Povodom odliène igre Jasona Kidda protiv Atlante jednostavno nisam mogao zaustaviti svoje misli o tome kako jedan 36-godišnji košarkaš i dalje dominira košarkaškim igralištima. U mojim oèima, trenutno je rijeè o najboljem igraèu sa naranèastom loptom u ruci.
Vjerojatno mislite da sam poludio ili sam ovoga puta (još jednom) previše subjektivan. No, ja æu u nekoliko sljedeæih reèenica pokušati argumentirati svoju tezu.
Glavne prièe u NBA ligi se najèešæe vrte oko trojice igraèa: LeBrona Jamesa, Dwyanea Wadea i Kobea Bryanta. Najèešæe se o njima piše u superlativima, a recimo kada pogledamo iz druge perspektive ne primijetimo igraèe poput Duncana, Billupsa, Kidda i drugih. To su sve igraèi koji su godinama u sjeni nekih drugih zvijezda, u biti su u sjeni samih sebe jer oni nisu manekeni Nikea, Addidasa…
Ne mogu nažalost reæi da zadnja trojica nemaju problema u privatnom životu, nikada neæu moæi iz misli izbaciti navodno silovanje Jasona Kidda, a isto tako i navodni napad na njegovu ženu. Prva stvar je ipak tema za drugu kolumnu (ruku na srce – odlièna ideja), a drugu neæu komentirati jer nisam upoznat u situaciju, ali to mene nije ni briga. Briga me ono drugo – što Kidd, Duncan ili Billups rade za svoju ekipu, suigraèe, a na kraju krajeva i za košarku.
Nikada neæemo moæi izbjeæi pitanja tko je najbolji igraè na svijetu. Nažalost ljudi su takvi da uvijek žele samo pobjednike, da želimo uvijek znati tko je najbolji. Bilo to u košarci, u školi ili kod žena (off topic: ovo zadnje vam je uvijek najbitnije!).
Vjerojatno nikada u toj konkurenciji neæe biti Jason Kidd, a mogao i morao je biti. Jason Kidd ima sa svojih 193 centimetara prosjek od 6,6 skokova po susretu. Nešto što nekolicina visokih košarkaša sa njegovom minutažom nije uspjela postignuti, a nikako se ne može izbjeæi ni èinjenica da je Kidd u nekoliko sezona bio i najbolji skakaè Netsa.
Gledanje njega je pravi užitak. Kako jedan malešni bijelac sa inteligentnim zatvaranjem protivnika, pametnom pozicijom i željom pokupi sve te loptu te si u brzoj tranziciji najèešæe otvara opciju za novu asistenciju. Pamtimo na stotine alley-oop zakucavanja sa Jeffersonom i Carterom u dresu Netsa.
Kidd æe ove godine napuniti 37. godinu, a usprkos tome ponovno je ubilježio triple-double. Ali kakav? 104. trostruko-dvostruki uèinak je upisao sa 19 poena, 16 skokova i 17 asistencija, ali na kraju takav triple-double je zasjenio s potezom sezone. Neæu ga opisivati, veæ ga proèitajte ovdje.
Nego da se vratim onoj brojci 37. Kidd ima iza sebe 15 NBA sezona, odigrao je više od 1100 utakmica u NBA ligi, ali svaku sljedeæu æe odigrati kao da mu je prva. Doduše sa puno manje eksplozivnosti, ali sa više rutine. I naravno sa istom dozom inteligencije, kao što to radi od svog košarkaškog poèetka.
Najbolje godine je odigrao upravo u mojim Netsima. Tamo je proveo punih šest sezona, u sedmoj je na sredini sezone bio mijenjan za Devina Harrisa i otišao je u njegov prvi klub – Dallas Mavericks.
