Finale Istočne konferencije: Atlanta – Cleveland

„Ako bih morao birati između četiri-pet stvarno jako dobrih igrača, i jednog superstara, uzimam četiri-pet dobrih igrača bilo kada i bilo gdje“.

…rekao je Paul Millsap još u siječnju mjesecu ove godine kada su ga pitali je li Atlantin potencijalni problem u playoffu to što nemaju istinskog superstara. Millsap vjerojatno nije ni slutio da će ova njegova izjava poslužiti kao slatki uvod tekstopiscu na uglednom NBA portalu kao što je NBACro, ali i kao odlična najava za obračun Hawksa i Cavsa u finalu Istočne konferencije.

U ovoj izjavi Hawksi su „četiri-pet dobrih igrača“, Cavsi su superstar ekipa. Atlanta je timski rad, nesebičnost i vječna podcijenjenost. Cleveland je talent, star power i marketing. Hawksi su Rocky Balboa, Cavsi su Apollo Creed. Mi smo pak publika koja je dobila što je tražila – dvoboj dviju najboljih momčadi Istočne konferencije koji će konačno dati odgovor na pitanje što je bilo prije, sistem ili talent?

Idemo odmah kroz matchupove, predviđanja i filozofiju, da vas poštedim loših analogija, i sebe smišljanja istih.

James vs Carroll

LeBron James je najbolji igrač ove serije što znači da automatski u rubriku „prednosti“ Cavsima možete staviti jedan plus. James je do sada u karijeri odigrao 168 playoff utakmica. Primjera radi Millsap je odigrao njih 67, Horford 60, Teague 48, Korver 79, Carroll 23. James je odigrao bezbroj finala konferencija, bezbroj finala uopće i bezbroj minuta, dok kod Hawksa nitko takvo iskustvo nema. LeBron James je i dalje ponajbolji igrač lige, ali meni je ovaj matchup pomalo intrigantan i ne bih tako lako Jamesu upisao pobjedu.

Možda sam lud, ali brojke nisu i brojke ne lažu. James igra jedno od najgorih doigravanja u svojoj karijeri. Ubacuje 26 poena (manje je ubacivao samo u svojoj sophomore godini), tricu šutira samo 14% (7/48), field goal mu je 42% (manji je bio samo 07/08 sezone), true shooting percentage mu iznosi loših 48% (najniži u karijeri u playoffu) a djelomičan razlog zašto mu je TS% ovakav kakav jest je valjda zato jer James troši 35% svih napada Cavsa kada je na parketu. On je pokretač svih akcija Cavaliersa, posebno sada kada Irving ima probleme s lijevim koljenom i desnim stopalom a Love je out za playoff. LeBronu je 30 godina, iza njega je odigranih 35769 minuta ukupno u karijeri i to od prve do zadnje na vrhunskom nivou. Treba kreditirati i Bullse protiv kojih je upao u rupu što se forme tiče, Butler je radio izvrstan posao, ali očito je i da mu šutevi koje je nekada pogađa više ne ulaze, ne dolazi lako do obruča kao nekada, ne juriša na reket beskompromisno kao nekada i povećao je broj šuteva s poludistance za 5% u odnosu na regularnu sezonu. Iz sistema Heata u kojem nije bio usamljen upao je u uglavnom neiskusnu momčad Cavsa koju opet kao u svojim mlađim danima mora nositi samostalno na svojim leđima, počevši od igranja obrane, do kreiranja napada, igranja nekoliko pozicija, čuvanja nekoliko pozicija pa sve do scorerskih dužnosti koje su velikim dijelom na njemu. Sasvim je jasno da tako nešto ostavlja traga čak i na LeBronu u ovom stadiju karijere.

