Na Istoku ništa novo, a na kraju balade možemo biti zadovoljni jer ćemo u konferencijskom finalu gledati po svemu prikazanome tijekom sezone dvije najbolje momčadi Istočne konferencije. Jer mi to zaslužujemo.
Dvoboj Pacersa i Heata postaje već i tradicija u doigravanju jer će ovo biti treći put u zadnje tri sezone da se sastaju ove dvije momčadi. U sezoni 2011/12. Miami je pobijedio u drugoj rundi 4:2, a prošle godine gledali smo spektakularan obračun u finalu konferencije koje je označilo začetak rivalstva između dvije ekipe, i opet je bolji bio Miami u neizvjesnoj seriji od sedam utakmica.
Upravo je ta prošlosezonska serija izbacila Pacerse kao glavne izazivače Miamiju ove godine, što su oni i potvrdili titulom najbolje momčadi Istoka u regularnoj sezoni. U playoffu nisu briljirali. Teškom mukom su savladali matchup probleme protiv Atlante u sedam utakmica, a onda su ipak oživjeli protiv Washingtona u borbi tradicionalnijih postava i pobijedili 4:2. Protiv Wizardsa predvodio ih je Paul George sa 19,7 poena u prosjeku, a novost u odnosu na seriju protiv Hawksa bio je i Roy Hibbert sa 12,3 poena, 5,3 skokova i 2,2 blokade uz odličan angažman u obrani.
Ove godine Heat nije jurio rekorde u broju uzastopnih pobjeda u regularnom dijelu sezone kao lani, odigrali su nešto slabijim intenzitetom štedeći koljena Dwyanea Wadea, ali i to im je bilo dovoljno za drugu poziciju na slabašnom Istoku. U playoffu se nisu namučili kao Pacersi i ostvarili su omjer od 8:1. Prvo su „metlom“ ispratili Bobcatse, dok su Brooklynu dopustili samo jednu pobjedu. Protiv Netsa standardno najbolji bio je LeBron James sa prosječno 30 poena, 6,4 skokova i 3,6 asistencija, a najviše pomoći imao je od Wadea koji je zabijao 18,2 poena.
Tijekom sezone Pacersi i Heat igrali su četiri puta, a omjer je na koncu bio 2:2. U prosincu su i Miami i Indiana slavili na svojim parketima, u ožujku je Indiana opet slavila kod kuće minimalnom pobjedom 84:83, a Miami je u travnju uzvratio, naravno, u Miamiju 98:86.
Ni jedna ni druga ekipa nemaju problema sa ozljedama, što znači da mjesta za izgovore također nema, a sada pogledajmo i pregledajmo narative, taktičke varijante i dvoboje koji će se provlačiti kroz ovu seriju.
Ako bi smo sudili prema završna dva mjeseca regularne sezone, i prema mukama Pacersa koje su prošli u playoffu (8:5 omjer), onda bi čisti favoriti u ovoj seriji bili dečki iz Miamija. Ali, ne tako brzo. Kontekst je sve u NBA ligi, baš kao što je i svaka playoff serija priča za sebe, i sve ono što smo naučili od prije o nekoj ekipi najčešće možemo zaboraviti. Jednostavno rečeno, Heat, iako je glatko prošao u finale konferencije nije igrao baš sjajno, i imao je lakši put do finala. Prvo su naletjeli na Bobcatse kojima se u prvoj utakmici već ozlijedio najbolji igrač Al Jefferson bez kojega Charlotte nije ista ekipa jer su upravo preko njega zamislili napadati slabiji dio ekipe Miamija, unutrašnju liniju. Usprkos tome, Miami nije uspijevao razbiti Bobcatse u rezultatskom smislu. Pobjeđivali su sa 12 poena razlike u prosjeku, ali uz dosta poteškoća u igri. Protiv Netsa su imali nešto teži posao, ali bez obzira što su ih Netsi pobijedili sva 4 puta u regularnoj sezoni, u ozbiljnom natjecanju kao što je playoff Netsi su za Heat predstavljali povoljan matchup jer su im se suprotstavili njihovim oružjem, niskim postavama, što Miamiju savršeno odgovara jer je Brooklyn igrao najčešće bez prave zaštite obruča, bez visokih koji mogu napasti Miami u reketu i sa zvijezdama u regresu (Deron Williams i Kevin Garnett). U toj seriji glatko su u prve dvije utakmice savladali Netse kod kuće, u prvoj gostujućoj su izgubili 104:90, a u drugoj je bilo tijesno sve do Boshove trice pred kraj utakmice, i konačno u petoj Miami je slavio 96:94 na svom parketu uz sporne sudačke odluke i neizvjesnu završnicu.
