Friday, June 14, 2024

ZADNJE OBJAVE

Eastern Bloc – drugačiji od drugih

U novom dobu NBA lige dešava se da sve više spuštaju petorke, traži se small-ball s dosta brzine, šuta i to je nešto što moramo prihvatiti. Igrači poput Kevina Duranta, Paula Georgea i LeBrona Jamesa guraju se sa svoje prirodne pozicije niskog krila na mjesto krilnog centra. Međutim, ovu revoluciju koja je počela od Mike D’Antoni Phoenix Sunsi i koju su usavršili Golden State Warriorsi s postavom Curry-Thompson-Iguodala-Barnes-Green, ne prihvata svatko. Recimo, Earl Watson je kao trener Sunsa puno gurao postavke s Alexom Lenom i Tysonom Chandlerom, a ekipa koja je meni danas u fokusu je tako nešto slično pokušavala, ali njima je išlo dosta bolje od Watsonovih Sunsa. Naravno, mislim da Denver Nuggetse i njihov Jurkić tandem.

Denver je jedna od najboljih nadolazećih ekipa i trenutno samo čekamo povratak Nuggetsa onim danima s Carmelom Anthonyem. Istina, mislim da nemaju igrača tog kalibra, ali ova ekipa ima potencijal da bude bolja od svake što je Anthony imao u Mile High Cityju. Iako je glavna poenta ovog teksta tandem Jurkić, krenuo bih ipak od barem manjeg pregleda drugih pozicija, počevši od bekova.

Na bekovskim pozicijama trener Mike Malone ima dosta mladih snaga koji će do izražaja doći ili ove ili naredne godine. Naravno, glavna uzdanica Nuggetsa je Emmanuel Mudiay, njihov sedmi izbor na draftu 2015. Mudiay je odlična atleta, dobar dodavač i dribler, ali da bi postao ono što se od njega očekuje u Denveru, on mora razviti još šuta. Doduše, da šuta ne fali na drugim pozicijama, brinu se obično Gary Harris (19. izbor s drafta 2014.) ili Will Barton, 40. izbor drafta 2012. i igrač koji je tek u Denveru dobio pravu šansu, nakon što se nije snašao u Portlandu. Osim njega, od bekova na parketu imamo Jameera Nelsona koji je sada već veteran koji ima dosta iskustva, a većinu karijere je igrao u Orlando Magicu, s kojim je bio u NBA finalu. Ovo će mu biti druga puna sezona u Denveru, a izgleda da mu odgovara igrati second-string razigravača i vjerojatno mentora mladom Mudiayu. Jamal Murray je dvojka s Kentucky sveučilišta i on će vjerojatno biti starter kao sedmi pick i netko u koga vrijedi ulagati. Tome ide u prilog i to da je Harris out neko vrijeme zbog ozljede prepona. Pitanje je doduše koliko će moći mladi Murray od početka sezone s obzirom na to svaki rookie, naravno, ima jedan period prilagodbe na novu ligu, novi stil igre i slično.

Na trojci je malo čudna situacija. Trojka kao takva, odnosno pozicija niskog krila, je jako teška za definirati jer je tanka linija između čiste trice i neke nove NBA četvorke. Ipak, kao glavna rješenja na ovoj poziciji, osim već spomenutog Willa Bartona (koji je primarno nisko krilo, ali igra i poziciju beka šutera) su dva vrlo poznata imena – Danilo Gallinari i Wilson Chandler. Prvo rješenje je Talijan koji već odavno muku muči s ozljedama. Te ova, te ona, i Gallo nikako na zelenu granu. Međutim, kada je zdrav, on postaje muka za svoje obrambene igrače. On je itekako sposoban da ima utakmice s 25 poena ili više, nije loš dribler, a i poprilično je visok za svoju poziciju. Također, nije loš šuter i često će, ako se bude držao pozicije niskog krila, imati prednost u visini. Doduše, Gallo će po potrebi igrati četvorku, mada je trenutno na toj poziciji u Denveru trenutno velika gužva. Njegova prva izmjena je njegov bivši suigrač iz New Yorka, Wilson Chandler. Nažalost, sav onaj potencijal koji je trebao u razmjeni za Carmela otići u Denver, u formi Wilsona Chandlera, nekako je nestao sa svim ozljedama koje je ovaj igrač imao otkada je New York zamijenio Denverom. Nakon što je prvu punu sezonu u Denveru igrao samo osam utakmica, krenulo je lijepo pa je u naredne tri godine sve išlo nabolje – 43, pa 62 i onda u sezoni 2014/15, 78 odigranih utakmica. Onda, ponovno problemi s ozljedom (ovaj put kuk) i propustio je čitavu prošlu sezonu. Pitanje je kojeg ćemo Chandlera dobiti i koliko će on odigrati minuta i utakmica ove sezone. Ako on bude još uvijek onaj stari, onda Nuggsi imaju solidnog lidera s klupe.   Naravno, tu je i veteran Mike Miller od kojeg se ne očekuje previše osim nekog veteran leadershipa.

