U nedjelju navečer je na rasporedu finale Zapadne konferencije. Susreću se dvije ekipe koje su u regularnoj sezoni imale najbolji učinak. Jedni su ovdje došli s dvije „metle“, a drugi pak uz nešto više problema. Nadalje, radi se o franšizama koje su sjajno posložene od vrha do dna uz izraženu kulturu. Uostalom, zato i jesu najbolje. Da ne bismo previše duljili s nepotrebnim uvodom o općepoznatim stvarima, krenimo s glavnom pričom.
Golden State Warriorsi već su treću sezonu najbolja ekipa lige. U prve dvije runde su podijelili „metlu“ Trail Blazersima i Jazzu i lakoćom došli do finala. Njihovi protivnici, San Antonio Spursi, imali su malo teži put i s dva puta po 4-2 izborili ovo finale. U regularnoj sezoni je omjer 2-1 u korist Spursa, međutim uzorak je daleko od reprezentativnog: prvu utakmicu Spursi dobivaju zahvaljujući klupi, drugu smo gledali dvoboj rezervi, tek treća može poslužiti. Warriorsi su je dobili iako su igrali bez Kevina Duranta, unatoč jako sporom tempu (89,9) koji bi na papiru trebao odgovarati Spursima. Stoga, da bismo pokušali predvidjeti kako će ovi protivnici reagirati jedni na druge, regularnu sezonu i prvu rundu zanemarujemo, a drugu uzimamo kao orijentir. Razlog je jasan – Utah Jazz donekle sliči San Antoniju, Houston Rocketsi sliče Golden Stateu (sigurno puno više nego Memphis). Stvari su u toj drugoj rundi izgledale ovako:
Warriors
Nije potrebna statistika da bismo znali da su Warriorsi razvalili svoje protivnike. Sjajan ofanzivni rating uz vrlo dobre postotke šuta, nikada nije bilo dileme da će odraditi posao na toj strani parketa. Napad je bio na trenutke fenomenalan, a Steph Curry i društvo su vjerojatno sačuvali brzinu više jer ju nije bilo potrebno aktivirati. Standardno su igrali nesebično s puno kretanja i dodavanja. I puno trica koje su sačinjavale čak 34,6% od svih uzetih šuteva. Nadalje, više od dvije trećine njihovih poena je bilo asistirano uz kontroliran broj izgubljenih lopti. E sad, kategorija pace razbija jedan mit: „Warriorsi igraju brzo i može ih se zaustaviti kontrolom tempa i oduzimanjem tranzicije“. Dakle, Utah je uspjela učiniti tempo igre primjerenijim sebi, ali nije im dalo neke rezultate. I na postavljene napade Warriorsi su i dalje bili vrlo efikasni, što se može pripisati i kvaliteti, ali i povoljnom matchupu koji za njih predstavljaju Jazzeri. Zanimljiv podatak je da Warriorsi u napadu imaju dva lica, domaće i gostujuće. Naime, u domaćim utakmicama su igrali izuzetno nesebično te je skoro 80% njihovih poena bilo asistirano, dok su se u gostujućim utakmicama na trenutke zadovoljili soliranjem pa je ta brojka pala na 56%. Vjerojatno nevažna promjena uzrokovana sviješću o unaprijed dobivenoj seriji, a možda i vrijedan podatak o kojem ćemo kasnije.
Obrana na standardno visokoj razini, što i nije bilo teško ostvariti protiv napadački limitiranog protivnika kojeg su tjerali da šutira 5,1% lošije nego inače. Ono što upada u oči je podatak da su kupili više skokova od Jazza, čime pada u vodu još jedan mit, onaj o problemima sa skokom, pogotovo kada igraju small-ball. Bez obzira što su i njihovi protivnici dosta vremena igrali s nižim postavama, ako su u stanju nadskakati njih, onda se tu zaista ne može govoriti o postojanju ikakvog problema.