Carroll na drugoj strani igra sjajan playoff. Prosječno ubacuje 17,1 poen, uz 6 skokova, 2 asistencije i 44% šuta za tricu. Upravo po tricama zapamtili su ga i Netsi i Wizardsi. Prvima je ubacio 14 trica iz 30 pokušaja u 6 utakmica, a drugima 11 trica iz 27 pokušaja također u 6 utakmica. Carroll je tijekom dvije sezone izrastao u vrhunskog 3&D specijalca koji će u seriji protiv Cavsa imati zadatak paziti na Jamesa. Poznat je po svojoj frizuri ali i ratničkom karakteru, njegova obrambena energija je zarazna a sebe naziva Junkyard Dogom. Za Atlantu je u ovom matchupu protiv LeBrona bitan jer mora nastaviti sa svojim igrama kao u prve dvije  serije. Postoji opasnost da će ga igra u obrani protiv Jamesa izmoriti pa u napadu neće moći dati puno kao do sada, kao i to da će upasti u probleme s osobnim pogreškama. Prvo je upitno jer je dosta fizikalio i u prvoj rundi protiv Joea Johnsona, u drugoj je ratovao protiv Piercea i Walla pa je opet imao dobre učinke s trice.

carroll-james

Da se razumijemo, forma je nešto varljivo. Danas jesi sutra nisi. Tko zna, možda James odigra brutalno efikasnu seriju protiv Atlante, a Carroll potone, a možda ne, nije ni bitno. Za Atlantu je ključno da Carroll pogađa svoje spot up šuteve efikasno, i ako uspije i dalje ubacivati 15-16 poena, a Jamesa skupa s timskom obranom Atlante zadrži u nekakvim normalnim okvirima možemo smatrati da je svoj posao obavio i dobio ovaj matchup protiv Jamesa.

Demistifikacija skok igre Hawksa

Brojke iz regularne sezone kažu da Atlanta nije skakački dobra ekipa, što je razumljivo s obzirom na to da su undersize na svakoj poziciji. Međutim, iako se to uporno i uporno potencira kao velika slabost Atlante ona ni u prvoj seriji protiv Netsa koji su u svojim redovima imali Brooka Lopeza, čovjeka većeg 5 cm od Horforda, ni u seriji protiv Wizardsa gdje se klasični centri Washingtona Gortat i Nene uopće nisu uspjeli nametnuti skakački niskoj centarskoj liniji Atlante.

Pogledajmo brojke:

Hawks-Nets serija: Atlanta je imala ukupno 274 skoka, Netsi su imali 267. Atlanta je imala 60 napadačkih skokova, Wizardsi 57.

Hawks-Wizards serija: Atlanta je imala ukupno 268 skokova, Washington 279. Atlanta 70 napadačkih skokova, Wizardsi 72.

Protiv objektivno dvije skakački bolje momčadi koje su imali prednost u centimetrima i visini Hawksi su bili potpuno ravnopravni i nije se moglo osjetiti da su u podređenom položaju. Čak štoviše, Horford je u petoj zabio game-winner nakon skoka u napadu. Zbog svega toga možemo konačno prestati demonizirati skok igru Atlante iz jednostavnog razloga što ih nitko u dvije serije nije uništio napadački a trebao je. Atlanta igra obranu tako da napuni reket a onda rotira prema perimetru. Na skoku svih 5 igrača se skuplja u reket također, zagrađuju centre i paze na skok timskom igrom.

Opasnost protiv Cavaliersa im svejedno prijeti jer ovi su svojim redovima imaju Tristana Thompsona, vjerojatno najboljeg skakača u napadu u ligi, koji u ovom playoffu hvata 18% svih dostupnih napadačkih skokova. Čak je i obrana Bullsa, fizički dominantna izgledala nesposobno zagraditi skok pored njega, vidjet ćemo kako će to Atlanta riješiti.

Millsap vs Thompson, Horford vs Mozgov

Millsap je klasični playoff missmatch igrač jer je brz, spretan s loptom i dobar šuter na poziciji četvorke s čime klasične četvorke imaju dosta problema kada ga trebaju braniti, što je osjetio i Nene. Na drugoj strani Blatt će gotovo sigurno startati s Thompsonom na četvorci umjesto ozlijeđenog Lovea što je recept još od druge utakmice protiv Bullsa koji je upalio jer se Tristan pokazao kao sjajno rješenje protiv visoke linije Bullsa, odlično je zatvarao u tandemu s Mozgovom reket, pravovremeno je pomagao, po potrebi preuzimao bekove Bullsa što je radio fantastično. On i Mozgov su u potpunosti izdominirali centarsku liniju Bullsa na oba kraja parketa. Thompson je visok kao i Millsap, 203 cm, vrlo žilav igrač sposoban pratiti Millsapa kada ovaj krene na ulaz ali izlaziti i prema perimetru jer je izrazito mobilan. Cavsi ovdje tako rješavaju missmatch koji Hawksi na račun Millsapa imaju protiv nekih drugih momčadi, ali ono što Atlanti ide u prilog je talent Millsapa koji je jednostavno bolji igrač od Thompsona. U obrani će Millsap morati paziti samo na skok Thompsona jer je Tristan bezopasan sve dok nije na metar od koša, što znači da će Millsap moći pomagati obrani negdje drugo gdje bude potrebno.

