Drugi krug doigravanja: San Antonio Spurs-Houston Rockets

Osim Praznika rada, danas bi se trebao slaviti još jedan. Praznik košarke. Osim finala prije finala Istoka koje počinje večeras, na Zapadu nas očekuje prava poslastica. Komotno bi i ova utakmica mogla imati takav epitet da nije eto, khm, tamo nekih Golden State Warriorsa. San Antonio protiv Houstona. Navijte satove, skuhajte kavu, odspavajte popodne.

Dok su Spursi u prošloj rundi igrali protiv ekipe njima slične filozofije igre, Rocketsi su naišli na dijametralno suprotan stil. Ova utakmica je također određeni „sudar svjetova“. Evo i zašto. Puleni Gregga Popovicha igraju vrlo staromodno. Visoke postave, spori napadi, igra kroz post, šutevi s poludistance. S druge strane, Houston igra košarku tipičnu za ekipe Mikea D’Antoniastretch formacija, tranzicija, napadanje obruča, gomila trica. U sezoni su međusobno odigrali 4 utakmice, a brojke iz njih izgledaju ovako (u zagradama su razlike u odnosu na prosjek u regularnoj sezoni):

Naravno, kada se susreće dvije ekipe iz samog vrha da su brojke u padu u odnosu na prosjek koji se kroz sezonu stvara protiv ipak pretežno nedorasle konkurencije. No u nekim stvarima je došlo do većih odstupanja koja nikako ne mogu biti zanemarena. Iz toga proizlazi nekoliko zaključaka:

  1. Spursi su dosada sjajno branili Rocketse koji su u tim susretima značajno lošije šutirali iz svih pozicija
  2. Rocketsi pak nisu Spurse branili značajno bolje nego što je to radio ostatak lige
  3. Posve neočekivano, prevagu u skoku su imali Rocketsi
  4. San Antonio je puno lošije branio pokušaje na obruču protiv Houstona nego što su to radili protiv ostatka lige
  5. Tempo igre se za nijansu više prilagodio Spursima nego Rocketsima

ANALIZA TRI FAKTORA

  • Forma

Ovi ogledi iz regularne sezone nam mogu poslužiti kao primjer koliko jedna momčad leži drugoj. I da, ovi zaključci iz 4 odigrana susreta nipošto ne bi trebali biti zanemareni. Jer u sukobu dvaju stilova, takve nijanse mogu odlučiti seriju. Međutim, druga komponenta nije ništa manje bitna, a to je trenutna forma. Ona direktno utječe na psihološko stanje momčadi i izvedbu na terenu. Kada se radi o dvije ekipe visoke kvalitete, tada je ključan ulazak u seriju, a tu forma igra glavnu ulogu. Povesti 2-0 u seriji ili ukrasti jednu utakmicu domaćoj ekipi može biti nenadoknadiv minus za onog drugog. Idemo vidjeti kako su ove ekipe odigrale prvu rundu.

Spursi su pobijedili Memphis Grizzliese 4-2. Vjerujem da se možemo složiti da usprkos tome nisu izgledali impresivno. Ali ni loše. Napad je na trenutke djelovao neinventivno i začepljeno, ali efikasnost nikad nije dolazila u pitanje. Bilo da se vrte akcije ili da se igraju izolacije, Popovi magistri će uvijek izvući dovoljno iz napada. O tome dovoljno govori ovaj astronomski ofanzivni rating koji na trenutke bude zanemaren jer usporeni tempo igre (pogotovo u ovoj seriji) stvara manji ukupan broj poena. Trica se upadala sjajnim postotkom i možemo se samo pitati zašto Spursi ne uzimaju više takvih pokušaja već se opredjeljuju za šuteve s poludistance (u kojima su doduše maheri). Kawhi Leonard igra sjajno kreirajući za sebe i druge, Tony Parker se budi, LaMarcus Aldridge se bori kao nikada prije, a postoje naznake da popratni orkestar tek treba odsvirati ono najbolje.

Ono gdje nisu izgledali dobro je na drugom kraju parketa. Svaka čak svoj genijalnosti Marca Gasola, motoru Mikea Conleya i borbenosti Zacha Randolpha, ali srozati defanzivni rating ovako nismo protiv ekipe poznate po napadačkim limitima znači da stvari nisu štimale kako treba. Da, sada se suprotstavljaju potpuno drugačijem stilu igre kojeg će trebati braniti na potpuno drugačiji način. Ali ako ih je Memphis bio u stanju natrpati tricama igrajući s jednom od najkrnjih vanjskih linija koje je playoff ikad ugledao, što očekivati protiv arsenala kojeg Houston ima na raspolaganju?