Pacersi nisu briljirali u formi, ali su realno imali i teži raspored do finala. Hawkse koji im tradicionalno ne odgovaraju, ekipu koja je imala missmatch protiv Indiane jer su na parketu stalno imali 5 igrača koji šutiraju trice. Protiv Wizardsa je to već izgledalo bolje jer Washington igra konzervativnijim stilom, sa dva visoka što odgovara Indiani, i Pacersi su igrali kvalitetniju košarku nego u prvoj rundi, iako, opet daleko od onoga što su pokazivali većim dijelom sezone.
Može li biti problem za Miami što do sada u playoffu nisu bili testirani na pravi način? Teško, jer je to ekipa koja je dva puta uzastopno osvajala naslov, i tri godine zaredom igrala finale NBA lige, ali ta činjenica nam može biti pokazatelj da ne trebamo ishod ovoga dvoboja predviđati prema do sada odigranim serijama jer je svaka nova nešto posebno. I gle čuda, Pacersi i jesu prije početka sezone bili glavni kandidati za „skidanje“ šampiona sa trona jer imaju oružja za to: visoke igrače koji mogu napadati unutarnju liniju Heata, dva bočna defanzivca, Georgea i Lancea Stephensona koji mogu otežati život u oba smjera Jamesu i Wadeu, i elitnu obranu reketa i obruča u Davidu Westu i Hibbertu što nimalo ne olakšava posao slasherima kao što su James i Wade koji praktički žive od poena iz reketa. Zbog ovakvog rasporeda snaga i sistemskog matchup dvoboja kakav je ovaj, prednost u tom segmentu dajemo Indiani.
Da, znamo, i Miami može, kao i Atlanta, odgovoriti na visoke postave Pacersa postavljanjem četvorice (Wade ne šutira trice ali je napadački as) igrača koji šutiraju trice u skladu sa svojim small ball identitetom. Ali tu su i dva problema za Miami. Prvi je što ih je takav pristup Pacersima doveo do toga da su prošle godine jedva pobijedili u seriji od 7 utakmica jer nisu imali ni tijela ni visine da brane agresivne visoke igrače Indiane. Drugi problem je što Miami šutira trice u lošijem postotku nego prijašnjih sezona. Prošle godine u regularnoj sezoni tricu su šutirali sa gotovo 40% uspješnosti, ove godine postotak je na 36% iako je potrošnja ostala ista. Izgubili su Mikea Millera kao važnog igrača sa klupe upravo zaduženog za razbijanje protivničkih obrana tricom, dok su ostali šuterski specijalisti poput Shanea Battiera (ove sezone 34,8% za tricu, prošle 43%), Raya Allena (ove sezone 37,5%, prošle 41,9%) i Rasharda Lewisa (34,3% – 38,9%) u ne baš idealnoj šuterskoj formi u odnosu na karijeru ili prošlu sezonu.
Ovakvi problemi nagnali su trenera Heata Erika Spoelstru da se u ovoj sezoni ipak bolje pripremi za mogući okršaj protiv rivala iz Indianapolisa. Zbog toga je Heat potpisao Grega Odena što im nije donijelo pomak u obrani visokih igrača, ali je Spoelstra i u sezoni više nego prijašnjih godina koristio tradicionalne postave sa dva visoka igrača Boshom i Haslemom, Boshom i Odenom i Boshom i Andersenom, pokušavajući ih uigrati. Iz Miamija su već najavili da će u petorci početi Udonis Haslem umjesto Battiera. To za sobom povlači i pozitivnu i negativnu stvar za Heat. Haslem je lider iz sjene ove momčadi, veteran i testirani playoff igrač, ali najvažnija odlika mu je da zna igrati obranu protiv Hibberta koji uvijek najbolje utakmice sezone igra protiv Miamija. Haslem bi mogao biti neugodan protivnik centru Pacersa, i dodatno tijelu u reketu spremno za hvatanje skokova. Postavljanjem Haslema u reket i postavu Heat ipak gubi dio identiteta po kojem su prepoznatljivi, a to je niska postava sa odličnim floor spacingom kojega koriste i Wade i James. Postave sa dva visoka igrača Miamiju oduzimaju to jer su napadački manje efikasne, ali, nešto moraš dati.
