Drugi krug doigravanja: Golden State Warriors – Utah Jazz

Nakon što im je prvi krug doigravanja poslužio kao obično zagrijavanje, Golden State Warriorse sada čeka malo zahtjevniji ispit. Na noge im dolazi Utah Jazz koja je nakon sedam teških utakmica najzanimljivije dosadašnje serije izbacila Los Angeles Clipperse i time potvrdila kako je ta franšiza uistinu prokleta.

Nadamo se uzbudljivoj seriji, očekujući da će Utina čvrsta obrana pružiti junački otpor super-zlikovcima iz Oaklanda kojima se unaprijed upisao nastup u finalu, ali osobno smatram da će se taj otpor prije manifestirati kao mučenička pogibija nego kao davidovski podvig.

Kao i dosada, najavu serije baziramo na formatu „tri ključna faktora“ u kojima pokušavamo podcrtati najbitnije stavke među gomilom sitnica koje se u jednoj košarkaškoj utakmici važu.

Tri ključna faktora

  1. Mike Brown

Luke Walton je prošle sezone izgubio „trenersku nevinost“ kada je zbog operacije leđa Steve Kerr morao propustiti većinu utakmica. Warriorsi su bili branitelji naslova i jedna dobro uigrana momčad, ali je ipak postojala određena bojazan oko davanja uzdi u ruke neisprobanom treneru. Nije isto biti asistent i glavni trener, pogotovo u ekipi punoj zvijezda. Međutim, oaklandska lokomotiva je pokazala da joj nije bitno tko je strojovođa dok god su svi dijelovi na mjestu: protutnjali su prvom polovicom regularne sezone na putu do omjera od 39 pobjeda i 4 poraza.

Brown je, za razliku od Waltona, trener koji je u NBA ligi prošao sve i svašta, te iza sebe ima ogromno iskustvo, što je, ironično, možda i najveći problem. Rijetko tko danas pamti Browna kao trenera godine iz 2007. kada je odveo Cleveland Cavalierse do NBA finala; najsvježije uspomene su ono famozno otpuštanje iz Los Angeles Lakersa i jedna bačena sezona u Cavsima u onoj povijesno nebitno eri između dva LeBrona.

Prati ga reputacija tvrdoglavog i uskoumnog trenera koji je temeljit u pripremanju utakmica i majstor u sastavljanju obrane, ali se često čini da Brown nije upoznat s činjenicom da se taktika može mijenjati i tijekom samih utakmica. Ako se i sjeti napraviti neke prilagodbe, one uglavnom dođu nekoliko posjeda prekasno ili budu potpuno pogrešne. U doigravanju ne možete previše računati na element iznenađenja i upravo te sitne prilagodbe i traženje prednosti u svim djelićima igre mogu presuditi. Osim toga, nije potpuno sigurno da li će Golden Stateove zvijezde priznati njegov autoritet. Da li to znači da Dubsi imaju problem?

Ne. Ova ekipa je previše iskusna, previše uigrana i previše prokleto talentirana da bi dovela sebe u situaciju u kojoj im evenutalna trenerska neadekvatnost predstavlja značajan hendikep. Brown je i sam rekao da „neće izmišljati toplu vodu“[1], a osim toga, tu je i Ron Adams, najcjenjeniji pomoćnik u NBA krugovima koji poznaje ove igrače i taktiku u dušu. Teško da i Mike Brown može poremetiti ovaj savršeno uravnoteženi ekosustav, barem u ovoj seriji.

  1. Utina obrana

Treću najbolju obranu regularne sezone (obrambeni rejting 102,7) čeka najteži test dosada: zaustaviti najbolji napad lige (napadački rejting Warriorsa je 113,2). Na prvi pogled bi se moglo zaključiti da je ovo sudar dvaju oprečnih filozofija i da će trijumfirati ona ekipa koja svoje vrline maksimalno iskoristi, ali nije sve tako crno-bijelo. Sustav Quina Snydera centriran oko fantastičnog Rudyja Goberta je izvrsno fukcionirao od kraja listopada do sredine travnja, ali sada na rasporedu imaju (najmanje) četiri utakmice protiv jedne te iste ekipe. Playoff obrana je „jednostavna“: sve što trebate napraviti je okrenuti match-upe u svoju korist. Eto ga, to je sva filozofija, svatko to može!