Houston je izbacio Oklahomu s ukupno 4-1. Nisu ni Rakete odigrale posebno dobro. No odigrali su taman koliko treba. Ono što je najviše upadalo u oči je netipična neefikasnost šuta za 3. Istini za volju, Oklahoma je defanzivno orijentirana ekipa s jako lukavim trenerom koji je odlično shvatio što treba napraviti da bi branio upravo te šuteve. Zato su ostajale rupe pod košem pa je Houston izgradio pobjede upravo na ogromnoj količini poena na obruču i izborenih slobodnih bacanja. Najveća zvijezda, James Harden, nije se mogao sastati sa šutom izvana, ali je zato driblingom cijepao protivničku obranu i radio kaos na ulazima. Šuterski gledano jedino Patrick Beverley i Lou Williams nisu podbacili. Što ne znači da se u ovoj seriji neće još netko pridružiti. Također, rezervni centar Nene je zadnjih par utakmica odigrao na zaista visokom nivou te bi njegova realizacija kao rollera ili iz posta mogla Rocketsima ponuditi rezervnu varijantu ako šuteri zakažu.

Rocketsi ove sezone imaju prosječnu obranu koja je u kombinaciji s elitnim napadom bila dovoljna da zauzmu treće mjesto u konferenciji. Ali kako ocijeniti njihov učinak protiv ekipe kao što je Oklahoma čiji se plan igre zove „daj loptu Russellu Westbrooku i čekaj“? Imali su terijera Beverleya za baciti na Russa, imali su na kome sakriti ostale upitne defanzivce, imali su dobru obranu pod košem. Bez obzira na to, može se reći, ako ništa drugo, da su igrači Houstona u playoffu motivirani igrati obranu. A to je ponekad sasvim dovoljno. Dovoljno protiv egzekutora kao Spursi?

  • Mogu li Spursi braniti Rocketse?

Gledajući uzorak iz sezone odgovor bi bio da mogu. Međutim, tek je u posljednjoj od 4 utakmice Houston imao na raspolaganju Loua Williamsa. A to nije zanemarivo. Upravo je u toj utakmici Houston bio najefikasniji. Naime, tek njegovim dolaskom im se otvorila mogućnost igre s tri beka. Kombinacija tri od četvorke Beverley, Harden, Williams, Eric Gordon na vanjskim pozicijama, plus vrlo često Trevor Ariza na četvorki, daje Houstonu ubojitu napadačku postavu i svojevrsnog jokera kada treba stizati rezultat. S obzirom koja je D’Antoni avangarda, budu li Rocketsi u debelom minusu u nekom trenutku, ne bi me iznenadilo ni da toj četvorki pridruži još Ryana Andersona na centru i zaigra ekstremni 5-out. Koji naravno, ne bi mogao ništa obraniti ni u ABA ligi.

Ne samo što Houston raspolaže s dovoljno šutera, već i s dovoljno driblera da bi napad uvijek bio živ i dinamičan. Međutim, Oklahoma je pokazala da ih se preuzimanjem, zonskim principima i s dovoljno pokretljivosti na svim pozicijama može prisiliti na loše i neefikasne šuteve. Spursi mogu preuzimati, zonu su praktički oni uveli u ligu. Ostaje jedino pitanje pokretljivosti. Onaj koji je u prošloj seriji izgubio ulogu, sada bi mogao postati neophodan. Dewayne Dedmon je daleko najbolji visoki Spursa što se tiče zaštite obruča i obrane pick and rolla. A upravo je centralni pick and roll osnova igre Rocketsa. Najvjerojatnije će Spursi ili preuzimati ili udvajati Hardena kod takve akcije.

I tu će trebati vidjeti kako se Pop misli prilagoditi. Uvijek promatran kao taktički genije kojeg se ne smije dovesti u pitanje, znao je prošlih godina koštati svoju ekipu svojom tvrdoglavošću i rigidnošću. Protiv ovakvih Rocketsa držati Pau Gasola i Davida Leea puno na terenu bit će ravno samoubojstvu jer ova dvojica jednostavno nisu sposobna braniti išta u prostoru, a pogotovo tranziciju i pokretnu igru kakvu će upravo ovaj protivnik prezentirati. Popovich uporno izbjegava ikakve postave s Leonardom na četvorci. Pitanje je koliko je to ispravno. Brže postave sposobne preuzimati će mu biti potrebnije sada nego ikada.

