Trica, Trojka, Three Point ili kako god ju želite nazvati danas je sastavni dio košarkaške igre ako mislite imati uspjeha, ali nije oduvijek bilo tako.
Na trenutak vratimo se u sada već davnu 1979., kada ligi nisu cvjetale ruže kao danas, kada se finale prikazivalo kao snimka u kasnim večernjim satima što je danas apsolutno nezamislivo. Te sezone je uvedena ”njezino veličanstvo” Trica, koja se koristila u konkurentskoj ABA ligi još od 1967. Daleko od toga da nije naišla na probleme i negodovanje trenera staroga kova.
U početku su je zvali gimmick. Larry Bird, jedan od najboljih šutera tog razdoblja ju uopće nije volio i jako rijetko ju je trenirao. U prvoj sezoni trice, momčadi su je šutirale prosječno samo 2.8 puta po utakmici uz 28% uspješnosti, dok danas Warriorsi i Rocketsi ispucavaju 30-ak trica svaku utakmicu. Trica se šutirala u to doba samo krajem četvrtina, poluvremena, kada je isticao napad i na kraju utakmice kada se lovio rezultat. Old school treneri tipa Red Auerbach su bili protiv njezinog uvođenja, a baš je igrač Celticsa Chris Ford postigao prvu tricu u povijesti lige. U sezoni 81/82, prvoj pod trenerskom palicom Pata Rileya, Lakersi su pogodili samo 13 trica cijele sezone i opet su bili osvojili naslov.
Showtime Lakersa je kasnije ipak počeo koristiti tricu da naprave prostora za post majstore koje su imali, pa su u također šampionskoj sezoni 86/87 bili šesti po korištenju trice. U sezoni 80/81 šampionska momčad Celticsa šutirala je 241 tricu kao momčad, što je bio drugi najveći broj te sezone. Za usporedbu Steph Curry je lani sam ispucao 242 trice…nakon All-Star utakmice.
Tek je u sezoni 86/87 probijena granica od jedne pogođene trice po utakmici za svaku momčad u prosjeku, a Bird je predvodio ligu sa 90 pogođenih trica, da bi iduce sezone njegov suigrač i današnji GM Celticsa Danny Ainge srušio taj record i pogodio za današnje pojmove respektabilnih 148 trica.
Slijedeći u nizu inovatora je bio bivši trener Knicksa sa kraja 80-ih Rick Pitino. Pitina se navijači Celticsa ne sjećaju po dobrom, ali u Knickse je donio malu revoluciju, 88/89 Knicksi su ispucali tada NBA record 1,147 trica, više nego duplo od tadašnjeg prosjeka lige. Prijašnji rekord je bio 705. Taj rekord je stajao 5 sezona dok ga nisu srušili Rocketsi koji su osvojili 2 naslova, baš zbog toga što su okružili Hakeema Olajuwona sa dobrim šuterima.
Sredinom 90-ih liga je pomaknula tricu dosta bliže košu pa su je ekipe šutirale 15-ak puta po utakmici. Sve ovo vrijeme se govorilo, što je po meni uvijek bilo neopravdano da šuterska momčad ne može napraviti nered u playoffu.
Još jedan veliki trener koji po svom vlastitom priznanju niti danas nije preveliki ljubitelj tog oružja Gregg Popovich je jako popularizirao korner tricu koja je bliža nego standardna i koju je teže braniti, a koja je Spursima donijela gomilu pobjeda i naslova. Od kada se broje trice iz kornera kao službena statistika od 1997. Spursi su jedina momčad lige koja ih gađa preko 40%.
Sljedeći u nizu su bili Sunsi Stevea Nasha sa svojim 7 seconds or less napadom. Nisu osvojili naslov ali su bili jako blizu. Tu dolazimo do Mavsa iz 2011. i Heata iz 2012. i 2013. koji su osvojili naslove zbog šuta, nesebičnosti i kretanja bez lopte bez čega nema moderne košarke.
I tako dolazimo do Stepha Currya koji ih ubacuje s takvom lakoćom koja nikada prije nije bila viđena. Danas sve ekipe žele pronaći novog Curryja kao što su nekada željele pronaći novog Michaela Jordana, Iversona ,Kobeja, Lebrona…
Baš nas zato zanima kako će se kretati igra i hoće li se dogoditi da će postati normalno da ekipe upute više šuteva za tri nego za dva.