Jesam li samo previše subjektivan, ili su se u finalu Zapadne konferencije zaista našle dvije najuzbudljivije, da ne kažem i najbolje momèadi zapadno od Misisipija?
Prošlog tjedna zakleo sam se da u iduæem tekstu mogu pisati o bilu èemu, ali da nipošto neæu opet spominjati Dallas Maverickse. A onda se dogodio Dirk Nowitzki. Velièanstveni Nijemac pružio nam je predstavu za pamæenje s 48 poena uz samo petnaest šuteva iz igre u prvoj utakmici finala Zapada, a još je fascinantniji podatak da od 39 lopti koje je Dirk uputio prema košu Thundera, samo tri nisu prošle kroz mrežicu. U procesu, uvalio je èovjek sva 24 slobodna bacanja koja je imao prilike izvesti, i sasvim sluèajno, oborio gotovo dvadeset godina star rekord Dominiquea Wilkinsa u broju slobodnih bacanja bez promašaja u jednoj utakmici. S tim da ovdje ne govorimo samo o playoffu, veæ o svim utakmicama ikada odigranim na NBA parketima.
Ova maestralna partija Nowitzkog samo je najavila kakav nas veliki dvoboj oèekuje u dvoranama American Airlines i Oklahoma City u iduæih desetak dana. Pogrešno bi bilo nakon ovakve prve utakmice, koja je samo zbog fenomenalnog Dirka otišla na mlin Mavsa, seriju proglasiti završenom i riješenom prije nego što je zapravo i poèela. Èinjenica je da škvadra iz Teksasa svakako ima ulogu favorita, em su dobili prvu, em imaju prednost domaæeg terena, em su odigrali manje utakmica od Thundera, em su iskusniji, em imaju toliko spominjanog Nowitzkog i tako možemo unedogled… Ali ako postoji jedna momèad u ligi koja se ne smije podcijeniti samo zato što je mlada, neiskusna i prvi put u završnici doigravanja – onda je to ova momèad iz Oklahome.
Nakon što su relativno lako izbacili Nuggetse, iako je i u toj seriji bilo napetih završnica u gotovo svakom susretu, Durant i društvo su iskusili pravu dramu protiv istinskog dark horsea ovog doigravanja – momèadi Memphis Grizzliesa. Preživjevši èetvrtu utakmicu serije, i pritom mislim na onu s tri produžetka, u Thunderu su osim što su priredili ljepoticu cijelog doigravanja, pokazali i zavidnu mentalnu snagu. Poraz u toj utakmici vrlo vjerojatno bi znaèio i oproštaj od sna o naslovu prvaka, ali mlada momèad je pokazala smirenost i strpljenje kojih se ne bi posramili ni njihovi puno stariji kolege. Upravo ove vrline bit æe prijeko potrebne mladim košarkašima coacha Scotta Brooksa u dvoboju s gotovo dvostruko starijim Mavericksima.
Da su se kojim sluèajem u ovom finalu susreli Mavsi i Spursi i da su jedni od njih prošli tek nakon sedme utakmice, a drugi se hladili i odmarali tjedan dana nakon metle, onda bismo mogli prièati o umoru kao relevantnom faktoru koji bi mogao donijeti prevagu. Ali kako je momèad iz Oklahome nevjerojatno mlada, i samim time u izvanrednoj fizièkoj spremi, nisam siguran koliko æe se na njima uopæe osjetiti ovih sedam utakmica s Grizzliesima. S druge strane, da su Mavsi u ovaj dvoboj ušli nakon sedam lakih komada s Lakersima, prièa bi sigurno bila kudikamo drukèija. Ali sreæom – nisu, pa æemo zasigurno gledati njihovu igru na najvišoj moguæoj razini, neoptereæenu umorom kljuènih (i starih) igraèa.
Ono što možemo sigurno tvrditi je da æe se u ovoj seriji gledati vrhunska, ali i za oko lijepa košarka. Bit æe tu puno koševa, dopadljivih poteza, proigravanja i zanimljivih akcija jer obje momèadi igraju naèelno napadaèku košarku. To u neku ruku ne ide u prilog dobroj staroj teoriji kako obrana osvaja naslove i pobjeðuje u doigravanju. I hvala nebesima da je tako. Veæ mi je dosadilo svake godine u završnici sezone gledati utakmice koje se po brojkama mogu usporeðivati s tvrdim euroligaškim susretima, ili još gore, utakmicama iz derbija zaèelja regionalne lige. Naravno, sve je to meni jasno, ljepota takvih susreta je u borbenosti i obrambenim kvalitetama, ali zar nije ugodnije kada najbolje momèadi na svijetu, osim èinjenice da su najbolje momèadi na svijetu, mogu odigrati utakmice tako da te ostave bez daha i da uživaš u košarci koju gledaš, kako to ove sezone zasigurno èine u Dallasu, a dobrim dijelom i u OKC-u.