Spurs
Magistri su poprilično oscilirali u dosadašnjem doigravanju. Partije su varirale od maestralnih do neprepoznatljivih. Unatoč tomu što su Ratnici igrali protiv defanzivne sile, a Spursi protiv defanzivnog prosjeka, nisu postigli toliko dobre napadačke brojke kao Warriorsi. Međutim, na trenutke su izgledali zaista impresivno u napadu, pogotovo njihova prva zvijezda Kawhi Leonard, a u zadnjoj utakmici i LaMarcus Aldridge. Njihova igra je staromodna (16% poena je s poludistance), ali efikasna, njihovi igrači neatraktivni, ali sjajni. Kao i njihovi budući protivnici, prilagodili su pretežito tempo igre protivniku i svejedno se snašli u tome. Kako Warriorsi imaju dva lica, nešto slično se može reći i za Spurse. Kada igraju doma, uzimaju više trica, a kada igraju u gostima zamjenjuju dio tih pokušaja za pokušaje s poludistance. U usporedbi s Golden Stateom, više su igrali kroz izolacije, ali su svejedno gubili više lopti.
Defanzivno su unatoč nepovoljnom matchupu izvukli poprilično dobre partije, a posebno ih može radovati želja za igrom Dannyja Greena koju već dugo nije pokazivao.
KLJUČNI FAKTORI
Zdravlje
Tony Parker je out. I to je veliki gubitak za San Antonio. Gubitak jednog od glavnih kreatora su mogli podnijeti protiv Rocketsa, no protiv Golden Statea će to ići puno teže. Da stvar bude gora, mnogo gora, Kawhi Leonard je također ozlijeđen. Da, vijesti kažu da će igrati odmah od prve utakmice, ali i s njim u punoj snazi bi bilo teško protiv ovakvog protivnika, a ako ne bude na 100% bit će praktički nemoguće. Osim tog gležnja, navodno su tu i neki problemi s koljenom. Dok ne stupi na parket, nećemo znati koliko može pružiti. Svaka čast i Aldridgeu, i Pattyu Millsu i Jonathonu Simmonsu kao kreatorima, ali izuzev Kawhija, Spursi pravog kreatora nemaju.
Warriorsi su s druge strane u potpunosti zdravi. Naučivši ponešto na greškama iz prošle sezone, nisu lovili nikakve rekorde nego su dozirali svoje igrače. Jedini koji je imao ozljedu je Durant, ali u seriji protiv Jazza je već izgledao dobro, sada može samo još bolje.
Taktičke prilagodbe
Napadački, i jedni i drugi znaju točno tko su i što su. Nema iznenađenja. Treba tek vidjeti obrambene i rotacijske prilagodbe. Za potrebe ove analize uzet ćemo da je Leonard spreman jer da nije, onda uzalud cijeli tekst (a možda i ako je). Unaprijed upozoravam, ovaj dio će biti pisan blago iz kuta Spursa. Ne zbog osobnih simpatija, nego zbog toga što smatram da su Warriorsi poprilični favoriti koji će diktirati igru, a da su Spursi ti koji će morati povlačiti poteze kako bi što bolje parirali. Krenimo.
Golden State će igrati svoj standardni pokretni napad s mnogo kretanja, offball akcije, handoffa, dodavanja i trica. Svi znaju kako to izgleda, opet nitko to ne može braniti. Zašto? Prvo zbog toga što je takav sistem baziran na akcijama koje mogu imati desetak završetaka. Tzv. read and react, što znači da se nakon inicijalne akcije prepušta igračima da sami odaberu sljedeći potez, ovisno o reakciji protivnika. Da bi takav sistem bio uspješan, potrebne su inteligencija i uigranost. Tu dolazimo do drugog faktora, a to je da je ova ekipa i uigrana i obiluje vrhunskim talentom sposobnim skoro uvijek odabrati pravo rješenje.