Mozgov se baš kao i Thompson dokazao u ovom playoffu, i to kao obrambeni korektor. Njegova visina (215) je prepreka za svakoga tko napada obruč Cavaliersa, a obrana Cavsa je ovisna o njemu u velikoj mjeri. U playoffu Cavsi s Rusom na parketu primaju samo 94 poena na 100 posjeda, a kada je on na klupi čak 111 što je nevjerojatnih 17 poena razlike na 100 posjeda. E sad, na drugoj strani Al Horford nije bilo kakav centar. Njegova poludistanca je fantastično oružje Atlante kojom Horford povlači svog čuvara za sobom i ostavlja puno prostora za ulaze Teaguea, Millsapovu 1 na 1 igru ili Carrollove cutove. Osim toga Horford bez problema vodi loptu u tranziciji, istrčava tranziciju bez lopte nakon skoka ili izgubljene lopte što će Mozgov teško pratiti.

horford-millsap

Tristanu i Timofeyju puno više je odgovarao matchup protiv bolno limitiranih centara Bullsa. Na rat u reketu, fizičku igru i kontakt odgovorili su fantastično. Protiv Atlante ih čeka nešto potpuno drugo. I u seriji protiv Bullsa kada je Nikola Mirotić bio na parketu pokazivali su da se ipak malo teže snalaze kada protivnička ekipa ima dobar floor spacing, više su prostora i rupa na parketu morali zatvarati. U seriji protiv Hawksa imat će dva „Mirotića“, ali nekoliko puta bolje igrače od Crnogorca, ali s otprilike njegovim stilom igre.

Računica za Atlantu je očita: Millsap i Horford moraju dominirati protiv centarske linije Cavsa, tu su Hawksi neusporedivo talentiraniji. Moraju biti duplo, troduplo bolji ako žele seriju imati pod kontrolom jer ovaj matchup ide apsolutno njima u prilog, na oba kraja parketa. Na tandemu Cavsa je da tu razliku smanje na što je moguće manju mjeru.

Korver

Gdje je nestao čovjek? S 49% šuta za tri Korver je u doigravanju srozao učinak na samo 35% šuta za tricu. Zapravo u slučaju Korvera imamo zanimljiv paradoks, a to je da je bio u obje serije puno bolji obrambeni igrač nego napadač. S njim na parketu ekipe protiv Atlante postižu 99 poena, bez njega 105 poena na 100 posjeda. Ako uzmemo u obzir kontekst ovih brojki onda je važno znati da ove on/off brojke ovise puno o o tome u kakvim postavama igra koji igrač, ali Korver je u seriji protiv Wizardsa bio izjednačen s Millsapom u broju ukradenih lopti na prvom mjestu, kao i s Horfordom što je dijelio tron po pitanju blokada. Istinabog Beal mu je zadao dosta problema, ali Korver je igrao korektnu obranu, posebno timsku, i upravo zato jer je pazio na Beala treba tražiti razloge zašto je za tricu šutirao loših 28,6%. Za paziti na Beala potrebno je utrošiti jako puno energije, a Korver definitivno nije igrač koji je ikada u svojoj karijeri čuvao najbolje protivničke napadače. Za to je u Atlanti zadužen Carroll. Kako se jako puno trošio na Bealu u obrani, a istovremeno njegov stil igre u napadu također zahtjeva gomilu energije, Korver nije imao u nogama svoj šut.

Protiv Cavaliersa će sigurno biti drugačije jer su i Shumpert i J.R. Smith samo spot up šuteri koji ne zahtijevaju puno trke po parketu i trošenja kao što je to bio slučaj protiv Beala.