Osim što ne može, naravno. Napad Golden Statea je toliko efikasan upravo zato što ima rješenje za praktički sve što bacite na njih i što kreiraju povoljne mismatche sa svakim screenom i svakim dodavanjem. Čak ni top 3 defanzivac poput Goberta neće biti dovoljan da se to zaustavi; štoviše, mislim da Francuzu neće biti nimalo lako u raširenim i pokretnim napadima Warriorsa. On je najbolji zaštitnik obruča na planeti, ali Dubsi će naći način da ga izvuku iz  reketa. Daleko do toga da je loš u obrani perimetra, ali u ovoj seriji će morati biti spektakularan, a u takvo nešto sumnjam nakon one nezgodne povredice u Los Angelesu. Njegovi izlasci prema vani će otvoriti gomile prolaza u reketu koje će Golden State eksploatirati sekundarnim akcijama – brzim protokom lopte, cutovima i screenovima bez lopte; svime onime što im je odavno postalo rutina.

U tri međusobna okršaja u regularnoj sezoni, Jazzersi su držali Warriorse ispod svojih prosjeka, pa je tako Kerrova momčadi imala napadačke rejtinge od 108,7, 108,2 i 107,2. No, znate u čemu je problem? Ove prve dvije brojke bi svejedno bile među deset najboljih ligaških napada. Dakle, čak i kada Utah uspije usporiti plavo-žute, to je teško dovoljno za konkretne rezultate. Ne brinite, neću nonšalantno zanemariti ovu treću stavku: dok su prve dvije utakmice Warriorsi riješili u svoju korist, treću (ovu u kojoj je GS imao 107,2) su dobili Jazzeri. Međutim, to je bilo desetog travnja kada su Dubsi imali osiguran prvi seed pa su tako ograničene minute dobili Steph Curry i Draymond Green, dok je Kevin Durant otresao hrđu nakon duge pauze, a Klay Thompson nije ni igrao.

Za očekivati je da će Snyder nastaviti davati Gobertu i Derricku Favorsu što manje zajedničkih minuta. Dok je ta tradicionalna twin towers postava donekle i imala smisla protiv Clippersa, protiv Warriorsa bi to bilo samoubojstvo, naročito kada ovi prebace u postavu smrti. Stoga je za očekivati da će match-upi izgledati otprilike ovako:

  • George Hill na Curryju. Jednostavno, pametno i elegantno rješenje koje će dozvoliti Jazzerima da minimiziraju kaos u tranziciji. Hill je uz Gordona Haywarda njihov najbolji vanjski branič i bilo kakva alternativa ne nudi ništa pozitivno. Pitanje je koliko će on biti u stanju zaustaviti Stepha, naročito u pick and rollu, ali to je problem koji je povezan s još par match-upa kojih ću se uskoro dotaknuti.
  • Hayward na Durantu. Ovo će biti problem za Snydera jer svatko tko čuva Kevina uvijek ima pune ruke posla, bez obzira da li on ima loptu u svojim rukama ili se otvara bez lopte. To će iziskivati ogroman napor od Gordona koji je Utino najveće napadačko oružje i trebaju ga koliko-toliko svježeg na tom kraju parketa. Očekujte da Dubsi izvode hrpu pick and roll setova s Durantom kao začetnikom, upravo s namjerom da istroše Haywarda.
  • Joe Ingles na Thompsonu. To je više stvar nužde nego taktike jer Jazzeri moraju imati Inglesa na parketu da bi poboljšali protok lopte u napadu, a onda ga je na drugoj strani najbolje staviti na Klaya jer, jebiga, bolje i to nego na Stepha ili Duranta. Australac je lukav defanzivac koji ima košarkašku inteligenciju i dobro čita igru, ali njegovi fizički nedostaci bi mogli biti kobni protiv Thompsona kojem treba milimetar i milisekunda da ispali svoju raketu.

Eh, sad, ovdje se stvari kompliciraju. Kako će Snyder koristiti Goberta? Ako ga stave u klasičnu ulogu zaštitinika sredine, onda će spriječiti Warriorse da naprave švedski stol na obruču, ali će time otvoriti vrata nuklearnoj prijetnji: Curry-Green pick and rollu gdje nemaju rješenje na četvorci. Boris Diaw je minus defanzivac, nijedan od swingmana nije dovoljno dobar da brani Greena u eventualnim small-ball varijantama, a Favors, koji bi možda donekle i „zasvrbio“ Draymonda, neće dobiti minute na četvorci, kao što sam već rekao. S druge strane, ako Snyder jednostavno baci Goberta na Greena, onda nastaje onaj problem sa sekundarnim akcijama Warriorsa. Minima de malis, dragi Quine.