Na početku, naravno, startaju s visokom postavom sa Zazom Pachulijom. Tu postavu Spursi mogu braniti, ali već u startu su u problemu. Ako je Leonard striktno na Durantu, na perimetru su Curry i Klay Thompson. A Spursi imaju samo jednog Dannyja Greena, dok je drugi bek defanzivno vrlo upitan. Mills se trudi, to je neosporno. No to nije dovoljno. E sad, riskirati da ga Curry unakazi pick and rollom ili riskirati da ga Thompson s lakoćom prepuca? Ili startati mladom Dejountea Murraya koji je veći i bolji atleta, ali je još neiskusan i gubi se u rotacijama? Teška odluka za dobrog starog Gregga Popovicha.
Kada Golden State aktivira svoj small-ball, Spursi će morati odgovoriti istom mjerom. Znam, isto sam pisao uoči serije s Rocketsima pa su ipak dio vremena uspješno igrali s visokim postavama. Uzmimo na primjer da je na terenu njihova „postava smrti“. Ako ćeš jednog visokog sakriti na Andreu Iguodali (a vidjeli smo da čak ni Rudy Gobert nije bio dorastao tome), na kome ćeš sakriti drugog visokog – na Curryju, Thompsonu, Durantu ili Draymondu Greenu? Ako je Aldridge na Greenu, tko od visokih osim Dewaynea Dedmona može jednim okom paziti na Iguodalu, a drugim na obruč („evo opet njega s Dedmonom“)? A Dedmon vjerojatno neće vidjeti parketa.
Jedino rješenje je da Pop također igra s niskim postavama. Ubacivanjem sveprisutnog Simmonsa, pa čak i legendarnog Manua Ginobilija, obrana će manje krvariti nego da se netko od visokih konstantno nalazi u nebranom grožđu daleko od obruča. U tom slučaju (a možda i u ostalima) najbolja taktika je preuzimanje. Lani je dvoboj s Oklahomom pokazao da se Golden State muči s pokretnim obranama koje preuzimaju jer se tada neutralizira efekt kaosa koji Ratnici postižu svojim pokretnim napadom. Preuzimanjem nastaju missmatchevi, a jednostavno nije u njihovom DNA da igraju izolacije. Tu se vraćamo na podatak da su u prošloj seriji češće nego inače igrali upravo tako (Mike Brown efekt). Za razliku od lani, sada imaju Kevina Duranta koji je sve do ove sezone jedino i isključivo igrao upravo izolacije i jedan je od najboljih igrača lige u rješavanju situacija 1 na 1. No zar to nije bolja opcija od one da je konstantno netko sam na trici? Netko iz najbolje šuterske momčadi ikad? Nema te prednosti u skoku koja će nadoknaditi kišu tricu koju ćeš primiti. Uostalom, pokazao je to i Houston u utakmicama u kojima je trica ulazila dobrim postotkom. A Warriorsi su mnogo više od one trick Rocketsa. Idealno rješenje ne postoji tako da se ovdje ne radi o tome. Radi se o maksimiziranju vlastitih šansi.
Pau Gasol može egzistirati na terenu jedino kada je Pachulia na parketu. David Lee ne bi trebao ni tad. Leonard, Simmons i Green čine sjajnu trojku za switch obranu, Aldridge je podnošljiv kao centar, a jedan slabiji igrač u vidu nekog od bekova se donekle može istrpiti. Sigurno bolje nego da Gasol i Lee trče uokolo za Thompsonom i Greenom. Uostalom, preuzimanje može biti selektivno, ne mora biti univerzalno. Ako netko može pripremiti poseban plan za svaku akciju, onda su to Spursi, što su napravili i protiv Houstona braneći svaki pick and roll na drukčiji način, ovisno o tome o kojoj se akciji radi. Očekujem da Pop već ima spreman plan.