Irving vs Teague

Kako će problemi s obje noge utjecati na Irvinga tek moramo vidjeti, a da su normalne okolnosti on bi imao prednost u odnosu na Teaguea koji jako puno oscilira u igri. Ako je Irving zdrav i spreman onda bi Cavsi trebali odnijeti pobjedu ovdje, barem po pitanju brojki. Na drugoj strani, Teague je jedan od ključnih kotačića za funkcioniranje igre Atlante jer svojom brzinom i drive and kick igrom otvara gomilu prostora ostalima i usmjerava pažnju obrana na sebe. Ako Teague nije agresivan u napadanju reketa Atlanta ima velikih problema s organizacijom napada koji tada postaje jako statičan.

Napad/obrana stilovi

Budući da se startne petorke neće valjda mijenjati pretpostaviti ću kako će to izgledati u obrani i napadu za bje ekipe.

Atlanta u obrani:

Teague pazi na Irvinga

Korver-Shumpert

Carroll-James

Millsap-Thompson

Horford-Mozgov

Cavsi u obrani:

Irving-Teague

Shumpert-Korver

James-Carroll

Thompson-Millsap

Mozgov-Horford

Što se Atlante tiče, oni u obrani neće puno mijenjati u odnosu na ono što sam gore napisao, dok su kod Cavsa moguće prilagodbe. Irving je definitivno najlošiji obrambeni igrač od 10 nabrojenih igrača i njega na nekome treba sakriti, posebno ako se Teague razmaše što je lako moguće. Jeffova brzina i Horfordovi screenovi koji su bez dileme najbolji u ligi mogli bi staviti Irvinga na velike muke a samim time i obranu Cavaliersa. Rješenje može biti za Blatta da na Teaguea „baci“ Shumperta koji je odličan defanzivac na loptu, atletičniji, viši i duži igrač od Irvinga s čime bi Teague mogao imati više problema, jer kao što sam rekao, Shumpert je stvarno krasan press obrambeni igrač. U slučaju Shumperta na Teagueu pitanje je koga čuva Irving? Korvera ili Carrolla? S prvim će imati dramu jer će ga morati konstantno juriti kroz blokove i trošiti gomilu energije, dok je drugi puno bolja opcija (čuvao je i Dunelavyja protiv Bullsa ponekad) ali tu bi Kyrie onda morao paziti na pravovremene rotacije, ne gledati loptu nego igrača, u čemu je još uvijek loš obrambeno, ali i Carroll je viši od njega za čak 12 cm što znači da bez problema preko njega može šutirati sve da se ovaj i na ljestve postavi. Irving i njegova obrana tako ostaju veliki problem za Cavse jer će ga u ovoj seriji jako teško sakriti. Zapravo, sakriti samog sebe u obrani može jedino velikim doprinosom u napadu.

Kod Cavsa nas još neke stvari intrigiraju. Prva, tko pazi na Korvera? Shumpert bi mogao biti taj, ali prepusti Kylea samo jednom čovjeku i sigurno ćeš dobiti nekoliko trica. Valjda je Blatt gledao kako su Korvera branili Netsi, a to je preuzimanje kada izlazi iz bloka i ima namjeru dignuti se na šut. Taktika je većim dijelom serije palila.

Drugo, kako Cavaliersi namjeravaju riješiti problem floor spacinga kojeg nemaju s Thompsonom i bez Lovea o čemu sam pisao već ovdje. Protiv Bullsa se to nije pokazalo problemom jer se ovi nisu uspijevali nametnuti napadački i naći dobar balans između klasičnih i stretch postava. Sigurno je da ćemo gledati jako puno petorku Irving-Smith-Shumpert u vanjskoj liniji s LeBronom na četvorci i Mozgovom ili Thompsonom na petici. Ova petorka bi trebala biti dobitna kombinacija za Cleveland jer ona apsolutno može izazvati obranu Atlante da više radi. S ovom postavom i Irving i James imaju više prostora za ulaze što znači da će Atlanta koja igra jako puno na pomaganja i povlačenje u reket morati pokrivati veliki dio prostora i paziti na tri šutera na perimetru, ali i na roll igrača, centra Cavaliersa. Ovo bi trebalo značiti da će Hawksi u tim momentima na Jamesa poslati Millsapa? Ili ipak ne, možda na njemu ostane Carroll, a Millsapa pošalju na Shumperta ili Dellavedovu tko već bude u igri koji su opasni samo kao šuteri. Millsap na Jamesu je prednost za Cavse, jer je James brži od njega, a Atlanta ostaje bez visokog i jakog igrača u reketu koji može izaći na Jamesa kada ovaj napadne reket. Problem je samo što ova postava nije obrambeno pouzdana, i tu bi mogli naići na poteškoće protiv dobrog napada Hawksa.