Odgovor vjerojatno leži u nekoj sredini, ali će osoblje Jazza morati biti jako kreativno i miksati postave do ludila kako bi izdržali navale. Očekujem vidjeti blitzanje Stepha u ranoj fazi napada kako bi se stvar osujetila prije nego bude prekasno i na taj način bi Utah mogla ukrasti par posjeda. Međutim, Golden State i za to ima protuotrov: screener (Green ili Durant) će umjesto rollanja ka sredini jednostavno izaći visoko prema centru i čekati dodavanje od Curryja, što bi napad pretvorilo u igru 4 na 3. Blitzanje je često jako korisno, ali je ujedno i rizično te vas može skupo koštati ako ne upali.

Nije ohrabrujuće što su Jazzeri u seriji protiv Clippersa primali trice postotkom od 47,3%, protiv napada baziranog na 1-5 pick and rollu, ali sa samo tri pouzdana šutera u većini postava. Na šta li će to ličiti protiv napada koji bez problema može izbaciti na parket pet šutera i kreatora…

  1. Zec i kornjača

Ovdje leži najočitija razlika između ovih dvaju ekipa. Warriorsi su četvrta najbrža momčad regularnog dijela sezone s paceom od 102,24 i ogroman postotak svojih poena postižu iz kontri (19,5%, što je daleko ispred svih). Na drugoj strani su Jazzeri sa svojim najsporijim napadom u galaksiji (93,62 posjeda po utakmici) i mizernih 8,1% tranzicijskih poena. Ovdje se opet radi o sukobu dvaju stilova i opet se čini da je Golden State ta ekipa koja ima više oruđa za okrenuti vodu na svoj mlin.

Warriorsi će tražiti otvoren parket nakon svake ukradene lopte i svakog obrambenog skoka i pritisak na obranu Ute će biti golem. Da bi to sveo na minimun, Snyder će inzistirati na kontroli lopte i potpunom odustajanju od ganjanja napadačkih skokova. To bi rezultiralo smanjenim brojem posjeda koji bi povećao važnost halfcourt egzekucije, ali ironija stvari je što se upravo u tom segmentu Jazzeri muče. U regularnoj sezoni su bili 23. po postotku asistiranih poena što zorno oslikava najveću boljku ove ekipe, a to je nedostatak kreacije i protoka lopte. Herojstva Joea Johnsona u ovoj seriji neće biti dovoljna.

Sve i da Jazzeri uspiju odigrati postavljene napade sa suludom učinkovitošću i time smanje broj živih lopti, to im ne jamči da će zauzdati trku Warriorsa. Gomilu puta smo vidjeli kako par igrača Golden Statea jurcaju prema napadu čim protivnik uputi šut ne obazirući se na to hoće li biti promašaj ili pogodak. Lopta se može izvesti ispod koša i Klay može biti pozicioniran na šutu za tri prije nego Gobert pređe polovicu terena.

Zaključak

Na papiru se Utah čini kao dobro opremljena za zagorčati život prvim nositeljima, ali ne vjerujem da će se to konkretizirati u išta više od možda jedne pobjede i eventualno par tijesnih utakmica. Jazz može pokušati izmoriti Greena zadavajući mu raznorazne obrambene zadatke (mogu ga napadati s Gobertom, Favorsom, Johnsonom, Diawom, itd.) i tako ga učiniti manjim faktorom na drugoj strani, što je lijepa zamisao, ali u konačnici ne predstavlja teg dovoljno težak da okrene vagu u njihovu korist.

Dubsi će, ako zagusti, gurnuti Draymonda na peticu i zaigrati five-out što će vjerojatno natjerati Snydera da posjedne Goberta na klupu, što je toliko paradoksalno da te glava zaboli. Doigravanje je igra match-upa, a Warriorsi su tako skrojeni da imaju prednost u skoro svakom. Golden State u pet.

[1] Parafraziran citat iz jednog Brownovog intervjua s Anthonyjem Slaterom, novinarem Bay Area Newsa.