Spursi su na drugoj strani parketa u komotnijoj situaciji. Ne zato što mislim da ih Golden State ne može braniti, nego je ovdje jednostavno puno manje upitnika. U odnosu na prethodne sezone, u posljednje dvije su Spursi veliku količinu napada trošili na izolacije. I to bi se ovdje moglo pokazati korisnim. Naime, zna se da Warriorsi gotovo sve preuzimaju riskirajući missmatch. I to daje ploda. Međutim, ovdje imamo Leonarda koji sjajno rješava takve situacije i Aldridgea koji iz posta može napuniti svakog protivnika ako ima svoju večer (bez obzira što će ovdje ići na Draymonda). Plus je Green opet živ (pogotovo kao slasher), Mills je možda i bolji fit od Parkera zbog svog dometa, a Simmons je pokazao da je trenutno najbolja imitacija Leonarda sposobna odraditi kreaciju na sličan način (u nešto manjem volumenu, naravno).
Okružen s 4 šutera, Aldridge bi nakon preuzimanja konstantno imao missmatch u postu s ogromnom količinom prostora i rješenjima na tricu za slučaj udvajanja (iako nije baš poznat po pregledu igre). Ako je Leonard taj koji ima missmatch, Aldridge se izvuče na korner tricu i Kawhiju se stvori dovoljno prostora za napad na obruč kojeg nitko ne čuva. Mada bi u toj situaciji Golden State jednostavno trebao poslati pomoć i riskirati s Aldridgeom u kutu ili Simmonsom na trici. Nije komplicirano. Baš kao i Spursi, i oni raspolažu s vrhunskim stručnim štabom i hrpom profesionalaca na terenu spremnih odgovoriti na svaki zadatak. Mogu oni i odustati od preuzimanja pa tako izbjeći missmatcheve, no čisto sumnjam da će odustati od dosad dobitne formule.
Vidljivo je zašto su Ratnici favoriti. San Antonio se u napadu ipak puno bolje snalazi u visokim postavama, ali za obranu će im biti potrebne niske. Paradoks kakav samo oni mogu proizvesti. Obično niske postave olakšavaju igru u napadu, ali otežavaju obranu. U dvoboju stilova pobjeđuju Warriorsi, u dvoboju niskih postava također. I to pod pretpostavkom da je Leonard zdrav.
Klupa i rotacija
Warriorsi se ne mogu dičiti širinom kadra, no ne vjerujem da bi to moglo biti presudno. Shaun Livingston i Iguodala su uvijek pouzdani. Doduše, članovi klupe (Patrick McCaw, David West, James Michael McAdoo i Ian Clark) su u seriji protiv Jazza uspjeli biti negativni, no ponovimo staru mantru: dovoljno je da su makar dvojica od udarne četvorke stalno na terenu i postaje manje bitno tko su ostala trojica. Curry i Green su, spomena radi, bili daleko najpozitivniji članovi rotacije, a ekipa je postajala negativna jedino kada Steph nije igrao.
Bez obzira na to, Spursi svoju slamku spasa mogu eventualno tražiti u dvoboju klupa. Širinu imaju, a nisu baš sve postave Warriorsa nemoguće za braniti. Pitanje je jedino koliko će se uopće članova rotacije koristiti u seriji ovakvog uloga. Pop će možda opet koristiti 10 igrača, no kakve mu koristi ako njegov suparnik sreže rotaciju na 8 i koristi samo dokazane Livingstona, Iguodalu i McGeeja od visokih (da, znatno je pozitivniji od npr. Westa)?
U ovoj kategoriji magistri možda imaju prednost, no nedovoljnu da bi znatnije utjecala na seriju.
PROGNOZA
Spursima kapa dolje za sve što rade. Finale zapada je dobar domet, a njihovo vrijeme će ubrzo opet doći. Ali ovo je vrijeme Golden State Warriorsa koji će, ako ostanu na okupu, obilježiti idućih nekoliko sezona. Neće se Spursi dati bez borbe, ali Warriorsi imaju više baruta u svom arsenalu i prednost domaćeg terena. A tu je i nažalost neizbježno pitanje o Kawhijevoj spremnosti. Stoga,
Warriors in 5