A sada highlight teksta, visoke pozicije Denvera. Malo je komplicirano pohvatati što tko može uopće da igra, ali evo otprilike – po nekim izvještajima, počinjat će tandem Jokić-Nurkić, dok će s klupe čekati šansu igrači poput Kennetha Farieda, Juana Hernangomeza i Darella Arthura. Nurkić je jedini čisti centar od ove grupe, dok je drugo najbliže tome Nikola Jokić koji će igrati četvorku jer ima odličan skill-set i može širiti parket. Osim toga, na četvorci se očekuje još i Danilo Gallinari u small-ball postavkama, gdje bi eventualno gledali i Farieda ili Hernangomeza na poziciji centra. Postoji jedan veliki upitnik o tome hoće li Faried uopće ostati na rosteru, ali on nam nije toliko u fokusu. Ne, danas su nam u fokusu Jorkić, ili Eastern Bloc, ili kako god želite – Jusuf Nurkić  i Nikola Jokić.

Postoji mnogo hypea oko ove anti-revolucionarne (ako pod revoluciju smatrate small-ball igru koju sada kopira pola lige doslovno) visoke postavke, i ja mislim da je dosta opravdan. Prije svega, ono što najviše raduje oko ove postavke su godine igrača – Nurkić ulazi u svoju treću sezonu i ima 22 godine, dok Jokić igra sophemore sezonu i ima 21 godinu. Ako ne bude razmjena i/ili odlazaka u free agency periodu, oni bi trebali da rastu kao igrači zajedno te da se uigravaju i znaju točno gdje koji stoji i što koji radi u obrani ili napadu. Već u predsezoni ove godine, kao i na kraju regularnog dijela prošle sezone, vidjeli smo raskoš napadačkog talenta koji dolazi od toga što imate dva centra koji dolaze iz balkanskih škola košarke. Obojica su izuzetno dobri dodavači, znaju izigrati obranu jednim dodavanjem a Jokić je i odličan dribler za svoju visinu. Jednostavno, otvara se mogućnost za neki način igre kao što je imao Sacramento s početka 21. stoljeća, gdje si imao dva visoka igrača koji su mogli da dodaju, te četvorku koja je mogla širiti parket. U obrani će dosta toga pokrivati Nurkić. Bosnian Beast je, kao što mu ime nalaže, zvijer i to posebno u obrani reketa, i morat će puno da se troši tu, s obzirom na to da je Jokara odavno poznata rupa u tom segmentu igre. U napadu doduše do izražaja dolazi Nikola. Momak iz Sombora ima skill-set prosječnog beka i tricu u svome arsenalu, što ostavlja Nurkića da se u napadu bori za pokoji pick’n’roll (eventualno pick’n’pop sa njegovim dosta ravnim, duncan-like skok šutem) i, naravno, ofenzivni put-back. To je uredu, s obzirom na to da Malone na parket može izbaciti dosta ofenzivnih te napadački potentnih petorki kojima bi okružio Nurkića, ali bi ga tada preopteretio u obrani.

Obrana će ustvari i biti najveći problem ovih Nuggetsa. Okej, Nurkić može služiti kao odlični rim protector, te ima solidnu kretnju za svoju visinu pa ponekad može izaći na switch, ali tko je još tu obrambeno? Barton je solidan, kao i Mudiay, dok među „rupama“ imate pregršt izbora. Gary Harris još uvijek nije dovoljno dobar, Kennethu Fariedu je u pozitivnim stvarima valjda još samo ostala energija koju unosi na parket, a Gallo nikada nije ni bio poznat kao neki obrambeni igrač. Zbog toga i jeste Denver bio među šest najgorih ekipa po def. rejtingu, te u zadnjih deset po primljenim poenima. Jedan od većih problema će biti u nekom defenzivnom sidru kada Nurkić ne bude na parketu. Jokić to ne može biti, ne može ni Faried, Hernangomez je ipak rookie koji vjerojatno nije navikao na toliki intenzitet obrane koji se igra u NBA ligi. Da stvar bude gora, Nurkić još uvijek ima problema s disciplinom u obrani, pa će problemi s ličnim greškama vjerojatno na kraju uticati na to da bi Nuggetsi mogli predvoditi NBA – ali u poenima primljenim iz reketa.

Sve u svemu, moramo reći da se ovdje radi o izuzetno potentnoj, posebno napadački, ekipi. Imaju jednu od najmlađih ekipa u NBA ligi i njihovo vrijeme tek dolazi. Ono što im treba je što manje rotacija (kao što je, posebno na centarskim pozicijama, radio trener Malone prošle godine), treba im iskustva zajedno i treba im uigranosti. Ono što mi  se sviđa su izvještaji iz trening kampa, te to da je Mike Malone ustvari došao da gleda Jusufa Nurkića u Tuzlu, te je tako vjerojatno ugasio sve priče o problemima između njih dvojice.  Hoće li ovo biti godina povratka u playoff? Ne, ali bi sljedeća mogla. Samo što ovoga puta, bez Carmela ili trenera Georgea Karla, mogli bi uraditi i više.

Latest Posts

NE PROPUSTITE