james-irving-thompson

Još jedna stvar, moramo vidjeti kako će Cavsi braniti pick igru Atlante. Tu će sigurno biti jako puno odlazaka ispod blokova Irvinga i Dellavedove kada budu branili pick Hawksa, jer ni Teague ni Schroeder nisu baš dobri šuteri s trice i isplati se riskirati protiv njih.

Puno toga će kod Cavsa ovisiti o jednoj stvari, a to su trice. Mogu li Irving, Dellavedova, Shumpert, Smith, Jones i kompanija  iskoristiti prostor na perimetru koji Atlanta ostavlja braneći reket. Ako budu u stanju tricama kažnjavati taj rizik koji obrana Atlante svjesno preuzima na sebe biti će u sjajnoj poziciji. Ali, za to će im trebati spomenuta niska petorka s Jamesom na 4 i dodatnim šuterom umjesto jednog centra.

Na drugoj strani Hawksi će sigurno s Horfordom u zoni braniti pick Cavsa, dok će Millsap izlaziti visoko na perimetar i zatvarati Irvinga zajedno s Teagueom udvajajući ga. Zanimljivo će biti kako će Teague i Carroll braniti pick igru Irving-James. Tu bi Atlanta mogla imati problema. Kao što bi mogli imati problema i sa stretch small ball postavama Cavsa, isto kao što su imali iste nevolje protiv stretch postava Netsa i Wizardsa.

U napadu će Atlanta koristiti missmatcheve koje imaju na centarskim pozicijama, koristiti će kretanje lopte i igrača koje bi trebalo staviti na muke Cavse koji usprkos napretku ipak nisu pouzdana obrambena ekipa kao što se može činiti nakon serije protiv Bullsa. Irving je slaba točka kojeg će Hawksi umarati napadanjem iz picka, James ne može više zatvarati sve rupe kao nekada, Thompson i Mozgov imaju dosta težak zadatak protiv centara Hawksa i njihove „bekovske“ igre.

Prije prognoze i umjesto zaključka

Klupe su poprilično ujednačene, da ne kažem loše, ali prednost ipak moram dati Cavaliersima zbog J.R.Smitha, igrača kakvog Atlanta nema na svojoj klupi. Na drugoj strani Cavaliersi nemaju poštenog trećeg visokog igrača i u slučaju ozljede Mozgova ili Thompsona dio vremena na parketu bi mogli provoditi Perkins ili nedajbože Haywood. Obračun  rezervnih pointguardova će isto biti zanimljiv. I Schroeder i Dellavedova su imali dobrih partija u playoffu, a prednost ipak Schroederu koji je talentiraniji igrač ud Australaca.

Ni Budenholzer ni Blatt ne briljiraju baš u trenerskom poslu kroz playoff. Možda se ovo čini kao glupost jer su doveli svoje ekipe do finala, ali prvi se previše igra s postavama što ga često dovodi u rezultatske minuse, i treba mu previše vremena da reagira na protivničke prilagodbe, dok drugi čak ni nema kontrolu nad ekipom već to imaju James i njegov (Blattov) asistent Lue, te nije uspostavio nikakav sistem igre koji bi olakšao igru njegovoj ekipi. Osim ako sistem nije ispaljivanje trica i stavljanje svega u Jamesove ruke.

Domaći parket bi trebao biti prednost za Atlantu.

Prognoza:

Hawksi u 7. Talent je na strani Cavsa, ali stil igre, uigranost, uzlazna forma gotovo svih igrača iz petorke, kao i zdravlje igrača na strani je Hawksa. U mojoj glavi mogu odgovoriti na sve izazove Cavaliersa i nisu ovisni o samo jednom igraču kao što su Cavaliersi o Jamesu, a statični napad oslonjen samo na izolacije Jamesa i Irvinga, ili poneki pick and roll svakako ne pomažu Clevelandu. Hawksi bi trebali imati odgovor na sve to kao što su imali i u regularnoj sezoni gdje su 3 puta pobijedili Cavalierse.