Svoju pravu vrijednost veæ je mnogo puta pokazao i potvrdio. Iz jednog Richarda Jeffersona je tada u New Jerseyu stvorio All-Star igraèa, Jefferson je upravo u zadnje tri sezone u dresu Netsa pružao najbolje partije. Nakon odlaska u Buckse gdje je zbog ozljeda Redda i Boguta imao slobodne ruke, igraèki, a ni statistièki se nikada nije približio igrama zajedno u paru s Kiddom. Opao mu je postotak šuta u sva tri segmenta, bilježio je i manje skokova, asistencija i koševa. U zadnjoj sezoni s Netsima imao je brojke od 22,6 koševa. Upravo tada je odigrao i zadnju sezonu s Kiddom, dok ove sezone u Spursima bilježi deset koševa manje – tek 12. Istina je da je tada Jefferson bio druga napadaèka opcija dok je u Spursima tek iza velike trojke, no lepršavog, atraktivnog Jeffersona nakon odlaska iz njegovog kluba nikada više nismo vidjeli. I ruku na srce, sumnjam da æemo ga ikada uopæe još vidjeti.
Koliko Kidd stvara svoju ekipu dobrom dokaz je i u dresu njegove države. U svih pet natjecanja u dresu SAD-a, Jason je osvojio sve medalje zlatnog sjaja. Najveæi dojam na mene je ostavilo natjecanje Fiba Americas, ujedno i kvalifikacije za olimpijske igre u Pekingu. Amerika je u prosjeku ubacivala 116 koševa, završili su sa omjerom 10-0, a Kidd je tada bio na prosjeku od manje od 2 koša. No, potraživši na internetu za taj turnir zanimljiv je omjer asistencija i izgubljenih lopti Kidda. Taj je tada iznosio nevjerojatnih 9,2. U prijevodu za više od 9 asistencija izgubio je samo jednu loptu!
Jason je igraè koji može biti najbolji igraè na terenu, a usprkos tome da ne upiše niti jedan koš. To su mogli samo najveæi, poput Johna Stocktona i(li) Magica Johnsona. Usporeðivati današnje mladiæe sa njegovom igrom bila bi potpuna budalaština, takvih igraèa poput Kidda više neæemo gledati. To je sigurno.
No, najèešæe se pojavljuje pitanje tko (je bio) bolji, Nash ili Kidd. Vjerojatno su se upravo njih dvojica sudarila zbog sliènih godina (Nash je godinu mlaði), ali nitko nikada uopæe ne pomisli da je Kidd Nasha nauèio sve te èarolije koje danas koristi na košarkaškim terenima. U poèetku karijere upravo je Kidd bio njegov mentor, a je li Nash uspio pobijediti izreku: “Uèenik nadvisio mentora” mene iskreno ne zanima. Nisu to njih dvojica zaslužili, jer svatko na svoj naèin pomaže maksimalno svojoj ekipi.
No, za kraj. Bio je jedan Jordan, jedan Magic i jedan Kidd. Takvi igraèi se raðaju jednom u sto godina, pa neka netko i dalje stoji iza toga što sam napisao na poèetku – da sam lud, ali svi koji su pratili Kidda znaju o èemu sam ja sada pisao otprilike sat vremena. 104. æe se godinama pamtiti, jer taj triple-double nije potvrdio samo to da je on daleko najkompletniji igraè u ligi (u tom pogledu bolji i od Jamesa), veæ i to da je nakon Birda on za mene daleko najinteligentniji košarkaš u povijesti košarke.
Voljeli vi njega ili ne, voljeli njegov stil igre sa prepuno atraktivnih asistencija ili ga mrzili jer nikada nije letio pod krov dvorane, èinjenica je da æe se o Kiddu pisati i prièati uvijek premalo u usporedbi koliko je on to u biti zaslužio. Zaslužio je mnogo toga, ali on nikada to neæe zamjeriti, jer sve najbolje pokazuje na terenu, pa makar netko meni isticao sve njegove mrlje u privatnom životu, nitko sa takvom inteligencijom i voljom neæe nikada upisati 104 triple-doublea u NBA ligi. Zato morate još više cijeniti jednog Magica i jednog Kidda, jer se takvi vjerojatno više nikada neæe ponoviti!