klupe Cavaliersi baš i nemaju. Imaju uglavnom trojicu igrača koji igraju više od 15 minuta po utakmici (Shumpert, Jefferson, Dellavedova) te Fryea koji je na 9.7 i obično je tu kada se netko od visokih odmara. Lue često vrti postavke kako bi zadržao što više startera na parketu, pa tako često viđamo kombinacije Jefferson-James-Love u frontcourtu, ili Delly-Irving u backcourtu. Od klupe treba spomenuti odličnog Australca Dellavedovu, koji je po meni sasvim dobar šesti igrač za ove Cavse. Šuta tricu sa sasvim dobrih 40% (na 2.5 pokušaja), a on što sam često primjećivao u svojim recapima utakmice jeste kako je kretnja lopte dosta, dosta bolja sa Dellavedovom na parketu.
Što se tiče okršaja, moramo krenuti od jednog pitanja – koga će staviti Hawksi na LeBrona?! LeBron je po meni unikat ove lige po tome što ima sjajnu kombinaciju snage i brzine, odnosno postoje i brži i jači igrači od njega, ali ne postoji nijedan koji je i brži i jači od LeBrona. Kao prva opcija nazire se Kent Bazemore te njegova prva zamjena Thabo Sefolosha, ali mislim da nijedan od njih nema dovoljno snage da spriječe neminovno gaženje od strane Jamesa. Hawksi će vjerojatno pokušati i sa Millsapom, koji može Jamesu parirati sa snagom, ali ne sa brzinom. Millsap je za svoju visinu dosta pokretan, ali ne dovoljno da zaustavi Jamesa. Kada su imali DeMarre Carrolla prošle godine, koji je po meni bolji i od Thabe i od Kenta, LeBron je imao 30,3 poena, 11 skokova te 9,3 asistencije.
Još jedna bitna bitka voditi će se pod košem, gdje će Millsap i Horford, imati težak posao da brane skok od odličnih Kevina Lovea i Tristana Thomspona. Mislim da će Cleveland predvoditi svaku od ovih utakmica po broju skokova, te će vrlo bitni biti second chance poeni, koji bi trebali biti totalno na strani Cavsa. Probleme će doduše izazivati to što će Thompson dosta vremena morati paziti na Horforda, da mu ovaj ne „odluta“ na perimetar i pogodi tricu koju je, kako sam spomenuo, dodao u svoj repertoar ove godine. Ako se Lue ne odluči rizikovati trice Horforda te igrati Tristana dosta minuta, sasvim dobra opcija biti će i Love, koji ne bi trebao da ima puno problema sa Horfordom jer su iste visine i relativno slične snage. U tom slučaju, očekujem Millsapa u borbi sa Jamesom koji je sa njim u egalu što se tiče visine a i vjerujem, snage.
Nadalje, biti će zanimljivo koliko će dvojac Korver-Smith izdržati na parketu, s obzirom da će jedan drugoga ganjati kroz blokove i mogu se zamoriti dosta brzo. U tom dvoboju baš i ne treba gledati druge stvari osim šuta, s obziorom da Smith u playoffu šutira 1.5 pokušaj za dva, dok Korver ima malo više, to jeste dva pokušaja po utakmici. Na kecu imamo dvoboj Irving-Teague, a mislim da će jedan drugog kažnjavati u napadu. Prvenstveno, ovako „vrućem“ Irvingu ne može čak i sasvim dobri defanzivac Teague ništa, posebno nakon što je poprilično uništio odličnog KCP-a u prvoj rundi. U napadu, Teague igra sasvim dobro, s tim da je relativno neefikasan (40% iz igre, 23.8% za tri) pa ga ostavljati na perimetru možda i nije toliko loša odluka. U slučaju da ima neku jaču ofanzivnu utakmicu, sigurno očekujem da će Lue stavljati Dellavedovu na njega dosta više, s obzirom na to kako Delly igra svoju iritantnu (za protivnika iritantnu, naravno) full-court press obranu koja se možda ne iskazuje u brojevima, ali tko god da gleda Cavse, itekako mu je poznata. Defanzivno rješenje s klupe je i odlični Iman Shumpert, ali on je obično ofanzivni minus pa je pitanje da li će ga Lue izvlačiti.
Možda vidimo neke minute i za Timofeya Mozgova koji je solidan rim protector, ali njegova igra je jako loša, te je on relativno nepokretljiv da prati jednog Horforda, tako da ga ne vidim osim u garbage vremenu. Jedna vrlo bitna prednost Atlante je to što imaju nemjerljivo boljeg trenera. Dok Luea dosta izvlači količina talenta na njegovom rosteru, Mike Budenholzer i njegov playbook „plagiran“ od Popovicha i San Antonia rade sve što mogu kako bi od ove ekipe izvukla maksimum. Mislim da, ako Coach Bud nađe neku rupu u igri Cavaliersa, on će to iskoristiti a ostaje veliki upitnik kako će se na to Lue prilagoditi. Rupe u igri Cavsa su sigurno perimeter obrana te na trenutke vrlo dekoncentrisana igra (najčešće kada je James na klupi), posebno u obrani. Što se tiče Hawksa, najveća dva problema biti će braniti skok pored dva relativno ispodprosječna reboundera u Millsapu i Horfordu, te naći rješenje u obrani za LeBrona Jamesa.
Mislim da ćemo vidjeti vrlo uzbudljivu seriju čisto jer James i ekipa imaju malo ozbiljnijeg i iskusnijeg protivnika, ali vjerojatno i relativno dosadnu, posebno ako se bude igrao tempo kojeg guraju Cavaliersi. Također, riječ je o dvije iznadprosječne obrane (posebno obrana Hawksa), tako da možda vidimo mal broj poena, ali isto tako se radi o dvije ekipe koje šutaju veliki broj trica, pa će vjerojatno jedan od ključeva serije biti koliko će jedni drugima limitirati šut za tri. U svakom slučaju, za mene je ovo pobjeda Cavsa, a mislim da će konačni rezultat biti : Cleveland Cavaliers 4 Atlanta Hawks 1