Osim novih obrambenih postavki Heata sa dvojicom visokih, vidjet ćemo hoće li se Heat odlučiti i za njihovu poznatu i šampionsku presing obranu gdje igraju agresivno na igrača sa loptom, love ga u „zamke“ i udvajaju na perimetru. Ovaj tip obrane mogao bi se isplatiti Miamiju i to je jedan od načina kako su pobijedili Pacerse prošle sezone, i što je najvažnije presing na igrače s loptom funkcionira protiv Indiane koja ima problema sa kontrolom lopte i nema pravog razigravača u postavi. Tijekom sezone Pacersi su imali čak 14,4 izgubljene lopte po susretu, a u doigravanju su to smanjili na 12,7 što ih stavlja na osmu najgoru poziciju od 16 ekipa iz doigravanja. Previše izgubljenih lopti protiv Miamija moglo bi biti kobno za Indianu jer je Heat poznat po svojoj ubojitoj tranziciji koju predvode Wade i James. Gotovo 14% napada Miami završava preko tranzicije i po posjedu postižu 1,21 poen, što je drugi najbolji rezultat u ligi.
Osim tranzicijom Miami će napadati standardnom slash and kick igrom Jamesa i Wadea, tipičnom igrom Heata u zadnje četiri sezone. Vidjeti ćemo koliko će Jamesu smetati što će u reketu Pacersa biti Hibbert, najbolji zaštitnik obruča u ligi, koji bi trebao onemogućiti Jamesa da dolazi do laganih poena oko obruča što je njegov forte i na čemu je praktički baziran cijeli njegov arsenal. Jamesovo šutiranje sa poludistance i šutiranje trica je već nešto s čime Pacersi i George koji će ga paziti mogu živjeti. Ali pošto je to LeBron James opasnost će vrebati i iz njegove igre leđima protiv slabijeg i nižeg Georgea. Iako je George poznat kao jedan od najboljih defanzivaca na vanjskim pozicijama to Jamesa ne smeta i on mu u međusobnim obračunima ubacuje 27,2 poena, a u samome playoffu 29,5 poena.
Wadeova igra je slična Jamesovoj, samo što se Wade više od Jamesa oslanja na šut sa poludistance na kojemu je i izgradio veliku karijeru. Wade i njegova „dadilja“ u predstojećoj seriji Stephenson su već „zakuhali“ sve izjavama, a i imaju povijest obračuna, tehničkih pogrešaka i flagrant prekršaja. Kao scorer Wade je u prednosti, iako ga je Stephenson dobro čuvao u zadnjem doigravanju.
Miami će se uvelike u napadu oslanjati na individualnu klasu ove dvojice igrača, koji kroz ovaj playoff igraju slično kao prije tri godine kada su u finalu poraženi od Dallasa. Zbog nedostatka podrške igrača od zadatka James i Wade su često kroz ovaj playoff igrali u napadu „na štafetu“, gdje bi se nekako podijelili u potrošnji, pa je tako u seriji protiv Netsa James imao potrošnju od 32%, a Wade od 28% što je potrošnja legitimnih prvih opcija, ali i stil igre koji Miamiju nije donio naslov i koji podsjeća na ono što igraju Kevin Durant i Russell Westbrook. Djelomično je to opravdano jer ostatak ekipe nije u napadačkom ritmu, ali zbog balansa možda ne bi bilo zgorega pokušati razigrati i sporedne napadačke opcije kruženjem lopte po perimetru što je Heat jako lijepo radio zadnje dvije godine.
Kako Amerikanci to vole nazivati, „X factor“, u ovoj seriji mogao bi biti Chris Bosh zato što posjeduje napadačke kvalitete koje mogu otključati obranu Pacersa, a to je šut sa poludistance i šut za tri. Bosh je oduvijek bio odličan šuter sa lakta reketa, ali ukoliko uspije pogađati trice sa dobrim postotkom protiv Indiane i na taj način izvlačiti Hibberta i Westa iz reketa ostaviti će puno prostora za izolacije Jamesa i Wade i utrčavanje svojih suigrača iza leđa obrane Pacersa. I u obrani će Bosh biti jako bitan zbog čuvanja Hibberta i Westa u igri leđima, obrane pick and rolla i kao često najviši igrač Miamija na parketu zbog skok igre.
Da bi spriječili Boshovo razigravanje Pacersi će sasvim sigurno u startu utakmica agresivno napadati i Bosha i ostale visoke igrače Heata u reketu. West i Hibbert su viši i snažniji od visokih Heata i pokušati će ih opteretiti osobnim pogreškama agresivnom igrom leđima i napadanjem obruča te tako nametnuti svoj stil igre. Važno za Indianu će biti da Hibbert ostane agresivan igrač kao protiv Wizardsa, što mu ne bi trebao biti problem, jer već smo rekli, uvijek igra dobro protiv Heata, a oni ga pamte iz prošlogodišnjeg finala konferencije kada im je u sedam utakmica prosječno ubacivao 22,1 poen. West je standardno bitan igrač za Pacerse jer je trostruka prijetnja budući da može napasti s loptom obruč, može asistirati ali i zabiti.