Zašto ne zaigrati s LaMarcusom na centru? Budimo realni, čovjek je svojom visinom i konstitucijom pravi centar današnjeg doba, pogotovo u ovom borbenom izdanju iz prve runde. Iako nije vrhunski zaštitnik obruča, sigurno nije ni lošiji od Leea i Gasola u tom pogledu, već je drugi najbolji na rosteru nakon Dedmona (Joel Anthony ipak neće vidjeti parket). Da ne govorim da bi tada Spursi u napadu dobili puno rašireniji teren i otvoren put prema obruču, od čega bi najviše profitirao Kawhi. Da, Spursi jesu majstori box-and-one zone, no pitanje je koliko smisla će imati taj „box“ protiv ovakvog protivnika. Ukoliko Houston bude i dalje grozno šutirao trice, tada se neke visoke postave možda i mogu istrpiti. No ne znam koliko je dobro pouzdati se u to da tvoj protivnik neće imati večer.

Na vanjskim pozicijama će Leonard i Danny Green vjerojatno dijeliti čuvanje Hardena. Također, s klupe su tu još Manu Ginobili i Jonathon Simmons (pa i Kyle Anderson) zatreba li tijela u rotaciji. Zadnje vrijeme smo čak gledali Parkera i Pattya Millsa zajedno na terenu. Dakle, dovoljno tijela imaju za igrati pokretnu obranu baziranu na preuzimanju. Hoće li se Pop prilagoditi ili će pokušati dobiti s old-school pristupom? Samo on zna odgovor na to pitanje. Zar je zbilja vrijedno imati takve rupe u obrani koje će te koštati i na obruču i na trici, u zamjenu za nekoliko skokova i post-up poena Pau Gasola?

  • Mogu li Rocketsi braniti Spurse?

Već je poznato da Houston ima prosječnu obranu i da vole igrati small-ball. Protiv egzekutora kao Spursi, u regularnoj sezoni im je defanzivni rating padao za 1,1 što i nije tako loš rezultat. Postave s Andersonom na četvorci mogu dobro braniti visoke postave San Antonia. Ne prilagodi li se Pop, tada im se otvara puno mogućnosti. Andersona mogu jednostavno sakriti na Dedmonu koji u napadu nije nikakav faktor. Zaigra li small-ball, kao što zagovaram ranije u tekstu, tada je njegovo prisustvo na terenu ogroman defanzivni minus jer niti može nadzirati reket niti može izlaziti prema perimetru.

Bez obzira budu li se stvari tako razvijale ili ne, small-ball postave Rocketsa će dobiti gomilu minuta. Razlozi su jednostavni. Prvi je identitet i stil, a drugi je višak tijela na vanjskim pozicijama, manjak na unutarnjim. Onog trena kad Anderson napusti igru i ustupi mjesto nekom od niskih bekova, a Ariza preseli na četvorku, postava postaje izuzetno niska, ali i pokretna. Sposobna preuzimati svu akciju na vanjskim pozicijama. Harden će također morati sudjelovati. Protiv Oklahome se lako bilo sakriti na Andreu Robersonu, ovdje će ipak trebati biti aktivniji. Beverley će inicijalno uzeti Parkera/Millsa, Ariza Leonarda. Preuzimanja će natjerati Spurse da igraju 1 na 1 pokušavajući iskoristiti missmatcheve. Prije par godina su magistrii bili u neugodnoj poziciji kada bi se to zahtijevalo od njih, no ovosezonska ekipa nema takvih problema. Parker izgleda dobro, LaMarcus uvijek može odraditi u postu, a Leonard je postao pravi majstor takve igre, bilo da dribla protiv protivničkog centra ili da leđima rješava protivničkog beka. Zaključak se sam nameće – Spursi će uvijek pronaći način zabiti određenu kvotu poena bez obzira na način.

Prognoza

Nijedna ekipa ne ulazi u idealnoj formi. S obzirom na razlike u stilovima, očekuje nas puno prilagodbi i nadmudrivanja. Za D’Antonia znamo da je sposoban ići do ekstremnih granica, a koliko je Pop spreman daleko ići to tek trebamo vidjeti. Napad Spursa ostaje konstanta. Rocketsi će solidno braniti, Spursi će unatoč tome efikasno zabijati. Pobjednik će se odlučiti na drugoj strani terena. Kako će Spursi braniti, kakve će postave izvesti i hoće li Rocketsima upadati trica, ključna su pitanja ovog dvoboja. Sva tri pitanja su direktno ovisna međusobno pa se može reći da je ovo zapravo jedno pitanje: što će Spursi napraviti kako bi im Rocketsi zabili manje od sigurne količine poena koje će s druge strane postići?

Da San Antonio nema prednost domaćeg terena, tipovao bih na Rakete. Ovako ipak prognoza glasi: Spursi u 7