Pritom, treba naglasiti da su ovo nesumnjivo i obrambeno vrlo dobre ekipe. Baš zbog toga što su raznovrsnom napadaèkom arsenalu koji ih je krasio i prije pridodale nekoliko izvrsnih defanzivnih specijalaca (kod Dallasa rijeè je o Shawnu Marionu i Tysonu Chandleru, a kod Oklahome o Kendricku Perkinsu), ove momèadi se nalaze gdje trenutno jesu – u igri za naslov prvaka. Veliki respect tu ide i generalnim menadžerima klubova jer su na vrijeme osujetili kako njihovim momèadima, veæ dobro definiranima u napadaèkom smislu, treba pridodati i deèke koji æe odraðivati prljavi posao. Svaki put kada prièam o tome, vraæam se na trade Perkinsa iz Celticsa u Thunder, koji æe vjerojatno ostati jedan od vjeènih misterija brojnih NBA fanova. Ako bih ikada u životu volio susresti Dannyja Aingea (a radi se o GM-u Bostona), onda bi to bilo zato da ga pitam kojega vraga se odrekao Perkinsa takvom lakoæom. Ne kažem da ima veze direktno s tim tradeom, ali Thunder je sad debelo u igri za veliki pokal, a Kelti veæ tjedan dana zasluženo odmaraju svoje stare kosti. Tko zna, možda bi Perkins pomogao protiv Heata, a ovako je pomogao protiv Grizzliesa…
Osim kao dvoboj dviju fenomenalnih momèadi, ili ako hoæete mladosti i iskustva, sraz ovih ekipa može se promatrati i kroz prizmu obraèuna dviju velikih zvijezda – Nowitzkog i Duranta. I jedan i drugi su kameni temeljci vlastitih momèadi, obojica su igraèi gotovo nevjerojatno preciznog šuta za osobe takve visine i obojica su roðeni lideri. Zapravo, ne mogu se dosjetiti nijednog igraèa istog visinskog ranga, koji bi bio u stanju pogoditi koš s bilo kojeg dijela terena poput ove dvojice. Opæenito, jako je malo košarkaša u svijetu danas uopæe koji se mogu nazvati prolific scorers – poput ove dvojice. Brojne su sliènosti u igri Dirka i Kevina, ali njihove karijere se nalaze u dijametralno suprotnim fazama. Na primjer, od Duranta se tek oèekuje da cijelo jedno desetljeæe nosi franšizu Thundera na svojim leðima, baš kao što je to s Mavsima èinio Nowitzki. S druge strane, krilni centar Dallasa, u svojoj trinaestoj profesionalnoj sezoni izgleda kao da je otkrio eliksir mladosti, i sa toliko utakmica u nogama djeluje kao da još nije odigrao svoju najbolju. Ili ju je možda odigrao nekidan.
Kako bilo, kljuè uspjeha jedne i druge momèadi biti æe zaustavljane superstara na protivnièkoj strani. Kako sada stvari stoje, èini se da æe nešto teži posao imati u Thunderu, s obzirom na poludjelog Dirka. Zanimljiv matchup ove serije predstavljat æe i onaj Kidda i Westbrooka, koji je opet prièa sukoba mladosti i iskustva, ali takoðer i dvojice prilièno sliènih igraèa. I opet je u toj prièi Westbrook onaj od kojeg se oèekuje da bude jedan od najboljih playmakera lige u iduæem desetljeæu, baš kao što je Kidd bio u prošlom, dok je Mr. Triple Double na neproporcionalno kvalitetnoj razini igara s obzirom na vlastitu dob.
Blaga prednost Mavsima može se dodijeliti iz još jednog razloga. Imaju velièanstvenu vanjsku liniju u ofenzivnom smislu i barem èetvoricu igraèa koji mogu pogaðati trice u serijama, o tome samo pitajte Lakerse. Veliko je pitanje kako æe vanjski igraèi Thundera braniti Terryja, Stojakoviæa, Bareu, Kidda ili Mariona. Pa i Dirka, ako se izvuèe vani. Unutarnja igra Oklahome u obrani ne bi trebala biti upitna jer Ibaka i Perkins posjeduju dovoljne obrambene kvalitete da sprijeèe prekomjerne koševe iz reketa, ali volio bih znati kako æe Sefolosha ili Harden zaustaviti iste one projektile koje nisu mogli obrambene institucije kao što su Bryant i Artest. U svakom sluèaju, prevagu bi trebao odnijeti obraèun na vanjskim pozicijama, gdje su Mavsi dominantni i gdje im Lakersi nisu mogli nikako parirati.
Kakav god bio konaèni ishod, èeka nas playoff serija iz snova, u kojoj æe uživati èak i oni kojima Mavsi ili Thunder idu na živce. U ovoj seriji neki æe košarkaši tražiti možda i posljednju priliku da ostave neizbrisiv trag u NBA svijetu kao pobjednici. Tražiti æe konaènu nagradu za minuli rad i sve ono dobro i lijepo što su napravili u svojim velièanstvenim karijerama. Tražiti æe prolazak u veliko finale, u dvoboj protiv još jedne mlade i nabrijane momèadi, koja god da bila. Tražiti æe svoju ulaznicu u svijet besmrtnih i najboljih u povijesti ove igre. Ja æu navijati za njih, èini mi se da za ostale ima vremena.