Osim agresivnosti u egzekuciji Indiana mora protiv Heata biti agresivna i u skoku i ponoviti prošlosezonsko playoff izdanje kada su im zapravo promašaji bili najjače oružje jer su lako dolazili do napadačkih skokova i zabijali poene iz drugih pokušaja oko obruča. Poznato je i vrapcima na grani da je Heat skakački slabija momčad u oba pravca i momčad sa stilom igre kao što je Indianin to mora koristiti kao svoje oružje.
Jedan od razloga zašto su Pacersi izgledali bolje protiv Wizardsa nego protiv Hawksa je što su napadačke akcije uglavnom forsirali preko visokih igrača, što je recept od prošle sezone, nisu dopuštali Georgeu i Stephensonu da se igraju kreacije i za sebe i za druge već su se vratili svojim temeljima. George je individualna napadačka klasa, čovjek sposoban sebi kreirati šut i zadovoljiti uvjete visoke potrošnje i efikasnosti što je jako bitno u ovakvim obračunima gdje talent pobjedu znači, posebno u neizvjesnim završnicama.
Za napad Pacersa je bitno da Lance Stephenson ne preuzme glavnu riječ. On je odličan igrač, sjajan u tranziciji, ima „daljinu“ u ruci i šutu, igra jako dobru obranu, ima osjećaj za dodavanje, ali koristan je samo kada dolazi u umjerenoj količini, kada radi sve te sitne stvari za ekipu a ne kada se nameće kao glavni igrač. Dobiju li Pacersi od njega izdanje protiv Washingtona i izbjegnu izdanje protiv Atlante Stephenson bi mogao biti Boshov pandan kao X faktor.
O poznatoj obrani Indiane, najboljoj u ligi, koja dopušta najlošije postotke šuta protivnicima i za dva, i za tri, ne treba trošiti riječi, i Miami će se susresti sa puno boljom obranom nego što je bila ona Bobcatsa i Netsa. Pacersi, kao što smo već rekli imaju Stephensona i Georgea kao defanzivne odgovore na napadačku klasu Wadea i Jamesa, te osigurač u Hibbertu i Westu iza njih.
Nije nebitno što Indiana ima prednost domaćeg parketa, nešto na što je Heat naviknuo posljednjih sezona. Miami je inače „loš“ domaćin jer kod kuće odnosi 83% pobjeda na svom parketu u zadnje tri sezone, a na omjeru su 3:0 na svom parketu kada se igra sedma odlučujuća utakmica. Poznat parket, svjetlo i obruči su sitnice, publika koja te nosi je nešto važnije, a moguća naklonost sudaca domaćinima također zna biti važan faktor.
Miami inače ne voli igrati protiv Pacersa, u zadnjih 20 utakmica ovih suparnika Heat je na omjeru pobjeda i poraza od 11:9.
Ako pregledamo klupe i njihovu produkciju u ovom doigravanju doći ćemo do zaključka da ni jedni ni drugi ne briljiraju. Pacerse predvode Luis Scola i C.J. Watson, a Miami Ray Allen i Chris Andersen. Može li Indiana oživjeti Evana Turnera ili iznenaditi sa većom minutažom za Chrisa Copelanda, i može li Miami oživjeti Battiera, Lewisa ili nekog drugog uspavanog šutera ostaje da vidimo. Klupa Miamija je ipak nešto iskusnija i zato im dajemo prednost.
Treneri će ako i uvijek u doigravanju biti važan faktor. Spoelstra ima „nakit“, iskustvo, i ipak tijekom utakmice vuče bolje poteze na terenu nego što to radi Frank Vogel i zato prednost za stratega Heata.
Da rezimiramo: gledati ćemo sukob različitih trenerskih filozofija i košarkaških stilova igre što nikako ne može biti dosadno. Miami će se oslanjati na individualnu klasu svojih napadača, njihov talent i iskustvo klupe i trenera, pokušati će ubrzati ritam i vjerojatno povećati volumen akcija za Bosha. Pacersi će sigurno agresivno krenuti, željni dokazivanja i osvete za prošlogodišnji playoff u napadu koncentrirani na agresivnost svojih visokih igrača i napadački skok, a u obrani na zatvaranje reketa i zaštitu obruča pod svaku cijenu, i naravno, uz što manje napada i što sporiji ritam da sakriju svoje napadačke minuse poput nedostatka pravih šutera, kreativca na mjestu playmakera i slabe produkcije s klupe.
Pacersi su godinu dana stariji i iskusniji, znaju igrati protiv Miamija, imaju prednost domaćeg parketa i za nas prednost u matchup dvoboju i zato njima dajemo prednost i veću šansu da vide finale doigravanja. Miami nam ipak ne izgleda kao ona šampionska momčad iz zadnje dvije sezone.
Prognoza: Indiana Pacers – Miami Heat 4:3