Hrvatska već godinama čeka na svog dostojnog predstavnika u najjačoj košarkaškoj ligi svijeta. No, dok mi čekamo, države iz bivše regije, pogotovo Slovenci u posljednjih nekoliko godina nemaju tu vrstu problema.
Naši sjeverni susjedi usprkos odlasku Primoža Brezeca, Boštjana Nachbara te Saše Vujačića i dalje imaju razloga za svako jutro provjeriti NBA rezultate i individualna statistička postignuća. U ligi i dalje imaju svoj bekovski par, Bena Udriha i Gorana Dragića. Potonji je i razlog mog današnjeg članka, no prije nego se dotaknemo fenomenalne predstave protiv Lakersa i odlučujuće trice, vratimo se prvo na početak.
Presudio Spursima u doigravanju
Goran Dragić, 25-godišnji slovenski reprezentativac je prije četiri godine izabran od čelnih ljudi San Antonio Spursa kao 45. izbor drafta. Međutim pod vodstvom Gregga Popovicha Dragić nikada nije igrao. No, usprkos tom gubitku, nije se mogao požaliti odlaskom u Sunse gdje je dobio za mentora ponajboljeg organizatora igre u povijesti košarke.
U sjeni Stevea Nasha igrao je nepune tri godine. Ne baš sve utakmice, ali za pamćenje je ona odigrana 8. svibnja 2010. godine kada je s 23 postignuta poena u posljednjoj četvrtini presudio ni više ni manje nego ekipi koja ga je draftirala, San Antonio Spursima. Tada je u pobjedi Sunsa zabio 26 poena, i donio Sunsima vodstvo od 3-0 u doigravanju zapada protiv Spursa.
Kada smo već kod Slovenaca, u toj istoj godini, samo početkom siječnja je s 32 postignuta poena dosegao slovenskih rekord po broju postignutih koševa prestigavši Bena Udriha.
Sljedeće godine, odnosno nakon dvije i pol godine rada sa Steveom Nashom je u razmjeni za Aarona Brooksa prešao u Rocketse gdje je sve do (ne)sretnog trenutka igrao ponovno u sjeni. Ovog puta u sjeni ove sezone fenomenalnog Kylea Lowryja. Igrao je solidno za backup organizatora igre. Upisao je i double-double učinak, opet protiv svoje stare ekipe, Phoenix Sunsa upisavši 11 poena i 11 asistencija.
No, eksplozija odnosno (ponovni) preporod slijedi nakon bolesti spomenutog Lowryja. Goran je u posljednjih sedam susreta kao startni play Houstona u prosjeku bilježio 16 poena, 9,7 asistencija, 1,9 ukradenu lopti i 1,7 ubačenu tricu po susretu.
Uz to Rocketsi su tada i prekinuli nizu od pet uzastopnih poraza. Kad su već ispali iz kruga osam najboljih na Zapadu, pojavio se Goran i predvodio ih u četiri pobjede u sedam odigranih susreta uključujući sinoćnju protiv Lakersa.
Slovenac je u spomenutom susretu uknjižio 16 poena, 13 asistencija i 7 skokova, a ubacio je i ključnu tricu za pobjedu Rocketsa. I ne samo to, u “ludom ožujku” je imao i važnih blokada, te poena za produžetke.
Usprkos svojoj mladosti (tek treća godina u NBA ligi) Gogi je pokazao da može i mora biti startni play jedne od NBA momčadi. Druga je stvar što je trenutno u ekipi gdje je Lowry nominalno prvi razigravač ekipe i trenutno bolji igrač od Dragića, što dodatno povećava moju ljutnju što Lakersi nisu ponudili Fishera i štogod potrebno da bi doveli Dragića umjesto Sessionsa. Možda i jesu htjeli, ali nisu uspjeli.
Ali što, zašto, čemu, kako sve ovo? Prije dvije godine napisao sam kolumnu da Gogijevo vrijeme dolazi i citiram:
“Ako je kome zapisano da će uspjeti u NBA onda je to Dragić. Svojim košarkaškim stilom jednostavno je rođen za američki svijet. Talent, upornost i sve njegove ljudske vrline će mu to sigurno donijeti, Goran će biti uskoro (u to sam uvjeren) prvi play Sunsa, bit će jedna od glavnih zvijezda u današnjem hramu playjeva u NBA – i budite sigurni da ovaj današnji nastup nije bio slučajan – njegove vrijeme tek dolazi.“
Evo zato. Da, Gogijevo vrijeme je došlo. I njegovo vrijeme će zasigurno trajati. Uvjeren sam i nakon povratka Lowryja jer bio bi grijeh ovakvog igrača držati na klupi dok vam na terenu (sada već dokazano) može voditi i preokrenuti susret.
Gogi it is your time!